SBISBA Savršenstvo Bog Istina Smisao Beskonačnost Apsolut

Nemoj prestati vjerovati

Tako umireš živ

Bolje traži

I pusti da te nađe

Koja se neće izgovarati
Teorijama, prošlošću, povrijeđenošću, zdravljem, umorom, očekivanjima i željama

Koja može primiti
Sve bez ostatka i dodati ako nešto fali

Koja mi može nešto dati
Odmah, bez provjere i pripreme

Koja će stajati sa mnom
Na vjetrometini iskušenja života i unutrašnjeg dogorijevanja

Koja će mi vraćati
Svaki potez s još većom snagom, čekajući moj idući

Koja je toliko spremna
Da može lako zamijeniti mjesta, a zna izabrati i vrijeme

Koja će me gledati u oči
Da se ogolimo do kraja, fizički i psihički

Koja će sa mnom postati
Nevina kao da nam se to događa prvi put

Koja je toliko jaka
Da me natjera na skok u nepoznato...

Bila si sa mnom
Na livadi šarenoj
Prepunoj najnježnijeg cvijeća
U svom oduševljenju
Pogazila si ih nekoliko
Morat će neka suza
Da zalije zgužvana i polegnuta
Bića takva osjetljiva
Pasti niz naše obraze
Vodom nevinosti
Voliš i ti
Kao i ja
To najnježnije cvijeće
Molim te zato
Pazi kako hodamo

Ti si

slatkoća
punina
plodnost
lakoća
nježnost
strast
miris
okus
pogled
slika
dodir
drhtaj
glazba
tišina
knjiga
misao
tajna
igra
prijatelj
ljubav

mog života

Ovu noć sam duboko spavao nekoliko sati... I onda sam se naglo probudio... Osjećam se tako prisutno... Pun sam neke lude snage... Još je rano za dnevno lutanje... a prekasno za lov... Ženka i mladunče još spavaju u pećini... krasnu pećinu je našla... Puše hladni i osvježavajući vjetar... mrsi mi krzno...čini me još budnijim... Penjem se polako prema najvišem grebenu... Kao da nikog nema u cijeloj šumi... Evo me na vrhu... Gledam uokolo kroz mrak... Izgleda da letim... Ispod se ljeskaju moje dvije rijeke na mjesečini... Odsjaji na velikim bijelim stijenama ispod mene... i na manjima u daljini... Nježno režim...

Ona
Žena
 
 Fatalna ljepotica
Nježna učiteljica
Nepobjediva ratnica
Magična ljubavnica
Snažna saveznica
Svemirska putnica
Tko ti još treba ?
 
O njoj se mašta
A možda živi negdje oko nas
Svakog stavlja na kušnju
Može imati sve što poželi
Sve što se može osvojiti
Vlastitom snagom
Osim ljubavi
 
Tada je mala
I najveća istovremeno
Postaje ono nešto
Zbog čega smo potpuno živi
I ponovno rođeni
 
Voljeti Modesty
Riskirati u životu
Hodati uspravno po zemlji
Treperiti uz vodu
Skakati u vulkan
Loviti je u vjetru
Čekati u noći
Hvatati dah po danu
Biti hrabar kad odlazi
Pustiti je da se sama vrati
Biti dobrovoljno zarobljen
 
Tvoja Modesty
Je samo tamo
Gdje je zaista razumiješ
Traži Modesty
I nećeš je naći
Budi spreman
I sama će doći
 
dragim dječacima Ovdje i Tebi radi neke čudne pravde 

Pogled u daljinu... Snažan osjećaj prisutnosti... Sebe... Svih...Trenutne situacije... Velikih duhova... Manifestiranih i oslobođenih... Otpuštene prošlosti... I ponešto neriješenog... I izazovi budućnosti... Života... Malo boli koja na čudni način godi... Čini me budnim... Gomila događaja koji izazivaju smijeh, pogotovo oni paradoksalni... Svijest... Svijest o nemogućnostima i mogućnostima... Svijest o svemu... Sjećanja... Pravi prijatelji i izgubljeni odnosi... Galerija likova oko posla, s putovanja i raznih malih događanja... Borbe vrijedne žrtve... Dostojni neprijatelji... Guru... Spremnost i motivacija... Ciljevi... Stvaranje i ljubav... Sjećanja na bivše... Poruke moguće velike ljubavi... Koliko mogu voljeti... Koliko vas sve volim... Neki neće nikada saznati... A nešto jednom stvoreno ne može se izgubiti... Samo će se transformirati... Pogled preko krovova realnosti... Zdrava mašta je uvijek ispred svog vremena... Cijeli svijet bi iznova stvorio da mogu... Pokoji miris dobrog dima u brkovima... Okus egzotičnog gutljajčića na usnama... Samo malo da se svi dijelovi mene pobude... Kao da me netko dira... Po cijelom tijelu... A sam sam... I nisam... Čujem samo dah... Čak i misli staju same... Nikad nisam intenzivnije osjećao cjelinu svega... Stapa se ono unutra s onim vani... Gledam u daljinu sivu.......Svjetlo je iza.......  

