Hoćeš da se igramo mačke i miša?

Viens, mon beau chat, sur mon coeur amoureux, retiens les griffes de ta patte.
Sjedila je sama za stolom, ako je ikada njezino prisustvo bilo samo.Pila je neko šarenilo od nekoliko pića, trenutni hit sa slamčicom.Profesionalno ukrućena kičma i prekrižene glatke noge.Pogledavao bi je u ogledalu iza šanka, morao se izdizati na prste da bi mu se pogled drznuo niže od dekoltea.Kosa joj se razlijevala ramenima kao maslac.Nikada ne bi odugovlačio s uletom više od minute nakon zadnjeg gutljaja.Taman koliko bi mu trebalo da pročisti grlo.Prišao je do stola i sjeo nasuprot.Samo je malo podigla pogled, ne gledajući baš u njega, možda negdje iznad lijevog ramena.Pokazujući mu da zna da je ovdje, ali da joj je to važno baš koliko i zdravstveno osiguranje konobara s mokrom pregačom.Podvukao je ruku ispod stola i uhvatio je za koljeno.Sada je već bila iznenađena, no mačka njezinog kova ne bi to pokazala, uvjeravala se.Namjeravala je podići čašu, ruka je zadrhtala pa je samo prstom pogladila rub.Stisnuo je koljeno, uhvatio rub haljinice između dva prsta kao štipaljkom i ustao zajedno s njom.Pravila se hladnom, ali ustala i sama, srameći se ustvari naglo otkrivenih bijelih bedara.Krenuo je prema izlazu  gurkajući je pred sobom.U ovakvim bi rupama trebali iznajmljivati sobe na sat vremena.Nije mu se dalo voditi je u stan.Prošli su nekoliko mračnih haustora, uvijek se grozio toga da bi tamo mogao ugaziti u tuđu pišaću.Uvalio ju je u auto.Damica je samoinicijativno upalila radio.Još da je i zapalila cigaretu, možda bi je tresnuo.Ugasio je muziku bez najave i počeo spuštati njezino sjedalo.Možda je očekivala nekakvu romantiku, vraga, kakvu bi romantiku očekivala ženska koja ode s prvim koji ju ufaćka za koljeno.A opet, nekako ga je čudno gledala da mu je čisto došlo reći Jel biste mi dali da Vas pojebem, milostiva? Zadigao joj je haljinu, prilično mlako, istina, znao je on to i bolje, ona je zaječala.Mjenjač mu se zabio u bedro.Nagnuo se preko nje i preko sjedala, istiskavao grudi iz haljine i bavio se time cijelih pet minuta kada je primijetio da leži pod njim kako kakva krpena lutka, ruku uredno posloženih uz tijelo.Odmaknuo se od nje, pa je li živa ta žena.Nije ju ni pokušao poljubiti, crveni cerek na njezinim usnama nije ga nimalo privlačio.Nadao se žestokoj jebačini s neznankom, no ovo je ličilo na struganje krepane mačke s ceste.
Et laisse-moi plonger dans tes beaux yeux, meles de metal et d`agate.
 

Cijelu sam noć spavala sa stopalom među tvojim preponama.Grijala sam ti snove.Ti si mene probudio kišom.Noćas ćemo opet živjeti priču.Da se imaš čemu smješkati dok piješ kavu.

Samo me razmotaj.Ostalo ću napraviti sama.

Kuća na obali.Pijesak i trava.Jesmo li ovdje već bili?One fotografije u kutiji, ne sjećam se više, jesam li to ja na njima ili neka druga žena.U cijelom ovom crnobijelom filmu, crvene su samo cipele.Pokušavam zaboraviti što si rekao, tvoje će mi se riječi umiješati u misli.To je kao da prolazim kroz sobe bez vrata i samo s jastucima.Neka blistavo topla tijela po kutevima i ispod mene.Kada zatvorim oči, diraju me.Kao ti od tisuću ruka.Opet isti crnobijeli film s ispucalom gramofonskom glazbom ispod haljine.Možda previše trebam.Kada vidim da želiš, ja to mogu.Dodiri nedostaju.Dio svijesti ispod kože.Svakog ćeš trena posegnuti za mnom, proći kroz ogledala i uzeti me.Prejak si, tijela me ne puštaju ni kada se probudim.Ruke provučene ispod mojih, uz leđa, stojiš iza mene i držiš mi bradu visoko.Tada obično zaškripi pjesma na igli.Strah ili trzaj.Kako crnobijeli filmovi dobiju boju?Kad iskoračim iz crvenih cipela, dah sam ti bliže.Odolit ćeš mi?A krv je slatka.I lijepe boje za haljinu.

