SBISBA Savršenstvo Bog Istina Smisao Beskonačnost Apsolut

Kao fizička bića mi smo podvrgnuti moći - moći prirode i moći čovjeka. Fizička sila može nas lišiti slobode i ubiti nas. Možemo li se oduprijeti, ili nadvladati, ovisi o slučajnim faktorima.......Naš duh, s druge strane, nije direktno podvrgnut sili.......Moć i razum obitavaju na različitim nivoima i sila nikad ne obara istinu.
Znači li to da je čovjek slobodan, čak ako je i rođen u lancima?.......ali ako je on - ne tek njegovo tijelo, već on u svom totalitetu - ugrožen od nadmoćne sile, ako je bespomoćan i uplašen, njegov je duh oštećen, njegovo djelovanje je iskrivljeno i paralizirano. Paralizatorski efekt sile ne počiva jedino na strahu.......već i na obećanju da oni koji posjeduju moć mogu zaštititi i mogu se brinuti za "slabe" koji im se podređuju.......
Čovjekovo podvrgavanje toj kombinaciji prijetnje i obećanja jest njegov stvarni "pad". Podvrgavajući se sili = dominaciji, on gubi svoju silu = moć. On gubi svoju moć da koristi svoje sposobnosti koje ga čine istinski ljudskim. Njegov razum prestaje raditi: on može biti inteligentan, on može biti sposoban da rukuje stvarima i sobom, ali on prihvaća kao istinu ono što oni koji imaju moć nad njim nazivaju istinom. On gubi svoju moć ljubavi, jer su njegove emocije vezane uz one o kojima ovisi. On gubi svoj moralni osjećaj, jer njegova nesposobnost da posumnja ili kritizira one na vlasti obezvređuje njegov moralni sud u odnosu na bilo koga ili bilo što. On je plijen predrasuda i praznovjerja, jer je nesposoban da ispituje valjanost premisa na kojima takva pogrešna vjerovanja počivaju. Njegov vlastiti glas ne može ga zvati natrag samom sebi, budući da nije sposoban da sluša, jer toliko pažljivo sluša glasove onih koji imaju moć nad njim. Zaista, sloboda je isto tako nužan uvjet sreće kao i vrline.......
I zaista, sloboda postignuta u demokratskim društvima implicira obećanje za razvitak čovjeka.......Samo, to je tek obećanje, ali ne još i ostvarenje. Mi sakrivamo vlastiti moralni problem od nas samih ako usmjerimo svoju pažnju na uspoređivanje našeg društva s načinima života koji su negacija najboljih dostignuća čovječanstva i tako ignoriramo činjenicu da se mi također klanjamo pred moći, ne pred silom diktatora i političke birokracije s njim povezane, već pred anonimnom silom tržišta, uspjeha, javnog mnjenja, "zdravog razuma", - ili radije zdravog bezumlja - i pred mašinom čije smo sluge postali.
Naš moralni problem je čovjekova ravnodušnost prema samom sebi. Ona leži u činjenici da smo izgubili osjećaj značaja i jedinstvenosti pojedinaca, da smo postali instrument za ciljeve izvan nas samih, da doživljavamo i tretiramo sebe kao robu i da su naše vlastite snage postale od nas otuđene. Mi smo postali stvari i naši bližnji su postali stvari. Rezultat je da se osjećamo nemoćnima i da preziremo sebe zbog naše nemoći. Budući da ne vjerujemo u vlastitu moć, mi ne vjerujemo u čovjeka, ne vjerujemo u sebe ili u ono što naše snage mogu stvoriti. Nemamo savjest u humanističkom smislu, budući da se ne usuđujemo pouzdati u naš sud. Mi smo stado, vjerujući da put koji slijedimo mora dovesti do cilja, jer vidimo da su i svi drugi na istom putu. Mi smo u mraku i održavamo svoju hrabrost, jer čujemo da i svi drugi zvižde kao i mi.
.......da je korisnost jedini regulativni princip života. U suprotnosti s time humanistička etika zauzima poziciju: ako je čovjek živ, tada on zna što je dopušteno; a biti živ znači biti produktivan, ne upotrijebiti svoje snage za bilo koji cilj što nadilazi čovjeka, već ih upotrijebiti za sebe, za osmišljavanje svoje egzistencije da se bude human. Sve dok itko vjeruje da su njegov ideal i svrha iznad njega; da su oni iznad oblaka u prošlosti ili budućnosti, on će napustiti sebe i tražiti ispunjenje tamo gdje se ono ne može naći. On će tražiti rješenje i odgovore na svakom mjestu, osim na onom gdje se oni mogu naći - u sebi.
"Realisti" nas uvjeravaju da je etički problem ostatak prošlosti.......da psihološka i sociološka analiza pokazuje da su sve vrijednosti uvjetovane jedino datim društvom.......da je naša osobna ili društvena budućnost osigurana jedino našom materijalnom djelotvornošću.......Oni ne vide da ispraznost i besciljnost individualnog života, da nedostatak produktivnosti i posljedički nedostatak vjere u sebe i čovječanstvo, ako bi se nastavili, dovodi do emocionalnih i mentalnih poremećaja koji bi mogli onesposobiti čovjeka čak i za dostizanje materijalnih ciljeva.
Proroštva o propasti čuju se danas sve češće. Mada ona imaju važnu funkciju što skreću pažnju na opasne mogućnosti naše sadašnje situacije, ona ne uspijevaju uzeti u obzir obećanje koje je implicirano u ljudskim dostignućima i prirodnim znanostima, psihologiji, medicini i umjetnosti. Ta dostignuća zaista prikazuju prisutnost snažnih proizvodnih snaga....... Naše je doba prijelazno doba.......proces koji je trajao kroz četiri stotine godina - zaista vrlo kratko vrijeme, ako ga mjerimo povijesno.......Naš je period kraj i početak bremenit mogućnostima.
.......niti je dobar, niti je loš rezultat automatski ili unaprijed dosuđen. Odluka počiva na čovjeku. Ona počiva na njegovoj sposobnosti da sebe, svoj život i sreću shvati ozbiljno, na njegovoj voljnosti da se suoči s moralnim problemom, svojim i svoga društva. Ona počiva na njegovoj hrabrosti da bude svoj i za sebe. 
        Erich Fromm  Čovjek za sebe 5.poglavlje  New York 1947.

