Gone With The Wind

Eto i mene nakon 100 godina.... nego cistila sam komp jucer jer nemam vise mjesta na HD i nasla nesto sto cu izbrisati ali da stavim tu prije kao post mortum.... kao kraj krajeva....
Da se razumijemo ja ovo stavljam jer mislim da sam to lijepo napisala a ne zbog neceg izgubljenog i davno zaboravljenog....
Ja sam opet sretna i taj mi se osijecaj vec duze svidja :)
************************************************
Dublin, 16.02.2007
Cetvrtak, I opet pada kisa,,,,,
 
Valjda to mora biti tako s obzirom da sam u Irskoj......Jednoj od zelenijih zemalja.....
 
Eto sutra je jos jedan petak i vikend dolazi.....a ja cu ga provesti u Poljskoj kod svoga dragog...
Jako mi nedostaje i jako sam sretna sto idem, toliko sretna da sam svoju srecu podjelila sa NJOM, ali ona kakva je naravno odmah sve na sva zvona......
Nekada mislim da prijatelje koje steknes do srednjoje skole i jos neke na fakultetu su jedini tvoji pravi prijatelji, jer sve poslije kroz zivot it nisu prijatelji.....samo poznanici koji su ljubomorni na svaki tvoj uspjeh i sretni na svaki tvoj neuspjeh.
Pitanje je sto je to u ljudima tuzno da ulaze u tudje zivote, kako bi i sam Skoro rekao.
Ili kako bi moj otac rekao, prvo cisti u svom dvoristu, a onda u tudjem! Samo tu je problem, jer svi vole cistiti kod drugih a kod sebe bas i ne.
Sijecam se kad sam bila mladja da kad bi neko od mojih prijateljica cistila sobu ja bi uvijek rado pomagala, a kad bi dosao red na moju.....a ne..onda bi uvijek imala nesto pametnije za raditi....
Mislim da je isto tako kao i sa zaviranjem nosa u tudji zivot.
Da li sam ja zaista toliko sretna da drugima to smeta? Ponekad se osijecam ko da je to upravo tako.....a sta da radim kad po prirodi volim djeliti srecu i tugu, jer misleci da ako ti je neko prijatelj da on zeli sa tobom podijeliti tu tvoju srecu ili tugu. Ili je to samo kod mene tako? Mozda sam ja jedina osoba koja tako reagira na osijecaje ljudi, prijatelja oko mene.
Sad kad malo zastanem i pogledam oko sebe, mislim da pravih prijatelja po broju mogu staviti na prste ruke, ako ne cak samo jedne ruke.
Kako se to mijenja, ili kako to ljudi sto vise sazrijevau se sve vise mjenjaju, imaju dugacke noseve,i sve vise lice na pinocchia.
Ja puno putujem i susrecem razne ljude. Mnogi od tih ljudi su u kategoriji kolege sa posla a mnogi i u kategoriji prijatelja.
Ili je to bar tako bilo, jer koliko duze sam okruzena tim ljudima, ja samo vidim da sto se kategorije prijatelja tice, postaje sve manja i manja.
Al kako smo mi vec svi odrasli i ozbiljni ljudi ili se bar za takve drzimo, ne bi li se krug prijatelja trebao bar do nekle odrzavati? Ako ne onda znaci da je teorija o prijateljima na prstu ruke zaista tocna. Mi zaista ne mozemo imati u zivotu vise prijatelja nego ih moguce nabrojati??!!
Sad pitanje je da li je to tuzno ili mozda cak i ne toliko.
Zasto se svi mi uvijek trudimo imati nove prijatelje umjesto da njegujemo one koje vec imamo u zivotu? One za koje znamo da su uvijek tu kraj nas i za nas, one sa kojima mozemo podijeliti sve nase trenutke, bilo lijepe ili tuzne.
S obzirom da ja o tome pisem sto znaci da sam jako svjesna svega toga zasto me onda neke stvari koje se dogadjaju oko mene iznova zacudjuju......
Da li sam ja to zaista toliko naivna i odrasla u savrsenom svijetu? Pa to je lako moguce, cak mi i ON to govori al eto ja kao da ne zelim cuti sto se to dogadja i koji me to ljudi okruzuju.
Sve ja to znam jako dobro ali mislim da si jednostavno ne zelim priznati.
Zasto je to tako ? Pitam se pitam? I mislim da mi na to pitanje niko ne moze odgovoriti nego sama ja.
A sto da kazem, odrasla sam sa puno ljubavi, imam roditelje koji su me stitili i jos uvijek to rade, prijatelje za koje bi mogla zivot dati znajuci da bi i oni ucinili isto to za mene.
Da li kad ljudi odrastu u tavome okruzenju jednostavno tesko prihvacaju drugacije situacije?
Sa obzirom koliko sam se puta opekla u svom relativno mladom zivotu jos uvijek cinim iste pogreske.
Mislim da od sada je najbolje da sutim, i jednostavno svoje teske i predivne trenutke ne dijelim sa nikime oko sebe, bar ne sa onim ljudima koje dijele krug kolege sa posla i prijatelja.
Zato je sve to mozda razlog da ja sad ove svoje zbrkane misli tipkam ovdje po ovoj tipkovnici citajuci ih ispred sebe.
Lakse je pisati to sam oduvijek znala, a i lakse je pisati o osijecajima kad znas da ih nicije oci nece citati, tako se nece osijecati uvrijedjeno ili mi zamjeriti na ovakvim ostrim rijecima i osudama.
Uglavnom kako bilo ja sutra putujem i omjesto smjeska oko glave imat cu mali osmijeh sto cu vidjeti svoju ljubav, taj smjesak bit ce skroman jer sam izgubila vjeru u ljude za koje sam do jucer mislila da su mi prijatelji i da su ljudi vrijedni mjesta u mome srcu.
S toga cu sada u svome srcu imati vise mjesta za sebe i sve one prijatelje koji su uvijek tu, uvijek nadohvat ruke.....
Sigurna sam da ce me to ispunjavati jednakom kolicinom ljubavi ako ne i vecom.....
Duesseldorf, 22.02.2007
 
