Dnevnik jedne tračerice

Moj zločin je bio ne namjeran…. Moj vrckavi mozak uvijek izmisli neki geg, ali ne računa s ljudskom pokvarenošću i zloćom…. Ne računa da bi netko mogao iskoristiti šalu u svoje bolesne kombinacije….
Počelo je jednim bez veznim postom, kojim sam htjela zafrkavati frendove i nisam u biti očekivala ništa doli malko smijeha…. Eh…. Ali ima tamo i jedna mudra glava koja je odgovorila na post…. Prvo me impresioniralo, a onda mi palo na pamet da ako može on, mogu i ja…. Ali kako? Pet minuta gruntanja i sinulo mi…. Na žalost, dok je to nama zafrkancija, netko automatski razmišlja kako to iskoristiti…. Jednostavno nisam sposobna predvidjeti takve momente…. Iskreno se nadam da je to zaustavljeno na vrijeme….
Sad slijedi kazna za moj zločin….
Razmišljala sam obrisati nick i maknuti se, ali da li ću time popraviti napravljeno? Na žalost neću ;-(( Ne znam na koji način popraviti učinjeno i osjećam se grozno….
A trebala je biti samo šala ;-(((((

Pvt (privat, balkon, mrak,….po želji….) to je vid chata koji sam gotovo zaboravila…. Znam i ja ponekad zamračit, ali to isključivo s poznatima…. Postoji cijeli razvojni put pvt-a…. Kad se pojaviš prvi put na chatu, malko si zbunjen, nije ti baš jasno kaj bi to trebalo biti i dok se ti tako spremišljaš, netko je već uočio «frišku robu». Izleti ti prozor sa nekim pozdravom…. Tu često čitam o nepristojnim uletima, ali moram priznati da ih ja baš i nisam doživjela ili ja ne znam procijeniti što je nepristojno…. Kad sam došla na chat iskočio mi je prozor sa jednim običnim «bok»…. Naravno da sam automatski odgovorila i počela jedan sasvim običan dijalog koji je uobičajen kad upoznaješ nekog….  U međuvremenu ti poiskače još barem tri do četiri prozora i više se ne možeš snaći…. To je kod mene trajalo nekih mjesec dana dok mi nije dojadilo…. Svaki dan netko novi i svaki dan ponavljanje istog…. Odlučila se ja spustit na public tamo izdeklamirati sebe i gotovo…. Lajava, kakva jesam, brzo sam našla mjesto na publicu i ubrzo su odustali od klikova na mene….
Dolazak na iskričin chat me malko vratio na metu, ali ja uvijek na ctrl-v imam «sorry ne idem na pvt…» i uspjela sam se nekako obranit od toga…. Nezgodno je kad u međuvremenu nekaj drugo skopiraš i automatski to pošalješ na pvt ;-)))))  Il kad recimo knjižiš i zaboraviš da si na chatu, želiš potvrdit knjiženje, a ovaj ti javlja da nemaš temeljnicu…. A? I ondak vidiš da si sve to proknjižila nekom tipu koji ti šalje brdo upitnika ;-))))) Siroček, ni kriv ni dužan dobije tonu g i r, s porukom: «nemoj me više nikad kliknut, ok?».
Uglavnom me više ne diraju…. Osim ponekih uleta, ali ti mi obično poprave dan…. Pitate se zakaj…. Eeeeeee…. S obzirom da ja fakat svakaj natrkeljam na publicu, klikaju me svakakvi likovi…. Mogli bi se recimo podijeliti na actionman-e i željne druženja…. Mislim, uglavnom je to isti vrag, sam kaj ovi drugi imaju oprezniji pristup ;-))))) Moja prva poruka je ista za sve,  ctrl-v i 30% njih veli ok i odustane…. Ostalih 70% nastavlja…. Oprezni obično pitaju zašto…. Ako ih ne zadovolji moj odgovor da ja to jednostavno ne volim i da mi je to dosadno (ja ipak volim grupnjak ;-))))  ), ondak im objasnim da imam 93 kg. To ih uglavnom tolko šokira da automatski zaborave na uglađen pristup, pa mi podijele epitete poput «debala krmačo», «glupačo debela» i slične…. Neki se pozivaju na profil, pa im moram objasnit da sam tamo malko modificirala kile jer u protivnom ne bih dobila ni jednu poruku…. Nakon toga obično i oni nalaze epitete slične spomenutima, samo pokoji ostaje pristojan, ali mu je upravo taj moment uletil hitan posel i tolko bi volio chatat sa mnom, ali eto…. Možda drugi put ;-))))))  Moš mislit….
Actionman-i su posebna storija…. Oni započinju spiku sa: Jesi za seks?, Može cyber? Kaj imaš obučeno?, Oćeš pušit? i slična pitanja…. Takve obožavam ;-))))) Baby make my day…. Ma nisam pukla tj. jesam odavno, pa volim igre tog tipa…. Najvolim ih izbacit iz takta…. To je poseban osjećaj…. Preko ekrana osjetiš da bi te zadavio samo da si mu blizu ;-)))))  Kakvo je to bedasto pitanje dal sam za seks, pa naravno da jesam…. Ja tu cijelo vrijeme čekam tebe i tvojih 5 cm ponosa, 3 minute dahtanja i 20 minuta slinjenja…. Obukla sam Evin kostim i imam spreman smokvin list da sakrijem tvoju sramotu ;-)))))) A naravno da pušim, bijeli ronhill, a ti? No najbolji ulet je bio: «…joj kak sam sad prdnul….», a ja ko iz topa «Mmmmmmmm…. Srce kak si znal da mi je baš to trebalo cijeli dan ;-))))) »…. To ih zbuni, obično nakon toga postanu pitomi…. Ima i robova koji ližu čizme, al kak se takav meni javi po ljeti, shit! Pa voljela bih ja da mi ližeš čizme, al srce imam kurje oči pa nemrem ljeti nosit čizme, aj me se sjeti po zimi, baš bi mi čišćenje istih dobro došlo ;-))))))) 
Ne bih htjela da netko misli kak je pvt loš il nekaj tak, ali meni jednostavno dosadno, jer nakon onih policijskih pitanja, od kud, kolko i to nemaš više kaj pričat,…. Sve to ti mogu i na javno reći, prema tome čemu komplicirat stvari…. A za cyber bi trebala još jednu ruku jer sam navikla pisat z deset prstiju, pa mi to stvara određene probleme ;-))))))))) Uz sve to sam strašno radoznala i moram imat bar pet prozora otvorenih, tak da mi taj mali prozorček samo smeta…. Često me pitaju zašto ne skinem pop-up kad ne volim privat, pa iz jednostavnog razloga jer mislim da je ružno ostaviti čovjeka bez odgovora, bez obzira na tekst poruke ja uvijek isto odgovaram i ipak velka većina to i prihvati…. Na uvrede odgovaram nekim gegom i dobro se zabavljam…. U biti i nisu to uvrede, ja ih doživljavam kao ljude koji nemaju mašte, pa na taj način žele privući pažnju, kladim se da 90% takvih, face to face drži oči prikovane u pod i moraš izvlačit riječi iz njih…. A ako je neko baš uporno dosadan jednostavno mu velim bok i spustim ga dole među prozorčeke, pa neg on tipka u prazno kolko voli ;-)))))) Na crveno stavljam isključivo floodere i to one na publicu, mrzim kad mi zasipaju ekran, dva put toleriram, treći put ideš na crveno…. Privuci pažnju slovima, a ne ometanjem drugih….
Zato i opet ponavljam ukoliko mi želiš uljepšat dan, klik me baby klik me ;-))))) Bit će to kratko, ali slatko zadovoljstvo…. Možda će biti i obostrano ukoliko imaš dovoljno humora u sebi….
Pusa, cmok, ajte bok ;-))))

