EVERTHING COUNTS

 "In summer I can taste the salt in the sea
There's a kite blowing out of control on a breeze
I wonder what's gonna happen to you
You wonder what has happened to me"
Baš razmišljam i razmišljam i nemrem skužit zašto su mi ove riječi toliko jake, duboke..... ma naježim se.... ima već dugo....

Den ovaj log je tebi posvecen iako znam da ovo neces nikada procitati. Znam da je proslo vec dvije godine, ali tvoje oci su jos u moji mislima, a tvoj smijeh mene nasmije jos i danas.Kad bih samo znala koliko sam shvatio da sam pogrijesio.Vjeruj, to si nikad necu oprostiti a tvoje ponasanje totalno razumijem.E kad bi te samo mogao pitati dal se sjecas onog plesa na plazi?AL ja sam kriv za svoje postupke i sad patim vec drugu godinu zaredom.Moram priznat a vec ti jesam i opet cu da sve one duge recenice koje sam ti pisao dolaze ravno iz moga srca.Samo se nadam da si sretna jos i danas jer znam da jesi, takva si.Jednostavno gdje se kod pojavis osjeti se da si prisutna, zracis svim svojim bicem.I ja ne mogu a da to ne osjetim.No dobro mogao bi ti ja pisati do sutra,ali sto vise pisem to sam tuzniji. Ni ove dvije godine nisu pomogle pa vjerojatno ni ovaj log. Moram ti i priznati da sam te i zaboravio s vremena na vrijeme i odlicno se osjecam,feel free!

Svima koji ovo citaju molim da ne misle da sam neki freak, ja se samo tako osjecam (ne kao freak :) ).Nisam napisao da bi ovo neko citao zbog mene i mog loga, vec sam napisao zbog mojih jadnih razloga. Oprostite piscu!