Čokoladna pralina

U prolazu, pogledom okrznut...prišao je...i bilo je...onako usput...nabrzaka ali zauvijek...

i fakat je tako....
nije mi gušt dirati piletinu...
a ono što me pali...muškarci mojih godina ...ili ne mogu...ili se brzo uspušu...ili dugo nisu pa odmah...
..e ..pa ...stvarno....ccc
 

i..nije nazvao..a nadala sam se da hoće..

Iako sam znala da to nije najpametnija ideja, došla sam. Otvorio je vrata, pogledao me, pozdravio  i ovlaš poljubio u obraz, baš onako ležerno kako je to radio i ranije. Ušla sam i zastala na tren kako bih ga odmjerila od glave do pete. U proteklih se deset godina nimalo nije promijenio, nimalo nije ostario, možda pokoja sijeda vlas više, ali to ionako daje poseban šarm njegovoj crnoj kosi. Ponudio je piće, ali ja sam tražila kavu jer sam na kavu i došla. Pitao me kakvu kavu pijem, (tuup, baaang, munje i gromovi ) pa zaboravio je kakvu kavu pijem, nakon toliko zajedničkih buđenja i kava, on je zaboravio kakvu kavu pijem, minus, veliki minus. Poželjela sam se ustati i otići ali ne smijem to napraviti svom egu, duboko sam udahnula i rekla da želim slađu bez mlijeka .