DayWalker

Nakon šest mjeseci dogovaranja, sms poruka i slučajnih susreta napokon smo se Goran i ja uspjeli dogovoriti da bi bilo dobro da mi više donese tu knjigu. Na nekoj od književnih večeri u SC-u mi se Goran javio jer je već i prije nešto komentirao na blogu, a vezano za Mehmeda Begića, meni jednog od najdražih modernih pjesnika. Kako ja pokoju Mešinu pjesmu svako malo stavim na blog, a "Budala" vječno stoji u boxu desno, kaže on tako da poznaje Mešu, da će se uskoro vidjeti s njim u Splitu, pa će mi nabaviti Mešinu novu knjigu. I nabavio je, ali eto tek sad smo se uspjeli naći. Goran, knjiga i ja na istom mjestu. Njegove pjesme mi strašno odgovaraju po senzibilitetu, stilu i svemu ostalome. Zapravo me na njega upozorila jedna djevojka koja je čitala moje pjesme pa napomenula da imamo sličan stil. Ja tada za Begića nisam čuo, ali nakon što sam ga pročitao zaista mi je nekako postao blizak.

U knjizi je upisana posveta "U nadi da ćemo se jednom sresti. Meša"
Ne brini Mešo, srest ćemo se sigurno jednom. Pa i zapit. Kako već to ide.

I napokon sam pročitao "Pjesme iz sobe", pa umjesto bilo kakvog komentara na sve to, evo jedna Mešina, a nakon toga i jedna moja.

DOK ŠETAM

Najbolji sam u razmišljanju
dok hodam kroz prijepodnevni pak
Ispod sunca koje se hrabro uzdiže
djeca se igraju u travi
Trava se presijava
dok zabrinute mame
uzvikuju njihova čudna imena -
žigove kojima su ih označile
I tako dok hodam kroz park
misli su mi brže od ičega
što bih mogao napraviti
Još uvijek nisam naučio
puno toga u riječi pretočiti -
ja kome su riječi jedino oružje

Mehmed Begić


KAO JEDAN PJESNIK DRUGOME

...ono naše što nam je poklonjeno
uz tvoju pomoć
sam izgubio..
M. Begić


Budan noću, po tko zna koji put
Ponovo upaljeno svjetlo u tri ujutro
Znoj težak, nervozan
Cigareta, prva, treća, sedma
Proklinjem sebe
Ponovo čitam Begića
Zašto piše o meni?
Kada je zavukao ruku u moju glavu
Izvukao me, pa stavio na papir ogoljenog?
Čuješ li Mešo?
Pitam te, gade
Ni tebe nisam nikada trebao čitati
A možda smo isti
Ljubili smo iste djevojke
I nikada nismo imali hrabrosti
Reći im da nas nisu vrijedne
Ni trena, ni riječi
Nisu vrijedne
I nismo imali hrabrosti
Pisali smo im duge pjesme
One su bile sretne
Netko im je pisao
Imale su naše pjesme da ih pokazuju drugima
Da se hvale koliko su vrijedne
Imaju svoje stihove
Stihovi su dovoljni
Pjesnici su previše

Nema me neko vrijeme na Iskrici. Lijepo dodjem i kaj?? Eto mi poruke di me se nagovara da se kladim, ulozim svoju lovu i svoje "znanje". Ma naravno, obzirom da ja, kao i svi ostali, imamo besprijekorno znanje o sportu i kladjenju, zaradit cu hrpe para kladeci se online.

Ma jedite govna gospodo s Iskrice. Ja razumijem kaj znaci pokrit troskove servera, treba se reklamirat, nemam nis protiv toga. Uostalom, clan sam od 25.03.2003. i upoznao ljude i znam neke price.

Al ovo je previse. procitajte danasnje novine pa vidite da je to veliki problem. kaj je slijedece??

ko je slijedeci sponzor? Tvornica duhana Rovinj? Badel? lokalni diler?

Sterajte se u kurac.

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublazit neće gorki san.

Podaj se pijanom vjeru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Tin Ujević

 
Otišao bi s posla i samo dugo šetao gradom. Razlog? Tak mi došlo.

Shvatio sam da se nekog može voljeti i mrziti istodobno. Jednu djevojku ću uvijek voljeti. I nikad više je neću pustiti blizu. Srce je voli. Mozak je odbacuje. i što ostaje? Ravnina. Sama je kriva za to...

O da mi je ne voljet nju
što mene nije zavoljela
i da navedem kakvom zlu
tu, što je uvijek zlo mi htjela,
s tom osvetom bih sretan bio,
samo da mogu mučit nju
koja me muči život cio.

