putnica vremenom

***********************************************

Evo i ja da nešto napišem, ostavim trag tu među vama kojima ne znam ni ime ni broj, jeste li stvarno svi happy ili izgubljeni, željni pozornosti i "lijevih klikova" na vaše virtualno ime... tu sam! Među vama.
Ne spadam u niti jednu od kategorija! I o ničemu ne razmišljam! Zato nemam o nečem konkretnom i zadovoljavajućem pisat! Nemam! Krivite li me?!

Nemam pojma do čega je! Jeli do mene? zašto ja nemam uzbudljiv svakidašnji život i uzavrele strasti svaku večer? Zašto ja nemam ono što imas ti? Zašto?

da! Sjetila sam se...nakon vježbanja moje ruke na meni iz dosade, onako na putu do wc-a,vidjela sam TO!! I znala sam! U tom grmu leži zec! Heeeej!
Ta mala posudica me gledala! i smijala se! haaaa?! Ona meni??! Ona misli da bi bila uspješnija ako bi je otvorila, nanijela njen sadržaj na lice, razmazala i ostavila da se upije?! Samo zato jer na njoj piše :HAPPY SKIN THERAPY ?! Da...To bi me sigurno ucinilo HAPPY!

hmm...Pa nemogu vjerovat da sam propustila sve te preparate koje čovjeka mogu uciniti sretnim, uspješnim, poželjnim, lijepim, zgodnim, pametnim, brzim, mladim?! Pa gdje sam ja bila dok su drugi nabacivali na sebe u sebe i pod sebe sve te "čarobne preparate" ?!
Kosa mi ipak nije dovoljno sjajna! Ali zato je tu LAK s posebnom kombinacijom za obnavljanje i jačanje kose ,što je čini otpornom, čvrstom i sjajnom!! također ima i UV filter koji će moju kosu štititi od štetnik utjecaja izvana!! DAAAAA!
Ne..ne ipak nisam još zadovoljna... Htjela bi i drugu boju očiju!! npr. plavu! Pa tko je još vidio plavušu sa zeleno-smeđim očima! Čak nisu ni skroz zelene! ...imam rješenje za to! Idem si trknuti tu do optike kupit Plave leće! Da budem PRAVA plavuša! DAAAAAAA!
hmmm...a što je sa noktima?! Grizem ih od kad znam za sebe... Nikad ih nisam lakirala osim kad sam učila svirat gitaru..Onda je svaki nokat bio različite boje da se lakše snalazim s prstima! A dobro je došlo i za druge stvari kad sam već prste izvježbala! ALI... vidim ga!! LAK ZA ODVIKAVANJE OD GRICKANJA NOKTIJU! aahhhhh Pa ja sam u raju! Spasite me!! Za sve moje probleme postoji rješenje! I to tako lako i jeftino!

Nego...što sam ono govorila? O čemu pričala? Ah, da, o ničemu! Ali..ipak...nesto me muči... nemogu se sjetiti!! Ma... najbolje da...(ako ćete me pričekati!)....idem po one tablete za/protiv SKLEROZE da i to usput riješim! Popit ću 2 za svaki slučaj, a kad već prolazim pored wc-a, mogla bih malo nabacit Vogue Kremice Za Pomlađivanje, jer nikad nije na odmet izgledati 20 god mlađe,jel da? AHHHH DAAAAA!

Nadam se da ću za pola sata-45 minuta biti stvarno sretna ( tako bar na kremi piše), a kad tablete počnu djelovati imat ću i o čemu pisat! juuupi! Samo je problem ako se to ne dogodi kako sam planirala, ako nebude djelovalo...Ma..zato uvijek nosim broj od svoje odvjetnice jer se uvijek na nešto možeš tužit! A ona bar zna kako je to kad te ne ide!
Pa da vidimo... 45 min... ako ne, tužba dolazi! I opet sam sretna(ili je to od ovih nikotinskih žvaka?)!


*******************************************************************************************

**************************************************************

na ulazu u disco,postalo je sklisko
brojim pet, šest, sedam,
gledaju me,
ja im ne dam!

crne oči,plave oči
koje će mi sada doći?
smeđe ili zelene?
mali daj promini pelene!

jedan pogled moj,više nisi svoj
loš ritam,loša mjuza,prilaziš mi s guza
misliš da znaš i rock i pop i trance
ali bejbi, meni treba nešto kao Flashdance!

šaptanja na uho, kao pjevanje gluhom
voliš kako se krećem, ne znaš ni sam kako te dobro pečem
večeras sam gladna, ali jedem samo zdravo
sori nisi mi ukusan, ja bi ipak nešto pravo!

pa pleši dok možeš samnom,
al znaj da meni srce ne stane
kad ti stavim glavu na rame!
znaš li da u tebe ne gledam
tu sam samo tijelom, a za lov se spremam!


*********************************************************************************

**************************************************************************************


a sta da radin kad se raditi nista nema, kad svi na svoje paze i drugoga gaze? sta da gledam kome da se divim kad nista od toga nije vazno, samo moram da zivim! jer nadam se trud se isplati ovako il onako samo, nakon gorkoga sve je previše slatko! nema li nikoga da ide samnom sada, bas sad kad mogu, ne trebas mi i ne obaras me s nogu!! tvoja igra me se nije dojmila a ove rime su samo nabacana glupa riječi gomila!!

*****************************************************************************************

*******************************************************

opet novi dan! opet novo sve! nova ja, a stara ja! zar ovo sam ja?? ove rijeci sto ih vidim na ekranu ispisane mojim prstima!? ne prepoznajem se ili tek u ponekoj recenici, usklicniku!!
zar opet sam nova? zar opet?!!
divim se vlastitim mislima! i pisem bez one umjetnicke inspiracije, bez cilja da nesto recem...samo se cudim sebi i brzini kojom se mijenjam!

dok sam jurila svojom biciklom nekako vise iz navike nego iz gusta shvatila sam da mi treba nesto novo! nova ljubav! novi prijatelji, novi grad! nova roba, novi kafic! ....i tako sam odlucila ic "u lov" na NOVO! Staro postaje dosadno...a dosada je pasivnost bez povratka!
Bez straha vec koracam prema novom i ne istrazenom jos, zelim svim osjetilima upiti , istraziti, osjetiti, vidjeti i okusiti !!

tko ce biti samnom , tko se nece bojati, tko ce me iznenaditi...starim-novim?!

******************************************************************************************************

***************************************************************
......................................................................
Dotakla sam njenu kožu. Bila je tako meka i topla, a sad je tako zgužvana i istrošena! Kad ti se to dogodilo? Kad si shvatila da ces se unistiti uzivajuci u tom gubljenju, potapanju? I nastavila si ici svojim stopama, nicijim drugim nego svojim.
Cinila si se uvijek dobra, bas prava dobra dusa, dusa koja ce prodati dusu za nekoga! To si i cinila, bila ti svjesna ili ne. Prodala si dusu, ali si je i vratila! Prodala dusu zbog njih...zbog njihovih nemilosrdnih igrica i tijela željnih zabave, ruku zeljnih dodira.....Izdavajuci pogledi! Ostri i falši pogledi! Mutni i izgubljeni!...Svi su buljili u tebe! Sve si im i pružila! Dobili su sto su htjeli, i zasto se sad bune kad odlazis? Nije im po volji?! Žele te još! Žele te cijelu! Žele te za doručak! A dobili su te za zadnju ikad tako dobro napravljenu večeru!!!
Sad si otišla...Nema te. Zaboravljena-spašena! Zapamćena-zarobljena! To vise nisi ti! Koža ti je nagrižena od vremena, od borbe, borbe za Ljubav! Prošla si 100 puta istu priču i kao da se sve vratilo nazad...na početak...gdje je i počelo...na početku! Ipak, smirena si... Jer znas da s ljudima kao sto si ti sve mora biti u redu, mora ispast tocno onako kako treba da ispadne, točno dovoljno za tebe! Osijecas se kao dijete, dijete sa mudrošću starice u sebi...a nisi ni jedno ni drugo! Ti si nešto između.
Ljubiš kao da ljubis prvi put! Znam da ti je 100-ti i da ti je svejedno jer znas da ce kraj bit dobar, zadovoljavajuci! Samo, nešto ti je promaklo... Zaboravljas da ljudi su uvijek isti ostali! Uvijek isti gadovi! Nisi ih uspijela promijeniti, nisu ništa shvatili ni naučili od tebe...Ni zapamtili koju mudru rijec iz tvojih usta, cijenili tvoj trud! Ništa!! Ništa!!
Pa jeli onda sve bilo uzalud? Je, i ovo sad je uzalud ako to činiš zbog nekoga. Jer svi su Bogovi sami sebi, i tako ce uvijek i biti... Na tebi je samo da ostanes na onom "početku" jer tako nema kraja! ........................................................................


***********************************************************************************************

*******************************************

...jer ljubav nije bol! Odbijam surađivati s tobom ako želiš da tugujem i patim s tobom. Ako želiš da samo gledam svijet kako prolazi ,kako se smije, dok mi stojimo sa strane, jadni... Rađe bi umrla nego ostala u vremenu smrznuta! Znam, zvucim kao izdajica! My friend... you are!

Oooo hoću li započet s pisanjem knjige koja ce biti vodič za život?! Mogla bi! Imam o čemu pisati... Ipak sve te filozofije samo na meni vrijede i drugi će reć da sam neodgovorna i nezrela!! A ipak uspijevam! Ignoriram probleme--reći će netko! Ne ignoriram ih... ja ih ni nevidim!! Još gore!!!! ha ha
Preskaćem ih ko' laštik kad sam bila mala i smijem im se! Ostaju iza mene...
U duši sam dijete...Malo, slatko, vražje, dobro, nesebično, napaljeno na sve!!

U potrazi za drugim djetetom da se igra samnom...u pijesku ili blatu!


Fuckk off, world!! :)

**************************************************************************************

************************************************************


Ostajem li skrivena u tvojim slatkim mislima ili zelis svoj dah na meni mazeci moje misli ?
Tvoja nevinost svijetlo plavih tvojih misli, tako blaga mom oku, djeluje umirujuce dok u meni budiš inspiraciju za ljubav!
S tobom je lako i u blatu se valjati i rojem ljudi gurati... ti me cinis smotanom i pametnom!
Ja te ne znam! Bila bi prava milost da ne ostanes samo dokaz da sve se vrti u krug...

...tek tako da se podsjetim sto znaci zivjeti!
**********************************************************************************************

******************************************************

ako kažem da nisam kao drugi
ne znači da sam bolja
nekad sam i gora!

ako kažem da ću uvijek s tobom bit
ostavljam sve
i tebe, radi tebe.

ako te zaboravim
upoznaj me opet.
čije ime nosiš ovaj put?

ako ikad pretjeram
sretna sam
pretjeruj samnom!

ako trenutka više ne bude
ja varat ću za cijeli sat,
da li ćeš tada znati!?


*******************************************************************

I sad nakon toliko godina, sijećam se te osobe, tog dijeteta, te "male plave buntovnice" koju svijet nije zanimao! Pa vremenski nije puno prošlo, nekih 6-7 god, al u mojoj glavi sada je drugi lik! Što je i normalno! Ali uvijek ,ama bas uvijek, u meni spava, samnom se smije i plače ona mala u iskidanim gačama i nekim ne zavezanim patikama, mala toplog pogleda, tužnog i umornog, sanjarskog i vizionarskog... I sad pomislim : Čovječe mala je borac ipo!!
Volim je, volim kao "novu" sebe! I gledam je kao drugo biće koje mi je pomoglo da budem ovo što sad jesam, da preživim pakao u kojem sam bila, da zadrzim optimizam i shvatim da su suze samo slana tekućina!