I evo mene opet, ovoga puta sam u hotelskoj sobi svog prijasnjeg radnog grada Ratingena......sama,.....kao i u zadnje vrijeme.............
Prosli sam vikend bila u Poljskoj, u Varsavi da vidim NJEGA.......
Dosla sam u petak navecer, letila sam Ryanairom i nije bilo tako lose kao sto sam mislila.
Prosla policijsku kontrolu i kao uvijek odgovorila na ista pitanja s obzirom da se moja putovnica ugodno puni pecatima Poljske granicne kontrole....
Koje cudo, ali kako objasniti ljudima da je moj dragi tamo i da ja dolazim da ga vidim.....
Ne tako cesto al kad se uzmakne prilika sto ne? A i nije ta Varsava toliko losa......
Razvila se jako, no vidi se velika razlika zemlje u razvoju ili zemlje trecega svijeta sa novim lijepim centrima i hotelima Americkog stila......
Pitanje je samo da li mi je taj grad prirasao srcu samo zbog NJEGA ili isto zbog sebe sama.
I naravno cekajuci prtljagu, famozna aktivnost na poljskom aerodromu kroz staklena vrata ugledala sam NJEGA.
Srce mi je zalupalo jace, i da znam, zvuci jako otrcano ali tocno je tako bilo......i tako ja cekam svoju torbu a tolika me zelja vuce da izadjem kroz ta vrata, da ga stisnem i poljubim........
I napokon nesto crveno na vidiku, moja torba.....
I kako sam izasla tako sam ga izgubila iz vida.....u tom sam trenutku pomislila da sam sanjala, al kad ono ugledam njega, i njegove lijepe smedje oci......
Toliko sam ga stisnula, zagrlila i poljubila, bas onako kako sam i prizeljkavala......
Taxi nas je cekao vani, ukurcali smo se i krenuli putem INTECONTINENTALA.....
Lijep hotel, moram priznati....
Ovoga smo puta na 18 katu, jer je jednom kolegi dosla familija pa je trebao malo vise prostora, 2 sobe jer i on se zazelio malo privatnosti sa svojom zenom....
To je valjda tako sa ovakvom vrstom posla i svim ovim silnim putovanjima.
I eto nas 18 kat...ali nako jedno 45 min.....
A ne, nije ono sto mislite......nismo se „zaglavili” u liftu, nego je ON placao sve svoje dugove prema hotelu jer su ga zamalo izbacili....
I tako ja cekala njega, gladna, ne znam vise da li gladna hrane ili gladna njega.......
I tako otvaraju se vrata lifta na 18 katu i on mi daje kljuc i uzima moju torbu......
Ja lagano otvaram vrata, a kad ono tam o cijela soba zasuta ruzama, crvenim ruzama......
Moj zakasnjeli poklon za Valentinovo........moj prvi poklon za Valentinovo......
Ma dobila sam ih ja i prije ali od moje mame pa pretpostavljam da se to ne racuna......
Ne samo da je bio moj prvi i najljepsi poklon za Valentinovo nego opcenito najljepsi poklon koji sam ikad dobila.
Ne mogu vam opisati osijecaj koji sam tada imala, i sve te leptirice u mom zeludcu......
Ruze po svuda, po podu, u kupaoni u kadi na stolu na sofi na krevetu po prozoru...
Toliko me se dojmilo da mi je bilo zao hodati po njima....
A tek krevet....bijela plahta sa crvenim ruzma i ti jastuci tako divno slozeni....ma jednostavno savrseno
I tako smo se ljubili na krevetu kad smo shvatili da su ruze toliko svjeze da od tezine nasih tjela pustile se boju po plahti.....
Smjesna je to bila situacija i odmah smo se bacili na ciscenje tog kreveta......smijesno ali i jako slatko....
I sve je to on sam organizirao i rasporedio po sobi.... ma joj taj se osijecaj jednostavno ne moze opisati.....
Taj krevet mi je jos pred ocima kad zazmirim.....
Skkoro kao i u filmu „krevet ruza” koji u pravilu i nije neki film jer nema neke radnje nego samo taj krevet zasut ruzama.....
Sijecam se kao i jucer kad smo ga pauzirale, ja i "Kuma" i komentirale svaki najmanji detalj uvjerene kako takvi muski ne postoje nego da su samo plod maste zena koje vole sanjariti....
Al eto, nekoliko godina poslije isto se dogodilo i meni, u stvarnosti, ne u mojoj masti......