Ovaj je naš site cijeli ofarban u boje ljubavi i to je uglavnom lijepo, ali ja bih napravila malu digresiju i povela vas u Hrvatsku danas…. Vežite se polijećemo, a možda i nećemo ;-)))))
Prije otprilike tri godine odlučila sam prestat čitat  novine.... Skroz iz zdravstvenih razloga. Zašto bi se opterećivala sa stvarima na koje nemam nikakav utjecaj, a proizvode mi višak želučane kiseline.... Sve je bilo super jedno godinu dana, a onda mi ponestalo novina za pranje prozora,.... No pa kad već trebam novine kupit ću sportske, to je najbezbolnije ionak mi nebu palo na pamet čitat ih.... I tak ja delam eto zadnje dve godine, kupujem sportske za pranje prozora.... Slijedeći tjedan su Svi sveti ili ti po naški Sisvete, a moja stara još uvijek vjeruje da nas taj dan posjećuju naši umrli (većina nas nije posjećivala dok su bili živi, di će mrtvi....), pa se mora delat velko pospremanje, koje uključuje i pranje prozora.... Uz dve vreće raznoraznih sredstava za čišćenje, koja buju našu kuću pretvorila v apoteku, treba kupit i novine.... Zamislite na kiosku nema sportskih u 6 navečer.... A ništ, kupim ja večernjak.... Ionak sam se odvikla od čitanja (ne samo novina, na žalost), pa nema straha za moj želudac.... I nekak je taj nesretni večernjak ostal na stoliću u dnevnoj sobi.... Bilo mi rano za spavanje, na TV-u se već godinu dana vrti play station i zapel mi za oko on.... Ajd da ja saznam kaj se dešava u Lijepoj Našoj i bližoj i daljnjoj okolici.... Po naslovnoj strani događa se il politika il ubojstva....
Mesić raspisal Izbore.... Kad sam to pročitala odmah mi je play station postal drag, radije gledam naslikane marionete neg žive.... Naravno pol večernjaka zauzimaju naši politički jet seteri (mogli bi ih prijavit Kinološkom Savezu kao autohtonu hrvatsku pasminu...) i naravno da svi znaju rješenje za sve probleme s kojima smo suočeni.... Najinteresantnije je što su oni svi prisutni na Vlasti od `90. i pitam se kako ih uvijek objava izbora prosvijetli i ko im zgasi svjetlo kad izbori prođu? Sjećam se onih prvih Izbora 90. Bila sam strašno ponosna na to što mogu glasat, to me dovelo u svijet »odraslih« i »odgovornih«. Državu (doduše tad Republiku u SFRJ) je potresal nacionalni preporod, ali s obzirom da sam ja Zagorka, a moji preci to odradili prije 150 let, nemrem se načudit tolkoj euforiji. No odradila sam te izbore, glasala (il sam glasovala, ko vrag zna kak se sad to veli) prema svojoj savjesti i duboko se razočarala rezultatima.... Moja generacija je to i te kak osjetila na svojim leđima.... Dok su ovi vikali »zovi samo zovi« i skrivali se po ćoškovima Sabora, moja generacija se osjetila il je bila prozvana.... Dok su se oni borili i ginuli za cjelovitost i slobodu Lijepe Naše, ovi su ju komadić po komadić razgrabili i razdijelili međusobno.... Slijedeći Izbori su bili predvidivi, jer ljudi još uvijek »kupuju« ovacije »pobjednika« i »hrane« se nacionalnim ponosom.... Malko sam starija pa me više nemreju razočarat takvi rezultati.... Dolazi 2000. Velike promjene se spremaju.... I definitivno dolaze promjene – mijenjaju se imena Zastupnika i članova Vlade.... Nakon četiri godine to bi otprilike bile sve promjene koje sam ja primijetila.... Oni su se izvlačili na rat, a ovi se izvlače na greške ovih prije.... Na žalost narod ne može jesti njihova obećanja, nit može čekati dok oni shvate svoju funkciju.... Sad se naravno skupiše sve »pametne« Glave naše političke scene i počinje predizborna kampanja (čitaj: prodavanje muda pod bubrege).... Nadam se da je ovaj Narod konačno osvješćen i da mu više nitko ne može liriku prodavat, ali.... Pitam se za koga glasat, jer sve su to iste face, razbacane u razne Stranke, ali i opet su isti.... Osim onih par šutljivaca, koje će promijenit sa sličnim primjercima, u Saboru će, prema mojoj logici (nadam se da je kriva), opet sjediti Rols Rojs, Zakrpa & Kompani.... Glavna tema rasprave će i opet bit madraci i ostali tračevi koji se vrte saborskim kuloarima.... Jednostavno ne vidim (možda bih trebala okulista posjetit ;-)) ) kompetentnih osoba, koji bi ovu Državu stvarno postavili na noge.... I opet se nadam da sam u krivu.... Ovi koji su u ponudi, meni nisu prihvatljivi, pa sam odlučila markirat ovaj put.... Kak bi moj terputec rekel: »...nigdar ni bilo da nekak ni bilo, pa nigdar nebu da nekak nebu...«. Pesimizam? Ne bih rekla.... U ovom bih se slučaju priklonila definiciji da je pesimist osvjedočeni optimist....
Vratimo se mi večernjaku.... Zanimljivo, odmah nakon politike slijede umrli, a nakon toga Crna kronika.... Dobro ima i duplerica, al tamo caruju naše zvjezdice, a njihove »životne« probleme oko odabira cipela i ostalih trica, me fakat ne zanimaju.... »Ženske« magazine ne čitam od kad sam se prestala zaljubljivat u poznate face, pa mi to u jednim »ozbiljnim« novinama nikak ne paše....
Prije je Crna kronika bila na jednoj strani, sad polako osvaja i treću (ako ne računamo politiku ;-))))) ). Zgleda da Hrvati imaju novi način razbijanja dosade, tak da se ubijaju.... Zanimljivo je kad tip ubije ženu, suseda, ljubavnicu (vrijedi i obrnuto, nisu ni žene puno bolje) i onda krene priča kako su tog istog/u već prijavljivali i privodili n-puta, pri čemu je n veliki prirodni broj, ali svaki put su ga/ju pustili jer nema utemeljenosti u njihov psihički poremećaj.... Pouka: zdrav si dok ne ubiješ nekog.... A kad ubiješ, olakotna okolnost će ti biti psihička poremećenost, nestabilnost il kaj ti ja znam koju devijaciju mozga će ti pronaći dobar advokat.... Dobit ćeš 4-5 godina zatvora i bit ćeš pušten nakon otprilike tri, zbog »dobrog« vladanja.... Eto, koliko vrijedi jedan Hrvatski Život.... Jedino mi nikad nije bilo jasno ovo dobro vladanje u zatvoru.... Kaj bi to trebalo biti? U tih tri godine nije nikog ubio il kaj? Po čemu se određuje da ta osoba ponovo neće izvest isto? Ah, zaboravih, to određuju i opet ovi »stručnjaci« koji su prvo zaključili da je zdrav, ondak da je bolestan, pa je sad opet zdrav.... Nekad se pitam jel naši psiholozi, psihijatri i ostalo stručno osoblje zna da psihički poremećaj nije bakterijsko ili virusno oboljenje....
Nalazim i jedan hvalospjev našoj policiji jer je uspješno uhvatila organiziranu skupinu (jel dvoje skupina il par?) preprodavača droge, zaplijenili im 20 dkg marihuane.... Oh, kako se nakon ovih redaka osjećam sigurno ;-)))))
Kao šećer za kraj bacih pogled na vremensku prognozu koja predviđa kišu do kraja tjedna uz temperaturu do –1....
Nakon toga definitivno odbacujem novine, pratim Spiderman-a u akciji i odlučila sam da više nebum prala prozore ;-))))))
Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))

Jučer je bio dan koji sam komotno mogla i prespavat, a i prespavala bih ga ja samo da sam mogla ;-))))
Od ranog jutra me stigo Murphy i ne pušta, ko pit bull…. Nakon tri sata spavanja, bez snova, zazvoni budilica ko crkveno zvono…. Skočim da ju zgasim i opalim glavom u most ormara (i nakon četiri godine, još uvijek zaboravim na njega….). Sad, uz crkvena zvona, u glavi imam i bubnjeve…. Petljam oko vure, uspijem zbudit ukućane koji to propraćuju sa zanovijetanjem, samo mi je kokodakanje falilo i buđenje je «uspjelo» sa stopostotnim učinkom…. Odbauljam do kupaone i tam bezuspješno pokušavam oči otvorit…. Nakon 10 minuta umivanja hladnom vodom, odustajem…. Navlačim na sebe odjeću i pogled na sat mi govori da bum bežala na vlak…. Super! Eh…. Treba pretrčat Novu Branimirovu, a Fitipaldija u taj rani jutarnji sat kolko ne voliš…. Pogled preko ceste i zamisli baš je danas vlak točan…. Pronalazim u sebi Carla Lewisa i «čvrsto» odlučujem da prestajem pušit (sva sreća kaj ja brzo zaboravljam dana obećanja ;-)))) )…. Nakon jutarnjeg joginga, ulet u vlak je ko šaka u oko…. Prvo te opali 30 stupnjeva, a nakon toga ustajali miris znoja i jučerašnje večere…. Zakaj većina onih koji se voze vlakom večeraju luk i ne peru zube? Počinje izbijat i rezultat mog trčanja, pa definitivno žalim kaj nisam prehlađena…. Obično volim jutarnju šetnju od stanice do posla, al jučer mi se činila duplo dulja nego inače, noge ne slušaju, glava leluja, samo fale bijeli miševi i počela bih se ozbiljno pitat kaj se događalo u tih tri sata spavanja ;-)))) Dođem na posel, diša uvodi štednju, pa je zgasil grijanje, tak da sad po uredu pingvini žicaju za čaj…. Uključim sve grijalice i izbaci osigurač,…. Super!!! Koji kreten je stavil ploču na 2,5 m visine, da mi je sam znat? Ne da mi se ić po lojtre pa pipkam s metlom…. Pri tom sam izgovorila tolko «lijepih» psovki da sam i samu sebe iznenadila…. Nisam ni znala kolko «sočnih» imam u svom vokabularu…. Nakon 10 minuta uspijevam, ali da mi je znati koja grijalica dela kratki spoj? Ništ, oblečem jaknu, jer kava mi je važnija od grijanja i krećem u nove radne «pobjede»…. Taman skuham kavicu, napravim connect, printer ispljune izvod i sad ću ja malko posjetit svoje virtualce, da vidim ko me se setil, kaj se događalo dok mene nije bilo,…. Brus!!!! Evo ti diše u petnaest do sedam…. Sad definitivno postajem svjesna da je to TAJ dan, dan kad je sve upravo onak kak ne želiš…. Ajd posel ide kak-tak, al ovaj se ukorijenil i ni makac…. Mislima guram sat da ide brže…. Konačno, kraj radnog vremena i to je prvi put, tog dana, da se ne krećem nošena inercijom, neg vlastitim nogama…. Izlazim, mijenjam oblik usana iz hiperbole u parabolu, a pogled van je dovoljan da se ista obese ponovo…. Kiša i to ona dosadna, jesenska…. Vučem se do stanice, skoro me pukupil auto i kao šećer na kraju vlak kasni…. Tješim se da ću kad dođem doma, stat pod tuš i oprat cijeli taj dan sa sebe…. No ponedjeljak je, dan za slobodne aktivnosti moje kćeri,…. Čak me ni njeno veselo cvrkutanje nemre oraspoložit…. Čekajući da završi, ispijam kavu i tonem u sve veću depresiju…. Dovučem se doma, sama sebi sam preteška…. U takvom stanju obavezno tražim razloge svog postojanja i obavezno ih ne nalazim…. Milijuni zašto vrte mi se po glavi, a na nijedan nemam odgovor….
Konektiram se i odem prošvrljat ovim našim site-om…. Prek neke stvari odgovorim na poruke, ovim putem molim one kojima sam odgovarala jučer da mi ovaj blog uzmu ko olakotnu okolnost…. Vidim da nisam jedina koju je lupil ovaj dan, ali ne nalazim baš u tome utjehu, pa odlučim malko skoknut na chat, možda mi neobavezno i bespredmetno trkeljanje izbaci negativne misli…. Eh…. Što se babi snilo…. Da ne bi…. Nakon par minuta chata dolaze likovi od kojih mi mam proradi žgaravica…. Svaki pokušaj chata uspiju uništit…. Onda se pojavljuju i nickovi koje jednostavno ne mogu prožvakat…. Sjedim, gledam u ekran i pitam se zašto…. Netko dođe na chat, to nisu ovi kaj mi dižu žgaravicu, jer njih sam počela stavljat na crveno, nemam razloga trpit svakakve psihopate i čitat njihove frustracije, ne moram i neću…. Nego chateri koji su skroz ok, al meni jednostavno ne idu pod kožu…. Iritiraju me njihova slova…. Najzanimljivije je što je taj osjećaj uzajaman, jednostavno osjetiš tu odbojnost…. Čudno, ne znaš ko tipka, ne znaš ništa o osobi, a već nakon dva reda osjetiš kako te iritira…. Osjetiš da i ti njega ili nju iritiraš i zapravo ne vidiš razloga tome, ali ne možeš si pomoći…. Jučer mi je to bilo još opipljivije…. Ne mogu se jednostavnu uključit, što je definitivno skoro pa utopija…. Stoga uglavnom čitam, uz poneki komentar tek tolko da me ne izbaci zbog neaktivnosti…. Pokušavam analizirati svoj negativan stav prema tim chaterima i nije mi jasno zašto mi njihovi komentari nisu zabavni, zašto me iritiraju, ne nalazim odgovor…. Nakon nekog vremena odustajem od daljnje analize, pa i u životu sretneš ljude s kojima ne progovoriš ni riječ, a odbojni su ti…. Kao da su vam magnetska polja istog predznaka, a možda to i je to…. Možda su toliko slični meni da ih automatski doživljavam kao prijetnju…. Ma ne znam, a nije ni bitno…. Definitivno mi je dan bio upropašten i definitivno bi bilo bolje da sam lijepo otišla pod tuš i spavat….
Sva sreća imam ja na chatu svoje ogledalce, koji mi je vratio osmjeh, …. Hvala Ti! A jedan brzi sajber (baš tim slovima), me definitivno vratio iz mrtvih ;-)))))) Hvala i sajberašu ;-)))))
Over and out! Da slučajno ne bih izgubila tu malu iskricu u oku i pod tuš…. Voda je odnijela svu negativnost u kanalizaciju…. Jutros je budilica opet bila samo budilica….
Dobar vam dan ;-)))))))
Znam da sam vas ugnjavila, al pa ne morate čitat, zar ne? ;-)))))
Sorry, ostalo je malko te negativnosti, al na ekranu kao da nestane do kraja…. Hvala na razumijevanju….

Pusa, cmok, ajte bok ;-))))

Ne biste vjerovali, ali jučer sam zavoljela državnu administraciju…. Pitate se kak je to moguće? Pa lijepo…. S obzirom da u tim administrativnim sferama ljevica ne zna kaj radi desnica (osim u Saboru naravno ;) ), za prijavu bilo koje vrste trebaš papire koji su naravno provedeni već na dvadesetak mjesta, ali fale na ovom dvadeset i nekojem…. E pa tako ja jučer krenula u potragu za nekim Rješenjem iz «one» škrinje di se prašina nataložila u debelom sloju…. Naravno da je upravo ono kaj tražim na samom dnu škrinje, bilo bi bez veze da je odmah tu pri ruci…. Počinje pretres…. Ima tu svega, najviše onog kaj ti bu možda jednom (čitaj: nikad) trebalo…. Sad kreće i revizija, ovo na jednu hrpu, ono na drugu tj. treba-ne treba…. U jednom trenutku ruka mi se zaustavila na foto albumu…. Moj život prije….
Dugo sam ga samo gledala, dal ga otvoriti ili ne? Ne volim se raspekmezit, a to mi se redovito dešava kad me stignu uspomene….
Otvaram ga i susrećem jednu malu curicu, tek rođenu, okruženu samo ljubavlju…. Prelazim stranicama moga djetinjstva i na svim slikama susrećem dva nasmijana oka…. Pokušavam se sjetiti suza i ne nalazim ih…. Sjećam se male divljakuše koja trči dragim bregima i veseli se svakom slijedećem danu jer on donosi nešto novo, neproživljeno…. Škola…. Zaustavljam se na licima koja su sa mnom učila prva slova, prve simpatije, sitne dječje nepodopštine…. Danas su to ljudi od kojih samo nekolicinu viđam jednom, eventualno dvaput godišnje. Nekima sam zaboravila prezime, a neke sigurno ne bih ni prepoznala da ih sretnem…. Ostale su samo ove slike i blijedo sjećanje na njihovo postojanje u mom životu…. Ponekad se pitam zašto tako rijetko odlazim na svoj Breg? Možda zato što je sve drugačije, možda zato što sam izgubila onu dječju nevinost, možda zato jer u utrci za egzistencijom prestaju biti važne «male» stvari, a možda zato jer boli doći na mjesto di je stanovala samo sreća….
Jedan veliki uzdah i okrećem stranicu…. Pubertet, srednja škola, hormoni divljaju, a pamet beskonačna…. Faza u kojoj si antiprotivan, a roditelji su neprijatelji sa brdo bedastih savjeta i to tebi sa velikim T…. Prva velika, nikad prežaljena ljubav, ali ona živi samo u sjećanju jer slike su bačene u trenutku bijesa…. Prolazi mi glavom trenutak kada sam ih trgala, kolko je bijesa i razočarenja bilo u tome, kolko progutanih suza jer ponos ne dozvoljava da teku…. Onaj prkosni NIKAD, nikad više neću dozvoliti da se tako osjećam…. Danas mi nije baš jasno zašto sam se tako osjećala, pa na tu sliku gledam sa smiješkom kojim propraćujem razmažene ispade svojih klinaca…. Bilo je to razdoblje odrastanja, a svako odrastanje mora boljet barem malo…. Na slijedećoj strani me dočekalo drago lice…. Moj Ježurka Ježić…. Uvijek pri ruci, uvijek spreman podmetnuti rame…. Znam, znam što sam ti obećala i neću više plakati, ali moraš mi dozvoliti da osjećam prazninu. Mogu imati poznanike, mogu imati čak i prijatelje, ali samo si jedan bio Ti…. No što je ovaj život prema Vječnosti, a znam da me tamo čekaš….
Selim se u fakultetske klupe…. Naravno dok ne otkrijem kantinu ;-)))))) Eh…. To kaj brucoši mogu ne može niko…. Puni ideja, elana, naoružani prkosom, pojeli pamet cijelog svijeta …. Djevojka koja sa 20 godina zna što želi od života, isplanirala ga je barem 10 godina unaprijed…. Naravno da je pri tom najčešća i najznačajnija riječ «nikad»…. Beskompromisno sa puno uskličnika…. U modi je biti što nepristupačnija, navodno «otkačena», crne odjeće i šarene kose…. Strašilo za ptice je preblagi termin kojim bih mogla «to» čudo opisat ;-))))) Ima tu puno šarenih likova nalik na mene, tuluma, rođendana, položenih ispita, …. Studentski protesti bez svrhe i razloga, bitno je protestirat….
Došla sam do zadnje slike u albumu. S te me gleda žena sa osmjehom djevojke i očima djevojčice…. Kao da želi zaustaviti vrijeme…. A vrijeme prolazi, crta po licu bore, po kosi sijede…. Mijenja nam izgled, ali i misli…. Dodaje prkosu iskustvo i polako transformira nikad u možda, pa u ponekad i na kraju u opće prihvatljivu činjenicu…. Afiniteti se smanjuju sa osvajanja svijeta na preživljavanje svakodnevice…. Ona odlučnost i odrješitost transformira se u popustljivost, jer počinješ shvaćati da se život ne može planirati i da ima želja koje se nikad neće ostvariti…. Ima to i svojih prednosti jer svaki poraz ne doživljavaš kao životnu tragediju, nego kao splet okolnosti koje nisu bile na tvojoj strani…. Postaješ svjestan da se svaka greška da ispraviti ili barem popraviti…. Pokušavam svojoj djeci pomoći da ne lupe u sve zidove u koje sam ja lupila, iako sam svjesna da će rijetko koji zaobići….
Baš je lijepo imati uspomene i prošetati davno zaboravljenim stazama…. Zanimljivo je kako se pamte samo lijepi trenuci…. Ispada da je prošlost lijepa, sadašnjost ružna, a budućnost neizvjesna…. Ma baš je lijep taj Život ;-))))))))
Provela sam nekih sat vremena u najljepšem društvu i vrijeme je za vraćanje u sadašnjost, jer administracija kuca na vrata ;-) Di mi je to vražje Rješenje?
Ajmeeeeeee…. Kolko satiiiii!!!!

Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))

