NOKTURNO

JA SAM ČOVJEK MEKANA SRCA,
VOLIM DJECU KAD SE IGRAJU NA TRAVI.
VJERUJ MENI KADA TI PRIČAM,
NA RAME MI SLOBODNO RUKE STAVI.

JA SAM ČOVJEK DRHTAVIH RUKU,
SAMO DOBRO UVIJEK PAMTIM.
ZABORAVLJAM SVOJU TEŠKU MUKU,
NE ŽELIM DA ME PO TOME SHVATIŠ.

KADA TE GLEDAM U SEBI MISLIM
ŠTO DA ČINIM, KAKO DA TE USREĆIM.
NIJE VAŽNO ŠTO ME TIŠTI,
JA SVOJU TUGU U PLAVO KREČIM.

PAMTI UVIJEK OSMJEH MOJ,
PAMTI UVIJEK OČIJU SJAJ.
TEBI SAMO ŽELIM REĆI:
NE ŽELIM NAŠIH SUSRETA KRAJ.

JEDNOM, KADA ME NEMA,
KADA ME SVEVIŠNJI POZOVE
NA NOVI PUT,
U NEKI DRUGI SVIJET,
PRETVORIT ĆU SE U KIŠU
DA NAPOJIM ŽEDNE,
DA NAHRANIM GLADNE.

I NE BOJTE SE KIŠE!
OTVORITE ŠIROM PROZORE VAŠE.
DAJTE MI DA MILUJEM VAŠA LICA,
SVA ONA KOJA SAM HTIO
A NISTE MI DALI.

I NE BOJTE SE KIŠE!
NEKA VAM ONA DAJE
SNAGU I HRABROST
DA POTRAŽITE SVOJ PUT,
I NE POSUSTAJTE,
BORITE SE.

I BUDITE KAO KIŠA!
IŠĆUPAJTE KORIJEN KOJI
VAM TRUJE DUŠU.
SLOMITE DRVO KOJE
VAM JE NA PUTU,
JER VI STE PUT.

PUT K NOVOM ŽIVOTU,
PUT KA SLOBODI,
PUT KA LJUBAVI.

GOSPODINE,
KUDA ĆETE S VAŠIM BOLNIM MISLIMA?
ŠTO VAS TO PEČE?
ŠTO VAS TO GRIZE?
RECITE MI.
ZNAM, TEŠKO JE O TOME GOVORITI.
ZNAM ŠTO OSJEĆATE,
JER I JA OSJEĆAM ISTO,
I MENE SVE GUŠI I NE DA MI MIRA,
I MOJE SRCE SVE OVO DIRA.

SJEDNITE.
SJEDNITE OVDJE KRAJ MENE
I BACITE POGLED PREMA RIJECI.
NEĆU VAS GLEDATI,
SAMO VI PRIČAJTE, A JA ĆU ŠUTJETI.
KAD ZAVRŠITE, TAD ĆU JA PRIČATI.

PRIMJETIT ĆEMO
DA PRIČAMO ISTU PRIČU,
SAMO, DRUGAČIJE SMO JE IZREKLI.
SHVATIT ĆEMO DA IMAMO
NEŠTO ZAJEDNIČKO:
ISTU BOL.

ŠTO SE TO DEŠAVA S LJUDIMA?
PITAT ĆEMO SE.
GDJE JE NESTALO ONO ŠTO VOLIMO:
GDJE JE LJUBAV?
TAJ OSJEĆAJ ŠTO NAM ISPUNJAVA ŽIVOT?
GDJE JE MIR?
GDJE JE SREĆA?
GDJE SMO MI?

ZALUTALI, KAŽETE.
DA, U PRAVU STE, ZALUTALI SMO.
GDJE JE IZLAZ?
NEMA GA, KAŽETE.
DA U PRAVU STE, NEMA GA.
SAMI SMO,
OSTAVLJENI,
NAPUŠTENI...

JA SAM SAMO KAP OVE PROLJETNE KIŠE,
ŠTO ŽELI DA SE SPUSTI NA TVOME DLANU.
U ŽIVOTU SU SVE OVE MALE SITNICE,
ŠTO SMIŠLJAM NOĆU,A TEBI POKLANJAM DANJU.

JA SAM SAMO MALI ŽUTI KUKAC
IZGUBLJEN U SVIJETU GRUBIH LJUDI.
SPUSTIT ĆU SE TEBI NIZ RUKAV
NA TVOJE BLAŽENE BIJELE GRUDI.

VINUT ĆU SE U OVO PLAVO NEBO,
BJELINOM ĆU SRICAT TVOJ LIK.
NE MORAŠ NIŠTA REĆI, NEGO,
PUSTI DA BUDEM NA TVOME OBRAZU PIK.

A KAD POSTANEM JESSENJI LIST SUH,
UMORAN LEŽEĆI,ROSOM POKRIVEN TAMO.
TI POSLUŠAJ ONAJ TIHI ZVUK,
NOKTURNO, ZELENOG ČVRČKA SAMOG.