Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Sigurna sam da sam tu pjesmu negdje već čula.Klap, klap, klap.Kao zlatna ribica između naših trbuha.

Čaša gorkog pića za opuštanje.Sve u redu?Dobro si?Možemo početi?Skini se ovdje, nemam kupaonice u studiju.Sjedni.Makni kosu s lica.Zašto se sramiš, pa lijepa si.Pogled iza kamere.Ispravi se, izvuci tijelo uvis.Podigni glavu, tako.Dobro je, otvori oči.Ruke stavi na leđa.Gledaj u mene.Zašto si tako ukočena?Hoćeš još nešto popiti?Hoćeš li kakvu glazbu, možda bi ti tako bilo lakše.Primakni stolicu malo bliže, izvan fokusa si mi.Nagni se unatrag.Pazi, nemoj pasti.Ne, to nije dobro.Sjedni onako kako si sjedila na početku.Raširi noge.Ne, ne, makni ruku.Dobro je tako.Budi mirna.Makni ruku.Mislio sam da je to ono što želiš.Sve će biti u redu.Ova će biti dobra.

Čvrsto ju je stezao za ruku, nikako se nije mogao odvojiti od nje.Pođi sa mnom, molio je.Ne mogu, razgovarali smo već o tome.Daj mi onda nešto tvoje, nešto tvoje da imam blizu kada mi je teško.Što želiš?Bilo bi te lijepo držati za ruku.Uzmi.Ruku?Da, samo uzmi, dajem ti je.Odmaknuo se malo, pogledom više u razmišljanju nego u nevjerici, nasmiješio se i iz unutrašnjeg džepa izvukao nožić na sklapanje.Poljubili su se s olakšanjem, svojom je rukom izvukao njezino zapešće i zabio oštricu kroz zglob ne bi li ga tako lakše rasklimao.Mučeći se neko vrijeme i navlačeći, koji put bi pogledao u njezino blago lice, sada istrzano grašcima znoja i bolnim uzdasima, ali s istim smiješkom odobravanja.Posljednje je tetive trebalo iščupati, nožić je otupio.Moram krenuti sada, draga.Znam, ljubavi.Idi, vidjet ćemo se uskoro.Rastajali su se s rukama u džepovima.Ona skrivajući svoju, on skrivajući njezinu.

Puno je starih stvari u mom ormaru, slike još nedovoljno požutjele, osmijesi iz predgrađa, note zaboravljenih pjesama.Haljine koje više ne nosim i pepeo u džepovima.Tijela su ista, iako smo ih tek sada upoznali. Bogovi i smrtnici u toploj pjenušavoj kupki.Gitara sa samo dvije žice, mrlje od crnog vina na tepihu i razlomljene školjke.Crteži na tvojim ramenima i zagrljaji od jučer.Prsten u kutiji.Neki novi na ruci.Sada sam pronašla svoju boju.

Jutros sam obukla haljinu na točkice.Umjesto naramenica nosila sam bubamare.Vjetar mjesto frizure i crveni, crveni ruž.Susjed je rekao da sam lijepa i povezao me na biciklu.Putem smo pozdravili tri semafora i pjevali "Prijatelji stari, gdje ste".Onda je naišla njegova žena i ja sam se sakrila u grm.Tamo mi je jež pričao o svojim traumama iz djetinjstva.Dok sam mudro odmahivala glavom, oblak mi je pao na rame.Dogovorili smo sudar naslijepo sutra popodne ispred kina.Kao znak raspoznavanja svatko će nositi palmu.Baš se radujem.

Kreveti istrgnuti iz stranica mojih sjećanja.Dala mi je osmijeh, pružila ruku, sklonila u zagrljaj.Ležala uz mene dok sam tonula u san.Svoje je boje pokazala u svim nijansama.Muškarci su mijenjali sporedne uloge.Gradili mostove.Željeli mene, željeli nju.Moju ljetnu sestru.Mirisala je na male sapune, koliko puta sam to lice milovala kroz pjenu.Ispričala mi je svoje snove, rekla sam joj da je hrabra.Omotala sam šal oko njezinog vrata, okružila je lišćem.I tada je bila lijepa.

Može li mi tko posuditi gitaru za večeras?