S obzirom da je to vječita tema na ovom site-u, definitivno je vrijeme da se je i ja dotaknem….
Kolko istine on skriva? Počela bum od svog…. Već na prvom koraku laž, jer veli da sam korisnica od 7. mjeseca, a ja sam se samo dva put resetirala…. Ma nije nikakova ljubav u pitanju, to ne stanuje kod mene, neg želja da savladam ovisnost, a i broj poruka mi opal na jednu dnevno, pa sam se malko vrnula među «nove» da skrenem pažnju na sebe ;-)))) Onih prvih obaveznih par redova je točno (izvjesili me pa sad više nemam kaj muljat ;-) ). A dalje? Ma dalje nastaje parada…. Pitanja su, barem meni, takva da tjeraju na nebulozne odgovore…. Ali ukoliko čitaš, naglašavam riječ ČITAŠ, možeš puno toga shvatit o meni…. Na žalost, iskričani uglavnom loše čitaju…. Evo najjednostavnijeg primjera: Pitanje: Kako bi opisao/la sebe? Moj odgovor: Ja sam ti inače dugonoga, sisata plavuša, al ne znam kaj mi je zadnje 32 lete ;-))))) Pitanje iskričanina meni: A kak možeš imat crnu kosu i bit plavuša? Moj odgovor njemu: Srce sad smo dve plavuše ;-)))))) Ne javlja se više, pitam se dal je shvatio?
Kad sam došla na iskricu, nisam baš puno obraćala pažnju na profile, ak mi neko pošalje poruku vidim kolko je star i naprosto se čudim kak uspijevam privuć pažnju «muškaraca» oko 20 godina…. No vremenom su ljudi počeli otvarat po dva-tri nicka, pa sam počela i ja gledat profile…. U svojoj iskrica karijeri pregledala sam oko 400 nickova i do sada našla jedan jedini kompatibilan mom ;-)))))) Osobno su mi užasno dosadni «iskreni» profili, život je i onak bljutavo iskren i realan, pa u virtuali bar mogu bacit malko revije….
Čitam komentare na forumu, pa na blogu, pa na chatu, u klubovima, apropos te teme i nemrem se načudit kako olako ljudi osuđuju druge i ljute se što su i kaj su ovi napisali u profilu, a istovremeno za sebe tvrde da su sve najsuper…. Pritom, naravno, nisu spremni
pokazat, nit dokazat tu svoju savršenost….
Najteži grijeh je izgled iznad prosječan…. Prvo je to i meni bilo malko smiješno, ne nerealno, baš smiješno…. Pozujalo mi je glavom kaj mi je prvo palo na pamet kad sam došla na iskricu, pa to je online preslikan oglasnik za samce…. Mam sam si zamislila jednog gospona Fulira z karanfilom u reveru i Večernjakom pod rukom, kak pod repom, čeka gospojicu u krem kaputu z šeširčekom na glavi…. Pa sad ak u reali nemreš najti nikog, ondak il si tolko savršen/a da si neuhvatljiv/a za tako nesavršen svijet oko tebe, il je taj izgled malko prenapuhan…. Odradila sam prvi party i naravno tu iznad prosječnost nisam primijetila…. No sad se postavlja pitanje kaj nekome znači izgled? Izgled je ogroman pojam…. Uz to nitko ne može gledat tuđim očima, a činjenica je da nitko nije tako lijep da nekom ne bi bio ružan i obrnuto…. Zapravo treba cijeniti ljude koji za sebe kažu da su iznad prosjeka, naravno ukoliko su pritom svjesni svojih nedostataka…. Interesantna je pojava da većina korisnika iza ekrana očekuje svoje snove, ostvarenje svojih želja,…. Nick nevjerojatno djeluje na psihu…. Naprosto je smiješno vidjet kak se ljudi mam zalijepe za nickove tipa lijep/a, zgodan/a, i slične…. Vjerojatno u svojoj glavi odmah uz te epitetne nickove vežu svoju zamišljenu slikicu lijepog…. Pogledaju profil dotičnog/e i pazi razočarenja pa on/a je crn/ka…. Pa kako se samo usudi napisat da je lijep/a, a lijepo je samo plavo…. Ijuuuuuuu…. Ima smeđe oči, pa to je fenomen u laganju, kad je opće poznato da su plave te koje su lijepe…. Krenulo je seciranje profila u djeličke i naravno od drva ne vidi šumu, a razočarenje, jer je otkrio/la da je sutipkač osoba koja ima i mane i totalno nekompatibilna slici u mozgu, nemjerljivo…. Prošlotjedni party pokazao je svu nerealnost ovog site-a, a i neta općenito…. Naravno oni koji su se pojavili, uglavnom su zadovoljni i tvrde da su tako nešto i očekivali, oni koji nisu došli svoj sud donose na bazi izvješenih slika…. Ni ne pomišljaju na činjenicu da neki ljudi nisu fotogenični, da fotograf nije bio profesionalac, da slike nisu uštimane, da je tamo bilo poprilično mračno uz konstantnu promjenu svjetla (ipak je to noćni klub ne) i niz detalja koji su preduvjet dobre fotografije…. Ne, nisam ja tamo vidla nikakve nad prosječne face, nit sam ih očekivala…. Ali tamo je bilo mnoštvo nad prosječnih ljudi, a to je nešto što je meni bilo važno,….
Slijedeće na kaj se obično napikavaju je sretan brak, a traži avanturu,…. U jednom klubu post je dostigel jednu dobru meksičku sapunicu, bazirano na tu temu…. Ja kad pročitam da neko traži avanturu mam vidim Harrisona Forda kak skakuće po grobnicama starog Egipta il po džunglama neke Nedođije, okružen svim otrovnim kukcima i gmazovima ovog svijeta u malko prenaglašenoj verziji…. Pa si mislim da sam ja urbani tip koji takve stvari ne voli preveč ni na TV-u, a kamoli u živo i da je moja najveća avantura u životu kak prva dočekat poštara kad donese račun od HT-a il Diners-a ;-))))) Ak ćemo biti pošteni ondak mi je ljepše pročitat nečije namjere, neg ih vadit iz konteksta…. Jer 90% korisnika na ovom site-u je ovdje zato što im nešto nedostaje u RL, a u velkoj većini upravo je seks najveći problem…. Da ne kažem želja ;) Ako traži avanturu, jasno je da mu brak ni baš na stabilnim nogama il jednostavno želi unijet malko adrenalina u svoj život, no sasvim jasno želi poručit da se ne želi rastat od svoje zakonite polovice i zapravo kod takvih tipova znaš kaj možeš očekivat,…. Kak bi moj ortak rekel: « 20 deka šarma i 10 deka mesa….». «Najvolim» one licemjere kaj se prodaju za «produhovljene» i željne čitanja. Pa prosim vas lepo, tu smo svi uglavnom bajke odčitali i većina zna da Djed Mraz ne postoji ;)
Zato manite se vi ćorava posla, profili ne odražavaju ništ, nikoga i promjenjivi su…. Iz tog razloga ih više ne doživljavam i ne čitam…. Sad kafenišem ;-)))))))
No, no pa već je i kraj radnog vremena….
Vrijeme za shut down….

Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))

Evo par «korisnih» savjeta kako postati isti:
Prije svega morate imati dobru žnoru, a ježi ga niste valda mislili da se tu može bez veze…. Bolje je ukoliko je ta žnora na poslu (ne primjenjivati ukolko ste vi vlasnik firme, mislim možete, ali trošak je samo vaš, jedina je utjeha pretporez ;-)) ). Ako se spajate s posla korisno je otvoriti bar pet prozora, ukoliko je šef u stalnom protoku pored vas. Tako ćete čak djelovati jako zaposleno….
Kad ste zadovoljili te preduvjete, odaberite site na kojem želite započeti…. Bez brige svaki portal ima opciju chat, na vama je odabrat koji vam se sviđa. Ja ću pretpostaviti da ste odabrali iskricu s obzirom da ovo čitate (a i ponešto ga poznajem ;) )….
Došli ste na iskricu, prije svega svaka vam čast, jer treba imat živaca proći ona preliminarna pitanja…. Hejjjjjjj…. Ne može tako! Zar ne vidiš da piše da ti je profil nepotpun? Vraćaj se i ispuni do kraja, to ti ovdje dojde ko imovinska kartica u RL…. A i zakaj bi ti bolje prošel od mene….
Ukoliko imaš želju biti chat ovisnik (to vrijedi posebno za ženske nickove), odmah u startu zanemari poruke, jer ak se u to zapetljaš, nema za tebe chata barem mjesec dana…. Lijevo su ti dane opcije koje nudi iskrica, ima ih dosta, samo ne nasjedaj na govorne poruke, to ti je porez na budale btw. Tamo ima opcija chat. Klikni na to i mam spusti taj prozorček i nemoj ga dirati, on mora biti uključen, pitaš zakaj, pojma nemam, to moraš pitat administratore…. Naoružaj se živcima jer traje dok se to čudo učita, za to vrijeme stigneš i na poruke odgovorit, a u kasnijoj fazi iskričenja (broj poruka ti drastično pada s vremenom provedenim na iskrici) možeš malko i prošvrljat blogom, forumom il kopat nos, to ti, u zadnje vrijeme, dojde ko najprihvatljivija opcija ;-))))))
Tadadada…. Otvara se crveno čudo komunikacije…. Zna se desit da i nema komunikacije, pa za svaki slučaj ubaci jedan «bok», em ćeš ispast kulturan, em ćeš provjerit jel to radi…. Sad si tu i sad moramo našu lekciju podijelit na djevojčice i dječake, ak ne znaš u koju od tih kategorija spadaš, nemaš frke, chat master je mislil na to pa nam je dodijelil spolno određene defultne ikone. Ak si kelner ondak si dečec, ak si anemična kelnerica, ondak si curica.
Za kelnerice:
Ak ti se ne dopada ta ikona (Bože ni vrag da se nekom dopada…) tamo desno imaš prozorček di vidiš sve usere na okupu i ispod njih je jedna kućica u kojoj piše «settings» nisam ti ja ziher kaj to znači, al kad ju klikneš ispadne van 30-tak ikonica, pak si odabereš onu po svojoj mjeri i stisneš «save» (mislim da to nema neke ozbiljne veze sa rijekom Savom, al možda ti već u startu želi reč ak si tu hiti se v Savu ;-)  ). Tak preobučena krećeš u komunikaciju, eh ali do sad ti je već ispalo jedno 5 prozora koji se zovu pvt, privat, balkon, mrak il po želji…. Naravno da su svi prema tebi ljubazni i da si svima njima centar njihovog svijeta…. Oduševljena si kako su chateri pravi gentelmani, fini, pristojni, uglađeni (ima i onih bezobraznih, ali uz tolke ljubazne ove odmah izbaciš iz daljnje igre)…. Ne daj se zavarat, ti si samo «svježe meso», ubrzo ćeš otkrit da su oni samo ljudi, obično sa velikim apetitima upakiranim u lijepe fraze…. Kad to otkriješ, vjerojatno ćeš se osjetiti prevarenom, no zato postoji public. Tu nema ljudi, tu žive chateri ;-))))) Tema ne samo da nije zadana, neg je uopće nema i opće je pravilo da se i ne pokušava zadat…. Onog momenta kad ti svi počnu puse dijelit, bravo ti! Upravo ti je dijagnosticirana ovisnost o chatu ;-))))))
Za kelnere:
Postupak promjene defultne ikone je isti ko i za curice (da ne bi mislili da pišem bez argumenata, imala sam jedan konobarski nick i sve im je isto ko i nama ;-)) ). Sad kad si odabro, il nisi, ikonu, ti si najednom predmet želje svih ženskih nickova…. Nadam se da si se naoružal dobrom lirikom, patetikom i ostalim instrumentima zavođenja. Svoju sliku nije poželjno stavit u profil jer po tvom istančanom i profinjenom pisanju one očekuju malko više neg tvoja slika može pružit…. Kad napadaš moraš znati da je dovoljno dvaput kliknut na nick koji je predmet tvojih interesa (možda i tebe neka klikne, al ondak si opako lagal v profilu ;-) ). Ali kad sam napisala svih ženskih nickova, nisam mislila na chaterice. Pazi se, nikad ne klikaj one koje stalno pišu na publicu, te su prošle fazu mraka i vrlo brzo buju izvukle sve tvoje pogrešne rečenice…. Ako hoćeš okušati sreću na publicu, moraš imat puno samopouzdanja sa karakteristikama samoubojice i mazohista ;-))))))))) Eh pitaš se zakaj je vama teže neg ženskama, iz jednostavnog razloga, one su u deficitu, a svi okorjeli chateri imaju malko posesivan pristup i tvoj «bok» nekoj chaterici, njemu može zazvučati kao «stara oćemo se seksat?» i automatski su im ruke na tipkovnici u stavu garda…. Savjet: budi lukav i pridobi kojeg chatera na svoju stranu, il stani pod okrilje neke eminentne chaterice koja će amortizirati udarce slova po tebi, tad imaš velke šanse da se i tebi dijele puse …. U tom slučaju bravo i tebi! I ti si postal ovisnik o chatu….
Kad primijetite da su vam jagodice na prstima plosnate, da vam rit ima natiske, da preskačete obroke i da vam vaše omiljene serije il utakmice nisu bitne…. Kad ne prepoznate do jučer najboljeg prijatelja, ne izlazite, ne radite ništa nego buljite u slova na ekranu, tad ste postali ovisnik visokog stupnja i dobro razmislite dali je to nešto što želite…. Jer u tom momentu ste online sa puno ljudi, ali vaš život postaje teška osama jer to je ovisnost nimalo različita od svih poznatih ovisnosti….
Da upoznat ćete mnoštvo krasnih ljudi, možda zbariti puno komada, ali to je ipak samo virtualni život koji će se na kraju prelomiti sa realnim….
Pa sad ko voli neg izvoli ….
 