Jao si ga vama, koji imate ključeve kraljevstva nebeskog, a niti ulazite nit puštate druge da uđu...

zašto je bolja olovka od nalivpera    mnogo je bolja olovka    jer kad skršiš olovku dobiješ dvije olovke    kad skršiš penkalu dobiješ batine
srce    srce nam služi kad se uplašimo    da se pipnemo za njega    da li smo još živi
čemu služe stepenice    da se moraš penjati    i kada nećeš
srednji    je prednji    ako ispred njega ima zadnji
smanjiti    smanje se sve haljine a prije ti nisu bile male    smanje se oči kad hoćeš spavati
usamljen    kad nikom ne smiješ reći neku tajnu    usamljen je jedan kada je jak
ko je hrabar    slon    što ima ovakvu nogu    medvjedi    što smiju spavati u šumi    jedan što su ga udarili letvom a ono pukla letva
kako se postaje hrabar    kada ti neko kaže    jel znaš ti ko sam ja    a ti ne znaš
tužno    je kad ideš kući pa je mrak    i ti se ne možeš nikako okrenuti    da vidiš što to ide
promjenljiv    to je kad je netko bistar    pa kad on ode negdje gdje je važno on se odmah promijeni u lice
zašto su rukavice bolje od cipela    zato što mogu da se nose naopačke    zato što imaju odvojeno za svaki prst    
čarape su drugarice    jer uvijek idu zajedno
šuma je    pola biće pola predmet    jer drvo ne može hodati    a lišće može letjeti
prozor i vrata    nisu isti    jer u prozor ima nebo a u vrata nema    jer kroz vrata uđu ljudi    a kroz prozor mrak
početak i kraj    početak je kad sam se ja rodio    a kraja nema
                                           (odgovori djece vrtićke dobi)

Patnja, nemoć, umor - to je stvorilo sve bogove i zagrobne svjetove.