Dah ti je još mirisao na mentu kada si ušao u sobu.Iza prozora su blještali vatrometi, noć je u trenu ostala sama.Ispuhnuo si oblak i pomislio na svježu travu.Znam sve tvoje poglede, one moje i one tuđe.Možda smo nekada bilo jedno.Možda smo se ovaj put samo sreli.Nisi palio svjetla, gledali smo se kroz žar cigareta.Palili tišinu.Dogodilo se nešto stvarno, nešto čega smo se oboje željeli sjećati.Krugovi mudrijeg su se sužavali, dotaknuo si me jezikom.Između niti.Onako kako treba.Onako kako znaš.Onako kako sam željela.Kroz kožu do mene.Preko svijeta, ispod mosta.Gdje sam najtanja.Tamo gdje me gotovo nema, a sva sam na jednom mjestu.Bez početka.Moje želje traju.Blude.Niti su zarezale kožu, proparale maštu.Dale ti novi sjaj.Oni ne znaju što mi radiš.Oni to žele.Oni to ne mogu.

Nemam običaj pisati ovakvo što, ali moram, MORAM vam reći kako sam hepi :))

Za te je novce mogao dobiti sve što je želio.Mogao je kupiti njezine misli i osjećaje na čitavih mjesec dana.No, on je tražio samo tijelo.Na jednu noć.Kretnje su joj bile obilježene tjeskobom početnice.Nije još radila za toliko novaca.Cijelu je svotu položio na stol, dipomatski time pružio ruku tješiteljicu.Možda je bila nesretna žena, ali tijelo joj je bilo prekrasno.Bijela put i crvene usne.Uhvatio ih je između dva prsta, jako stišćući, i natjerao je da klekne.Strah i suze u pogledu davale su joj čednost koja nije bila u skladu s tako velikim grudima.Koljena su joj se raširila i debelo meso na dnu trupa spljoštilo se naspram poda.Koraknuo joj je ususret, odmicala je glavu od njegovog međunožja dok nije shvatila da on želi da legne.Stopala su joj u tom položaju štrčala u visini bedara, a dojke se razlile svaka na svoju tranu.Pograbio joj je ruke, vezao šake za koljena crvenim vrpcama.Uvijek je u džepu imao vrpce u istoj boji, različitih dužina.Jauknula je kada joj je istegao zglobove, možda je to samo povećalo njegovu erekciju, samilosti na licu nije bilo.Nakon što je obavio vezivanje i par puta provjerio sigurnost čvorova naglo ih potežući na sve strane, odmaknuo se u stranu, zapalio cigaretu i sjeo na krevet.Udovi su joj se počeli hladiti.Nije se usudila sklopiti oči i trpjeti u tišini, gledala je u njegove noge strepeći od sljedećeg koraka.Zataknuo je cigaretu među prednje zube i skinuo jaknu.Kleknuo je pred nju tako bespomoćno raširenu i počeo štipkati nježno meso unutar butina.Oči je prikovala za žareću cigaretu i vidno odahnula kada ju je, ispuhujući glasno, odbacio negdje u kut.Tada je izvadio nož.Krenuo je njime od brade, prvo povlačeći nježno i polako i što se spuštao niže to je jače pritiskao i utiskivao u kožu.Sve jednako polako.Falusnom toplinom, nimalo hladno i okrutno.Sav se unio u to.Trzala je glavom, kao da odlučuje hoće li vikati ili ne.Drugom je rukom, ni približno toliko koncentrirano koliko onom s nožem, otkopčao hlače i zario se u nju dok je krv kapala između njih.Bio je brzo gotov.Nož je obrisao postrance preko njezinih bradavica, sklopio ga i stavio u plastičnu vrećicu.Izašla sam iz ormara tek kada sam čula da silazi niz vanjske stepenice.Odvezala sam je i prislonila čisti ručnik na nju.Protrljala malo zglobove i opustila mišiće.Jesam ti rekla da ne boli?

Poklanjam žutog labrador retrievera, starog godinu dana i 7 mjeseci. Slike u galeriji.

Poklanjam žutog labrador retrievera, starog godinu dana i 7 mjeseci.

Nije li tvoje srce to koje si otvorila samo meni?Tražila od mene da zašijem tvoje rane?Odrekni se sebe, onda.Padni u blato i čekaj da te spasim.Porekni da si što jesi.Baci se pod moje noge i zaboravi vatru u sebi.Nemoj biti.I živjeti ćeš.Oslobodit ću te od patnje.Od nevinosti.Od straha.Ne želim te za sebe.Želim te za tebe.