Zapravo ima ih nekoliko... Ali da počnemo s jednom...
Zamislite da iskopavate po nekom brdu u suptropskoj đungli... Vruće je, cijedi vam se po leđima ispod košulje, a posred čela pikaju vas komarice... Kolege i pomoćnici su već pobjegli u hlad... Ali nešto vas tjera dalje.......I pijuk zapne... Nije korijen jer lako puca iako je čvrsto... Imate čudne snove i kopate polako još nekoliko dana.... Nazire se nečiji kostur...i s njegove desne strane nađete nož... Nekako vam se čini poznat...i dobro vam leži u ruci...i jako vam se sviđa...baš takvog bi izabrali da ste ga već negdje vidjeli... I kopate dalje... Sad vam svi sve više pomažu jer ima nešto konkretno...znoje se na užarenom suncu... Brdo viri iz šume... Odavde vidi ih se još nekoliko... Razmišljate što vam se događa... Kolega nešto viče dok ste otišli u šumu da budete malo sami... Vraćate se prema brdu... Drži nešto u ruci i pruža ju prema vama....... Na dlanu vam je prsten... Razgledate ga... Obuzima vas ugodna jeza... Zagledate s unutrašnje strane..... Tu nešto piše...Neko ime....... DH........ i ne vidite dalje... Prođe par dugih sekundi....... I sjetite se svog imena... i da ste već bili ovdje jednom davno....... Misli grozničavo lete....... Ovdje je nekad bio mali grad u kojem sam lijepo živio...  

 
Plavi tigar luta šumom... U potrazi za svojom omiljenom ženkom...
 

 
Volim Proljeće...
Tu i Sad...
I čekam da mi se vrati...
 

Čuj stara...nisan ti virovala....pa ovo je ludilo......stolovi u obliku bubnja...egzotični momci ti nose kofi......imaju i Kamelića....da vidiš koju lipu bilu torbu san kupila.........a tek muzikeee...kad god uđeš.......pogodi te točno u žicu...  

Lijepo je što postojiš...

MISLI   Statično znanje ne donosi sreću                     RIJEČI  Neproživljeno objašnjenje ne donosi ispunjenje DJELA   Nesvjesna akcija ne donosi dugoročni uspjeh
SVETO TROJSTVO To smo izgubili                               Zato više nemamo moć nad našim životima        ...primijenimo to u sebi i za sebe, prema drugima i za druge...