Vrata odmaknuta u stranu samo koliko lanac dopušta.Dužine je lopovskog pedlja i pomalo zahrđao.Mislim da je proljeće ili barem rano ljeto.Nije vruće, a trava je još svježe zelena.Ima i mirisa, ali više ih ne znam uspoređivati.Već je netko trebao biti ovdje.Dugo nisam koristila telefon, najveći je problem bio artikulirati želje.I da, pronaći dovoljno strpljivu osobu.U početku nisam mogla odrediti razgovaram li s muškarcem ili ženom.On vjerojatno nije mogao odmah razlučiti glasa li se to čovjek ili životinja.Pretpostavljam da nisam samo dahtala, izgledalo je kao da razumije što želim i rekao je da će poslati nekoga.Imam sat, ali više ne znam mjeri li on samo mjesece ili i dane.Umorna sam.Ostavim vrata tako malo otvorena, samo se spustim na pod.Tako će biti lakše čekati.Pusta neka ulica, koji je ovo grad?Mislim da sam žedna.Da, spava mi se.Svrbe me dlanovi.Noga mi zapne za neke stare vijesti na podu.Nije važno, odšuštam ih samo dalje.Rekla bih da imam neka poznata lica u okviru, tamo u sobi lijevo, iza stepenica.Ili je to posuđeni život.Naslanjam se na dovratak.Ja bih malo disala.Virnem još jednom kroz pukotinu.Ukočim se pred sjenom.Netko dolazi.Mislim da to netko stoji pred mojim vratima.Gurnem ih polako do kraja i pridržavam da ih kucanje ne otvori.Što želi od mene?Zašto je došao.Tako čudan i velik.Šutim i znojim se.Mislim da je otišao.Ne želim otvoriti vrata i provjeriti.Neki ljudi zbilja žele ovaj moj život.

issseeeee... a moram ić a moram ti i napisat da si ti ziher bila jedno od one dijece za koju se znalo da rade neku svinjariju čim su tihi!

Noć je bila moćna, bez velikih arhitektonskih pretenzija.Osim tebe, nemirnog.Slomio si mi tijelo, oživio želju.Jutro me stiglo među lišćem, na zemlji.Poželjeh opet bježati da bi me ovako vraćao.

Vi ste uobražena, mršava, uplašena, smiješna, prevarena, neslućena, tupa, neodlučna, sretna, nedovoljna, nova, zamjenska, ušteđena, neispavana, časna, proždrljiva, poštena, ljuta, sama, povjerljiva, nedorađena, odbijena, pripravna, iskazana, hirovita, naslijeđena, blaga, uvrijeđena, krupna, iznenađena, tužna, nepotpisana, prisutna, lažna, zaljubljena.Žena.

Prolazim kroz magle od tvojih uzdaha.Tiha i glasna, kože tople od znoja.Želim tvoju snagu, volim kad me gledaš.Budimo jedno u meni, kiša od traganja.Umire svatko na svom brodu, potonimo barem zajedno u podnožje s kojeg se silazi u nebo.

