Riznica Snova

Ako me jednom opet poželiš,
ne traži me na ulicama prašnjavog grada,
ako još jednom poželiš vidjeti moje lice,
nađi me na mjestu,
gdje nikad ne umire nada,
na ovom mjestu ispod krošnje stare,
čuvati ću sve naše navike,
ako dođeš samo tiho šapni moje ime,
i vjeruj mi ja ću te čuti...
znam da češ doći,
srce to osječa,srce to sluti,
ako jednom poželiš da vratiš vrijeme,
dođi barem na tren,
ispod krošnje stare,
čekati če te moja ranjena duša..

Sad je vrijeme da se misli što za ručak??..Ideja na pretek..ali nedostaje volje...;-)))))

Molim te kristalnim suzama,
kojima sam te gledao,
bezgraničnim pisanjem po papiru života,
ne diraj ove nježne tipke sudbine,
ne sviraj više tužne pjesme,
na tom nježnom instrumentu boli..
smijem se mom tužnom odrazu tuge,
spuštam glavu umoran od čekanja,
na hladnom prozoru i uzdišem,
zamagljujem prozor vremena,
i suzama ispisujem tvoje ime..
kao lavina sve se srušilo u meni,
opet gledam u svoje dlanove,
nebi li te ugledao u liniji života..
otvaram uspomene na tebe,
i jedino što je ostalo od njih,
to je sjena tvojih očiju..@-;-}}}}-----

Još jedna godina je za nama,
a toliko toga sam ti imao reči,
sutra več biti čemo stari,
i svoju čemo odnjeti tajnu,
svako na svoju stranu..
još jedna je godina za nama,
a u mom sječanju magične oči,
iz kojih izbija prkos,a ne toplina..
..nježnost..tajanstvenost..
kao da se u njima neka tajna krije,
te su oči još u pogledu mom..
i ja se okrečem poput plahe srne,
sjetnog pogleda u daljinu,
nisi vjerovala koliko su mi značile,
i ja sad sanjam o nekoj drugoj sreči,
jer još jedna godina je za nama...

Tisuću puta pročitao sam iste riječi,
ispisane sad več na žutom papiru,
pismo o sreči,
o našoj ljubavi,o našem miru..
tisuću puta i više od toga,
bole me tvoje riječi,
..tebi je ljubav bila samo igra..
tisuču puta možda i više,
proklinjao sam sudbinu svoju,
jer čemu sunce čemu kiše,
meni je život namijenio crnu boju..
tisuću puta i još uvijek,
ista pitanja bez odgovora,
i ista molitva koja nije uslišana..

Večeras se sva bol ovoga svijeta,
pod okriljem mojih trepavica sakrila,
..otrgnuta je ptica od leta,
suza je na licu ostala..
više te nemam,
a znam..večeras si sa njim,
više te nema,
kako da uvjerim srce u to??
ispijam čašu tuge sa ledom,
zamišljam da si mi oprostila,
i čaša se lomi,
moja se krv razliva po podu,
..molim te reci da si me nekad voljela,
ako te ikad neko bude pitao..

Rekli smo sve,
i učinili toga previše,
sad je vrijeme,
da svako krene svojom stranom sudbine,
ja nisam zao..ni proklet,
ja sam još uvijek poput djeteta,
kojem je tvoja ljubav značila,
kao čudo,kao najdraža igračka..
a ti??
ti si od svih bila drukčija,
osim u jednoj stvari,
nikad me nisi voljela,
ni tvoje srce nije marilo za moje uzdahe

Dobro vam jutro..;-))))..ritualno pijenje kave nedjeljom u društvu Iskrica..;-))))
@-;-}}}}----~

Možda da pustimo stare pjesme,
one-što su svirale kada smo se upoznali?
ili da stavimo maske na lice,
tek toliko,kad se sretnemo
da se nebi sječali..
da poderem slike što imam u albumu,
bez imalo žalenja..tuge..boli,
da završimo ovu priču potpuno hladno,
bez imalo riječi..ko je koga volio?
a da pružimo ruke jedno drugom,
da prelomimo ovaj život na pola,
i svako ponese svoj dio u svojoj nadi?
i da izbrišemo jednostavno sve,
ti zauvijek sretna,ja zauvijek sam?
da zaboravimo riječi što smo ih ikada rekli,
one lijepe,i one tužne,
?da se zagrlimo još jednom za kraj,
tek toliko da ruke ne ostanu dužne?
i možda da se nasmijemo samo,
svim snovima i maštanju o sreči?
da slegnemo ramenima na sve to..
i krenemo svako u svoju tišinu?okrenimo neku drugu stranu,
ili ne? pa to smo mi..
ovo je naš oproštaj,
pogledajmo se još jednom ,..onako,
kako smo se pogledali kada smo se sreli?
da odemo lijepo i slažemo si za kraj,
KAKO OVO NISMO HTJELI...

Ona ponovo postaje nemir,
u sjenci osječaja,
a ja pod okriljem samoče cvilim,
tuga me proganja..
kao u nekom vremenu drugom,
ja nočas tonem pod okrilje snova,
a tvoje nebesko lice,zove me kroz uspomene,
izgubim se u vremenu nekom,
varajuči dušu gorkim vinom sna,
ova noć je kao pjesma,
neke stare note..
slijevaju se kao suze..kao sudbina

Okrečem se oko sebe,
u dubokom ponoru bola,
tragajuči za neprimjetnim drhtanjem snova,
znajuči da nada nezna za umiranje..
hodam nečujnim korakom,
u ponoru svoje ranjene duše,
čujem tihi jauk osječaja,
vidim gospodara tame ispred sebe,
čudan osječaj prolazi mi tjelom,
ja znam da sivilo noći,
postaje gospodar mojih misli..
pusti da dišem ovaj život u sebi,
odvuci me iz tužne praznine,
otvaram oči,
i pitam se..dali je to samo san?

Dobro jutro..miris kave ugodno se širi odajom..croisani spremni...;-))))))))) 

Pusti..ne moraš mi ruku stiskati tako,
svatio sam da je ovo kraj,
ne moraš mi ništa govoriti,
neka bar čutanje ne bude lažno..
oprezno hodaj..staza kojom hodaš,na tankom je ledu,
nije strašno..proći če ovo za minutu,
još jedan korak,i riječi se gube,
ostati če sječanja bačena u kutu,
neču te se sječati,dok budeš odlazila,
nije tako bolno,koliko je straha,
samo se bojim da ovo što smo prošli,opet se ne vrati..
kad bi mogao tugu da sakrijem,
i sve što rastužuje,polako da nestane,
i kada popusti tvoj posljednji zagrljaj,
proči če sve,što se sakrilo u mojoj slutnji..

Večeras te nema kraj mene,u ovoj sobnoj praznini,
a kad tuga niz zidove krene,
nije lako izdržati sam..
večeras nisi tu da mi kažeš,
poneku lijepu riječ da me tješi,
ti nisi ovdje da nikom te nedam..
..večeras nisi tu da te gledam...
ti nisi tu dok tuga me slama,
umjesto tebe ja grlim tišinu,
i sad sam odustao od svega,
od traženja...od nas,
i opet sam pustio da me slomi,
ono što nikome ne govorim na glas..
@-;-}}}}--------

Lijep vam pozdrav i ugodan nastavak večeri...;-))))-UŽIVAJTE
PS:Pozdrav nekome što sad skica...;-))))