Ona je meni jako slatka. Ali je jako zaboravna. Pa zaboravi da je slatka i postane gorka. Tad je manje zaboravna. Sjeti se stvari koje čak ni nisam rekao. Voli primati razne darove, ali se ne voli zahvaljivati, jer nije na to navikla, reći hvala je već razgovor, a reći još neku riječ je filozofija. I ona bi meni dala nešto, ali mora biti spremna. I prođu mjeseci...A ja je podsjetim. A ona kaže da to radim namjerno samo da je gnjavim, a ne zato što to želim. Kako me dobro poznaje! Pa ja želim samo nju! Pita me zašto sve to radim... Kažem želim ti dati nešto što dosad nisi imala...Ona na svaki dar kaže da to nije tražila, ali ga ipak zadrži, iako joj ne treba... Ja pitam da uzmem to natrag, možda nekom drugom više treba... No to su pokloni, a oni se ne vraćaju, uostalom za neki je i rekla hvala, ali prođe tolko vremena da i ja zaboravim koji imam dobro pamćenje. Ima smisla za humor, kad su drugi u pitanju i kad nije crni... valjda zato što je originalna i ne voli se ponavljati... ona je crnka... Ne voli ni kad ja ponavljam što bi ja želio... Seks je bio sve bolji... u mraku...prije spavanja... ja sve više gore... ima nešto neodoljivo u ženama stidljivim na svjetlu, a strastvenim  u mraku... Ja počnem uređivati u i oko kuće, napravim gomilu stvari, mali raj za dvoje, nije da ona nije radina i uredna u 2-3 stvari po svom izboru, a ostalih 17-18 je ne zanimaju iako poslije koristi svih 20, no kad je sve gotovo ona kaže da sam ja to sve radio radi sebe... da bi sad bila više sama i da joj fali suverenitet... Protrljam uši sretan... Ona komunicira sa mnom intelektualno... Evo šanse za potpuni odnos. Slušam priče o mami, teškom djetinjstvu, problemima na poslu, glupim susjedima itd i počnem je ozbiljno doživljavati... Treba pomoći čovjeku, a pogotovo slabijem spolu u nevolji... I nađem neka rješenja... I vidim tu sam se zajebo... Jer ako to riješimo morat ćemo pričati o nečem drugom... recimo moju filozofiju. E sad to joj nikak neide, a kako smo riješili bar dio mame privremeno, nismo imali šta pričati pa smo se sve više svađali... da prođe vikend... Jako je razgovorljiva kad se svađa. Tu je vrlo kreativna i nikako da stane... Valjda zato što voli drame, i na filmu... a uživo u nastavcima... Ne voli kad ja počnem vikati, a kad joj mirno kažem ne čuje. Jako je agresivna ako je neko ometa kojim pitanjem sa strane dok radi nešto svoje. Onda bi ja malo promjenu ritma, pa je pitam: Ajd mi reci nešto lijepo... I muk...i tišina... Konačno odgovara: Neznam što hoćeš da ti kažem.... Inače voli lijepe stvari i misli za sebe da je esteta. Ali prema meni ne može na silu. Trebam čekati da joj dođe spontano... Ali njoj ne dolazi nikako... I kažem joj da je nepravedna i nekulturna i objasnim joj kako se osjećam... Ona me grubo izvrijeđa i kaže da ja uopće nemam duše, da sam robot i vojnik i da mi treba uniforma... Onda ja inzistiram da učini nešto sama i prva prema meni... Ili da radi nešto kreativno da se ispuše... Opet ne može sad nego kad se bude osjećala za to... I još kaže da sam nasilan... I ja se tome prilagodim poslije velike svađe i rastanka... I nađemo se opet... Baš sam jako tolerantan kao nikad u životu... Govorim joj često kako je volim i ne nasjedam na podozrive provokacije... Odgovaram dobrim na distancu... Neću valjda sad odustati kad sam već dotle dogurao... Sva ta bipolarnost intrigira i izaziva moje duhovne potencijale... Intimno razmišljam kako sam jako napredovao tih mjeseci u svim vidovima samokontrole... Ali tu i tamo otme mi se kontroli... kad izmisli negativnu situaciju iz sitnice... kad mi opsuje... ili pokaže prst. U međuvremenu popizdi što sam rekao da mi je bila zanimljiva priča s njezinom frendicom. I skoro me istjera iz kuće.... Kažem ajmo probat još malo pa ako se rastajemo da to na nešto liči... I obeća da će se potruditi... Novi problemi s mamom i na poslu joj otežavaju život i postaje još osjetljivija... Ona ne trpi kritiku... autoritete... ja je podsjećam na mamu... i ona mene sve više na moju... I tako jednog dana izjavi da joj je to pouka... da neće više ništa obećavati ako to ne može ispuniti...To je otkrila naknadno... Bolje niš ne raditi nego biti uhvaćen u laži...ima i u tome nešto... Čak je priznala da je pokušala s drugim da bi vratila samopouzdanje koje nema sa mnom... Ona se mene boji... zato se valjda i svađa stalno... da se riješi straha... Budi se po noći brzo na najmanji zvuk iz okoline, ali je pospana na milovanja... Nudim joj pomoć kad ima jake reakcije, kažem joj da nešto vježba...bilo što... Ona se samo zdeblja i onda se još više skriva.. Negdje u to vrijeme je još izjavila da je sve poduzela da se naša veza održi... Predložio sam da sve zaboravimo i da krenemo od početka...kao da se ne poznajemo... Prihvatila je! Otišli smo na Velebit... Nakon što se naspavala, naigrala s pesima i konjima, planinarila i udahnula puno friškog zraka, čim je ušla u auto rekla je da je zmazana šofer šajba. Pitao sam je da kaže nešto poticajno nakon toliko jakih utisaka u okruženju... i zvijezde smo gledali po noći... Planula je...i objasnila da ja to radim namjerno... uvijek bacim mamac poslije kojeg ona ne može izdržati da ne ispolji svoj "temperament"... i mi nismo jedno za drugo... Nakon dva sata svađe i jednog njezinog prsta došla su moja dva šamara na slatke obraze moje ljubljene... I njene su smeđe oči potamnjele i stopile se u noć planine i crno jutro njenih starih strahova... Konačno razrješenje! Sve je obavljeno... Ona je žrtva, a ja sam Taliban. Poslala mi je stvari po frendu. Boji se. Skoro je zvala policiju. Ne odgovara na pozive. Ni poruke. Ona je spora... ne voli stres... treba joj mir... samotnjak je... Tako sama za sebe kaže.                POUKA PRIČE: Kad netko ima usađeni negativni obrazac, mora ga negdje ispoljiti, zato budite velikodušni prema partneru, i nađite se na pravom mjestu u pravo vrijeme !! 
P.S. Tema je odabrana na zahtjev većine, bit će još......                            Zbog jezgrovitosti i zanimljivosti priče neki dijelovi su malo izmijenjeni po sadržaju i redoslijedu, ali u biti je sve tu...     

O čemu bi htjeli da pišem?