Eto meni se upravo otvara crveno ludilo…. Bežim, samo na kratko, jedno pet vur ;-)))))))
 
Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))))
 
 
 
 

Ovo će biti priča…. Pričica o Njoj – ptičici i Njemu – dječaku tužna pogleda….

Ona je mala, vesela, cvrkutava, skakutava, veseli se životu, a on je dječarac željan cvrkuta u svome životu…. Kad su se sreli, on je znao da želi upravo nju, a ona…. Ma njoj su rekli da tako treba biti, da je rođena da uveseljava tužna lica…. A on je tako dobar, sve će napraviti za jedan cvrkut….
Donio ju je doma i stavio u krletku …. No nije to baš neka krletka, ona misli da je za vrijedila ljepšu, bolju…. Ma sve za tebe ptico moja mala, samo da budeš sretna,…. Otvara se kasica u kojoj se brižljivo čuva za neka sitna dječačka zadovoljstva, svi njegovi snovi ugrađeni su sada u novu krletku…. No njegova ptičica je sada sretna, jer ima mjesta za skakutanje, ima nove igračke, sada može bezbrižno cvrkutati i uveseljavati dječaka….
Vrijeme prolazi i ptičica postaje nezadovoljna, dojadilo joj je biti u krletki i pjevati, ona bi malko pustila krila,…. A on? On ne želi otvoriti vrata, boji se da će ona otići,…. Boji se da će netko drugi zavoljeti njen cvrkut, njenu živahnost,…. U svojoj nesebičnoj ljubavi vidi samo njene vrline, zaboravlja na ugrize kada nije zadovoljna, zaboravlja da svaki cvrkut treba zaraditi, …. Ona ga dobro zna i zna da će šutnjom, odbijanjem novih igračaka, odbijanjem njegove pažnje dobiti ono što je zaželjela…. Srce mu se steže od straha, ali otvara vratašca na krletki, pušta ju neka raširi krila, …. Wow, kako je lijepo letjeti, kako je lijepo biti izvan krletke, makar samo nekoliko minuta,…. Vraća se u krletku i sretna je i opet ona živahna, baš kakvu on voli,…. Ali ona želi više, dulje, jer tamo iza prozora vidi život, …. Primijetio je da se sve više zaustavlja na prozoru, …. Voli ju više od svega, ona je njegov život, ali osjeća da ju sputava, da nije sretna, …. No ako je ona nesretna i on je….
Otvara prozor…. Ona sva sretna leti prema prozoru, prema slobodi, ali mora ipak još jednom pogledati svoga dječaka…. Na krilima osjeća dašak vjetra koji ju zove, ali ne može ne pogledati onoga koji ju tako nesebično voli,…. Na samom prozoru se okreće i susreće najtužniji pogled na svijetu….
Zašto? Zašto ju voliš? Ničime to nije za vrijedila…. Okreni se dječače, vidi koliko lijepih i veselih ptičica ima…. Zašto voliš ovu koja samo uzima, a ništa ne daje?
Vratila se ptičica u krletku, koja je sada otvorena…. I prozor je otvoren, ali ona mu više ne prilazi, jer koliko god je sebična, ne može slomiti srce jednog dječaka….
On je sretan, jer je njegova…. A ona? Ona je i dalje ona ista sebična ptičica, koja daje malo, a uzima sve….
Svaka priča završava sa: «….and they lived happily ever after…», ali ova još traje i tko zna što joj nosi novi dan….

Zijev….
Čačkalica jedna, uffffffff…., čačkalica druga,…..ne pomaže,….ipak nisam ja za te sportove, stigle me godine ;-)
Ni prsti me ne slušaju, čak ni jezik, no to ni ni čudo jučer se spreforsiral ;-))))
 
No da ja konačno odvrtim filmeka na jučer….
Naši kvartovi od ranog jutra tipkaju samo o predstojećoj večeri…. Svi u predviđanjima, neki poput mene sa skepsom se sjećaju takvog dana prije 8 mjeseci i kolko god adrenalin juri žilama ipak ga štopaju sjećanja….
Naravno da smo svi prije spremanja posjetili svoje kvartove da vidimo kog bi eventualno mogli srest večeras…. Pozdravili one koji neće bit prisutni i obećali da ćemo tipkat sutra (tj. danas, ali priča je smještena u sadašnjost).
Garderoba nije bila problem, barem pripadnicima kluba +30, mi smo uniformirani u boju iskrice (da zlobnici ne bi pomislili da smo jugonostalgičari)….
Ova userica je odlučila damski zakasniti, samo da čuje kak useri vrište ;-)))
Stoga ja i moja malička dogovorimo pred trač kavu, da uskladimo isprike, ali naravno malička oće bit još veća dama pa se kašnjenje naglo povećava (ko fol vratila se kasno s posla, naravno da joj vjerujem….). Tramvaja, ko i uvijek kad ga trebaš, nema ,pa to još malko povećava naše kašnjenje. Konačno, bliješte svijetla pozornice (čitaj: GAP) mi pred vratima, ali…. Uvijek ali…. Čekamo malu macu koja želi bit još veća dama (ko fol čekala klupsku majicu, naravno da joj vjerujem….) i sad već debelo kasnimo, sad smo i više neg dame ;-)))))
Ulazimo ko da smo oslobodile cijeli svijet, naravno vunbaciteljima se ne sviđa bez karte, pa nas malko curiknu, ok, ok…. Na samom ulazu čeka nas (čitaj: slučajno se tam našel) administrator koji nam s veseljem i uzbuđenjem (u očima mu se vidi pitanje: «Bože kaj sam ja tebi zgrešil?») objašnjava postupak žigosanja…. To je postupak koji definitivno moram pohvaliti, naravno uz sitnu primjedbu (nemrem odlit), moraš sve mišem delat, a nisu računali na userice kaj se miša boje ;-))))))))
Odložimo višak stvari i naoružane crvenim majicama, imenovane, ulazimo na scenu…. Tražimo svoje crvene istomišljenike jer scena je već poprilično popunjena…. Naravno oni su u samom centru događaja…. Na desnoj strani, nasuprot DJ pulta sve izgleda ko na sjednici SK KPH, ali ja ih tako volim…. Počinje vrisak…. Yessssssssssssssssss….. Nisam ni znala kolko nas ima i kako ih volim…. Ufffffffff…. Tako ste mi faliliiiiiiiiiiiiii….
Muzika je još relativno mirna, dok prođemo vježbe zagrijavanja, malko ručice, pa nožice, naravno ima još usera koji žele bit dame, tak da se još i oni očekuju…. Hvatamo ritam koji nam naša gazdarica daje…. Spremni smo zapaliti GAP i pokazati kako smo ipak pozitivna vibra i kako svi napisi o iskrici ne mogu opisati ono što stvarno jesmo….
Počinje luda noć, iskrica noć…. Scena je full puna, muzika je u ritmu poludi…. A ko smo mi da ju ne pratimo….. Naravno uvijek se nađe usera koji bi to i ovjekovječili, grrrrrrrrrrr…. Nadam se da sam uspjela izbjeći većinu tih optičkih očiju…. U tom bježanju mam sam opalila na rit, nadam se da nisu javljali o potresu ;-)))))))
Vratimo se mi ludilu, pleše se, na licima prisutnih osmjeh bez obzira na gaženje, mlaćenje i ostale neugodnosti nastale nedostatkom prostora…. Zato su moje cure odlučile da na stolu ima najviše mjesta i da je pogled najbolji…. Pokazale su kako izgleda zabava nakon tridesete ;-))))))))) Iako imamo mi i naše male piletine koja po ničemu ne zaostaje za nama starcima….
Sve u svemu ples u našoj grupi trajao je cijelu noć do jutra,…. Bili ste divniiiiiiiiiii….
U jednom momentu ja i moja malička odlučile smo vidjeti koje usere još nismo upoznale face to face, pa idemo napravit gir po GAP-u da izljubimo i te koje smo do sad samo čitale…. Moram Vam reći da su chateri definitivno najhrabriji i da su oni (uglavnom) okitili prsa junačka nickom…. Ostali useri su se nekako plašili, osim istaknutih faca na blogu, moj naklon dotičnima (ipak im sad kradem njihov prostor, moram im malo podilazit ;-))) ). Moram Vam reći da je vrlo zabavno hodati dvoranom, koja je poprilično velika, uz dvorišni prostor, ogromna, te zagledavati ljudima u prsa (ko fol da im pročitaš nick ;) ). Neki useri (muški naravno) imali su i zgodnija mjesta, gdje su smjestili svoje oznake ;)
Svi koji niste bili prisutni propustili ste puno…. Propustili ste upoznati puno veselih, nasmijanih i totalka otkačenih likova…. Propustili ste vidjeti ovu usericu kako pada na sve muško u njenom krugu…. Da ne biste mislili da je padanje bilo uzajamno, mam da vam velim na moju žalost, ništ od toga…. Moram naravno napomenuti da su neki korisnici od prevelikog uzbuđenja (vi procijenite kakvog ;) ) napustili naš skup vrlo rano, ali mogu to i shvatiti jer to su oni koji su živjeli da bi svima dokazali kako je naš klub sjajan. Tajno mi smo najbolji ;-))))))))
Kako party primiče kraju, dvorana se prazni, naša skupina još tulumari, zadnji atomi snage, zadnje kapi znoja…. Naša gazdarica je neumoljiva, neuništiva, ne može ju smesti ni tužan pogled usamljenog korisnika kojemu se jelte, akhmmmm…. Spava…. Cccccccc…. Sram vas bilo kak možete nekaj drugo i pomislit ;)
Na kraju i ova userica više nema snage, sjeda u krug suprotnog tima i tješi usamljenog da će gazdarica prestat čim joj kažu da je fajrund ;-))))))))))
Svjetla se pale, žalim čistačice i sve osoblje GAP-a i vrijeme je poć…. Naravno nalazim milijun isprika, samo da blogaši prvi odu, da mogu napisat bez grižnje savjesti, da su chateri dulje ostali ;-)))))))))  No sve su nas s metlom i pogledom koji ubija doslovno hitili van ;-))))))
Zahvaljujem snježnom koji nas je odbacil do doma i žao mi je što zalijevanje svjećica nije uspjelo ;)
 
Eto, moram čestitati organizatorima na divnom party-u iako bi i oni morali čestitati userima na štimungu koji smo napravili…. Sve koje sam upoznala pozdravljam i drago mi je što vas sad mogu čitati i znati ko me očekuje iza tih slova….
 
Deco ova userica je strgana, definitivno nemam ja kondicije za takve napore ;-)))))))))
 
Idem sad pročitat «protivničke» referate, pa nazad u kinderbet ;-)))))))
 
Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))))))))
 

Da, da, vrijeme nesmiljeno ide, ne pita i ne traži odgovore…..
 
Kavice su porasle, ljudi se nakupilo, pomalo nam dosta da nas izbacuju ko zadnje alkiće i naš tajnoviti pronalazi idealno okupljalište, u šumi u kojoj caruje gavran…. Nekako gavrana svi smatraju pticom zloslutnicom, a naš je Gavro jedno divno stvorenje koje nam ponekad dobaci svoj kraaaaaaaa…. Samo je želio naglasiti svoju prisutnost il dobrodošlicu….
Kava naravno nije više kava, nego izvor iz kojeg crpimo snagu za slijedeći tjedan,…. Divno je, slobodni smo, nema granica, ni ograničenja, tih nekoliko sati zaboravljamo na svijet oko nas, na probleme, na život, postoji samo ovaj virtualno-realni svijet upriličen samo za nas, točno po našoj mjeri….
Naravno uvijek postoji ali….
Često me pitaju da li vjerujem u Boga…. Da vjerujem, u Boga vjerujem, ali ne vjerujem u Crkvu, zapravo ne vjerujem u ljudske institucije…. Iz jednostavnog razloga, jer sve što netko korisno napravi, uvijek se nađe netko ko će to zlorabit…. Zbog toga se uvijek nađe ono «ali»…
Naš virtualni grad razvio se u megapolis…. S obzirom da sam ja chaterica po defultu, s obzirom da sam priželjkivala chat, pravi, slova koja lete, trebala bih biti oduševljena razvojem mojeg grada…. Na žalost, nije tako…. Zato jer megapolis je megapolis, iako je virtualni…. Idealisti, poput mene, vjeruju kako bar u tom svijetu, iza žice, ne treba biti dobrih i loših, kako se ne trebamo dijelit na lijepe i ružne, nego konačno možemo biti mi…. Ukoliko nam je život nešto uskratio, nečim nas opteretio, ovdje možemo naći rame za plakanje, možemo zbližiti gradove, države i kontinente,…. Ne moramo se sramiti svojih osjećaja, možemo skinuti maske,…. Naravno to su samo moji snovi, jer i ovim svijetom vladaju ljudi,….
 
«Što to ima u ljudima čudno, da ulaze u tuđe živote….»
 
E da…. Ljudi, te dvonožne životinje željne vladanja, bez kompromisa….
 
Da i naš grad je svojim razvojem izgubio svoju prvobitnu pitomost, počinje borba za prestiž pod svaku cijenu…. Nevjerojatno, ali i ovdje se ljudi bore za prevlast, za slova, za neki «uspjeh», što li?  Dobra vibracija polagano se gubi, na svakom koraku spotičeš se o nečiju pakost…. Zaštićeni anonimnošću, iza svojih ekrana, prosipaju svoju žuč…. Imaju stotinu glava, stotinu obraza, a nijedan dostojan čovjeka…. Čovjek, kako to gordo zvuči,…. No prizvuk je jako šupalj….
Kao da su ljuti što se netko zabavlja, kao da ih smeta smijeh, prijateljstvo, ljubav,…. Osobno nemam problema sa takvim kreaturama, dal zbog iskustva, dal zbog neosjetljivosti na podlosti ili nečeg trećeg, ali definitivno vrlo uspješno odolijevam njihovim napadima uz širok osmijeh
i zlatan zub ;-))))))))
Zagrizo je taj zub mnoge, obranio mnoge, ali hijena uvijek čuči i čeka nezaštićenu žrtvu…. Savjet: najlakša obrana od chat hijena je osmijeh na licu i na svaku uvredu odgovaraj ljubaznošću, jer oni se hrane time da te izbace iz takta, da se spustiš na njihov nivo komunikacije, jer tu se odlično snalaze…. Svaki vid ljubavi njima je nepoznat osjećaj. To je bit njihovog postojanja, kroz virtualu liječe frustracije donesene iz RL, gdje su uglavnom nevidljivi….
Definitivno naš grad je izgubio svoju provincijalnost, svoju razigranu vedrinu i postao je ring u kojem se nadmudruju ljubav i mržnja, svijest i polu svijest, jing i jang….
No ja i dalje vjerno volim svoj grad, iako više vremena posvećujem drugim kvartovima, više vremena posvećujem čitanju i nerijetko samo čitam te naše «nove klince»….
Neću dozvoliti da mi neki bolesni um oduzme zadovoljstvo veselog chata sa meni dragim likovima, neću dozvoliti da me neko istjera iz moga grada…. Imam snage i volje boriti se za dobar osjećaj i sreću kad se pojave moje drage ikonice….
Interesantno je to, kako smo svi vezani uz tu malu ikonicu uz naš nick…. Ali analizirajući osobe i ikone koje su stavile uz svoj nick, čovjek može doći do vrlo interesantnih zaključaka…. To je prvi ulaz na chat, mijenjanje defultne ikone, treba u nizu odabrati i sad kad već znam tolko chatera, neovisno jel po slovima il u živo, definitivno im odgovaraju odabrane ikone…. Ja sam odabrala moju nasmiješenu lopticu (našeg smajlića), doduše taj sam naslijedila sa rodnog chata (tamo je to defultna ikona)…. No probala sam ja jednom, tamo, promijeniti ikonu, dobili smo noviju verziju chata sa novim ikonicama, lijepim, šarenim…. Odabrala ja ženu mačku, ali ježi ga, loše sam se osjećala s tim škarniclom na glavi, nisam mogla disati,…. Nisam to bila ja i gotovo…. Nakon tjedan dana «patnje» vratila se ja svojoj loptici, jer ona odražava mene…. Širok osmijeh i zlatan (malko žuti ;) ) zub ;-))))))))
Kad ugledam malu žutu patkicu, koja kao da se smješka, vidim moju maličku ljubav, baš ko i ta patkica ona pliva ovim našim gradom i kao da tim malim kljunom izražava sva svoja raspoloženja…. Zmija je pravi jing-jang, dobra ko kruh, a dovoljna je jedna kriva riječ da «ugrize» …. Ma je mala leptirica, nasmiješena, vrckava, sad je tu sad je tam,…. Auteku odgovara faraonska uloga (piramidica), osoba čvrste volje, pokušava uvijek stvari postaviti «stabilno» i pravilno,…. Tajna ima «moju» lopticu, samo što je njegov osmjeh drugačiji, uvijek kad napravi il izbaci neku pizdariju, osjećam kako se smijulji onim svojim smiješkom koji mu zaiskri oka,…. Mogla bih ovako u nedogled, nadam se da se ovom mojom analizom niko neće osjetiti povrijeđen, niste izostavljeni jer ste manje važni, neg zbog duljine, ali možda nekom drugom prilikom,….
 
Da, svašta se rodi u mutnoj vodi, ali sutra je novi dan…. To je općepoznato kao uzvik optimizma, a ja sam ipak smajlić i u svaki novi dan u naš grad ulazim s osmjehom, probajte i vi….
Hmmmmm…. Naravno ovijeh dana naš grad opet sprema svečane odore jer očekuje se još jedan glamurozni party, što i kako će biti, vidjet ćemo….
Dali će se pojaviti i naše hijene? Čisto sumnjam…. Ali tko zna….
No čemu raditi prognoze, kad ćemo to ionako opisivati slijedeći tjedan ;)
 
Eto upoznala sam vas sa mojim gradom, naravno da ćemo se još sresti….
Pa kud god kreneš na ovom site-u spotakneš se o mene, tračerica ipak treba imati oči i uši svugdje ;-)))))))))
Ostajte mi lijepi i nasmiješeni ;)
 
Pusa, cmok, ajte bok ;-)))))))))))
 
 
 
 

I tak …..
Jedna epizoda završila, život ide svojim tokom, kako RL, tako i virtualni…. Sva sreća što sam blizanac pa kolko se brzo palim, još se brže gasim ;-)))))
Vraćam se «dole», na javno, među svoje nickove…. Ne biste vjerovali kak se u dva tjedna promijeni struktura chata…. Čak se nađe lik koji me pita «a koja si pa sad ti?», molimmmmm????? Tj. jaaaaaaaa? Kakvo je to pitanje za jednu eminentnu ovisnicu? Srce, a kaj da ti velim, ja sam tvoja noćna mora, ukoliko si odlučil živjet u ovom našem gradu….

Proljeće je zakucalo na prozorčeke naše, broj chat usera se povećao na oko 60-tak, od toga više od polovice tipka …. Ostali još uvijek traže iskrice, skriveni od pogleda javnosti…. Nekako smo se podijelili na radne, neradne i domaćice …. Da pojasnim: radni – tipkaju uglavnom s radnog mjesta do 4 popodne (nije da ja nebi, al moj diša nema razumijevanja za moj društveni život, a ni za usavršavanje mojih daktilografskih sposobnosti, nekak je zainteresiran sam za broj kilokuna na HT računu), neradni – na lajni 24 sata na dan sa pauzama za obavljanje osnovnih fizioloških potreba i domaćice – poput mene, najteži ovisnici, koji i fiziološke potrebe zanemaruju čim ugledaju svog najdražeg kućnog ljubimca na lajni, da obaveze ne spominjemo ;-))))))
Još uvijek smo uglavnom dobro raspoloženi, sa sitnim podbadanjima, bez neke zadane teme, svi željni cybera (čitaj: ljubavi), al vješto šutimo o tome ;) Teme naravno nema, kroz sve se provlači ono što većini fali (nećemo naravno precizirat, tak da čitatelji upotrijebe malko i svoju maštu ;) ). Jedan dan naša «stara» tetka zmija daje prijedlog o jednoj masovnoj chaterskoj kavi…. Ja još uvijek nisam sasvim polizala svoje rane i nisam se spremna suočiti face to face sa novim virtualcima, ali kava je bila i gradić potresaju novi tračevi u kojima glavnu ulogu igra jedan motor i kiosk (user se pohvalio svojim umijećem obaranja (čitaj : prodora) i to velikom brzinom ;) ). Nakon par dana naš dragi autek ostal bez getribe (tvrdi svog motornog ljubimca, ali nekak previše stavlja svoj uglancani trap u prvi plan, tak da se ova userica ponekad pita čija je ta getriba bila ;) ). Naravno da takovi uspjesi naših sugrađana tolko razvesele naš gradić, da se nekoliko tjedana čak zaboravi spomenut ona «zabranjena» tema. Da bi veselje bilo veće, naš mačak nije štel bit lošiji od našeg auteka, pak je i on odlučil zgubit getribu (a mačak valda mislil da je to zabavno, ali svako skidanje jumfa je bolno ;) ).
Ja sam u međuvremenu ipak odlučila upoznat neke moje sugrađane…. Pa sam za tu kavu odabrala ženski nick i jedan bračni par, …. KONAČNO!!!! Normalne osobe, bez primisli, predrasuda, želja i pozdrava,…. Jedna sasvim neobavezna kavica, uz čašicu dobrog trkeljanja a u podlozi veseli smijeh….
Sad mi odmah i moj mali gradić djeluje privlačnije, otvorenije i najednom dobivam želju upoznat moje virtualne prijatelje….
Sasvim slučajno pozvali su me na jednu dogovorenu kavu, nekakvog kluba 30+…. Ajojjjjjj, pa ja nisam ni znala da ovaj moj gradić ima i drugih kvartova…. No vremena za upoznavanje tog kvarta nisam imala, jer su me doslovno pokupili i odveli na taj meeting….
Na meeting-u nas se okupilo 20-tak …. Bio je to jako bolan susret za naše trbušne mišiće, a i odlučila sam tužit dotične (ipak sam ja Zagorka po nacionalnosti ;) ) za nove bore oko usana, ja sam u osjetljivim godinama kad smijeh nije preporučljiv za ten ;) U međuvremenu tužba je povučena jer smo uspjeli naći kompromisno rješenje: sastajat ćemo se svaki tjedan tako da mi osmijeh uvijek bude na licu, pa se bore neće ni primjetit…. Kaj im ja mogu, trebali su na to računat prije neg su me pozvali, kad su škrti dat nofce za face lifting, a neg me trpe onda….
Dogovor je pao za petak, u jednom zaraženom kafiću, iz kojeg su nas počeli izbacivat zbog remećenja javnog reda i mira, negdi u 12 u noći ;-)))))
Da ne bi neko mislio kako su ti susreti bili bez sadržajni, a neeeeeeee…. Svaki taj susret nosio je sa sobom neki «važan» problem, kojeg smo naravno ( s obzirom da je naš grad ipak demokratski orijentiran) dali na razmatranje i raspravu svim stanovnicima, koji su to uglavnom raspravili i riješili do idućeg petka…. Naravno, ko bi drugi počel s problemom neg ja…. Ja sam i inače prilično problematična osoba, tak da volim svoje životno breme natovarit drugima…. Odmah sam primijetila da je naš autek nekompatibilan user jer ima xp a nema windowse, mislim kako je moguće da se kao takav uopće pojavljuje u našem društvu ;) Slijedeći veliki problem je kaj je naša teta zmija ipak pemzić, pa malko slabije čuje i u razgovorom sa našom vagicom, u kojem treba pozvat dotičnu da više dođe, šaptač nešto promrmlja (čitaj: zaurla), a ona ko iz topa: «čuj oćeš se ti jebat il doć?»…. Slijedeći tjedan ja odlučujem doći ranije, direktno s posla na dogovoreno mjesto i zažicam našeg mušicu da dođe i on u to vrijeme tako da ne sjedim sama…. Naravno nisam računala na sveopće poznatu pouzdanost našeg električnog tramvaja, pa ja putujem belim nam gradom parcijalno, di ulovim neki tramvaj koji vozi…. Nakon sat vremena, pomakla sam se na pol puta do odredišta (da sam krenula pješke već bi tamo bila), uživam u blagodatima usijanih zagrebačkih ulica, udišem ispušne plinove i hvatam zadnje misli jer uskoro bu mi i ono malo mozga zakuhalo…. Kad stiže sms moje opake chaterice slijedećeg sadržaja: «čuj mušica te čeka već pol vure, pa di si?», moj odgovor: «a ježi ga, nekaj crklo, tramvaji ne voze», njen odgovor: «pita mušica kaj mu nisi javila, bi on došel po tebe z autom?» moj odgovor «kak nisam pa potegla sam vodu v zahodu tj. na kaj da mu se javim kad nemam njegov broj mobsa…» njen odgovor: «i sad vi kažete da sam ja plavuša ;)»…..
Naravno ovo su samo sitni biseri našeg druženja, jer da bi neko shvatio cijeli naš skup, morao bi njemu i prisustvovati,…. Doslovno smo živjeli od petka do petka samo za petak….
No na žalost sve što je dobro, nešto mora pokvariti…. Većinu stanovnika našeg virtualnog gradića veselila su ta naša okupljanja, mnogi su nam se pridružili, a većina je sa nama tekstom prošla sve detalje istih…. Ali virtualni grad je narastao u međuvremenu, došli su svakakvi likovi, mnogi skriveni iza svojih ekrana, uljuljani u sigurnost nevidljivosti, jaki u vrijeđanju slovima….
No o tome ćemo u slijedećem susretu…..

Ajmmmmmmeeeeeee ….. izbacio me zbog neaktivnosti…..ufffffffff….

Bežim, ziher sam zgubila puno dobrih slova….

Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))