Jednog dana neki profesor posjetio je učitelja zena da se malo raspita o tome.
Učitelj je poslužio čaj. Napunivši šalicu svome gostu do vrha, nastavio je sipati. Profesor je promatrao kako se čaj prelijeva, ali se više nije mogao suzdržati, pa reče: Puna je! Više ne može stati!
Kao i ova šalica, reče učitelj, pun si svojih uvjerenja i pretpostavki. Kako da ti objasnim zen ako prije toga ne isprazniš svoju šalicu?

Pretpostavili ste stvoreno početnom principu.
                                                 iz govora starog indijanskog poglavice 

Nije bitno da li je priča istinita. Važno je ono čemu može da pouči.
Ako koristiš svoj jezik postaješ sve nezadovoljniji jer upotrebljavaš jezik nezadovoljnog.
Suviše malo nezadovoljstva ne podrazumijeva postojanje želje za promjenom. Suviše nezadovoljstva pak označava nesposobnost za vršenje promjena.
Nitko od mene nije naučio vještinu gađanja iz luka, a da od mene nije kasnije načinio sebi metu.
- Kako se osjećaš?                                                                                        - Kao onaj koji se probudio ujutro i ne zna da li će biti mrtav                       navečer.                                                                                - Ali        to vrijedi za svakog čovjeka !                                                   - Da, ali koliko ih to osjeća? 
                                        Sve je to HRANA.

Etika je estetika budućnosti.

Pokušavajući shvatiti misteriju života, čovjek je slijedio mnoge i raznovrsne putove. Među njima su i putovi znanstvenika i mistika, ali i mnogi drugi: putovi pjesnika, djece, klaunova, šamana, da spomenemo samo neke.
U svakidašnjem životu, dakle, vrijedni su i korisni i mehanistički i organski svjetonazor, prvi za znanost i tehnologiju, drugi za uravnotežen i pun duhovni život.
Sličnosti.......njihove su metode potpuno empirijske. Fizičari dolaze do znanja pokusima, mistici meditativnim proniknućem. I jedno i drugo jest promatranje, i na oba se područja promatranja prihvaćaju kao jedini izvor saznanja. Mistik gleda u sebe i istražuje svoju svijest na njenim raznim razinama, što uključuje i tijelo kao fizički izraz uma. Fizičar svoje traganje za suštinskom prirodom stvari otpočinje  proučavanjem materijalnog svijeta. On postaje svjestan bitnoga jedinstva svih stvari i događaja. Štoviše, on također spoznaje kako i on sam sa svojom sviješću čini sastavni dio tog jedinstva.
Tako i mistik i fizičar dolaze do istog zaključka; jedan polazeći od unutrašnjeg, a drugi od vanjskoga svijeta.
Druga sličnost.......se njihova promatranja odvijaju u područjima nedostupnim običnim osjetilima. To su područja atomskog i subatomskog svijeta u suvremenoj fizici, a u misticizmu neuobičajena stanja svijesti u kojima se natkriljuje osjetilni svijet.Mistici govore o doživljaju viših dimenzija.......i u suvremenoj fizici, gdje su stvorene četverodimenzionalne "prostornovremenske" formulacije......multidimenzionalna iskustva nadilaze osjetilni svijet i zbog toga ih je gotovo nemoguće izraziti običnim jezikom.
Ova dva pristupa potpuno su različita.......Međutim, oni su i komplementarni.......No, oboje je nužno jer, dopunjujući se uzajamno, vode potpunijem shvaćanju svijeta. Znanost ne treba misticizam i misticizam ne treba znanost; no čovjek treba i jedno i drugo. 
Dosad se to u našemu društvu nije postiglo. Naše je držanje još previše yang......previše je racionalno, muško i agresivno......tipičan primjer i sami znanstvenici. Iako njihove teorije vode svjetonazoru koji sliči mističkome, iznenađuje koliko to malo utječe na držanje većine znanstvenika. U misticizmu se znanje ne može odvojiti od određenoga načina života koji postaje oživotvorenje toga znanja. Steći mističko znanje znači podvrgnuti se preobrazbi; moglo bi se čak reći da to znanje jest preobrazba. Znanstveničko znanje, s druge strane, često može ostati apstraktno i teorijsko.Tako se čini da većina današnjih fizičara ne shvaća filozofske, kulturne i duhovne implikacije svojih teorija.......aktivno podržavaju društvo koje se još uvijek zasniva na mehanističkome, razdrobljenom pogledu na svijet.......Da bismo stvorili stanje dinamičke ravnoteže trebat će nam posve drukčija društvena i ekonomska struktura: jedna kulturna revolucija u pravome smislu riječi.
Opstanak cijele naše civilizacije može ovisiti o tome hoćemo li moći iznijeti takvu promjenu. Ovisit će na kraju, o našoj sposobnosti da usvojimo neka od yin shvaćanja istočnjačkoga misticizma; da iskusimo cjelovitost prirode i umjetnost življenja s njom u harmoniji.
                                                  Epilog   Tao fizike   dr.Fritjof Capra