Volim te dočekivati s tvojih putovanja.Osluškivati korake ispred vrata i pratiti sjene.I onda, kada te vidim, zaklopiti tu slatku bol ispod kože dok tražim koliko je tu još tebe.Koliko si isti, koliko si dao, koliko si uzeo od drugih.U tvojim dodirima tražim druge žene.Dok osmijehom šećeš po meni, trepćem kroz sjećanja.Volim tvoje nove pokrete.Poput stripa na zadnjoj stranici novina.Donosiš mi naglasak toplih krajeva, smiješ se kao gladno dijete pred korom kruha.Predaješ mi darove, nezamotane, jer ne moraju se skrivati.Noći u šaputanjima i jutra u kuckanju po zidovima.Pričaš mi o prašnjavim cestama i starcu na fotografiji.Pokazuješ mi svoje novo tijelo, borice ispod pogleda i oslabljeni zglob na nozi. Volim tvoj novi ritam.Naslađuješ se mojim uzdasima.Tvoja leđa ne skrivaju tajne.Nema tako pokvarenih pisaca kakva su naša bjesomučna buđenja.Stavljaš mi slatkiše na grudi.Volim avanture tvog jezika.Žrtvuješ me bogovima.Dajem ti pobjedu.

Nisu našli ništa opasno u mojim ranama, ali istina, nisu ni pretjerivali.Nitko ne voli gledati izmrcvarenu ženu.Noć sam gledala uvis, kroz rešetke i smrad.Pod od samog kamena, prljav i hladan.Okovi su bili tu radi dekoracije straha, teško da sam mogla pobjeći.Jutro se na prozor popelo potrbuške, lijeno i gojazno prebacilo sjenu unutra.Pjevale su ptice.Žmirila sam kada su došli.Škripa i metalni udarci.Obrisala sam ruke o haljinu, nisam željela izaći s krvlju i blatom na njima.Krenula sam sama, usmjeravali su me dodirima, gotovo nježno.Tada sam se rastužila.Najgori mogući trenutak.Svjetlo je udaralo ravno na izlaz, skrivanje očiju blagim uzmakom protumačeno je usputnom smetnjom na križnom putu.Rulja.Odvratna bezuba rulja bez pojedinaca.Čudovišno more bez ijedne stijene koja bi ga razbila.Bacali su na mene uvrede, psovke i kamenje.Nisam se izmicala.Svaki bi pogodak značio komad boli manje kasnije.Razmicali su se preda mnom kao pred vojskovođom.Stup usred brda od suhog drveta.Možda pripremano s ljubavlju, ali sigurno s pažnjom.Dvije grube tople ruke uhvatile su me straga i povukle lanac preko haljine.Molila sam u sebi da me sveže čvrsto, da mi ne dopusti klecanje.Kraljica na svom tronu.Pročistio je glas kašljem i mrgođenjem obrva, dovoljno snažno da utiša svjetinu.Pogledao me kratko prije nego što je počeo čitati, kasnije više ne."Svi je poznajete.Viđali ste je na ulicama, na prozorima i tuđim vratima.Razvratnicu u bijelim prozirnim haljinama, tako da ne možete s nje svrnuti pogled kada prolazite pored.A oni koji su gledali predugo, pokleknuli su i pali na koljena.Pred tom ženom.Davala se svima, lijegala na meko i na tvrdo.Ljubila muško i žensko bez razlike, poticala riječima i djelom na nezdravi blud.Primala u sebe i pod sebe starog i mladog, u najnepristojnijim pozama i uživala u tome.A kada bi koji, naglo probuđen, ustuknuo od trulog gnijezda među nogama joj, nije mu dala od sebe stisnuvši ga jače u kurvinjski mamac i nabijala se sama da ugasi ono što nije od ovoga svijeta.Ta se nije mogla ni pred slučajnim ili nevinim očima svladati, dodatno prisustvo još bi je jače gonilo na grijeh.Nije joj važno padaju li po njoj poljupci ili udarci, svaki će put zarežati na komad golog mesa, skvičati i urlikati poput kakve životinje tren prije nego li se smiri jer je dobila što je htjela.Nakratko.i onda sve počinje ispočetka.danas smo se okupili ovdje kako bismo svršili s njom.Neka gori u sjaju pakla koji je sama zapalila!"Nisam primijetila kada se točno počelo iskriti među grančicama za potpalu, ali prvi dim mi se popeo do svijesti tren nakon zadnje riječi.Nije bilo smisla tražiti njegov pogled, kao ni poglede onih koje sam jednom bar usrećila.Prvo je počelo gušiti, vršci toploga tek su se penjali do stopala.Pucketanje kao zadnji nagovještaj otpora.Tada je zapeklo.da mi ruke nisu bile tako čvrsto vezane, trzajem bih si slomila kičmu.sve su svjesne kočnice popustile.Vrisak se probio kroz grlo.da sam mogla razmišljati, poželjela bih suze dami ohlade lice.Da sam mogla čuti kroz smrad vlastitih spaljenih nogu, zjapila bi oko mene tišina od užasa.Onda su nestali oblici i svijet se razlio preko ruba.Vriskovi su se istopili i pluća je zamijenio katran.Trajalo je predugo i bilo je bolno.Toliko da ne želim živjeti ponovo.