Ali ne mogu da zavaram
to srce moje što me vara:
ono me sili da izgaram
za njom, što zamnom ne izgara.
Zato sam od sna poblijedio,
jer mučiti ne mogu nju
koja me muči život cio.

O, da napusti dobri Bog
tu, što me tako napustila,
i da mi da da budem strog
s njom, što je samnom stroga bila.
Tada bih miran sam usnio,
samo da mogu mučit nju
koja me muči život cio.

Da se ne molim više toj
koja ne moli, već prkosi.
Zašto da zbog nje snosim bol,
kad ona za me bol ne snosi?
Zato sam uvijek jadan bio,
jer mučiti ne mogu nju
koja me muči život cio.


Pero da Ponte

a ja dobio opomenu i izbrisalo mi blog. majku mu :)))

I woke up early this morning around 4 a.m.
With the moon shining bright as headlights on the interstate
I pulled the covers over my head and tried to catch some sleep
But thoughts of us kept keeping me awake
And ever since you found yourself in someone else's arms
I've been tryin' my best to get along
But that's ok, there's nothing left to say, but

Take your records, take your freedom
Take your memories I don't need 'em
Take your space and take your reasons
But you'll think of me
And take your cap and leave my sweater
'Cause we have nothing left to weather
In fact I'll feel a whole lot better
But you'll think of me, you'll think of me

I went out driving trying to clear my head
I tried to sweep out all the ruins that my emotions left
I guess I'm feeling just a little tired of this
And all the baggage that seems to still exist
It seems the only blessing I have left to my name
Is not knowing what we could have been,
or what we should have been, so...

Take your records, take your freedom
Take your memories I don't need 'em
Take your space and take your reasons
But you'll think of me
And take your cap and leave my sweater
'Cause we have nothing left to weather
In fact I'll feel a whole lot better
But you'll think of me

Someday I'm gonna run across your mind
But don't worry, I'll be fine
I'm gonna be alright
While you're sleeping with your pride
Wishing I could hold you tight
I'll be over you, and on with my life

So take your records, take your freedom
Take your memories I don't need 'em
And take your cap and leave my sweater
'Cause we have nothing left to weather
In fact I'll feel a whole lot better
but you’ll think of me

So take your records, take your freedom
Take your memories I don't need 'em
Take your space and all your reasons
But you'll think of me
And take your cap and leave my sweater
'Cause we got nothing left to weather
In fact I'll feel a whole lot better
But you'll think of me, you'll think of me, yeah

And you're gonna think of me oh yeah
Ohh someday baby, someday

Volim glazbu. Al fakat. Zapravo sve vrste glazbe manje ili više. Osim narodnjaka i elektronske glazbe. To fakat nemrem i moš ga jebat. Al ostalo volim. Radim na radiju, imam oko sebe ljude koji vole glazbu pa nije ni čudo da sam stalno u mjuzi. I zakaj ja sad ovo pišem? Nije baš da sam otkril toplu vodu. Zato kaj sam postal slabo tolerantan na stvari koje se vrte po miljon puta kad postanu popularne. Al zato svaki put kad ih čujem dobijem plikovlje. Pa ih, ko da nije dovoljno da ih slušam stalno na radiju i gledam na telki, još ih utrpaju u reklame koje se vrte svakih 15 minuta. A neke druge su jednostavno za kurac. Moja osobna top lista najomraženijih stvari ide nekak ovak.