Ja nisam izumitelj, ja sam samo otkrivač prirode.

Razumiješ samo ono što želiš.
To je stanje tvoje praznine.

...i reče Krishna Arjuni : I ja koji sam vladar svih triju svjetova djelujem. Jer ovaj svijet je polje akcije.

Ratnik Svjetlosti pridaje pozornost dječjim očima. Jer one znaju gledati svijet bez gorčine. Kad želi saznati je li neka osoba vrijedna povjerenja, promatra kako je gleda dijete.
Tko je to Ratnik Svjetlosti?
To je onaj koji je sposoban shvatiti čudo života, boriti se do posljednjeg daha za ono u što vjeruje, i - k tome - slušati zvona koja more njiše u svome krilu.

Ona je prava žena
Ona stoji na čistini
Ona je Ljubav
Ona odmah daje ljubav
Ona se usuđuje voljeti potpuno
Ona te izaziva svojom čistoćom
Ona te iskušava svojom čistoćom
Ona te izaziva čistoćom svoje ljubavi
Ona te iskušava čistoćom svoje ljubavi
Ona je ranjiva u potpunoj otvorenosti svoje ljubavi
Ona je nepobjediva u svojoj ranjivosti
Ona ima ljubav u sebi koja je veća od nje same
Ona ima ljubav u sebi koja je veća od njezinog voljenog
Ona ima takvu ljubav koju je nemoguće zaista povrijediti,
                                                   nego joj samo možeš odgovoriti
Ona je toliko snažna u svojoj ljepoti
Ona je toliko lijepa u svojoj snazi
Ona već odavno zna i zato samo osjeća i ljubi
Ona zna da je utjelovljenje Ljubavi
Ona zaljubljenost i romantiku nosi kao plašt
Ona ga voli tako da On nema izbora
                                                    nego da daje najbolje od sebe
Ona ne traži savršenstvo od Njega odmah
                                                    nego se spaja s Njim
                                                    da ga ZaJedno dostignu
                                                     i svjedoče Tu i Sad
Ona uvijek ostavi nešto iza sebe
                                                     zbog čega On želi opet biti s Njom
Ona troši energiju samo na ono najljepše u životu
                                                     sve drugo joj zapravo dolazi samo
                                                     i prihvaća to kako god da se desi
Ona zna što je potpuno uživanje Postojanja
Ona je manifestirano čisto svjetlo Žene
                                                    To je Heloiza
                                                           Usudi se voljeti Heloizu
                                                                  Usudi se voljeti mene 

Ljubav je veća od nas dvoje.
Ljubav se ne kontrolira.
Ljubav nije borba volja, nego predavanje
dvije volje na trećem mjestu.
Ljubav treba prizvati,
i ona će sve učiniti za nas.
To je naše jedino pravo majstorstvo.
U magiji ljubavi nije zaista važno
tko je prividno jači ili slabiji,
aktivniji ili pasivniji,
jer i to može biti jedan od razloga
Ljubavi!
Nemoj nikad zaboraviti osobnu ljubav.
Nemoj joj reći kako se treba osjećati
ili ponašati
Nemoj je vrijeđati,
jer je krhka koliko i snažna.
Usklađivanje je dokaz slabosti
i nedostatak prave ljubavi.
Moraš joj ugađati i voljeti je.
Voljeti samu Ljubav koja nastaje.
Ona te prepoznaje sama.
Predaj se!
Svi su svjetovi mogući
ako dovoljno dugo vjerujemo u njih.
Ljubav je Veliki Majstor.
Ljubav radi u nama
ali i izvan i iznad nas.
Tamo gdje se sastajemo kad ljubimo.