Riznica Snova

Oprosti mojim pjesmama,
što su bile pune tebe,
nisu one krive što sam te volio..
ja u njima živim da sačuvam sebe,
i sakrijem ljubav za koju sam molio..
ne krivi ove riječi za bezdan među nama,
nisu one krive za toliko šutnje..
nisu one krive za nemir,
oprosti mojim pjesmama što ih pišem o tebi,
znam...previše ih ima,
a kad tuga me slomi,ja neznam gdje bih
ja se povlačim u pjesme i nalazim mir,
kad ljubav nadjača a razuma nema,
ja nemam kuda,ostaju mi samo pjesme..
ti nemoj tražiti u pjesmama,
razloge daleke,
neznaju pjesme što život je htio,
u njima i u meni,žive uspomene neke,
a ti ostaješ ona,što si uvijek bila..

Laka vam i snena bila ova noć..;-))))

Ne ti nisi mogla znati,
ti mi ništa lijepog nisi dala,
ja sam jednom htio biti tvoja zora,
što dočekuje dan u tvojoj sjeni..
ispračajući tako noć punu gorčine,
strahova..u moru suza,
gledam tako..koliko če malo ostati od tebe,kada se budeš davala njemu..
nisi ti mogla znati,
da sam htio biti tvoja obala,
koju zapljuskuju valovi tvog sna,
u olujnim nočima u trenu,
kada drugi želi tvoju srpljivost..
nisi ti htjela znati,
da sam htio biti dio tvojih ruku,
koje traže dodire utjehe,
ti nisi htjela priznati,
da je tvoja zora več odavno nestala..
 

Dobro vam jutro..;-)))),ova jesenja kiša došla u krivo vrijeme..;-))

Lijep i ugodan vam ostatak ove večeri..čitam vas još malo..;-))))))

Kome si ti jedina?
kome najdraža,od koga voljena?
tko te se sječa u trenucima padanja,
tko je tražio moju ruku zaštitnicu?
ni toplina moje sanjivo ranjive duše,
ne može razgrnuti maglu u kojoj se gubiš,
i opet dođe besana noć,
..svanulo je,
i ja ću nestati na par vjekova,
..na horizontu se naziru tvoji obrisi,
ne vidiš me,ne osječaš me,
ali ipak sam u tvojim mislima,
uzalud te zovem,uzalud čeznem,
ti ostaješ zauvijek,
na drugoj strani mog sna..

Na cesti kojom si se uputila,
ja sjedim kao prosjak,
u torbi mi nebesko kamenje,
sunčevi dijamanti,
safiri,
a ti krenula da kupiš obojena stakalca..
nudim ti pregršt dragulja,
prosjačim od tebe bar pogled..
želju..ruku da ispružiš,
gledam u daljini tvoj lik,
..okrenem se i ugasim svjetlo,
iznenada svatim da te nema,
..zora je svanula i ja se budim..

Nemoj poći sad....ostani,
ostavi za sobom sve,
sve osim sječanja,
na neke samo tebi drage trenutke..
na sva ova stolječa,
u kojima nas nije bilo,
nemoj poći...samo obečaj mi,
i biti češ uvijek na mojoj strani sna..
ostani,
i ja ću kroz tvoje snove koji put proči,
nemoj otići sad,
još ima mjesta u mojim uspomenama..
@-;-}}}}------

Kad me napuste svi dobri anđeli,
kada me više ne bude,
ko će bdjeti nad tobom?
ko će ti pjesme pisati?
ptice odlaze kao da slute kraj,
vjetar šapuće posljednji stih,
..neko mi na rukama donosi krila,
više se ne sječam..tonem u san..
volio sam te,i sve sam ti dao,
srce,dušu,
vjeruj..to je sve što sam imao,
i kada se poruše sve kule od pjeska,
jedno će ime ostati....
 

Vrijeme je da vam poželim ugodan nastavak ove večeri..i naravno,ugodan radni tjedan..;-)))))

" FABER QUISQUE FORTUNAE SUAE EST "
~Svako je kovać svoje sreče~
I ovo je zadnja mudrolija u ovome tjednu..ne zamjerite ako je bilo dosadno....;-))))))))

Dobro vam jutro..maglovito,tmurno..ali to je vani,..;-))))))..

Laka vam bila i ova noć,i ugodan vam ostatak ove večeri..:))))

" COR NON MENITITUR "
~Srce ne vara~
@-;--}}}}-----

Nema onih što su me tješili,
i sad tuga moje srce para,
sječam ih se dobro
oh..kako su se smješili..
još se čuje izdaleka ona pjesma stara,
nema više onih lica,na koje noć me sječa,
a tuga me steže,i sve je veča...veča,
kao da sada gledam te uzdignute čaše,
prošao je život, tek tako..odjednom,
a nismo se stigli ni rastati kako treba..
ponio sam sa sobom sve što vrijedi,
ostavio tugu veliku do neba,
ostale su ruke zagrljaja željne,
i previše riječi,koje rekli nismo..
možda je čak i bolje,
jer su previše tužne..
jednog će se dana pretočiti u pjesme,
..ostala je duša puna nekog bola,
neču pustiti suzu..ni drhtavi glas,
uzalud..neče niko žaliti..