Labirint

Majka i dječak hodaju plažom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva
ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni
šaku..."

Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska
curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bježi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno šaku..."

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s
dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak..!!"

Na to majka, sa smješkom na licu, reče: "Sada uzmi opet
malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku žlice,
dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude
slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu,
zaštićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto.. kako se čuva ljubav..

Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao
vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi
kontrolu nad sobom, ukuca jedan u ogradu.

Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom sljedećih
nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj
zakucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše
kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije nijedan čavao zakucao
u ogradu. Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije
pobjesnio.

Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje, iz
ograde iščupaj po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati
svom ocu da je izvadio sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.

Tada mu je rekao:

Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u
ogradi.
Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što
su ove rupe u ogradi.

Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije
važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana
je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se
smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te
saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i
uvijek im je srce otvoreno za tebe.

"Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš
povjeriti tajnu."
Alessandro Manzoni

Jednog dana,
pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je
sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči
da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj
maleni otvor.

Onda je leptir stao.
Činilo se da ne može dalje.

Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je
škare i razrezao čahuru.

Leptir je s lakoćom izašao.
Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila.

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući
da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati
i raširiti kako bi podržala leptirovo tijelo i
osnažila ga.

Međutim ništa se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa
slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada
nije poletio.

Čovjek unatoč svojoj ljubaznosti i dobrim
namjerama, nije razumio da je poteškoće kroz koje
je leptir morao proći, izlazeći iz čahure,
osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira
potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude
spreman letjeti.

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u
životu..

Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka,
osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko
snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli
letjeti.

"Tražio sam Snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo
riješiti.

Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo
svladati.

Tražio sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo."