putnica vremenom

* * * * * *

danas sam dragi moji virtualci zadovoljna ili možda zadovoljena! osjećaj je ugodan,vrlo ugodan ali ne pretjerano. iako nisam nista konkretno napravila, osjećam sebe kao cjelinu koju mi nitko nemože oduzet! pa ni ja sama jer mi je s leđa poletio sav teret koji sam nosila...sram, glupost, zbunjenost, tuga, ljubav, opsesija, mržnja, humor, pamet! sve! cijeli jedan koktel osobina ili -kako da se izrazim-nametnutih stavova koji su uplivali u mene nečujno i bockali me svako toliko,vrlo neprimjetno...

Winners of the game..
pobjednici ili ne svi bi se igrali. nitan je nacin na koji shvacamo igru,doslovno ili onako umjetničko slobodnjacki ili se mozda toliko usredotočimo na nju da nevidimo ostale igrače! ali ipak je najgore ako igru uopce ne shvaćamo i vrludamo okolo.

znaci,tako pročišćena sad mogu šta oću! mogu se opet šporkat ili se mogu trudit ostat čista(nevjerujem baš!).. mogu osjetit onu čistu neiskvarenu sebe i nije me briga za ništa, podsmjehujen se tebi i tebu i tebi i tebi, jer život je moguć,da ipak je moguć, sigurna sam!

You\'ve got your story, one life to be


**************************************

gledamo se, upoznajemo se

šire se zjenice, slatka euforičnost

pulsirajuce moje srce, nonsalantno tvoje kretanje

smijem se, pratiš me

taknem te, bježiš

blizu sam ti, šapćeš si

ostajem, tjeraš me

odlazim, vrati se


**************************************

pa se pitan jeli to istina? Mora li zivot biti tako extreman..24-satno znojenje, teški otkucaji srca, puls do nepodnosljivih granica, zagušenje... Nemam više ni noktiju, al zašto uopće sebe grist?! Ipak to radim.

Ja nisam loša ni dobra, al pitam se jesam li ispravna? Ja neznam više ništa.

Moram li sebe ugrožavat radi(za boljitak) nekoga, mislim poklanjat svoju dušu i zašto ljudi padaju na ljude koji ih vode do mračnih i najmračnijih ponora svoje duše? Grlo mi je stegnuto i tučem nogom o zid, zapravo htjela bi al nemam snage

Jeli krivo samo lebdjeti oko njih, promatrati ih, voljeti ali neulaziti u njihov svijet..Dobro, ponekad uletjeti pa izaći ostavljajući dio svog mirisa u njihovom svijetu...
Jeli krivo otić na pivo(koje je meni prijeko potrebno;)),opustit se, ne očekivat ništa od nikoga, ali i ne izbjegavat pojavu onog prirodnog pozitivnog očekivanja (koje se može pretvorit u beznadno trošenje vremena)?

Jer zajeban si ako očekuješ, nečeš dočekat...tužno...ali patnja nema smisla, zar ne??

(pa šta je onda ode radin uopće?)

....ZABAVA.....samo ZABAVA....


*****************************************