Za sve koji idu svojim putem..

Muškaraca 3 + 1

Muškaraca u mom životu ima 3 + 1. Prvi je Prvi. Upoznala sam ga u kolovozu 1992. Visok, šarmantan, mirišljav - on mi je rekao da pupak uvijek ide na pupak. Drugi je Drugi. Njega sam upoznala mjesec dana nakon Prvog. Duga crna kosa, kožna rokerica - on me nazvao Glupača. Jer sam plava.
Negdje unutar ti 10 godina na svoj put je krenuo muškarac +1. Prvi nije želio čuti o ženidbi ni pod razno, on je bio mlad za to (30-2). Drugome nisam rekla, bilo me sram reći mu da me Prvi ne želi, reći mu da je istina ono zbog čega sam mu sve te godine plakala na ramenu a on me tješio.
Za Prvoga sam se ipak udala, dobila muškarca +1, Sina.
Drugi je Sinu bio krsni kum.
Sve tih godina, njih 10, bili smo nerazdvojni - ja sam voljela Prvoga, Drugi je volio mene, a Prvi je volio samo sebe.
I negdje u tih 10 godina sam se ja izgubila.
Voljela sam Prvoga ali uvijek utjehu, prijateljstvo i toplu riječ tražila kod Drugoga. Sex nikada. On je uvijek bio tu za mene.
Kada sam počela voljeti Drugoga ne znam točno, mislim da se to dogodilo u svim životima prije ovoga. Moja druga polovica duše, ona koja nam je uzeta da bi kroz život što više patili i uvijek nešto tražili. Bili smo nerazdvojni od onog dana kada smo se upoznali. Vječno u nekim prepirkama, raspravama, ali uvijek tu jedno za drugo. Prvi je sve to gledao i bilo mu je svejedno. „Prvi, željela bi ići na koncert xy-a!“ „Ne da mi se, pitaj Drugoga, možda se njemu ide!“ Nisam ga pitala, bilo me sram jer me moj zakoniti odbio, opet! Danas mi je žao što nisam. Jer Drugi je čekao.
Nakon 10 godina se sve to raspalo. Nisam više mogla gledati Prvoga, njegovu ravnodušnost, pratiti njegov život koji je bio samo, i samo, njegov. Nisam mogla ne željeti Drugoga, kao žena, kao ljubavnica. Raspad je bio užasan za sve nas. Prvi je okrivio mene. Ja sam uzela Sina. Drugi se odselio u drugi grad.
Bili su to hladni dani, tuži i pusti. Znam da je i Drugom bilo tako.
Prvi je živio normalno, mene je zamijenila njegova mama. Oprano, opeglano i skuhano bilo je sve što mu je trebalo u životu.
Drugi je živio u drugom gradu.
Ja sam se pomirila sa životom i sudbinom. Uljuljala se u svakodnevnicu i plovila kamo su me usmjerili.
Nakon par godina ušuljao se Treći. Doslovce. Prosijed i u odijelu. Šarmantan. Nazvao me najljepšom plavom zvjezdicom. Njegova žena je bila kod kuće, rekao mi je da se razilaze i da je to odavno završena stvar. Svidio mu se moj Sin, i Sinu on. Bio je drag, fin, ljubazan i uslužan prema svima koje sam ja voljela, i svi su zavoljeli njega. Gospodin. Danas više ne znam da li je to bila istina, ali nakon nekoliko dana rekao je da ga je žena upravo izbacila. Tada je svoje stvari i sebe doselio k meni. Svi su bili sretni jer je on baš drag, voli mene, voli Sina, savršen.
Mene nije nitko pitao.
Pokušavala sam mu objasniti sebe, reći mu da moje vrijeme žalovanja još nije završilo i da mi je prerano. Tješio me, ljubio, govorio da će sve biti u redu. Vodio je ljubav samnom, nježno, bila sam njegova najljepša plava zvjezdica. Držao me za ruku, vodio me po svijetu i gledao me svojim nježnim nasmiješenim očima. Vrijeme je donijelo povjerenje u njega. Bio je za mene osoba na koju sam se mogla osloniti.
Sada smo zajedno dvije i pol godine.
Prvi dolazi redovno po Sina i jako mu je drag Treći.
Drugi je još uvijek u svom gradu. Nekoliko puta smo popili kavu. Dopisujemo se. Status je isti kakav je bio od onog dana kada smo se upoznali, nikada nije ni bilo drugačije. Naše polovice se još uvijek traže. Samo sam ja sada ta koja svoju drži čvrsto, imam sada Trećega i dobro mi je s njim. Voli me. Rekla sam to Drugome prije par dana kada smo se našli na kavi. Sve ove godine to nisam izrekla, znao je da je to tako ali se ipak nadao. Morala sam mu reći jer sam osjećala da nije pošteno prema Trećem koji mi čuva sina dok sam ja sada na toj kavi. Srce mu se slomilo, i moje.
Sada smo ostali samo Treći i ja, savršen par savršene ljubavi, tako su mi rekli.
Ali.......... naravno........ ali!!
Prijatelj, koji tvrdi da to je, javio mi se prije nekoliko dana na mail sa „Kako si, šta ima? Kako ljubav?“. Ja, ne budi lijena i pohvali se malo, kažem „Sve savršeno, ljubav do beskraja bla bla bla!“. On na to „Ha ha kako si naivna“. I povuci potegni kaže on meni da zna tko je moj dragi, jer kako je i mene pronašao (znao me pod nick-om koji sam odavno obrisala) tako je pronašao i moj novi nick. Zna moj stil, pratio blogove, našao me i prati već neko vrijeme. Uletio mi u profil, pronjuškao i našao njega. Pronjuškao po njegovom i našao još svašta. I poslao to svašta da mi dokaže. Rekao je da ga pitam ako njemu ne vjerujem. Pitala sam Trećega da li je to istina i rekao je da nije.
Dobro, jebem mu mater (ne Trećem, nego općenito), odakle je sada to došlo?!
Kada se to dogodilo? Nakon što smo se vratili sa mora? Nakon što smo goli ležali na plaži, znojili se noćima? Ili nakon što smo se vratili sa odmora sa drugog kraja svijeta?
Samnom vodi ljubav, nikada ni ne pita da li ja to želim tako? Čini mi se uvijek da je iznenađen kada ja poželim nešto drugo! Ne razumijem!
Sada mi je jasno zašto je uvijek uz svoj laptop.
A ja čitam knjigu u spavaćoj sobi.
On nije moj muž, zapravo se nije niti rastao od svoje žene. Mi nemamo zajedničku djecu. Nemamo zajedničke imovine. On samo živi kod mene.
Glupa sam i ne shvaćam. Ni njega, a ponajviše sebe, jer ja ću večeras opet leći u taj isti krevet i gledati opet u to isto, sada nepoznato i strano, lice. I kao i sinoć ću se pitati: Bože, što se to opet događa samnom i sa mojim životom?!
Tko su ti ljudi koji me okružuju, kojima ja vjerujem?!
Tko sam ja?!
Tko je on??!!!!!
I do kada??!

Moj WebLog