Pitala me mogu li je naslikati.Rekla sam da prvo moram pogledati imam li dovoljno boje.Držim ih u povećoj drvenoj kutiji obilježenoj mrljama trenutnih fascinacija.Dok sam odvajala stare i sasušene, ona se poečla skidati.Gledala sam je kako uživa zavodeći me dok sam ponovo čistila kistove koji će mi trebati.Stalak je već neko vrijeme stajao u kutu, odmaknula sam fotelje i postavila ga.Legla je na pod.Volim ovakve pripreme.Početke prije početaka.Čekala sam da se namjesti.Sama bih je rado postavila tako da sve njezine krivine budu još zakrivljenije, ruke daleko od glave i tijela, jedne noge savinute ispod kičme i druge ispružene pod nekim čudnim kutom.Ali, tako ne bi mogla dugo izdržati.Možda ni ja.Stajala sam iza stalka, iznad nje, a ona se još meškoljila i izvijala, pogledavajući me s vremena na vrijeme, pokušavajući pogoditi što bi mi se najviše svidjelo.Draga mi je bila ta njezina mačkasta umiljatost.Ruke su joj bile bijele i meke, tkivo napeto kao nezreli plodovi.Možda je bila vrlo mlada, onakva kakvu poželiš uzeti i ostaviti, neumorno opet uzeti i nosati uokolo poput cvijeta u kosi.Koža glatka i nježna kao papir za zamatanje najfinijih poklona.Ležala je tako da se onaj lijepi luk od bedara prema međunožju najbolje vidio, tamo gdje se nalazi žudnja s nevidljivim korijenjem.Ne trepćući sam je gledala i dodirom birala boje koje će oslikati te svijetle napore prirode da mi podari novu žrtvu.Izdahnula je poveću hrpicu zraka, zalijepila tamne bradavice za dno duše i predala mi se.Prvi dodir kista nalikovao je prvom poljupcu.Sramežljivo i nedorečeno.Ponovila sam pokret, poljubila je ponovo u mislima jer se nije opirala.Ne gledam svijet mnoštvom boja, biram one u kojima se prepoznajem, dajući tako svakome dio sebe.Bila je mirna, gledala sam je kako diše.Dirala sam dlačicama kista tijelo na platnu kao što bih ljubila zemlju nakon stotina godina progonstva.Sjalo je blagom toplinom, diralo je i ono mene.Prelijevalo se tonovima živog pijeska.Gozba pustinjačkom životu, srdačna slast u dnu grla.Trajalo je satima.U trećem sam posustala, bolest tjelesnog pamćenja dozvala mi je trnce u jagodice prstiju.Da sam slikala njima, nikada ne bih dovršila.Čežnja bi se pretvorila u veselje i posegla bih za tijelom u mesu.Preuzela sam tako ulogu čuvarice i ona bi na meni vidjela smrknuti pogled da nije tako dobro mirovala.Palo mi je na pamet da je možda već promrzla, ali nisam zbog toga smjela žuriti.Umjetnost ne dopušta ustupke.Da sam mogla, radije bih je slikala u vrtu nekog samostana, kako šeta i razgovara sa stablima.Manje bi me ushićivala njezina nagost.Kao da su prošli životi dok sam završila sliku.Rekla sam joj da se može ustati i obući dok radim na detaljima.Pogledala me s nevjericom, kao da se čudi što je već gotovo i bilo mi je drago.Pridigla se i uzela trljati ohlađene zglobove.Svojim je pokretima oživjela i tijelo na platnu.Dodala sam komadiće boje na mjestima gdje ih inače ne bi bilo.Ustala je, ali se nije obukla.Pitala me smije li vidjeti sliku.Klimnula sam glavom ne odmičući se od stalka.Oči su joj zijevnule, desni kut gornje usne blago se trznuo.To se i meni ponekad događa kada sam jako uzbuđena.Iste smo visine i kada mi je prišla s leđa, usnama je lako dohvatila moje uho.

Bio je od ljudi koji nose umetke u cipelama, nadomjestak za tupe.Široka pleća i ravno lice bez profila.Umiljat poput papuče koja taman pristaje uz nogu.Volio je skupe veze, plesove pod maskama i punije žene.U njegovom džepu, novac je izgledao drugačije.Pogotovu kada bi ga bilo.U slobodno vrijeme šetao je parkovima i proučavao stabla.Nije poznavao latinske nazive, ali to nije bilo ni važno, važno je da odoka može procijeniti koja je grana dovoljno čvrsta da bi se na nju moglo objesiti.

