STONEHENGE

Dugo sam razmisljala o tom kamenju. Imalo je na mene magican ucinak, sanjala sam kad cu stupiti na tlo koje ga okruzuje.
Razocaranje je slijedilo jer mu se nisam smjela pribliziti. Bilo nas je mnogo, i svetost trenutka kad spoznajes da si ostvario san bila je oskvrnuta.. Uzad koja odvaja kamene blokove od rulje koja ga zeli dotaknuti, hrpa turista oko mene koji samo fotkaju iz daljine vjerojatno nisu niti pomislili da zastanu i pokusaju udahnuti magiju koja ih okruzuje.
Dozivljaj umanjen..
..a zatim vrijeme, kao da je znalo, u trenu su se udruzili tamni oblaci, svi vjetrovi ledenog sjevera zapuhali u namjeri da otjeraju rulju koja ne zna kako da se divi. Kisa, naravno.. nezaobilazan proces.
E, da sam mogla ostati kad nikoga vise nije bilo..

Uredi zapis

22.03.2008. u 20:36   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

STEREOTIP

Neki ljudi kazu da imaju stereotip osobe s kojom bi voljeli biti ali ja to ne kuzim.
Zasto bi netko nakon crnke htio imati crnku isl. kad je ovaj svijet pun razlicitosti i u tome se krije savrsenstvo.  To je kao da svaki dan za dorucak imas jaja na oko jer eto, probao si, pa znas kakav je okus, i ne zelis riskirati s necim drugim. Probaj sto ti zivot nudi, mogao bi se iznenaditi.

Uredi zapis

07.03.2008. u 15:37   |   Komentari: 23   |   Dodaj komentar

?

TKO SI TI?
I ZASTO SI TU...?

Uredi zapis

04.03.2008. u 22:34   |   Komentari: 22   |   Dodaj komentar

Ucinila sam to

Prvi put u zivotu izasla sam u grad, sama..
Spremila se, izasla iz stana, i krenula beskrajem londonskih ulica trazeci pub u koji bi se usudila uci sama. Dugo mi je trebalo da se nagovorim. I tako je sve krenulo. Upoznala sam lutalice i avanturiste, ljude slicne sebi u nekom pogledu.. ajme ima nas svakakvih.. dosla doma jutros oko 10h, sad jedva gledam i nevjerojatno mi je sto sve covjek moze dozivjeti na svom putu.
Neki zaista uzivaju u blagodatima okolnosti, a neki kao da su pali s Marsa i cude se sami sebi sto su tu, kao ja npr.. ali u svakom slucaju, drago mi je da se i to desava napokon, jer trebala mi je promjena.

Uredi zapis

01.03.2008. u 22:20   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

HAJDE DA SE UPOZNAMO

Kako prici nepoznatoj osobi s namjerom da odete negdje na kavu.. ne mora biti odmah isti dan, mozda sutra..
srazmezljivi ili zavodljivi pristup?
povuceno ili izazivacki?
nitko ne zna ni tebe ni njega, ne znate se ni vi sami, prvi put ste se sreli u gomili...
kako reci : Bok, zelim da se upoznamo?...
              Zelim cuti sto imas za reci..

Uredi zapis

27.02.2008. u 23:18   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

Kad ti zivot donese limun..

.. kazu ljudi, uzmi limun i napravi si limunadu.. Ali jel to zbilja tako jednostavno, kad si okruzen pogledima o kojima ovisi hoce li limunada biti gorka ili slatka..
Htjeli mi to priznati ili ne, ipak su nam neka misljenja bitna.

Uredi zapis

25.02.2008. u 16:44   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Da li je dovoljno sjesti u avion i otici u nepoznato?

 
Eto mene u Engleskoj. Sanjah o tome godinama. sad kad sam tu, sama.. sa strancima oko sebe, pitam se je li to dovoljno da mogu reci: napravila sam promjenu.. Ili je dva tjedna boravka u bijelom svijetu prekratko vrijeme za procjenu...?

Uredi zapis

19.02.2008. u 22:36   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

NEIZVJESNOST

Dosada života ugrizla te za vrat i u sekundi si obolio od želje da promjeniš vlastiti smjer kretanja. Volio bi vidjeti sve što možeš vidjeti na ovoj planeti, toliko je toga drugačije i čarobno. Istodobno želiš biti i u Africi i na Antarktici, sve što želiš osjetiti je vjetar u kosi i snagu trenutka koji ti otkriva spoznaju da možeš sve što poželiš i koji god put odabereš, pravi je. I što tada čini većina nas? Stojimo ukopani na jednom mjestu udišući miris daljina i sanjarimo na javi osjećajući kako nam NEIZVJESNOST života izmiče iz ruku i svjesnost da ćemo se jednog dana probuditi stari i nemoćni postaje sve bolnija. Ali mi i dalje stojimo na mjestu opijeni snagom trenutka znajući da nas san ne može toliko ispuniti kao njegovo ostvarenje i šutimo.. ŠUTIMO JER ZNAMO DA IZGOVORA NEMAMO. Ali još nije kasno. Treba se probuditi na vrijeme i krenuti u pustolovinu svog života i ispuniti ga vlastitim snovima, jer svatko nosi odgovornost za svoju sreću, zato je prestanimo uvaljivati drugima jer ona nam je vrlo blizu.. u nama samima. :))

Uredi zapis

26.08.2007. u 21:19   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar