_kaleidoskop_

..ne..
..nismo mi bili ljubavnici..
..nikada..

..samo smo se ponekad malo gledali..
.. kad nas nisu gledali..
..i to je sve..

..oboje smo nosili na lančiću..
.. po polovinu jedne davno polomljene tajne..
..ali nismo pokušavali da je sastavimo..

..ko zna zašto..

..i ta tajna..
..lebdela je nad desetogodišnjim morem..
..prošlog vremena kao ukleta lađa..

..negdje ovdje.. daleko...
..negde tamo.. blizu...

..ni na nebu..
.. ni na zemlji..
..nismo mi bili ljubavnici..
..nikada..

..samo smo se ponekad..
.. u noćima punog mjeseca..
..malo tražili..
.. po dugim bespučima čeznje...

..i to je sve..

..ne..
..nismo mi bili ljubavnici..
..nikada..

..dok spavaš..
..milujem tvoju kosu..
..plahu i mirisnu..
..rasutu po jastuku..

..dok spavaš..
..divim se ljepoti..
..koja će me boljeti..

..ljubim tvoje lice..
..nježno..
..da se ne probudiš..

..jer dok spavaš..
..ti si lijepa..
..ti si najljepša..
..ti si drukčija od drugih..

..ti si moja mala..
..dok spavaš..

..dok spavaš..
..Voliš me..

..dok spavaš..
..moje oči se odmaraju na tebi..
..diram ti usne..
..šapućem na uho..
..šapat koji ne smijem..

..u snove ti ulazim..
..dok spavaš..

..nedostaje mi..

..dio sna..

..sanjao sam..

..da si moja..

..da si tu..

..i da nisi otišla..

..nikada..

..sanjao sam..

..izranjam..
..iz dubine svojih misli..
..cipele skidam..
..teže od godina.

..i bos krečem..
..tamo gdje se vjetrovi ljube..

..dlanove .. pune pepela..
..vjetrovima nudim..
..da odnesu posljednji spomen..
..jedne ljubavi..

..brže od perli..
..rasutih po podu..
..Sasvim svjesno..
..ispuštam kristale..

..što više ne sjaje..

..suza nema..
..U pogledu što te ne prati više..
..kao da je mrak..
..pokrio sve one dane..
..sto si mi ih..
..na jastuku ostavila..

..izranjam..
..iz dubine..
..i zraka hvatam..

..za novo sutra..

..a na nebu..
..tvoj lik..
..prizivam ga da se spusti..
..da zagrli me svojim rukama..
..kao sto vjetar uvija se oko breze..

..a ja...

.. sklupcacu se u tvom narucju..
..kao mala lasta u svom novom gnjezdu..

..tako cu zaspati .. ..

Nekad bijah mračan tip
No jedne noći...
Jedan san...
Promijenio je moj život...

Od tada sam zatočen
U bolnoj tajni koju skrivam
U tom snu koji mi ne da mira
I nikad više neću biti isti.

Bljesak ljepote iz mog sna,
Začarao je moj um,
Zatočio me u carstvo duševnih muka.

Volio bih ponovno biti isti,
Isti onaj mračni tip,
No sve me podsjeća na tebe,
Nepostojeća lutko iz mog sna


(alejandro chaban)

..toliko misli..
..a slova premalo..
..toliko toga ti želim
prišapnuti nježno..
..u tvom zagrljaju..
..u postelji mekoj..

..toliko toga.
..da se bojim da ne zaboravim..

..ako zaboravim..
..da li te .. ljubavi..
..gubim ?..

..u bijegu od samoce..
..uranjam u bespuce..
..sjecanja..
.. na molitve..
..i vlastite zakletve..

..voljeti..
.. do granica nekih..
..sebi patnjom zadanih..

..crveno nebo me slama..
..ne zbog sunca u zalazu..

.. sjene proslosti..
,,postaju hladna mi tama..
..u smjeru kojem mi dusa koraca..
..do granica zudnje i strasti..

..valovi hladnih dubina morskih..
.. zovu je sjetno u jecaju srca..
.. kojem vlada tmina..

..u borbi duse za pogledom njenim.. ..spusta se kaplja iz oka..
..i lomi sve boje redom..
..iz svjetla nade kristalnog toka..

..znam li ime njeno..
..sapnuto ..
..u snu na tren pocetkom zime zivota.. ..u nocima izgubljen..

..poslane rijeci prodiru snazno..
.. bez obzira na bol zadanu..
.. u zelji za ljubavi i dodiru njenom.. ..peku u srcu kao rana i sol..

..toliko je toga u lavi usijanoj.. ..granici izmedju svjetova nasih.. ..pustinja i oaza zivota..
..kojeg dijeli horizont plavi..
..pun raznih cvjetova..
..u sredistu sudbinskog omota..

..smijem li htjeti biti s njom..
.. do kraja vremena..
..u prostoru..
.. bez granica duhu zednom..
.. iz njenog izvora piti..
..oslobodjen na tren bremena zivota..

.. u njenom svilenom ruhu..


..nemocan..
..dirnuti je stvarno..
.. postojanje njeno je sila..
.. sto lomi..
..lijeci i spaja ..
..osudjene davno na samovanje vjecno.. ..gdje caruju oluje..
..i brodolomi zivotnog oceana..
.. bez pocetka i kraja..


..rijeci su njene ostrica maca..
..i koplja nosenog prostorom duha mojega
pokretom njenim.. njenoga lica..
..tijela ..
..u strasti orosenog..
..lisenog pokusaja bijega..

..kao prah sebe po meni posipas..
..u snu ..ljubis me..
..ili dozivas..

..a ja ..
..jos sam s njom..
..u mislima..
..gdje duga svoje boje upija..


..nikada ti necu pjesmu napisati..
..njoj sam sve pjesme svoje ispjevao..
..nikada u meni srecu neces naci..
..drugoj sam srecu darovao..
..odavno..


..ti znas ..
..da si posebna..
..divlja..
.. topla kao pustinja..

..al jos uvjek osjecam njen dah..
..dodir njen sa tvoih usana..


..nikada ti necu pjesmu napisati..
..njoj sam sve pjesme svoje ispjevao..
..nikada u meni srecu neces naci..
..drugoj sam srecu darovao..
.. odavno..

..ne budite mi moje pjesme..

..večeras moje pjesme spavaju..
..umorne od svega..
..i ne budite ih..

..ne izgovarajte im riječi..
..jer sna im treba..

..ostanite..
..slušajte..

..kako u snu dišu..
..onom istom rimom..
..i buncaju neke stihove..

..ne budite mi moje pjesme..
..one sanjaju slatke snove..

..dok sanjam, tražim te..
..ponekad sanjam da sam lutalica..
..i umjesto svojim mislima..
..lutam nestvarnim prostranstvima..
..jednako neobičnim i zanimljivim..
..nedostižnim dolinama snova..

..tražeći tebe, naravno..
..lebdim..
..ne ponirem, već grabim..
..nekim nadnaravnim..
.. nadmoćnim koracima..
..letim..

..osjećam te kroz mirise..
..dodiruješ me vjetrom..
..umiruješ me kišom..
..griješ suncem..
..i ljubiš oblacima..

..ja sam samo lutalica..
..i neobični sanjar..
..treperavih emocija..

..al.. ne odustajem..
..i dalje ću tražiti..

..tebe..

..vracam se poput pepela bacenog u vjetar..
..jer su me poput pepela i utkali u vjetar..
..jer su me u pepeo i pretvorili.. ..
..jedan prst me prodao vatri..
..samo jedan prst okrenut na dolje.. ..
..kad se sjetim..da su tisucljecima krali moju sustinu..
..hodali mi preko groba..
..zabijali krizeve po mojim tragovima..
..i , nisu me ubili.. ..

..nije njihov bog moj vrac besmrtnosti..
..nije njihov demon moje prokletstvo..
..ne vide od tame..ne cuju od zvukova..
..njihove rijeci ne stvaraju recenice..
..a tvrde da govore..
..njihov um ne prodire van granica lobanje..
..govore da osjecaju a niti jedna stvarnost nije njihova..
.. ne prepoznaju se u ogledalu.. ..moj odraz ne postoji u staklu.. ..
..meni su ogledala svi..

..vracam se pepelom otkan..a pepeo nisam bio..
..vracam se okrunjen njihovom slikom..
..ovaj put uzimam sve..
..pepeo ostavljam kao dar..kao uspomenu..
..njihovom vjetru..njihovom grobu..
..moj nikada nece imati kriz..
..poput apokalipse..u tisini..
..ja se uvijek vracam..

..zelim otrovati ljubav..
..bez traga da nestane..
..kao uzdah..
..tada vise nece boljeti..

..i nece..
..kao losa navika..
..ulaziti u moje snove..
..cineci me bespomocnim..

.pokusat cu gledati u nebo..
..misleci da mi je svejedno..

..da bih dokazao..
..da te ne volim..

..proci cu kroz zudnju..
..kao oblak..
..misleci da te ne trebam..

..govorit cu sebi..

..uzalud..
..laz je istina ..
..istina je laz..
..da varam sebe..

..i probadam svoje ludo srce..
..po ko zna koji put..
..da bih te opet ljubio..

..beskrajno..

..nikada neces znati s kim si bila..
..svoje si oci sklopila..
..bio sam stranac, u tvom srcu..

..bio sam ja..

..kao da sam od kamena..
..ne mogu ni korak dalje..
..protiv kisa i oluja..
..koje stalno nadolaze..

..bas uvijek, kad zatvorim svoje oci..
..zvoje mi se lice javi..

..a na njemu jedna suza..
..jedna suza kao biser..
..koji naden biti nece..

..nikada..

..i reci mi..
..da li ljubav postoji..
..u tvojim ocima kao sto je bila nekada..

..i reci mi..
..ima li smisla zivjeti..
..u tudim ocima..
.. u tvojim mozda vise nikada..

..vise nismo kao nekada..
..nova lica..
..novi znanci..
..a jedno drugom u srcu..
.. stranci!..

..i reci mi..
..da li ljubav postoji..
..u tvojim ocima kao sto je bila nekada..
..i reci mi ima li smisla zivjeti..
..u tudim ocima..
..u tvojim .. .. vise nikada..

..nestao je jedan dio mene i moje proslosti..
..u nepovrat otputovali su trenuci bola..
..srece..radosti..
..netko drugi spalio je rijeci prolaznika..
.. ostavljene u mom srcu..
..ostavljene da ih citam u trenutku pada..
..da ih citiram u trenucima srece..

..sada me salju u neku drugu luku..
..po ostatke proslosti..
..iskidane rijeci..
..nedovrseni stihovi..
..slozeni u vlaznom skladistu..
..trunu..

..trunu daleko..
..zaboravljeni od svih..

..ne ocajavaj andjele..
..ukradene su samo rijeci..
..skrivene od mog pogleda..
..ali uklesane na mojoj kozi..