I naravno onakon sto smo vidno zeznuli tu plahtu na tom krevetu, a i nije mi ni sekunde zao, vratili smo se na tu plahtu gdje su ostali samo tragovi nekadasnjih ruza i ****, jako strasno.......toliko se osijetila stras i zar nasih tjela i nase pozude i zelje jedni za drugim.......
Jednostavno sve je bilo kao u bajci......i ja se jednostavno nisam zeljela probuditi....
Al naravno ocito s obzirom da je taj viked poceo toliko savrseno, stigao je taj e mail.....i poziv na sastanak sutra navecer.....
A sta da kazem....ko da me je neko zalio ledenom vodom, al eto navecer u 19:00....ipak ce se naci vremena i za nas.....a i tih par sati cu prezivjeti.....
7:20 i ja sam otvorila svoje oci....pa za ne vjerovat, nije ni pola osam a ja vec budna.....
Jos smo se malo mazili i izlezavali u krevetu kad ono promijena plana odlazak u ured jos to jutro......
Doruckovali smo zajedno i onda je otisao....gledajuci njegov odlazak srce mi se slamalo u tisuce komadica,,,,,al nije da sam imala izbora nego ostati jaka i otic sredjivati noktice kao i svaka zena sa "Mexicancom"........
I tako smo nas dvije intelektualke ipak zavrsile u knjizari, provele tamo sate trazeci neke zenkaste knjige da zadovolje nase potrebe.....
Poslije podne sam provela sa njim, krasan rucak i sangria u jednom krasnom spanjolskom restoranu....i naravno nako tolike porcije Paelle, siesta......
Al i ta nesretna siesta je trajala do zvuka mobitela.....taj zvuk mi se toliko zarezao u pamcenje da jednostavno i sad kad pomislim na njega zaboli me glava....
Kad je zazvonio kao da zvoni drugacije kad se nesto lose sprema....
I prije nego li se javio znala sam sta slijedi.....ured.....opet....
I ja opet sama......hotelski krevet i ja.....i TV......
Ponekad pomislim da su kreveti moji najbolji prijatelji.....
I da znan zvuci potpuno ludo....ali oni su koji ostaju s tobom......a valjda i ostaju samo zato jer nemaju svoje noge da odsecu.......
I tako umjesto 19:00, 17:00........samo 2 sata ranije.....ali ta 2 sata t ada su se za mene cinila kao vjecnost......
22:00 i on se vratio,,,,,,umoran i nikakav.....zao mi ga je.....znam da mu je tesko.....
Al eto nista od naseg plana i plesanja......Zato su hotelski barovi prava stvar.....
Naravno ja sam obukla svoju novu haljinu.....za hotelski bar....nezamislivo ali istinito.....sada kada se toga sijetim......izmili mi se osmijeh na lica....
Nismo dugo ostali....preumorni smo bili oboje....on od posla a ja od samoce.....
No kada smo se vratili u nase carsto zasuto ruzama, jer sam ja naravno zabranila room service i ciscenja......**** jos intenzivnije i strastvenije......
I nakon toga, potpuno mrtvi umorni utonuli smo u san....
Slijedece jutro, otvaram oci 7:30, samo 10 min vise nego jucer....
Nedjelja, dan moga odlaska......tesko mi je...gledam ga....bila sam tu, imala sam ga, ali ga i nisam imala i vec moram ici.....al eto dubko sam udahnula u nadi da ce mi biti bolje.....
Probudio se i on......umoran.........
U nadi da se osijeca bolje spremila sam nam kupku sa bubbles i ruzinim laticama…..
I tako smo uzivali, jedno u drugome u tisnin....slusajuci samo zvuk balonica koji su lagano pucketali......
I naravno kad tamo on, onaj isti zvuk od jucer......strgnula sam se......ne, pomislih, ne valjda opet??
I tako da bas tako, opet ured....moj najveci neprijatelj........moj zadnji dan i mi ga moramo provesti u uredu.....
Al eto sta da kazem.....to je zivot i zivot je skola.....a skola u svemu ovome je da uzivas u svakom trenutku kojeg imas sa voljenom osobom,,,,,cijeni svaku sekundu da ne zalis poslije za izgubljenim vremenom. Narocito u mojoj situaciji, ja jednostavno nemam luksuz od gubljena vremena, svaka sekunda kosta, i to kosta jako puno.....
I sada sijedim u avionu................pokusavam utonuti u san, san kreveta ruza.
******************************************************
 