Večeras mi se javila... Možda i prvi put nakon što sam je morala napustiti, 13.-godišnju sebe...
Zaboravih na nju! Zaboravih na bol koju je nosila, sama, bez ikoga! Zaboravih koliko se borila i riskirala! Volila i mrzila! Zaboravih da mi je baš ona utabala staze kojima danas hodam ponosno i slobodno! Eeeej mala, da se mogu vratit rekla bi ti koju riječ utjehe, ma napravila sve za tebe jer znam tko si! Bila si uvjerena da ti nitko ne treba i da će se jednog dana znati za tebe! Da će ljudi pjevati tvoje pjesme i da ćeš sve loše "pokositi" svojim silnim prkosom!
Isprintani papirić na kojem piše "True love" još stoji na našem zidu...Neželim ga skinuti, eto tek da bude kao uspomena na tebe! Ja sam sad druga osoba...

Začuđena sam....Toliko začuđena tobom! Srce me boli, jer vidim sad da si bila posebna! Vidim i propuste koje si napravila jer tada nisi mogla, nisi znala, ...nisu ti pomogli!! Kako si se samo izvukla iz cijele priče i prošla "lišo" kao i uvijek do sad?! Čestitam ti!! Pobijedila si!!

Da mi je malo tebe sad...Bilo bi mi dobro! Da smo se bar srele ranije, sad bi te zagrlila i nikad nebi pustila! Al gotovo je, otišla si, valjda nekoj drugoj "meni"... Da mi je tvoje hrabrosti i one "iskrice" i tvoje omiljene "Freedom is just another word for nothing left to loose!" i tvojih utopijskih filozofija!! Fališ mi!! Razgovor s tobom bi bio više nego zanimljiv!

Sjećaš li se prve tetovaže? UUU bila si tako nabrijana,a ipak sa stavom "nije me briga". Svaka crtica urezana na tvoju kožu nešto je značila i bila si tako jebeno ponosna na to! ahhh
Sjećaš li se kad si imala drame, jer su starci saznali da pušiš travu?! Al te nije bilo briga! Rekla si im da je to samo faza i da nećeš više! Kako si samo lagala!! ha ha
Bila si nesretna, jebeno nesretna,a stalno si dokazivala svijetu da si jača i da ćeš bit sretna jednog dana! Da...tražila si sreću na krivim mjestima... Ne, nisi je našla...Ne, još je tražim!
Željela si biti glazbenica, naravno, i napisat knjigu i snimit film o svom "sjajnom" životu tako da drugi pokušaju izbjeći ono sto si ti prošla, prošla pakao! Fascinira me ta požrtvovnost! Sijećaš li se svih tih lica, "prijatelja" kojima si vjerovala? Svih tih izgubljenih ljubavi? Sijećaš li se mala?

Moram ti reči i zamoliti te da mi oprostiš što sam te "ubila"..Bila si pre-mala i pre-dobra da bi opstala u ovom svijetu!! Pojeli bi te! Pojela bi se! Morala sam te...Nisam imala izbora nego da te jednostavno ostavim...i idem dalje! Pametnija i jača, svejedno luckasta...To si mi ostavila! Hvala ti!!

Sad te ostavljam gdje sam te i srela... Duboko u meni, spavaj, odmaraj se...Možda,možda ćeš mi jednog dana opet zatrebati!

******************************************************

**********************************************************

Danas je novi dan. Dizem se sto kasnije mogu,ipak, najljepse mi je u snu. Nesputano lepršan mislima, nezaustavljajuci se, uzivajuci u samoj toplini kreveta, tisini i mojoj nepomicnosti. Mirnoci...
No, budim se lagano, svaki dan ponovo se radjam! Nova, a stara ; prazna, a ispunjena ; normalna, a luda! Zapravo jedino sta je novo svaki dan su moje misli...Ostalo je optička varka!

Uvijek u kontradikciji sama sa sobom...Klišejasto, kako znam da zvuči čak i meni, ubijam sve te mlake , slabe, nepromisljene, ogranicavajuce osjecaje... Oni nikako ne doprinose mom unutarnjem napretku i zato nisu zasluzili ostat! Bacila sam ih u kontejner i jutros..i svako novo jutro ih bacam u crnim kesama mog slabog srca. Nisam ni primjetila kako sam neko vrijeme vukla za sobom te nepotrebne kese, gdje god sam isla! Odavale su me! I to samo kako!!!

