Letim, zivim, ljubim jos i sad

"Ono, sto u sebi njegujemo i hranimo, to u nama i raste; to je vjecni zakon prirode." (Goethe)
Bilo da je to strah pred zivotom, mrznja prema drugima, osjecaj vjecnog gubitka voljene osobe ili pak mir u dusi, duboka i iskrena naklonost prema svim ljudima u vlastitom okruzenju, beskrajna ljubav - sve to i jos mnogo vise njegujemo u sebi i odredjujemo time vlastiti zivotni put.
Ja sam se odlucio voljeti ljude, onakvima, kakvi jesu. Pronasao sam svoj mir i od tada zivim sretnije. Volim ljude, a ponekad vole i oni mene. Strah, mrznju, nestrpljivost i beznadnost ne njegujem vise u sebi. U meni za to vise nema mjesta.

Mislio sam, da sve znam.

Nebo mi je bilo granica.
Znao sam, od kuda potjecem,
od kuda dolazim,
gdje jesam,
kamo krecem,
kud me put vodi
i kamo cu stici.

Sve sam znao...mislio sam.

Nebo se zacrnilo.
Rod su mi unistili,
Porijeklo zatrli,
Kucu mi porusili,
Snagu mi izsisali,
Buducnost mi ukrali.

Nista vise nisam imao...osjecao sam.

Ali, ostao sam ziv.
Imao sam i pamet
i srce
i deset prsti
i zdrave noge
I - bio sam svoj.

Imao sam svijet...u sebi i oko sebe.

Krenuo sam nesigurna koraka.
Ka suncu - dalje od tmine i smrada
Ka slobodi - dalje od lazi i jada
Ka zivotu - bez gladi i zime
Ka sreci...

Srecu moju trazim jos - u slijedecoj ljubavi.

Vise ne znam, ne mislim, ne pretpostavljam.
Sada jos samo - jesam...samo jos osjecam i jesam.

Postoji bezbroj razloga, zasto te volim, a samo jedan, zasto te ne smijem poljubiti: ne bih te nikada vise prestao ljubiti.

Ako samo stojim na mjestu,
necu stici nigdje i necu prici nikome.
 
A, dusa mi i za svijetom
i za ljudima novim zudi.
 
Kud god da podjem, od nekuda cu otici.
Kome god da pridjem, nekoga cu napustiti.
 
Stoga odlazim, da bih dolazio
i oprastam se, da bih prilazio.
 
Novi krajevi, novi ljudi.
Uvijek iznova i dokle god me ima...
 

Drage blogerice, dragi blogeri,
nisam neki veliki strucnjak za pravopis i moji su tekstovi sigurno puni gramatickih gresaka, no nesto vam ne mogu oprostiti, nesto sto mi upravo unistava svaku volju, da dalje citam vase tekstove.
Evo, molim vas, uzmite si k srcu, jedno slovo vise napisati, kad pisete o necemu sto zelite:
npr. umjesto "ja bi..." - napisite: "ja bih..."
Hvala
 

Za poneki korak sam dalje stigao,
za poneki tren sam stariji postao,
za poneku sam istinu pametniji,
i za mnoge osmijehe sretniji,
zahvaljujuci vama,
drage prijateljice i dragi prijatelji
HVALA VAM!

Samo kratko, za gospodu, koji trebaju viagru:
Lijecnici internisti, a medju njima posebno kardiolozi se raduju porastu popularnosti viagre. Uz njenu pomoc su uspjeli spasiti mnoge zivote.
Ustanovili su naime, da su im kolege opce prakse u proteklim godinama upucivali sve vise muskaraca koji su bili ozbiljno ugrozeni od srcanog infarkta.
Svi ti muskarci su prvenstveno dolazili svojim lijecnicima, sa zeljom (i opravdanom potrebom), da im u svrhu unaprijedjenja njihovog seksualnog zivota prepisu viagru.
Nakon visestrukih kontrola je ustanovljeno, da je impotencija jedan od ozbiljnijih simptoma, koji ukazuju na opasnost od skorog infarkta kod muskaraca. Muskarcima je ocito bilo lakse potraziti pomoc kada se radi o seksualnosti, nego kada se radi o vlastitom zdravlju.
Ljudima, koji su pravovremeno zatrazili strucnu pomoc i koji su svoj zivot prilagodili vlastitim mogucnostima i potrebama je bilo moguce pomoci...  :)))
Ljudi, ostavite cigarete i alkohol. Krecite se vise na svjezem zraku. Bit ce vam bolje.