1. Svadbas – Treblebass: brijem jedna od najtraženijih domaćih stvari u zadnjih godinu dana. Nije loša stvar, al nije ni neš posebno. Sam volumen izvođenja mi ju je zgadil. I reklama, naravo. Idemo na ples i svijet je opet mlad? Yeah, right.
2. James Blunt – You're beautiful: Prvo, opće ne podnosim glas od tog tipa, a ovo urlikanje me tjera da si zabijem prst u oko, skroz do mozga i da ga vrtim unutra.
3. Celine Dion - My Heart Will Go On: inače sam veliki ljubitelj irske glazbe i uvod u pjesmu je zakon. Al nakon toga krene tužbalica i tu se ja pogubim. A nije da ne volim lagane stvari, ljubavne pjesme, oni koji me znaju, znaju da i pretjeram nekad u tome, al ovo je jedna od većih ljiga ikad. Bljuv. Celine Dion – dupli bljuv.
4. Bangles – Eternal flame: ovo je toliko grozno da kad čujem samo uvod već se počnem lagano trest i razmišljam kak bi rađe da sad čujem Škoru, kaj je zapravo zadnji stadij prije nego kaj krenem leć u kadu sa upaljenim fenom u ruci. Grozno.
5. Outcast – Hey Ya: nemam riječi kolko mi ova stvar ide na kurac. A spot posebno. Antipatični tip se mrda ko da je puštena struja kroz njega. Al nismo mi te sreće.
6. Kanye West (ft Jamie Foxx) - Gold Digger: mislim da je u jednom trenu na radio dolazilo dnevno bar 20 glazbenih želja za ovu stvar. Kad čujem „She take my money“ sraćka je neminovna.
7. Crazy Frog – Axel F: Kad malo bolje razmislim sve stvari koje potpisuje dotična žabolika nakaza koja vozi zamišljeni motor dak ćuna veselo vijori na vjetru. Kaj bi to trebalo bit? Smiješno? Slatko?
8. Akon – Lonely: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!!!!!!!!!!!!!
9. Las Ketchup- The Ketchup Song: Tri ružne španjolke pjevaju pjesmu koja nema veze s kečapom te kao i sve izrazito iritantne pjesme (Macarena) imaju i idiotsku koreografiju koja bi se, kao, trebala plesat kad krene ova umobolija.
10. Culture Club – Do you really want to hurt me: Iz vremena dok još niko šatro nije kužio da je Boy George homoseksualni peder dolazi ova prestrašna, razvučena, šablonizirana ljiga. Da Culture Club. A Karma Chameleon? Eh te osamdesete...
11. Miroslav Škoro – Milo moje: Prvo, na stranu cijela politička pozadina, nabrijavanje masa i to kaj ja ne volim takvu mjuzu. Al taj tip ne zna pjevat. „Milo moje, milo mame svoje, više moje, nego mame svoje“ Jebote koja ljubavna poezija.

Naravno da tog smeća ima još i te kolko, al se nadam da bute u svojim komentarima napisali još pokoje smeće i upozorili one koji bi slučajno mogli natrčat na tak nekaj i večer provest grleći keramičku prijateljicu u veceju.

Sezona kihanja, šmrcanja, kašljanja, upaljenog grla i suznih očiju. Fakat mi to ide na kurac.

Cel dan se puca, človek ogugla.
Zarasteš v grabi. Spuzel sem van.
Tam me je v kmici strefila kugla.
Ne bum ti došel na rodjendan.

Ne bum ti došel za devetstotu,
tu nemru nikaj ni ban ni kral.
Tak je v živlenju, kak i v belotu,
ne prejde navek to kaj si zval.

Tebe lepo ja pozdravlam,
moj prelepi Zagreb grad,
listek z neba ti pošilam
da te jako imam rad.

Lepo je v raju, samo, kak v reštu,
retko nas puste na onaj svet,
kak ne bi došel na tvoju festu,
tam je i moji dvadeset let.

Z menom je gore dost nasi dečki,
kaj ne bi feštu dali za niš,
mi bumo v nebu, makar skrivečki,
vu tvoj zdravle spili gemišt.

Tebe lepo ja pozdravlam,
moj prelepi Zagreb grad,
listek z neba ti pošilam
da te jako imam rad.

Pošli nam gore pušlek spomenka
z njim bi okitil dečkima stol.
Srčeko raspri ! Zakaj se krenkaš,
zakej si vesel samo na pol ?!

Ti si barem gorel, sit si vre rata,
ni včera zmislen Krvavi most,
odnesi sveću na gradska vrata,
tam je zapali. I to bu dost!

Drago Britvić

...za podijelit pokoji kušlec djevojkama u prolazu. onak u obraz. samo zato sto uljepsavaju ovaj grad. i moj dan.
samo zato kaj su tu...

 
jebo posel po ovak krasnom danu. al fakat. trebal bi postojat zakon po kojem mozes otic s posla kad je ovak lijepo vani. sjest na neku terasu i popit kavu.
ajmo neku peticiju pa poslat di god treba.
 

Ponekad vas drugi pjesnici posrame u samo par riječi, pa pomislim, znam li uopće pisati poeziju, ima li smisla ili su drugi već sve rekli?

LJUBI ME

Ljubi me
Ali ne dođi preblizu
Ostavi mjesta za ljubav
Da se smije svojoj sreći
Daj da uvijek jedan pramen moje žute kose
Bude slobodan.


Marie Wine

 
Miriši na kišu. Poslije posla u zagrljaj jednoj malenoj. Šalica čaja. Poljupci. Slušati kako kiša bubnja po roletama. I dva osmjeha, dva tijela, znojna. Pod plahtama.
Kakav dan.