Moj zivot nije isprazan....Ne, ne! Ja sam ponosna na sebe sto se nisam izgubila u osmijehu i sarenilu, sto svijet nije zavladao samnom!! Umijesto toga, ja sad "vladam" svijetom i nedam se ukaljat u njemu ako to nicemu ne doprinosi!
Svaki minut treniram um da sluša dušu i obratno! Srce lagano zanemarujem... Jer ionako srce je samo slabost zar ne?! Osijecaji prođu, uzbuđenost, neobuzdanost,čežnja...sve ono sto mislimo da je dobro, da je vazno! Sve to prođe...I ja uzivam u toj prolaznosti..ali,ali...sto dalje?? Sto nam ostaje??! Gdje da nastavimo pricu?! Idemo li ponovo nadajuci se da ce bolje biti nesvijesni u svojoj naivnosti?! Da ce nam se zelje ostvariti, da ce nam se trud isplatiti?!? Pasti sa neba nama pred noge?! hmmm...

Osvijescujem se koliko je moguce i slusam sebe. Upravljam sama sobom, kao s lutkom! Predviđam svoje misli, ne dam se smest! Nedam se uhvatit u onu začaranu mrežu zaljubljenog osmijeha jer shvacam razlike i razlikujem lijepe avanture od kvalitete!
Samo cjelina i zrelost covjekove duse me moze zadrzat u svojoj blizini, inace bježim, namjerno, jer nema svrhe u mom zadrzavanju! Ja idem na putem razvitka i ispunjenosti, nesputanog uživanja koje nema svrhu samog uzivanja, vec slavljenja postignutog, sto mozda nikad necu moci u cijelosti...
Tek sam na "startu"...još mi oci bjeze u daljinu i zamisljaju, jos stojim napeta u čeznji za zvukom koji bi oznacavao pocetak utrke(s vremenom) i jos ceznem za pobjedom...
Jos pokoja suza kapne na moje lice al je brzo zaustavljam i idem dalje! Dajem svojoj duši glavnu ulogu i nedopustam joj da bude povrijeđena... Bar ne na nepromisljen i glup način!

Ovo bi trebala biti poruka svima onima koji su nesretni a tako i izgubljeni... I jedno vrijedno opravdanje(ako ovaj tekst mogu tako nazvat) svim onima koji mi vise nisu u blizini...s razlogom


*****************************************************************************************

*********************************************


ti imas sebe i svoj svijet

ja imam mene i moj svijet

....gdje nastaje problem??

********************************************************

**********************************************

mislite li sto i ja?! hmmm...Ne vjerujem! Asocira li vas naslov na nešto? Ako nije, trebao bi!! Svaki zdrav čovjek bi sada kliknuo na moj blog da vidi što ja to radim dok sam još vruča!!
Mmmmmm da, slijepljena u odjeću koju imam na sebi, zadihana i vruča! Obrazi mi se crvene od mlaza krvi i jedva dolazim do daha!! Hvatam bocu hladne vode i proljevam je po sebi iako je vani hladno! Vlazim svoje presusile usne i gutam brzo i velikim gutljajima ispijam sve do posljednje kapi...uhh..

No , ipak... Vasa masta radi svasta, a ja sam samo malo vozila biciklu! Uh bas me umorila! Bicikla mislim!!
Najvise volim po noci sjest na taj jebeni sic, cvrsto uhvatit taj crni volan i napregnut mišiće do bola! Neka se umore, nek me zabole, nek me znoj oblije, neka nestanem bez daha, nek mi zrak tuče u lice... ma nek me cesta vodi!!! Volim joj se pustit..Njenim vijuganjima i cudnim smjerovima, naglim udubinama i pukotinama, povisenjima i grbama! Nek me iznenadi!
I tada obično razmišljam... Jurim i razmišljam. Tek poneki prolaznik naiđe a ja se osjecam nekako nadmocno...Jeli to zbog brzine kojom projurim ili zbog slobode koja me tada pokrece?! Mozda zbog tijelesnog zadovoljstva ili onih gnusnih nepotrebnih osjećaja koje tada izbacujem iz sebe?!
Ovaj grad tada dobije sasvim drugi smisao... Cesta vise nije cesta kojom voze autobusi, kojom se ja svaki dan "vučem", koja je stvorena da bi vodila ljude s jednog mjesta na drugo... "Moja" cesta, ako je mogu prisvojit, prihvača me da se iživljavam na njoj kao nitko do sad! O boze sta li joj sve radim!! Kojim mislima je tučem i kojom jačinom i bezosječajnošću prolazim preko njene sive površine! Zahvalna sam joj. Jer ona je tu, sad, čeka me! Zbog mene! Veceras je opet tu...I bit ce i sljedeci put kad joj se odlučim pridružit u njenoj samoći... Ne!! Ona i ja nismo usamljene... Samo smo same i sive...
Bas je lijep ovaj svijet! Poklonio mi je nesto... Dobila sam sebe na poklon! Kud ces ljepšeg poklona! Da sam i trazila nebi se mogla sijetit... I moram se zadovoljit! Moram naci nekog tko ce bar pokusati voljeti me koliko ja sebe volim... Ako me cinis tuznom nisi za mene! Jer ja nisam tu da bi bila tužna! Trebas snosit posljedice i snosit ces ih... jednog dana ces me morat nasmijat i dokazat mi da je sve samo jos jedna igra trenutka, jer tuga nepostoji! U meni ne!! I zasto bas sad tugu spominjem?! Jer to je po meni jedini osjecaj koji moze covjeka toliko pojest i unistit da se izgubi smisao života... Gubis se lagano, zaboravljas se, unistavas se zbog vlastite grižnje savjesti!! Mrzis ustvari,samo sebe, jer sve je tvoja projekcija stvarnosti, svaki tuđi problem je i tvoj problem! A moj problem je i tvoj problem! Bilo kojii da je problem treba ga sta prije unistit jer ce se on vratit i bockat nas dok ga ne iscupamo do kraja!!
Krivnja... Prihvatimo li da smo svi krivi za nesto samim svojim rođenjem i svakom riječi svojom pokrecemo nekakvu reakciju u necijoj glavi, bit ce nam lakse odlučivati i birati najbolje za sebe! I ovako i onako izazivamo neke reakcije, a za tuđe postupke ne možemo bit odgovorni... Svak bi trebao birat svoj put, jedinstveni i lijepi i kad dođemo do toga gdje nam je kraj!? Nema ga?! ili je bas to kraj?! kraj svega?! ili samo početak nečeg drugog?!

brrrrrrrrrrrr sad mi je vec hladno! Jebiga moje tijelo nije od čelika napravljeno...Ima i moje tijelo potrebe! A sad si idem skinit onu uljepljenu robu...i lagano upast u toplu piđamu da ugodno iznenadim i svoje tijelo!
Danas je zaslužilo!!


************************************************************************

****************************


Prisiljavajuci sebe na užitak donosim si samo ispraznu bol. Najviše se osjeti kada sam sama i čujem svoje disanje.
Zar sam postala vlastiti predmet sprdnje? Od prevelikog truda da živim, počela sam preživljavat.
I još uvijek mislim da nije mojom krivnjom što se stvari tako jebački poslože prema meni. Ipak... Znam da sam ja ta koja blokira, pljuca po sebi i liže tuđe pragove dok luđački pokušavam zamrznit "ljubav". Nagurat je u sebe! Istim načinom i grubim potezom kao kad sam tu istu "ljubav" šutnila u lice.

Sad bi svaku njenu poru zagrijala toplim dahom jer duša mi je prazna. Ni snijeg, ni smijeh, ni on, ni lijepa melodija mi ne donose toliku radost!
Prebolila sam sve osim "ljubavi". Nju nikad neću.Osjećam je jako i bolno je dok blijedi. Razrijeđivač se umiješao u priču. A ja ne dopuštam nikome da mi dokaže da postoji bolje!
Nastavljam put u nepoznato...