Nocas bez glasa, ti na mojim vratima,Na licu ti kisa, znam da lije satima,I neka lije, bar suze krije,Jer nebih hteo takvu da te zateknem,I trazim reci, bar to nek spreci,Da mi tisina vrati dane protekle.
Mirise ti kosa, jos taj miris osecam,Ne, nemozes uci, ja ne zivim vise sam,Dal on te voli, znaj jos me boli,Poslednji zagrljaj kada si otisla.
Zaboravljas sta smo jedno davno rekli,Kad ostavljas, ostavljas sve sto smo stekli,Sacuvaj bar onaj ponos u tvom glasu,Koju sam voleo.Zaboravljas u sta sam te nekad kleo,Kad ostavljas, ostavljai za zivot ceo,Sacuvaj bar onaj ponos u tvom glasu,Koju sam voleo.

Eto i mene napokon.....
Nakon dugih 7 godina vratila sam se doma.... i jako sam sretna.....iako trenutno nisam u Zgbu vec u Mexicu moje je srce opet doma... sa svim meni dragim ljudima....svasta nesto ima nova kod mene,,, ali eto osijecam se bolje nego ikada.... ON je napokon otisao iz mog zivota i mog srca..... i opet sam puna pozitivne energije i spremna za nove pobijede....
eto proslo je dugih 7 mjeseci i vidjela sam ga ovdje face to face... i bilo je sve super... decko bi se malo mozda predomisljao ali ja reko ne hvala,,,, povratka nema,,,,,odluke koje su donesene su tu i sa posljedicama se sada mora zivjeti....
eto napokon sretna! i napokon doma!
toliko za sada... ugodan dan svima !
pozzzzzzzzz

Eto jos jedan ponedjeljak…. I opet ured …. Vani je hladno cak 3 C ali suncano pa je odmah lijepse....
Danas je ipak drugaciji ponedjeljak,... well bar drugaciji od proslih.... dosla ja danas u ured... kavica za dobro jutro kad ono frendica sizi.... nestali joj svi dokumenti sa kompa ukljucujuci i sveti LN... hahaha tako me nasmijala a i ja joj jos objasnjavan NO MAILS NO WORK... pa stara uzivaj.... ali eto kao i svaki workoholic ona je luda... pa mislim da bi i ja isto reagirala....
Nakon toga otvaram mail a kad ono jedan problem koji sam ja prijavila dodjeljen meni da ga rijesim... haha koja komedija ko je ovdje pijan a ko lud??? Mislim al eto prelijep dan da bi se izzivcirala i tako ja samo FWD taj mail tehnickom odjelu da ga rijese.....
Ali ne nije to sve... i tako uzivam u koliko tolikoj tisini i svojoj kavici kad ono dolaze dvije kolegice ljute ko pas jer ne mogu platit haulier jer blablabla... (da ne idem u detalje) I tako se one svadjaju tu sa kolegom i ja vidim pa ide to njemu i mislim ovo je strasno... uzimam kavu i bjezim.. kao ono trebam telefonirati... i sada 30 minuta kasnije oni jos vode debatu kako zasto i tko??? A kaj da kazem ja se samo smijem,.... nadam se da ce ostatak dana proci bolje i u malo vecoj tisini... (ma koga ja to zavaravam ali....)
Nego...ovaj vikend je bio mrak... spavanje dok se ne naspavam (u subotu je to bilo 7.30) pa izlezavanje kavica i TV a nakon toga odlazak u grad.... shopping.....
I tako prva stvar je bila kupiti sve sezone SEX i GRADA.... o da ... sada imam sta raditi cijelu zimu sa svojim curkama..... a gledanje ce navjerovatnije zavrsiti uz koju buteljicu razglabanjem zakaj su muski kakvi jesu??? Haha jako smijesno i jako istinito.... ma i mi smo pravi sex i grad....
I tako pada mi jedna recenica na pamet... „Sta je gore od cura u 30ima koje su same? Pa cure u 20ima koje su same!!” I kao to bi meni trebalo biti smijesno??? Ali nije jer sam i ja jedna od tih u 20ima koja je sama!!! Uzas!!! Kako je to moguce??? Ma najbolje da ne pocnem o tome razmisljati jer cu pasti u veliki bed (hehe).... Ja jesam SINGLE and FABOULOUS!!! I kao uzivam u tome.... KAO je kljucna rijec!!!
Al eto kavica u Starbucksu sa frendicama i cheescake... ma dobro je bilo ... navecer Movie Nights sa curama i tako ode i subota....
A nedjelja pa opet kava i grad i onda SEX i GRAD Maraton... a kaj da kazem??? Uzivancija i smijeh do suza.... super su one meni.....ali i mene muce ti problemi.... da li cu ja zauvijek ostati sama????
Ma to su preteska pitanja za ovo suncano jutro stoga sta da kazem nego odo se baciti na posao i vama ugodan dan zelim!    

Eto jos je jedan ponedjeljak zavrsio....joj odmah iza nedjelje najgori mi je dan ponedjeljak, pa i srijeda.... nedjelja popodne well ponedjeljak je sutra..... koma posao i sve to od pocetka.... srijeda well zato kaj je sredina tjedna..... i ono daj vise taj velicanstveni petak.....
ponedjeljak je danas prosao jako jako radno... i preradno..... kraj mjeseca i toliko posla da nisam stigla ni na pauzu..., i eto jos uvijek sada sjedim za kompom.... volim svoj posao,,,, ali nekada zbog ljudi taj posao je naprosto neizdrziv... i tako je to bilo danas.,,, svi se pokupili doma a ja i moj kolega naravno radimo za sve te pametnjakovice.... ah tako je to kada si u consultingu.....
well ako ne vikend je prosao krasno... odmaranje i kulturno uzdizanje... a ono nadam se da ce i ovaj brzo... i u petak idem doma..., Brunsh kava u novoj kuhinji molim...,,
a ON well culi se prosli tjedan, culi se preko vikenda nesto i danas je zatisje... bolje je tako... neka svako vec krene napokon svojim putem...
a nista jos malo i utorak... i opet sve ispocetka... rad rad i naravno uvijek malo zabave hehe

Bas sam cilata blog svoje drage prijateljice...Brunsh....i sta da kazem nego da je ona jedna prekrasna osoba i da zahvaljujem Bogu sto mi ju je doveo u zivot...
Da li su nasi zivotni putevi negdje zapisani? Da li netko ima neki plan za nas? Ili smo mi samo mala zrnca prasine u svemiru koja pokusavaju prezivjeti?
Kako bi krasno bilo da postoji kakva datoteka gdje bi mogli otici i vidjeti sto nas ceka....ali kad malo bolje promislim bolje je ovako ne znas sto te ceka i zivis iz dana u dan......ja bih jedino htjela da se nekako alarmira..... kad dolazi neka bol.... ali kad bi toga bilo ne bi je mogli iskusiti.... a pretpostavljam da je tu da bi se osjetila na svojoj kozi....i kako bi moja Brunsh rekla osjecaji su tu i dio su zivota s toga ih trebamo zivjeti....
Joj ma samo da i to prodje....da li je previse traziti biti sretan?? A sto li uopce znaci biti sretan...ima vise sreca.... i kako naci balans? joj pa sada vec zvucim pateticno.... bar sama sebi.... sjetila sam se one stare svakom je covjeku njegov problem najtezi i ja to mogu potvrditi..... ili bitno je da sam ziva i zdrava joj i to znam...
ali ja volim zivjeti volim davati i primati.... LJUBAV.... a zar ju je tako tesko naci..... zar je tako tesko naci nekoga s kim ces moci djeliti sve bas sve sto te muci i sve sto te cini sretnom?? zar je to nemoguce??
Nije stvar naci nekoga.... taj neko treba tebe naci....
A mozda ja trazim nemoguce.... ili samo na krivom mjestu.... ili mozda trazim krivu stvar..... ma mozda je najbolje ne traziti....
Strah od samoce ili hrabrost za biti sam...
ma mislim da ne posjedujem hrabrost... kad bi se ona bar mogla negdje kupiti...
i onda kako Brunsh kaze i ja se sa njom slazem... zagrljaj lijeci sve.....   
I mozda ako to nije muska ruka ujutro.... prijatelji su tu za cijeli zivot.... i oni su tu u dobru i zlu..... i kada je tesko i kada je krasno.....
Al usprkos tome svemu i ON je jos tu, tu negdje prisutan,,,,i bol i tuga........