Hmmmmm…..gdje smo mi ono stali….
Aha stigli smo na iskrica chat……
Početak malko drugačiji neg vipov, jer pvt je sažvakana stvar, naravno meni, dok je za većinu ostalih stanovnika naše male komune on osnova komunikacije…. E i kako sad pomirit te dve opcije? A jednostavno: «sorry ne idem na pvt» i bok… Brus! Počinju i potpitanja: «a zakaj?» ne idem i gotovo, ali zakaj (muški su uvijek uporni kad ne treba….) i sad natezanje…. No ipak su i iskričani shvatili da ispred ovog mog ekrana ne sjedi nikakova vila njihovih snova, pa su vremenom odustali ( danas tako razaznajem nove likove, samo se još oni zalete klikom na mene ;-)))))) ). Početak ko u svakom novom gradu, puno nepoznatih pokušava se upoznat, pokušava pokrenut neki suživot, ali svi su još nekako bojažljivi, pa ova userica (da ne velim luserica ;) ) još uvijek pribjegava svom rodnom chatu, tak da je jednom nogom tu, a drugom tam (kad vam se to desi, znajte totalni ste ovisnik o chatu ;) ).
Nova epizoda našeg malog grada je fešta i to ne bilo kakva neg pravi glamurozni party na koji će doć barem 1000 usera i to sve redom iznadprosječnih, u najnovijim sportskim kočijama, s velkim kvrgavim stražnjicama ;-)))))))) Sad je ova userica u gorem položaju od Pepeljuge, mislim i ona bi na to sijelo, al nema dobre vile, a Glumičić skup do bola….
Ali pošto sam ja i onak jedna beskrupulozna, egoistična kučka, tračerica po defultu, ondak ja to ne bum propustila bez obzira na sve moje nedostatke…. Ipak će tamo biti puno materijala za moja usta…..
Došla i ta glamurozna noć u klubu voćnog imena, cijenama dostojnim «Sheratona». No to je ok s obzirom na očekivano nadolazeće društvo…. Od silne iznadprosječnosti i blistavih kočija jedva sam se ugurala u to odabrano mnoštvo….
Tresla se brda rodil se miš….. ukupni dojam tog skupa…. Nit je ko koga baš upoznal, nit se ko baš zabavil, nekako su se svi pažljivo promatrali i po pročitanim profilima probali odgonetnut ko je prisutan u sali…. S obzirom na nevjerodostojnost tih profila, naravno da niko nije mogel skontat ko je ko….
No doma smo ipak otišli oboružani sveopćim mirisom «axe-a» (ima još naivaca koji vjeruju reklamama), blagim osjećajem prevare i nezadovoljstva….
Eto hitili smo tog mačića u vodu, ipak je bio prvi…..
Naravno drugo jutro smo pročitali kak nam je bilo super, ajd dobro nek si tak i misle….
Polako se vuče vrijeme, snijeg nas ne napušta, pa smo tak mi (čitaj: ovisnici) na lajni non-stop i chat komunikacija se pomiče s dva reda u minuti, na punih 10-15….
Postupno ja skupila noge ;) i sad sam pravi stanovnik našeg malog mista…. To pamtim kao najljepše dane istog…. Ja inače radim od 7 ujutro, ali uvijek dolazim pol sata ranije na posel, da popijem kavu bez primjesa jučerašnjih familijarnih problema mojih kolega…. Skuham si moju crnu ovisnost i posjetim naš mali grad, on još spava velkim dijelom u to vrijeme, vlada ugodan mir i tišina, kavicu pijem sa svoja dva najdraža «starca» i sa jednim šutljivim grofom koji mi je srcu prirasel, jer mi je nevjerojatno povečal popularnost (čovjek je moj profil čital svako jutro jedno tri mjeseca, a da nije slovo napisal). Mmmmmm ….. kako je to bilo dobro, moji starci su tad bili baš pravi, dk nije tražil žene (nije ni imal baš neki izbor ;) ), a okec je obično bil turbo dobre volje baš u tim jutarnjim satima…. Uvijek će mi ostati kao dva najdraža chatera, bez obzira što se sad sve to malko promijenilo, razlog je ko i u svakom gradu, porast stanovništva, samim tim i porast interesne sfere…. Nevjerojatno je kako je lijepo krenut u radni dan sa osmjehom na licu, a oni su mi ga uvijek donijeli …. Pusa velika i hvala vam za ugodna jutra …..
E da, svakim danom naš grad pomalo raste, počinje se tipkat, postaje chat u svojoj pravoj biti…. Još uvijek, nakon nekoliko kroničnih promašaja, ne želim baš nickovima face pridruživat,… ko se jednom opeče, puše i na hladno…. No u gradu se stvaraju stupovi našeg malog društva, nezaobilazni «javni» ljudi…. Nekih više nema, ili zbog firewall-a ili zbog zasićenosti ili iz nekog trećeg razloga…. Žao mi je jer u to je doba našim gradom vladala samo pozitivna vibra, sa ponekim ispadom, ali uglavnom na pvt, nevidljivim javnosti….
Tada mi se desila jedna, danas prilično neshvatljiva, devijacija…. Zaljubila sam se u slova na ekranu…. Znam da ja to ne bih smjela, ali eto jesam…. Dal mi je žao? Neeee….. ni u kom slučaju…. I mene je čopila ta iskra i ja sam pala pod utjecaj slova … Nevjerojatno, ali i iskusnjara poput mene je malko krivo procijenila….
Tipkali smo se nekih dva tjedna, sve je bilo najsuper, kao u svakom snu…. No san treba odsanjat i treba krenut u RL vidjet jel to stvarno to…. Kad sam dotičnog srela, bila sam u dilemi sjest za stol il se pravit grbava i jednostavno nastavit svojim putem…. Nije to zbog fizikalije, vidla sam njegovu sliku, a i taj dio čovjekove prirode me baš ne zanima puno, posebno jer su me privukla slova tj. njegov duh…. Uplašile su me oči, «prazne» oči, …. Sva sreća i ja sam njega isto tak «oduševila»….Samo njega je razočarala moja fizikalija, nisam plavuša (tipkali smo tolko dugo, a on nije shvatio moju boju kose….), predominanta sam, a i jako zapuštena…. Sa odmakom gledano, sad mi je drago zbog tog događaja, definitivno treba prvo vidjeti osobu, onda stvarat sud o njoj…. Ma znala sam ja to i prije, al ježi ga imam i ja nešto malko ljudskog u sebi (da ne velim ženskog ;-))))) )…..
Eto tako završio moj mirakul, žao mi je samo što me dotični zamrzio, ne vidim razloga jer mislim da mu ništa nisam nažao napravila, posebno ne za par redova koje mi je uputio,… Sva sreća kaj je moj obraz ko đon, pa me to baš ne bedira posebno….
U tom momentu uz mene je i opet bio moj najdraži vipovac s kojim nikad nisam bila na istoj valnoj dužini ;-))))))))) Vejiki hvala ti što si moj prijatelj i što i nakon svih mojih sranja veliš: «mala ne seri, kad ćemo na kavu…».
Mirakul završil, jako prizemno, jako efikasno ;-)))))) A kaj sad, gradić naš i dalje živi i rađaju se neki novi «klinci», neki novi momenti….
Ali pa nemrem sve sad napisat….
Uostalom tam neko seks spominje…. Ajmeeeeee….a ja tu trkeljam….
Bežim pjevajući: « Zašto protiv svoje volje da budem svetica, kad je dolje bolje, kad je dolje akcija….»

Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))))

S obzirom da su mi masku skinuli (bem mu miša odu nofci za krastavce uzalud), ajmo mi vama malko ondak rastezat zmazani veš.
 
Je da počnem od iskona…. Moj iskon bio je vip. Upala slučajno, zakačila se namjerno i sad se pitam kaj mi je to trebalo u životu… Kaj je to tak magično u tim redovima kaj skakuću bez reda, zakona, teme i bez seksa. Snaga chata…. Neopisivo i pomalo frikovito (koga ja zavaravam, jakoooooo frikovito). No sve ovisnosti su takve, a ja se nijedne svoje nemrem (čitaj: ne želim) riješit….
Da opišem svoj dolazak u virtualni svijet….svi nešto pričaju o tom chatu, pa pedofili, pa manijaci, pa isfrustrirani, pa željni seksa, pa usamljeni, pa ludi, ….i kaj ti ja znam kakvi sve ne…. Pa si ja mislim kak sam ja «iznad» tih i takovih. No jedan danček, skroz bez veze dok sam čeprkala po nekim glupostima na vipovom site-u, moj mišek klik na chat, no ništ se ne događa, spustim taj prozorček i čeprkam dalje, kad najemput hop, otvori se neki prozorček i veli upišite nickname…. Gle šoka, kaj sad, kaj da upišem…. Ja sam inače jako maštovito stvorenje, ali kad to trebam i dokazat obavezno zakažem…. Kopam ja po svim ladicama mojeg mozgića, padaju mi na pamet sve biseri tipa: kada, vešmašina, pegla,…. Ajme pa nem valda to…. Kopam dalje…. No daj se zberi pa ni vrag da si domaćica? I najednom, opa nađoh jedan davno zaboravljeni kutak, jako prašnjav, pun paučine, sa natpisom «LJUBAV»…. Hmmmmmmmm….kaj se i to meni kad desilo? Nemrem bolivit…. Sva sreća bilo je to tak davno, da mi se takva pogreška nikad više nebu zdesila ;) No ipak mi je dobro došlo jer nađoh tamo davno zaboravljen nick…… yesssssssss…. Ipak nebum bila pokućstvo…. Utipkam ja taj nick i stisnem enter pa kaj bu bu….. prek ekrana nem valda zatrudnila …..
Olala, otvara se prozorček i tamo skakuću redeki, ljudi nekaj pišu (iako po tekstu, pada mi na pamet da i nisu baš svi ljudi, no došla bum i ja do te faze u chaterskoj evoluciji ;) ). Naravno da ja nisam ništ napisala na publicu prvih mesec dana, jer su privati skakutali ko ludi, a ja naivno pomislila da je obavezno svima odgovarat…. Sva sreća pa nikad nisam imala predispozicije za famme fatale, pa su brzo odustali od mene, a tak napuštena odlučih da ipak nekaj napišem na javno…. «Bok» je bil početak u never ending story …. Počeo moj virtualni život, mobs se napunil ljudima bez imena, face, …..bitan je samo nick – osobna karta za virtualu…. No ja sam ipak preradoznala da ne bih poželjela nicku i facu pridružit…. Pa jedna kava, druga, peta, deseta,…. Skupilo se toga, mnogo više dragih nego frikovitih, pa čak i nekolko pravih prijatelja koji ostaju za uvijek…
No kao i u RL tako i u virtuali, ljudi su samo ljudi, imali ime il nick…. Počinju standardna podbadanja, popikavanja, podmetanja, uzimanje «tuđeg» nicka (btw. na vipu ne možeš registrirat nick) i polako mi se čini da je vrijeme za dizat sidro…. Ali kako? Spas donosi frendica i šalje mi link www.iskrica.com tu možeš registrirat nick veli ona…. Mrak !!!!!
Malko mi je sve precrveno i nekak mi sve miriše na trgovinu srcem…. No nema veze ima chat, a to je ono kaj mene zanima. Naravno moj vipov nick je već izrabljen, ajmeeeeeee…. Ne opet, pa nemam ja tolko ladica v mozgu… Ali sva sreća imam najveću fobiju na svijetu zube i zubara, a upravo tog momenta ličeko mi ko buhtlica jer je moj pametni zub odlučil da neće bit v mojoj bedastoj glavi…. Naravno moja «maštovitost» mam proradi i ja baš nećem bit zubarica, al zubica pa ok nek bude…. Od kad sam na iskrici mrzim Eustahija Brzića, a vi procijenite zakaj…. Kreće registracija…. Looooooollllll…. Da mi je sam znat koji pacijent je ta pitanja slagal, a tek ponuđeni odgovori, no fino sam se zabavljala jedno dve vure i složila profil takav da sam bila ziher kak nebum dobila nijednu poruku na tak nekaj (ja sam tu zbog chata, a ne da si pišem porukice)….. Moš mislit kak sam uspjela….. Dojdem na početnu stranu da se konačno dočepam chata, a kad tamo «imate 25 novih poruka»…. Ma daj, si popizdil? Kad prije? Kasnije sam shvatila kolki je omjer žena naspram muškaraca, pa mi je mnogo toga postalo jasnije…. I ja naravno mazohistički krenem odgovarat, do chata sam došla za tjedan dana, kad sam im svima objasnila da mi je tih poruka dost….. no daaaaaaaa…. Iskrica chat – prvi dani istoga, ono malko ljudi što se tam skupilo uglavnom je na pvt, ja chaterica sa iskustvom to baš ne gotivim i kaj da delam…. Ništ tipkam i polako ljudi počnu tipkat…. Ubrzo sam shvatila razliku, na vipu je zafrkancija sa nevelikom željom za nešto više, na iskrici je velika želja za nečim više sa niskim stupnjem zafrkancije…. Moji prvi susreti live sa iskičanima su dio koji sam NAMJERNO zaboravila, čak sam polako počela gubit nadu da tu ima ikakove šanse upoznat ljude koji su željni druženja i zabave, bez obaveza….
No sva sreća prevarila sam se ….. ali to je već druga priča….
Ne bojte se bit će trača ;)
Ali sve u svoje vrijeme….
Moram bežat, načula sam nove momente za moj dnevnik…..
Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))))