************

pokušavajući ga izbacit iz sebe,pišem ovo. Nije me briga hoće li pomoći,ja samo moram pisat izbacujući nagomilana slova bez značenja i rečenice koje su nekad bile vrijedne,za nekoga namjenjene. Varam vlastiti mozak...(ili on mene vara?!) što mi je važno,a što nije? Za koga se boriti i odlučiti? Posvetiti život,dati život nekome? Nekome??!? A što je to "NETKO" pitam se... Jeli to pojava ili se izgrađuje vremenom? Jeli promjenjivo, nestabilno? ili možda promjenjivost nemora bit nestabilna, više kao vrsta svjesnog razvoja?! Jeli to duhovno biće zbunjeno ovim svijetom pokušavajući se što bolje, lijepo rečeno, PRILAGODIT ili možda,grubo rečeno, PRODAT,IZNAJMIT,ODGLUMIT,ODJEBAT pravo biće kojeg svi nosimo u sebi?! Tko smo mi od onih 24524 osoba koje nosimo u sebi? Jesmo li mi sve to?! Trebalo bi izabrat, ubit sve negativne karaktere koje žive u nama,koje smo si sami stvorili,za koje ni ne znamo, dok se jedan od njih ne probudi i ne napravi masakr!!
Kad dođemo do ničega...do dna...do vrha, pitam se čemu sve?! Čemu?!
Nemir je zavladao samnom. Preispitujem, stavljam u kušnju sve oko sebe i sebe. Jer nemogu se smiriti. Pogled mi šara ulicama, zadimljenim klubovima, prepunim dućanima, glasnim ljudima, brzim automobilima. Kao da traži spas! Kao da se dere iz sveg glasa SPAASSII MEEE!! Pogledaj me na tren! Mijenjam tisuću položaja i tisuću misli, maštam o raznim licima i razgovorima, "moj" um me napušta! Dolazi li drugi ,pametniji ,odgovorniji, uporniji, zaboravniji ,prilagođeniji ovom svijetu?! Hoće li se u meni roditi takvi "super um",nakon što sam ovog potrošila?! Bacila u noć nemilosrdno iskoristila i iskvarila?
Ne prihvaćam baš najbolje sadašnju situaciu... Ja hoću nešto veliko! Nešto od značenja! Nešto toliko omamljujuće slatko! Nešto što bi me moglo zavest simulirajući ljubav koju je moj um odbacio...
Živim... Iako bez ljubavi koju ja želim. Mogla bi imati drugu ali ja bi baš tu izgubljenu!! Mazohizam u meni cvjeta, dok se bunim na svakakve načine, pa opet prepuštam!
Uživanje je cilj, uživanje u blagodatima koje nam pruža ova Zemlja? Meni je sve ništa bez jedne izvorne esencije ljubavi! Sve mi je ništa, ja sam ništa, a mogla bi bit sve!
Stvarajući bezbojne,bezmirisne putopise u glavi,priglupe monologe,mlake drame i razvodnjene komedije ja tražim,očekujem povratak svoje Sjene, one koja bi bila samnom spojena do kraja!

**************************************************************

sad me pita mamin "prijatelj" : "sta ima,kako si?".
ja sa nekin suvin smjeskon odgovaran napamet : "pa evo dobro, vi?" -i pruzam mu ruku.
on ne odgovara kako je (ionako se to kod vecine ljudi pita reda-radi) nego mi vraca protupitanjem : "ajme sta ti je hladna ruka! jesi se zaljubila?"
"ma jeee! nisan! pa nebi mi od toga trebala bit hladna ruka!"
"pa sta cekas?"
i onda se ja kiselo nacerin...tila san mu rec sta cekam?!
ti ljudi su mi gadljivi da bi mogla doslovno samo od slusanja njihovih prica izrigat! da covika stvarno zanima i da ga je kao briga za mene nesto,a jos i znam par "sočnih" pricica o njemu, staron panju!!! fuuuuuj! da..ja shvacam ljude ozbiljno,bar one koji sebe shvacaju ozbiljno.. i ocekujem isto za uzvrat! od tih ispraznih ljudi i prica me boli glava! od rutine i pristojnosti!
jesam li ja zaljubljena nema nikakve veze s njim, a pogotovo sta cekam!!
"oprostite a kad ste vi zadnji put..?"




rig rig hafsgkjdfbgk.....


*******************************************