Prosla su 4 mjeseca.... duuga .... makar se cine nekad jako kratka....
ON se i dalje javlja... javlja i otvara ranu koja nikako da zaraste....
nedostajem mu....voli me.... misli o meni.....
sto da ja tu radim,,,, volim nekoga koga ne mogu imati? zasto? pitanje se javlja.... na svaki problem ima neko zasto........i ovo moje je zasto iza kojeg bi trebalo doci zato ali to zato nikako da se pojavi....
kako zatvoriti knjigu a da se poglavlje ne zavrsi.... kako zatvoriti nesto zauvijek??? je li to moguce??
tek sada shvacam kako za neke stvari hrabrost je kljucna rijec.... hrabrost je nesto sto sam mislila da imam i posjedujem ali kako se cini ili nemam ili se njome ne znam koristiti....
osijecaji su stvoreni da bi ih se prozivilo.... samoca, sreca, bol, tuga,,,,,, oni su tu da ih okusimo... da li ih mi potajno toliko volimo da samo uzivamo isti osijecaj iznova? kako probati nesto novo? kako naci nesto novo i maknuti se sa starog??
pustiti da sve ide svojim tokom? mozda, mozda se to moze ali ponekad koliko se trudili uvijek postoji neki tracak nade, neki otpor koji nas koci....
Nada... da nada je kako se kazu kurva i umire posljednja...., da li je to istina?? da li ona umire?? ili je nada uvijek oko nas... uvijek se mi necemu nadamo samo nekada se nadamo necemu ne ostvarivom... po tome neke stvari mozda ne treba iskusiti tako da im se ne mozemo nadati???ili je sve to samo trenutna glupost???
sve je to jedan zacarani krug ili jako zbunjena glava....kako god, sve stvari vuku druge.....sve se te stvari motaju oko nas a mi smo nepomicni... i tu dolazi (ili bi trebala doci) hrabrost.... hrabrost za napustiti taj zacarani krug.... i zakoraciti u novo i nepoznato....
kada cu ja to moci ne znam... ja samo znam da volim nesto sto se voljeti ne smije.......
ja volim i zbog toga patim, ili mozda volim jer volim patit???
ne znam.... ja znam da je ON jos uvijek tu......

If I knew that today would be the last time I’d see you, I would hug you tight and pray the Lord be the keeper of your soul.
If I knew that this would be the last time you pass through this door, I’d embrace you, kiss you, and call you back for one more.
If I knew that this would be the last time I would hear your voice, I’d take hold of each word to be able to hear it over and over again.
If I knew this is the last time I see you, I’d tell you I love you, and would not just assume foolishly you know it already.
***Gabriel Garcia Marquez***

