putnica vremenom

************************

rizik ili ne?
moguće je da ćeš sve izgubiti ili nećeš ništa dobiti!
kako da ja taj odgovor znam? samo sam obična osoba, griješna, pogrešiva, kvarljiva, potrošna roba bez garancije!
u ništa nisam sigurna,a možda je tako i bolje. umjesto da radim, ja pričam, bacan kvake i sječam se. sječanje postoji. to jedino postoji uvijek.
dođe mi da formatiram taj dio mozga tu i tamo, s vremena na vrijeme! malo, onako, za promjenu da se nesiječam uvijek istoga. jer koliko god bilo ljepo to sječanje, staro je i isfucano!

a nitko nevoli isfucanost. pa čak je i sama riječ odvratna! isfucana sječanja nas koče u životu i razvoju, jer živimo u glavi,a ne u okolini! glavu treba pročistit i osvijestit koja su sječanja za zadržat, a koja su jednostavno isfucana!---skrenila s teme---

rizik je rizičan! šta god to značilo! a sve je rizik. ja riskiram čim otvorim oči ujutro, ipak ustajem, jer nema smisla cijeli život prespavat!
biran rizik rađe nego bezsmisao!

*****************************************

***********************

...razgibavam prste...


**********************************

************

zanima me!! sve!






******************************

**************************************


Dosta mi je svega i onoga što nije. dosta mi je sranja što trpim već od ranije. dosta mi je šutnje, a glasna usta bi začepila svakome. dosta mi je tebe, kad ces vise otići? ma dosta mi je savjeta i svakakvih nepostojećih zavjeta. dosta mi je dobrote koja se naplaćuje. dosta mi osmijeha koji te rastužuje!

neću tako živjeti, jer ja kažem dosta! jer sam ja gospodarica sebe. jer ti nedam da utječeš na mene. jer sam i previše sposobna da nebi bila posebna. jer sam slobodna i bit ću šta oću! jer sam sretna i kad šutim. jer plačem kad volim. jer nikad neću prestati biti ja.


ko se slaže samnom??!:))
*************************************

****************

da opet počnem s nekim nedokučivim stvarima za objasnit ili..?
pa mogla bi i ovaj put! opet!
uffff...

zasto ljudi moraju bit takvi? kakvi? pa svakakvi! bas svakakvi! moraju bar malo nekoga spustit(u negativnom smislu), izderat se na nekoga (tek tako da malo pročiste glasnice), izlagat nešto (vjerojatno da bi maštu razvili?!?), prešutit nešto dobro (da bi razvili samokontrolu pretpostavljan?)??!!
da, to se sve događa svakodnevno ako niste primjetili.. a šta vi radite? vračate istom mjerom ili šutite?
šutnjom se može puno postić,ali najčešće šutimo jer se bojimo posljedica. zašto? eh to je sad pitanje za filozofiranje! bojimo se novoga, novog svijeta, izlaska iz komore bez kisika, bez blještave svijetlosti...bojimo se da će ovo novo što bi moglo biti, biti bolje od ovoga starog i shvatit ćemo da smo gubili vrijeme ili se možda bojimo da neće bit novog, boljeg vremena pa "logično" razmišljamo i ostajemo u toj "komori"?!?
šta je tu istina?
istina je da je strah jedina prepreka koje se netreba bojati! jer on nepostoji, on je iluzija i izmišljotina, nije realan! on samo živi u nama, ako ga hranimo, ako se bojimo, ako ne živimo na sviježem kisiku i blještavilu dana!

.......razmišljm dok brzo hodam kroz noć. osjećam bass u ušima i kabel od slušalica mi se zapliće po rukama. nervozna sam. pogledam u nebo, nema sunca, pa normalno da nema kad je noć. al je bi htjela da je dan, da sunce prži, da pocrvenim, da mi vjetar zapuhne s leđa.
sad nevidim ništa..i dalje hodam, čujem samo sebe, ponavljam si u glavi da imam samo sebe, da sam sama sebi dovoljna, da ljudi dolaze i odlaze.
umaram samo sebe, cijedim iz sebe sve. oču doć do srži, srži svega. i jesam. jesam. zvijezde mi se smiješe sad. netreba mi sunce. snažna sam u tom trenutku. trebali bi svi nekad pobijeć na osamljenu mračnu cestu usred šume i osluškivat se.
svi smo isti. nema izuzetka. neki se više trude, neki ne. trebali bi. svima bi bilo bolje. ja volim, volim sve, bez prikrivanja i lažnih maski.
a zašto onda moram čekat, ja neželim čekat "pravo vrijeme" da to nekome i kažem? pa to bi trebalo bit normalno.
neželim da me ljudi kojih volim guše.
neželim čekati. želim živjeti!slobodna od primarnih nagona!
isto tako neodustajem lako od meni vrijednih ljudi(iako su svi isti nakraju). al meni sada nisu isti!
bilo bi dobro kad bi mogla opet upravljat emocijama i nagonima, trudim se ,nemogu. nevolim razmišljat što bi mogla reči, a što ne. zbrajat i oduzimat. to nikad nisam znala.
riskirati je puno bolje. dok se još nevežeš za nekoga. tada možeš sve.
moj cilj je da uvijek mogu sve, i kad sam "vezana" i kad nisam. imati snage oduprijeti se nečem tako poželjnom i privlačnom, ali što me muči. i gubim se u tome. mislim samo na to, ne na sebe. ja želim bit potpuno svoja jer to i jesam. ja.
samo ja. i uvijek ćete to i biti svi vi. samo vi!

...sad hodam brže po toj cesti, trčala bi! dolazim do kraja. pitam se tko sada samnom gleda te zvijezde i jeli netko svijestan toga da se gubim u mašti iako znam realu, vrlo dobro ispričati i objasniti! ipak se gubim ponekad.
pitam se, samo se pitam, jer nemogu ništa drugo napraviti. ovo nije besmisleno...al možda postane, tek poslije kad me prođe.

...dolazim do rasvijete uz cestu. osvijetlila me.
....hodam, hodam kroz noć.. i evo me! došla sam!

*************************************

***************************

ajde napravi to sto zelis, samo napravi to! jer nema svrhe u cekanju i laganom ribanju moje duse. zaboravila sam kako je mislit na sebe, jer ti ne izlazis iz mene. al to nije lose, bar mislim tako, jer kad mi svi idu na zivce mogu te uvijek izvadit iz misli i zamislit neki naš glupi, lagani, zabavni razgovor..onako kako bas treba biti! i dobro je! al tebe svejedno nema kraj mene..
to moje srce zajebaje opet i opet i nikad nece stati!!
ajde zaboravi sve jer nisam ti rekla da ovo gusi me. ja nemam vemena za sebe, a vremena na pregršt imam uvijek. i ovo sad u prazno govorim, kukavica najveca, nadam se da moje rijeci osjecas!
molim te pusti me da spavam, nezelim te opet sanjati. najobicnije situacije koje mi se događaju ponovo prozivljavam kroz san, ali ovaj put ti si u njima. ti si tu. ne samo na papiru. zasto toliko izluđuje, jedan razgovor s tobom i 2 dana da se oporavim od srece pa tuge!?!

ma jesam li jadna i glupa i ko zna sta jos,cekajuci trosim se, trosim sve dobro u meni..kako me ljudi vide neznam...
i ovaj glupi digitalni papir me nece..neshvaca me, ipak mi dopusta da ga trosim, da pisem po njemu!
eto i opet ti u mojim mislima koje nemogu ali bi htjela kontrolirati!

iden ca nemogu se vise čitat,ni slusat!
hahha smijesna sam sama sebi!
al sve je to za ljude!



******************************

******************


varas se ako mislis da nisam prava, jesam jesam od krvi i mesa. a uz to pamet se veže i moj pogled koji te reže.. a kad te u srcu steže, znaj da meni je još teže,pa zato biraj, biraj di ćeš,sad si tu i nemozes me ostavit na cjedilu,jer pokusas li pobjeći zapet ces o svoje riječi.pristojno ih smisljas da budu u kalupu, slabosti svoje bacas u mračnu rupu! ne ne ja sve vidim, mozda i sve znam, znam da neznam al tebe znam! vise nemogu ovako,ovo je tortura,za objasnit sebe potrebna mi je cijela literatura!i mada necu ti reći pišem ti u nadi da ces živjeti u sreći, a sve ostalo je manje važno, ipak tu smo da bi dokazali koliko srce može bit snažno!


**********************************

*************************


kad god pogledam na blogove, uvijek, ali bas uvijek netko mora spominjat JEBANJE I TO KAKO SE SVI NON STOP JEBU! hmmm kako?a biće da slobodnom rukom stiskaju miša i pišu blogove u isto vrijeme? hahaha pa svaka čast tim svestranim ljudima! bez uvrede svima prepoznatima... pa nije jebanje svrha svega! evo sad i ja o tome...damn!

htjela sam ustvari pricat kako kad me ljudi ostave u nezgodnom trenutku,mislim na to kad taman počneš shvačati tu osobu,čak raditi i kompromise, ona te lijepo bez razloga ostavi na cjedilu! sama sa svojim mislima, željama i vizijama koje sam imala s tom osobom, neznam što ću s tim...nemogu ih nikome poklonit! jer to je vezano za tu osobu, koja mi nije ni dozvolila da joj rečem, koja me prekinula na pola puta mog zanosa, koja me ima i nema!
da...zato ja moram pisati pjesme, istinite pjesme gdje ću sve što sam htjela ali nisam stigla reči toj osobi! recite da je to jadno ali nije! to su moje misli koje umjesto da mi se motaju po glavi ja bacim na papir, ali papir ne bacim..bar neke koristi! bar je nastala pjesma!
jebena pjesma!

************************************

************************************

a za par sati će biti novi dan! evo da se malo dotaknem i ove teme..ipak sam PUTNICA VREMENOM..
vrijeme samo teče..ide,ide nezaustavlja se nikad!!nikad! prebrzo? ili mozda za neke presporo?? ovisi kako trošimo to vrijeme, kako ga oblikujemo da bi nama odgovaralo, kako ga rastežemo i čupamo sa svih strana,nebili ga rastegli,otegli ,produžili. al ne..to je nemoguće! uvijek je suprotno. ako iščekuješ nešto i želiš jednostavno preskočit i zakoračit u budućnost, život će ti biti toliko dosadan i usporen, a vrijeme će ti se izrugivat i pravit od minute duuuge sate! možda želiš zaustavit vrijeme i uživat u ovome sada, zamrznit sliku u glavi i samo uživat i poželjeti da to vječno traje , da se ona tanka zlokobna kazaljka na satu više nikad ne pomakne! al ne! opet ona! tik,tak,tik tak...ništa... bolje da odustanem od nje,ionako mi netreba...stat će i ona jednom kad baterija bude pri kraju!

vrijeme nas često iznenadi! ugodno ili ne, vremenu nije važno kasnimo li negdje, imamo li viška vremena, uživamo li u ovom trenutku! ono samo ide, konstantno i istom brzinom, ponosno na sebe i bez imalo suosjećanja za nas obične smrtnike! visi nam nad glavom, stoji nam na zidu i zakačen na ruci i smije nam se! izruguje nam se! ostavlja nas iza sebe, jer je brže od nas, a mi pregaženi vremenom vračamo se prošlosti, sječanjima, sječamo se vremena kada smo bili to što smo bili i kada je vrijeme bilo na našoj strani..a sada..vrijeme nam se čini kao najgora izdajica, kao da nam je zabilo svoju kazaljku u leđa!a zašto?? pa nije vrijeme krivo što teče, vjerojatno bi i ono htjelo stati, odmoriti se.
ipak...ja podjednako i mrzim i volim vrijeme! bar će mi donjeti nešto novo,uvijek nešto novo!
i tako prođe i ovaj petak, a meni vrijeme nije stalo! možda je,onako malo, na trenutak, u nekakvom bljesku i smiješku, ali trenutak mi i neznači toliko... ipak taj trenutak je sve što ćemo ikada,mi mali sebični ljudi, imati!
imati...nemamo ni to, jer i taj trenutak pripada onoj nama nepojmljivoj vječnosti!

ma smijat ću se i ja vremenu u facu, kad tad i nije me briga koliko će trajat!!

