Za sve koji idu svojim putem..

Pelin mi pomaže iako ne govori on iz mene nego JA.
Ne vjerujem da si to napravio… ne vjerujem!!!!
Ti.. moja srodna dušo.. da si otišao bez riječi.. javljaš se sa pola puta..
Kako je to jadno.. kako je to.. nemam riječi.. ti ih sve znaš i kako ih samo dobro upotrebljavaš za svoje laži..
Znaš što, povlačim sve što sam ti rekla… ti nisi divan, ti nemaš dušu.. ti si nula, nitko i ništa..
I znaš što još.. obriši svoj nick kao što si rekao da budeš.. bez njega si praznina..  i onaj drugi jer je i on samo farsa.. neka nitko više ne čita tvoje laži i nalazi se u njima.. bila je u pravu.. ti ne znaš voljeti….
I znaš što još… neću prestati vjerovati i biti sretna, jer ti sa time nemaš veze..
Što me ne ubije to me ojača.. i samo to…
Lažove…..
 

Bila sam zbunjena svaki puta kada bi me pitali koji mi je nick. Hm.... a da, _i_zvijezde. I onda upitan pogled..  i ja pokušam objasniti sa dvije tri riječi zašto se ne mogu sjetiti odmah i onda još veći upitnik. Rekla mi je moja sestrica «Nema veze, napisat ćeš ti blog o tome..».  Kasnije mi je jedno srčeko reklo da si odem po pločicu s nick-om i pitam ga ja, zbunjena, koji nick da stavim.. jer on zna. «Pa _i_zvijezde,  pusti ovaj drugi!». I izvadim ja oba i spremim u torbu. A Boga molim da me nitko ne pita.
Danas cijeli dan razmišljam da li da stvarno napišem taj blog i objasnim tu zavrzlamu sa mojim nick-om. Evo sestrice....
Jednu noć smo moja draga Marci i ja sjedile kod mene na balkonu.. težak dan za nama, problema svakakvih.. otvorila sam butelju crnog vina, i kada je bila prazna već su svi problemi bili protreseni i zaključak: bit će bolje, ajde nije sve tako crno. I pita ona mene da li ja još lupam po «onoj škatuli»  misleći na komp i Iskricu. Pričala sam joj o tome. Rekoh ajde da ti pokažem. I ulogiram se ja i počnem joj objašnjavati. Vidiš, ovo ti je weblog, ima dobrih stvari za pročitati.. kao primjer dobroga izaberem blog od my-way-a  koji sam taj dan pročitala. I svidjelo joj se. Dalje, kažem ja njoj, vidiš, ovi ljudi tu dolje su gledali moj profil i kao primjer toga kliknem na Njega, mog nesretnog vanzemaljca. Sudbina, rekla je ona kasnije. I dođe poruka od Njega. Opet ja njoj, kao primjer, pokažem kako se odgovara na poruku i napišem par riječi. I to je bilo otprilike to.. par poruka poslanih i.. off. I drugi dan, ne da meni vrag mira, idem ja još jednom pročitati te poruke, ne znam što mi bi, napišem ja njemu da smo se frendica i ja sinoć nešto zezale uz buteljku i da su moje poruke zato bile tako kratke i brzo sam otišla. Tako je krenula poruka za porukom, cijelo veće, pa dobar dio noći, pa smo prešli na chat i on kaže u jednom trenu da me želi poljubiti.. ja ono.., zbunj, hm.. ali ne da meni vrag mira. On bi došao do mene a nema auto.. a ja imam.. i nije daleko.. ma došao bi on i biciklom ali noć je i nije baš za vožnju . Ma ne bi me vrag natjerao da se odem naći sa nekim s kim se znam niti 24 sata sa neta!!! Ja sam preveliki ziheraš za tako nešto.. nema šanse!!!!!! Ali neki leptirići u trbuhu su me cijelo veće škakiljali. I pred samu zoru kažem ja samoj sebi, i njemu, ajde.. neki instinkt mi je govorio da odem. I otišla sam, putem razmišljala da li sam ja normalna, ali i dalje stiskala papučicu od gasa. Na radiju je svirala stara stvar od prljavaca.. i sada mi zvoni u ušima.. a sad laku noć tebi Zagrebe, vama skitnice sve.... Kada sam ga vidjela sjetila sam se da nisam niti zapamtila iz profila kako on izgleda.. i dočekao me visoki tip sa velikim krasnim okicama. I u svitanje me poljubio.. tako nježno.. tako duboko..  tako drugačije.. Taj dan nisam hodala po zemlji već sam lebdjela.. leptirići i ostala krilata stvorenja.. Otišla sam nakon posla zlataru i probušila još dvije rupice na ušima da me sjećaju zauvijek na ta krila..  je da dva tjedna nisam spavala od bolova ali nije bilo bitno.
I tako je to krenulo.. stalno smo se dopisivali, često po cijele noći.. dolazila sam k njemu.. bilo je sve prekrasno i vrlo neobično. Imala sam osjećaj da se znamo oduvijek. Pisala mu u trenucima kada sam bila sretna i u onima kad to nisam bila. Uz svo to dopisivanje, dok sam čekala njegove poruke, čitala sam blogove, nikada komentirala.. divila se my-way-u i day walkeru, vragecu, springu i ostalima.. voajerka J)
Ima nešto čudno u svemu tome, ne znam.. vjerujem da je sve negdje zapisano i vjerujem da sam ga trebala upoznati... Budila sam se noćima i osjećala njegov dah na svom vratu.. i to je bilo tako stvarno da više nisam mogla zaspati.. a on je u to vrijeme pisao meni.. u gluho doba noći. I sada ga osjećam.. budi me noćima njegov miris.. a nema ga više. Došao je do mene, htio mi je objasniti.. htio je da ja  shvatim zašto on to ne može.. vidjela sam da mu je to važno, da ga ja razumijem. I tada me ljubio... i tada sam, nesvjesno, nudila svoj vrat njegovim usnama.. i nisam vidjela ništa osim njegovih velikih smeđih očiju kako se trude objasniti mi sebe. Nema ga više, i ta praznina tako strašno boli!! I razumijem ga, i shvaćam zašto ne može..  ali ipak boli.
Taj dan kada je otišao nisam znala kuda bi sa sobom.. noć je bila nepodnošljiva jer je inače pripadala nama.. Nisam mogla na Iskricu jer sam znala da ću tamo vidjeti njega.. i da mi neće pisati.. a bit će tamo... A kako da mu ja ne pišem?? Kako da mu pred spavanje ne poželim nešto lijepo i kako da počnem dan bez njegovih poruka i smajlića?
Tada sam čitala jednu knjigu u kojoj je žena za svog muškarca govorila da je on njezino sunce i zvijezde.. to mi je bilo tako divno. I pala mi je na pamet ta blesava ideja.. otvorila sam dva nova nick-a, drugi je moj..  i svaki dan mu pišem.. mom suncu..
Znam da to zvuči glupo, i je glupo, i znam da on to nikada neće čitati i da neću nikada dobiti odgovore na moja pitanja, ali ne mogu da mu ne pišem.. još sada ne mogu..
Jedno veće sam opet pisala svom suncu i, po navici, čitala blogove. Bez veze sam na nešto puknula komentar i tako je to krenulo, vrtoglavom brzinom.. banda nametnika me uvukla u svoj brlog i više nije bilo povratka. Ostala sam bez njega.. a dobila hrpu tako dragih nametnika da se i sada čudim kako je do toga došlo..
Rijetko gledam onaj prvi nick.. borim se sama sa sobom da to ne radim. Nemam srca vidjeti ga.. Tamo sam ostavila puno dragih prijatelja.. kako da im objasnim.. mom najdražem cyber-mužu, mojoj seve, svima?? Mom najdražem Vedranu koji tako voli moje smajliće..
Ali nadam se da je mojim novim prijateljima sada jasnija _i_zvijezde.