Dosta mi je pijanaca. Njihovih otuznih prica o opijanju, povracanju, gubitku kontrole, mucnini, besparici, vjecitoj bezperspektivnosti, za koju je ostatak svijeta kriv, vjecitim problemima, koje samo jos jedna casa ili flasa moze ublaziti.
Dosta mi je vjecitih gubitnika u igri zivota. Onih, koji nikada ne uspijevaju, nikada nisu sretni, nikada nisu zadovoljni, niti partnerom, niti vlastitim zivotom.
Dosta mi je nezasitnih likova, vjecito uspaljenih muskaraca, trajno nezadovoljenih zena zauvijek izgubljenih ljubavi, nikad nedosanjanih snova. To nije moj svijet.
Meni je dobro. Dobro mi je u svijetu u kome zivim. Dobro mi je sada. Nemam straha pred sadasnjosti, niti pred buducnosti.
Sve sto zelim sigurno necu dobiti, no sve sto trebam, to imam i sve sto imam, to sam i zelio.
Dosta mi je tudjih prica o vlastitoj nedovoljnosti...o svemu sto bi "moralo biti", a eto ipak nije.
Tu sam, gdje jesam i dobro je da je tako.
Nudim i uzimam podjednako. Koliko uzmem, toliko i dajem. Vise od toga ne trebam.
Nisam skroman. Nemojte me pogresno razumjeti. Dajem sve i uzimam sve... Bez ostatka, bez rezerve.
Tijelo, dusu, srce i novce.
Stoga, ne pricajte mi vase tuzne price, jer proci cu nijemo pored vas. Ne nudite mi vase zablude, izgubljene izmedju stvarnosti i sna.
Recite mi samo: lijep je dan...sunce mi miluje lice...mmmm, prijale su mi ove svjeze girice...ili tako neku dragu rijec.
Vise od toga ne trebam. Manje od toga ne primam.
Ne kvarite mi ovaj svijet, jer nije to zasluzio. Ne pricajte mi price, koje nisu niti vase, niti moje. Dobro nam je. Svima.
Djeca smo. Djeca ove planete...Na izdisaju proslosti i na pocetku ko zna cega. Stoga, igrajmo se. Koristimo vrijeme i snagu koju nam pruza zivot. Zajedno. Sada.
OK. Dosta je bilo romantike. Skini se i donesi mi pivu. Hladnu. Nema nista bolje, od hladne pive, nakon dobre uspaljenice.

Hvaljen Blog navijeke.
Popustite malo sa tim religijskim temama dragi ljudi. Imajte milosti prema nama, obicnim smrtnicima. Pokazite malo vlastite ljudskosti, prije no sto nam gurnete pod nos VASE vidjenje boga ili svetosti.

Kao majke, odgajale su sinove, da budu muskarcine... Hajde sine reci mami sta da ti mama skuha...Muskarci treniraju karate... Muskarci koji se bave umjetnoscu i nisu pretjerano muzevni (blago receno)...Ako tebe neko dira, ma u'dri ga...
Kao djevojke, trazile su sebi muskulozne partnere...Joj vidi ga sto je dooobar...A kakve su mu tek ruke...A, vidi ovu slatku guzu...Joj, ma sav mi je...U njegovom se zagrljaju osjecam tako zasticenom...
Kao supruge, zahtijevale su od muzeva prodornost u stjecanju bogatstva...po svaku cijenu...
Muskarci su muzevni, kada osvajaju...zene, grupe, firme, partije, narode, zemlje, blaga...
Nemojte me krivo razumjeti...niti su svi muskarci grubi, niti su svi muskarci koji se bave borilackim sportom nasilni, niti su svi uspjesni muskarci beskrupulozni...
Jednako tako, ne vole sve zene samo grubijane. No, svi, koji su pokretali ratove, svi, koji su se dusom i tijelom "bacali" u rat su to cinili, samo stoga, sto su vjerovali, kako svojim najdrazima - svojim zenama, cine dobro...

Po nekada se smijem sam sebi. Po nekada se ovdje na iskrici osjecam poput pijanca u onom starom vicu, kojeg sam jednom cuo u Njemackoj.
U nekim malo starijim gradovima su cesto u pjesackim zonama na sredini velikih trgova postavljeni okrugli betonski tornjevi (ca. 2 metra siroki i 3-4 metra visoki) koji se koriste za postavljanje razlicitih plakata i obavijesti. Obicno su gore ukraseni jednom kupolom.
A vic mogu samo ovako pokusati prepricati:
Na velikome trgu, usred grada, kroz mnostvo prolaznika tetura jedan pijanac trazeci sebi nekakav oslonac. Ljudi uzurbano prolaze mimo njega, a on se zadnjim snagama uspijeva dokopati jednog takvog tornja. Izmoren, nasloni se i kratko predahne, a potom podje dalje, oslanjajuci se na taj toranj - taj "sigurni" oslonac.
Tako naslonjen napravi jedan krug oko tornja, pa drugi, treci, pola cetvrtog, zastane na tren, osvrne se oko sebe sa nevjericom, podje jos par koraka oko tornja, prestraseno otvori oci sirom, okrene se panicno od tornja, naslanjajuci se jos jednom rukom na toranj kako ne bi pao. Pogleda ljude, koji prolaze mimo njega, zabavljeni svojim mislima i svakodnevnim brigama, te vikne uspaniceno:
"LJUDI! MI SMO OVDJE ZIVI ZAZIDANI!"
 

Sreca se mijenja, a ljudi ostaju uporno pri svojoj naravi. Sretni su, dok se to dvoje slaze, a nesretni kada to prestane...

Jednom davno mi je jedan dragi covjek, svojom ustrajnom nesebicnoscu i dobrotom spasio zivot.
Kasnije, kada sam malo dosao k sebi, upitao sam ga ponizno, kako mu se ikada mogu za svu njegovu dobrotu i pomoc oduziti. Bio sam siromasan, nemocan, obespravljen, a on je imao svega u izobilju. Pa ipak, mislio sam - on je meni dao mnogo, a zasluzio je da mu to vratim i visestruko.
Na moje pitanje se on samo nasmijesio i rekao mi je: "Nemoj ti vracati meni. Cini dobro drugima. Tako ces mi se najbolje oduziti."

Zena, koja se samo o tome brine, da ne pokvari svoju frizuru, nije podobna za moju ljubav...

Mozda voljeti znaci uciti...nekoga pustiti neka ode...znati, kada se treba oprostiti...ne dopustiti, da nasi osjecaji sprijece nesto, sto je na kraju ipak bolje za one koje volimo. (S.Bambaren - "Usnuli delfin")