**********************************

**************************************

danas imas ,sutra nemas, mozda ce bit mozda nece, ma ko zna vise! ovaj zivot je toliko zbrljan da je to nemoguce opisat u ovako ogranicenon prostoru kao sta je blog! ma to je sve čar ovog zivota, a onaj koji govori da zna o zivotu moze me poljubit u khkhkh..ufffff... al ipak, bar nam nikad nije dosadno! jer ako vam i postane dosadno to znaci da nesto nie uredu s vama! znaci da se zatvarate u sebe i ne primjecujete okolinu i tako gubite svaku komunikaciju sa svijetom..ipak svako se umori tu i tamo,ali nedopustajte to sebi, borite se za svoje zelje, za sebe(jer ipak ste rođeni za nesto,zar ne? makar to bilo sebicno zadovoljavanje osobnih potreba!), borite se za misljenje, ma neman pojma...borite se radi borbe ako vam je bas dosadno! jer sirenje svojih vidika i pomicanje vlastitih granica je najbolji lijek protiv dosade! iznenadite sami sebe!(i okolinu po mogucnosti i tako ste ubili 2 muhe jednim udarcem!)triba zivit,triba zivit, bez srama,molim! to smo sto jesmo i prihvatimo se, a jos bolje ako je sve jedna velika happy zabava(bez potajnih zabavica u koje bjezimo kad nam ova dosadi!)
eto! nazdravlje!

************

*******************


Tuci, tuci, udri jače
Jednim potezom strgni mi hlače
Skini kaiš, zamahni jako
Neka mi tragove vidi svatko…

Vodi me ulicom
Slatkom uzicom
Zategni mi vrat
I neću te više ništa pitat

Poliži mi obrvu
Neka bude mokra
Ugrizi jednu dlaku
Izguli mi je u sumraku!

Izgrizi mi zube jezikom
Da kroz krnje rupe
Gledam tvoje bijelo dupe.

***********************************

******skupljam inspiraciju********

*************************************


Pusti mene nek hodam ravno
Nesmijem se više mučit,stvarno!
Neobaziri se što nije još dan
Jer nemogu ništa više da ti dam

Okrenut ću se jednom
Jer ti me još smatraš vrijednom
Ali vrijeme nam brzinom leti
Dok voljet ćeš drugu moje ostatke pometi!

Shvaćaš li?
Da ti si ono što se jednom desi
Sve najbolje dobijam u jednoj kesi
Pa iako je tako
Morat ću te pustit lako

Jer sve mi dobro odlazi ovako il´ onako

--midnight inspiration--
****************************************

***************************************


jučer sam plakala... kasno je bilo,noć se spustila...bura zapuhala, a prsti ukočeno pritiskali po tastaturi...
krenilo je lagano, poput slatkih šaputanja i ugodno me obuzelo...smiješak mi izmamilo na lice...a onda odjednom, onako silovito i brutalno, opalilo po svježem licu i ubolo mi dušu...i krenile su...
jedna za drugom, držeći se za ručice, lagano zaobilazeći reljef mog lica tražile su put. suze. i trag je bio vidljiv, mokar i pust, a meni je ekran postajao sve zamagljeniji...
plakala sam, ja sam stvarno plakala...zašto?!? neznam... to je bila moja podsvjest koja, sigurna sam, zna više od mene o meni! zna šta mi treba i nemogu je kontrolirati... ona upravlja i mojim suzama koje su uspjele pronaći put iz sjajećih očiju, preko lica i nekako nestajele negdje na vratu, isparavale jer suze znaju da ih nevolim, niti ću ih ikada voljeti, pa su se zasramile i odjedanput nestale!
u tom trenutku nisam o ničemu mislila, a onda me opet zvuk ventilatora na kompu trgnuo..
brzim pokretima, obrisala sam sljepljene suze i uklonila njihove tragove, nepitajući se "zašto?", a zašto i bi?
za suze su bili krivi ekran koji previše blješti i žestoka bura!
odlučno sam ugasila kompić (dok sam drugom rukom brisala oči)i opsovala vjetar!