....Joj koji sam ja ludi tjedan imala.... katastrofa.... nikada duzi u povijesti mog radnog iskustva....
Tako dodjem ja u tu Irsku kao treba nekaj pomoci tu i zovu oni mene,,,, meni super, ljude znam i curke s kojima radim su mrak,,,, slijecem ja tako u Dublin oko 12.30 (ustala u 5.30 + sat razlike) i jos jedno 2 sata autom do destinacije,,,
I tako dodjem ja a kad tamo kaos zivi posao katastrofa,,,, nitko nista nije radio,,, i meni naravno tlak do neba... 
i tako radimo mi do jedno 1.30 u noci i napokon hotel, kupaona i spavanac...
kad ono ujutro mislim si ja nagore je proslo a kad ono to je bio tek pocetak.....
taj dan jedna od cura se samo ustala i otisla.... i nije se vratila a posla preko glave... hehe a k tome ja nis ne radim ja samo konzultiram.....
slijedeci dan ode i druga u suzama...
reko krasno sad sam ostala konzultirati samu sebe... hehe
i tako sam ja cijeli tjedan slusala price o losem managementu od jedne pa od druge i to ono stalno isti film.... cijeli tjedan  katastrofa osijecala sam se kao psiholog ili psihijatar..... i da stvar bude bolja do kraja tjedna jos su dvije otisle...
ja sam u soku ljudima se ne svidja boss i oni odmah Hop i idemo....
i tako danas napokon u krasan hotel u Dublinu Radisson,,,, joj u dvorcu ma da ne pricam san samo takav ....
al za preauthorization odbiju mi poslovnu karticu.... i ja definitivno went mental....
well i to smo sredili i sada sam napokon u ovoj krasnoj sobi daleko od ljudi.... jer ma cujem li jos jedno zaljenje brijem da cu se ja spakirat i odletit....
oh, but u subotu je konzert The police i odo ih ja gledati.....
nista sada na spavanje da se rijesim svih tih zvukova i lose energije....
noc!

Eto me u uredu,,,,,opet.... vec mi je dosta a tek je srijeda....jos malo i ovaj radni tjedan je gotov.... srijeda je najjgora.... sredina tjedna kak bi se reklo ni vrit ni mimo.... joj kaj da kazem... danas sam bolje nego jucer..... sigurno se pitate kaj je bilo jucer... pa da vam kazem,,.,,, na sluzbenom sam putu.... stigla jucer nakon 3 sata voznje.... nisam doruckovala a za rucak sam probala jesti neki sendvich koji je bio nikakav tako da u pravilu nisam ni jela.... i tako ja navecer nakon posla spremim se i odo do hotela... zovem taxi.. tai me pokupio i pravac hotel... vozimo se mi vozimo i nikako da stignemo... joj osim kaj sam negdje di me se ni na karti ne moze naci.... a sada jos taj hotel negdje bogu iza nogu... katastrofa ili kako bi ja to nazvala pravi diiiiiiiiiisaster....
dodjem ja tako do hotela i reko treba mi smoking room... nikada ne odsjedam u takvim sobama al sad mi je bilo prometno, a da ne napomenem vani pada kisa ko iz kabla....
ulazim ja tako u hotel nakon pola sata otkrivanja kako se ta vrata otvaraju, i da ne napominjem da su me skoro tako zviznula.... zivci titraju sve jace i jace al mislim si ja duboko udahni i bit ce bolje....
i tako unutrasnjost hotela ono .... prosjecno al moza za mene i ispod prosjecno..... ludim...
i tako zeni objasnjavam da bi ja smoking room ali on ce na to jako arogantno kako oni nemaju smoking rooms i ako se usudim zapaliti da ce se upaliti fire alarm i da ce mi onda naplatiti...... ja luda! ko da nisam skuzila nema pusenja znaci nema ga.... a ona se jos meni i prijeti!!!! well... mislim si ja otic cu do bara i popiti si nekaj jer mi je i vise nengo potrebno, a kad tamo nema bara....nema room service i nema interneta,,,, gotovo! ja sam totalno bila furious za ne opisati....
ulazim ja u sobu a tamo hladno.... vani je bilo bolje neg u sobi... katastrofa....
kaj da kazem fuckas ti ove zemlje na zapadu... ili bolje receno fuckas ti ove otocne zemlje...
al eto jos samo danas i gotovo i vracam se u svoj krasan hotel u grad koji vjerovali ili ne, postoji na karti....
Ugodna vam srijeda!