Dok je kosina od svjetla između polusvijetova nagrizala površinu vode, on se pomakne malo u stranu, zajedno sa sobom povlačeći grane i granje, nesvjesan šuštanja, tražio je vodu.Slijedeći kondenzirana maštanja, tek kad je i posljednji korijen iznikao zajedno s nabradavljenom površinom, ugleda svoj odraz na mokrini, sasvim staromodno i vrlo upečatljivo.Obrazi natočkani sitnim kamenjem i vene od riječnih zmija nikada ga gotovo ne bi podsjetili na njega.Odbaci teret, iskorači u kupku.Skidao je sa sebe putem krpe od koža koje su mu služile kao odjeća, neprijatelje iz neopranih dana, prašinu iz čekanja u zasjedama, krv iz ručkova, spermu iz nekih tuđih ruku, svoj samo znoj.Više propao kroz vodu nego sjeo, oslonio se prvo rukama na kamen i kliznuo u blagoslov.Zrake dana su se gasile odmjerenim detonacijama, njegovi užici time nisu bili prikraćeni.Dao je rijeci da se valja preko njega kao što bi dao razuzdanoj ljubavnici, ali nekoj koja bi mu se smiješila i nakon što završe ugovori.Zagrli stijenu i savine nogu u koljenu.Kosa je poduža i lijepi mu se gdje ga dohvati.Rijeka nije htjela šutjeti.Hihotala je i gugutala te je i njemu došlo smiješno.Preplaši ptice negdje iza.Lepet njihovih krila podsjeti ga na grad i popločane puteve, tijelo božice u kamenu.Od čitavog tijela sjeća se samo dojki i toga kako je pomislio da takve mesnate nikada nije vidio i pitao se da li samo kamene tako stoje.Kao kakve djevojčice što se propinjući na prstima istežu kako bi dohvatile nebo.I dok su se svi sa sramom i poštovanjem klanjali, kako je bilo jedino dostojno, on je stajao malo joj s boka i nakrivljene glave u čudu promatrao te male hrpice naslade i jedina mu molitva u srcu dođe da je zamoli da oživi i zapleše takva, bez kamenih velova, preko ljudi i njihovih jada samo s kosom oko sebe i njegovim mačem da joj krči puteve.Nije tada dovoljno molio, valjda to nije toliko želio.U zbrci nakon toga, ni sam više ne zna zašto, iz grada su ga protjerali i grad je negdje izgubio, dok razmišlja o psovkama na gradskim vratima, savija dlanove u rijeci oko najtoplijeg dijela tog kamena.Oko njezinog srca.

Možda ja i želim napraviti scenu, pa što ako nas ljudi gledaju.Možeš me pipkati ispod stola, ali ja tebe ne smijem poljubiti?Ne, ne zanima me koliki je račun.S mjesta na kojem sjedimo ne vidim da li je vani već mrak.Ne moramo ni otići k tebi, odvedi me u neki prazni haustor.Pokreni se.Pričaš mi pričice, ne pokušavam se ni praviti da slušam.Divovi i patuljci.Da, da, ja sam draga tiha ženica, ti si pastuh među mojim nogama.Nemoj ispravljati križaljke iza mene i nemoj me više niti jednom pitati nisam li dovoljno popila.Lako je prevrnuti čašu, možda se lomače izliju zajedno s pivom.

Mokra buđenja.Miris soli.Gdje je lice, a gdje naličje ove tvoje iznenadne nagosti.Zakrivljene i naobuzdane, darak kroz kaktuse prelivene sladoledom.Zaplićem noge između tvojih, ugrij me, mraz se naredao na granama uz prozor.Mali smrznuti voajeri.Ucrtavam pustinje u tvoja leđa, češkam prašnjave deve i napajam oaze.Volim zamišljati da te čuvam dok spavaš.

Pomisliš li kad da su pukotine u asfaltu bore nečijeg vremena i da po njima ne smiješ gaziti?Mijenjam se od čekanja do iščekivanja.Čitam Nerudine pse i mačke, brojim popodneva.Grijem tu mrvu u džepu.Prstom produbljujem rane među satima, dodajem još koju minutu.Dobila sam kartu za festival ljubavi.Pospremit ću je u tišinu.Do novog uzdaha.