**************************************

sta vi mislite?

otkad sam pocela slušati ljude, pričati i Živjeti,tj. od malena, ljudi pričaju o onom savršenom čovjeku/ženi. Opisuju ga kao princ na bijelom konju u pričama za djecu ili kao snažni ratnik koji na kraju spašava svoju voljenu i jednim zagrljajem otklanja sve ono loše! naravno, podrazumijeva se da žive sretno do kraja života! ali ne samo sretno nego i dugo... nespominju se nikakve prepreke, dvojbe, sex skandali, besparica...
to mi sve lijepo zvuči i svi su bar jednom sanjali o onoj savršenoj osobi.jeste li?
pa bilo bi prirodno da jeste, jer bilo gdje da odete, bilo šta da pročitate ili pogledate film, mora se spomeniti ona PRAVA ljubav i vječna ili kako god očete... uče nas da je samo jedna osoba za nas dovoljna i da to odmah znamo čim je ugledamo...tu veeeliku ljubav, neslomljivu!!
da, pa mozda je tako lakše živjeti kad znaš da će bez obzira na sve probleme prava osoba jednostavno uletjeti u tvoj život, onako bljeskajuči, i spasiti te..ma moš samo sjedit i čekati,pojavit će se kad tad! i ti ćeš odmah znati! DA, TO JE TO!
evo ja priznajem na mene je takvo razmišljanje i takav "idealni" svijet utjecao...u negativnom smislu! jer već i sad mala djeca u vrtiću se igraju princeze i princa, počinju živjeti u iluziji! zašto nam to rade? nisu se svi rodili sretni ,niti će ikad svi ljudi na planeti biti sretni! i kad shvatimo da nema NAŠEG PRINCA, šta onda?
shvatimo da smo propustili sve šanse onih "krivih" i da više nema vračanja u vrtič i srednju školu, mladost nam se gubi, nemamo ni nekih posebnih sjećanja , ni doživljaja, ni tuge, ni sreće...jer sve zapravo što smo radili je čekanje...čekanje...čekaaaaanjeeeee,fucking ČEKANJE...a koga to, ili možda bolje rečeno čega? čekanje da nam se ispuni naš najveći san, gadljiva iluzija smiješnog sadržaja. u biti ta osoba NEPOSTOJI i nikad neće!

kužite?

hmmmm evo iako sam se raspisala kako TA osoba, taj princ ne postoji, ipak dobivam inspiraciju..pogađate od koga?
da, da...mene još uvjek te bajke "drže" iako logički i pametno razmišljajuči ON je samo iluzija... ipak ,da nebi bilo zabune moja inspiracija je stvarna osoba, jebeno stvarna i ljuti me. neda mi da dišen, drži me među tim stranicama glupih romantičnih bajki i tako sam sljepljena među te strane da znam cijeli scenarij! i kraj mi se nesviđa.

ipak kad je on tu prođu me trnci, bez posebnog razloga. niti je posebno pametan, niti se posebno trudi, nije učinio sve za mene, niti mi skinuo zvijezdu s neba! ali taj osječaj u meni, taj glas kao da mi govori riječi iz te savršene bajke-DA, ON JE TAJ PRINC...U PONOĆ ĆE DOĆI I SPASITI TE!

pa evo sad vas ja pitam(ako me ITKO ČITA UOPĆE?!?) jesmo li mi svi samo mala dječica koja vjeruju u princa i princezu, zanemarujući ostale "niže slojeve" koji bi se čak i više potrudili i više nam dali sebe nego JEDAN JEBENI PRINC/PRINCEZA KOJEG ČEKAMO???

;)
*********************************************