i vikend je skoro prosao.... ja sam svoj provela doma... bila sam toliko umorna da mi se jednostavno nakon popodnevnog odlaska u grad nije nikuda islo...
ma imala sam ja planove al kad sam se vratila popodne doma i sjela pred TV..... koji koliko je bio zanimljiv me toliko uspavao da sam spavala vec oko 11.
i tako ja spavam i uzivam u snu .... beauty sleep.... a kad ono budi me poruka.... mislim si, kako sam se dogovorila sa frendicom da mi posalje poruku ujutro da se dogovorimo za kavu, da je vec jutro....i ne otvaram oci mislim samo kako je noc brzo prosla....
napokon nakon duge muke otvaram ja oci uzimam taj mobitel i vidim dvije poruke, a ono sati 05.00.... cim sam pogledala koliko je sati odmah mi je bilo jasno ko bi mogao slati poruke....da to je ON.....
a da vas malo uvedem u pricu.,,,,ON i ja smo prekinuli prije jedno dva mjeseca... prekinuli vezu za koju sam ja bila uvjerena da je ta.... i to smo mi prekinuli na njegovu inicijativu zbog nekih njegovih zivotnih razloga... ma detalji uopce nisu bitni.... nego sad on meni salje poruke....
prva je bila oko 2:30..... da neko tamo gdje je on mirise kao ja i da mu ja jako nedostajem.....
ja: ????? what the fuck...... kaj sad on od mene hoce????
a druga je bila u 5:00.... da zasto ja sad necu razgovarati sa njime
ja:????? what the fuck.....
i mislim si ja da koji je njemu.... kaj taj sa svojim godinama a ima ih vise nego ja ne zna kaj hoce.... kaj sad mene briga kaj ja njemu nedostajem..... onako lagano me ostavlja skroz zbunjenom i mozda pomalo bijesnom.... mislim si ja da je ovo pravi mentalni teror.... mentalno silovanje kako ja to zovem iako zvuci jako grubo....
ja sam uvijek mislila da kad ljudi prekinu svoje veze, da ti koji su ostavljeni su ti koji vrse teror i pritisak nad drugim u nadi da ce nesto vratiti...al ovo? ja jednostavno ne znam koji je njemu vise... ako me fizicki ostavio kaj me ne moze ostaviti i mentalno??
da budem iskrena mislila sam si ja da cu ja biti ta koja ce daviti i daviti,,, al jednostavno ja imam neko postovanje... i ja postujem njega i njegovu odluko no matter koliko boli....
ne znam ja samo koji se to njemu dogadja u njegovoj glavi.... kako on to malo toplo malo hladno.... ja to jednostavno ne razumijem,.,,, zar se odluke o prekidu ne donose sa razumom? zar kad se takve bitne odluke donose ne mora li se bili 100% ako ne i 150% siguran u odluku, jer postoji sansa da kad se jednom odluci vise nema povratka???
pitanje je, da li su samo muski ovakvi ili to i zene rade??? ja ne znam, ili nema ovakovih iskustava ili sam ja jedna od onih koja cvrsto stoji iz svoji odluka......
 

eto mene opet.... sjedim u uredu sve puno ljudi... buka i galama tako da me vec i glava boli....
vani suncano i krasno i ja se pitam sto mi moramo sjediti kad je vani tako krasno vrijeme.... ja sam se naime vratila sa godisnjega ovaj tjedan tako da se opet na sve privikavam... i nekako iako su mi baterije pune ne da mi se sve ovo.... svi ti ljudi oko mene,,,, nekako bih zeljeja biti sama... 
i tako padne mi na pamet jedna zanimljiva misao.... ma na pameti mi je od ponedjeljka... danas je taj dan.... danas je PETAK.... joj tak se nekako odmah bolje osijecam.... PETAK je taj dan.... i koliko pamtim od kada sam u skolu krenula iscekivao se petak..... i jos uvijek mu se veselim kao malo dijete.... mora da je to smijesno mozda i blesavo al i znam da za vikend imat cu vremena za sebe i samo sebe,,,, i to mi je super....
nadam se da ce i vikend donijeti nesto zanimljivo.... nesto o cemu cu moci pisati,,,,,
well svima uzivajte PETAK, odite rano doma... ured je tako i onako tamo i ceka vas i u ponedjeljak...
izadjite, uzivajte u gradu a ono najbitnije... uzivajte u vikendu jer mozda vam donese puno zanimljivosti....
anyway, sto god radili vikendom... just go with the flow..... 

......... ja sam osoba koja toliko puno prica.... toliko da sam mislila kad jednom krenem pisati nikada necu stati....
ma mozda je to zato sto vec proteklih par sati spremam se pisati al nikako... uvijek nekaj iskrsne... a i kak sam nova u svemu ovome...malo sam gledala kaj se sve tu nudi.... citala kaj se sve tu pise... da sam sada vec toliko umorna ali i dalje svjesna da ovo kaj pisem bi mozda i bilo bolje da ne pisem.
kako god, reko s obzirom da sam se danas logirala ne bi bilo u redu da otvorim blog a da u njega ne upisem ni recenicu... a i moja draga Brunsha sigurno ocekuje poneku recenicu....
nadam se samo da je nisam razocara....
eto brunshi odo ja na spavanje .... i uskoro cu se vratiti sa necim pametnijim, a ako vec ne pametnijim onda bar malo povezanijim....