izmišljotine

porječkali se Ona moja i ja. povuci,potegni, niko ne popušta. ali moji argumenti su nekako tanani pored njene baražne vatre. u pravi čas, dosjetih se spasonosnog rješenja i izvukoh takoreći skriveni adut.
nešto, ne previše vremena poslije, nježno predući poput mačića pored mene prošaptala je da je oduvijek bila slaba na moje latinske poslovice.
penis bonus, pax in domus!

Kiša,a nigdje mjesta za parkiranje.Kad smo prije nekoliko godina doselili u ovaj kvart, to je bilo ugodno mjesto za život.Nekoliko godina! Koliko je to točno? U istom stanu, u istom autu, sa istom ženom...
Ona je opet na kompjuteru. Koga vraga po cijeli dan visi na tom kompjuteru? U početku mi nije smetalo što je nikakva domaćica, ali sada već...
Ona i božićne kolače kupuje u Kauflandu.
-Zdravo-zdravo...
-jesi li...?
-da, a ti?
-ne, ali nisam ni gladna...
naš razgovor utišava se lakoćom obrnutom od težine kojom teče.
Palim TV, evo taman počinje Ana, njena ljepota, gracioznost i pojava...
Trebao sam doći prije.
Prije kiše...

Kad umrem, sigurno će mi bit bolje!
jedino me ta spoznaja još drži na životu.

kad bi svi ljudi bili lijepi, pametni, dobri...

po čemu bih onda bio poseban ?

         dok sam bio svjetioničar, svako jutro bih se spustio
         na kraj kako bi pogleda ima li šta u vrši. uglavnom bi bilo, dva
         tri arbunića, pokoja komarčica ili salpa.
ali jedno jutro ništa. samo poruka:
 VRATIT ĆEMO SE!

Princeza je oduševljena bila kako taj famozni, veličanstveni Djed Mraz zna gdje su njena mjesta i ostavio darova za nju i doma i kod jedne i druge bake,i kod strike i kod svih teta...kako je slušao kad se molila i donio jojo i Dorin laptop i kinder jaje i novi romobil...
draga i ja smo cijeli dan se smješkali se i gledali zadivljeno za njom. jer je djedica i nama , na kauču ispod jelke sinoć donio darove nakon skoro sedam mjeseci...

svaka žena traži svog savršenog muškarca kako bi ga promijenila!

jutros se mislih da li poći na posao autobusom(kompliciranije u startu ali poslije lakše) ili autom(jednostavnije u startu ali komplikacije su poslije). odlučio sam se za autobus, kiša je prestala padat, lagani sjeverac puše, a i brzo će doć. stanica je par minuta od stana.
nakon petnaest minuta autobusa još nema, ali još imam vremena vratiti se i uzeti auto. ali kakve sam jutros sreće, autobus će doć taman kad se odmaknem dovoljno  da ga ne mogu uhvatiti.pričekat ću još malo!
još deset minuta je prošlo.autobusa još nema.počela je i lagane kišica.već kasnim na posao, ali to nije uznemirujuće.da odem po auto? ma,jebiga. već sam zakasnio a autobus samo šta nije.
još pet minuta je prošlo. kiša pada jako i jednolično. naravno nemam kišobran, skloništa a nema ni autobusa.
još pet minuta. mokar kao miš iz ulja. dolazi autobus. kontrola a ja ne mogu pronać tu prokletu pokaznu...ok, platit ću kartu.uf, a sinoć sam sve potrošio na onu zadnju rundu. jedva se skupilo sitniša.
ako se po jutru dan poznaje, onda sam danas najeba nisam valjda tako jebene sreće???
na idućoj stanici ušla je ona. u ovo kišno praskozorje suncem okupana. autobus se obojio veselim bojama.kraj mene slobodno mjesto. zave se Ana i teško joj pada ustajanje iz tople postelje. ne, nikog nije ostavila u postelji.
rano je, poslije ćemo na kavu...
čarobno jutro!

svaka žena traži svog savršenog muškarca kako bi ga promijenila!

na peškariji nema još nikog, i peškaruše ne dolaze prije šest uri. Vazeja san u šiptara dvi krafne, da iman za čin popit kafu i liker. pa sad moran poć ća doma. i smislit šta ču reć ženi di san bija cilu noć? pomozite mi, vi ju znate bolje vengo ja:)

ako se ustaneš dovoljno rano, ili pak vraćaš se kući dovoljno kasno, možeš doživjeti grad netom prije budjenja. kad jutro miriše po vrućem kruhu, Zrinjevac na rosu, i na vlakove. Kad na rivi se mješaju mirisi palmi i smrad iz porta. Kad na mostu baciš prvu udicu u Mrežnicu, kad u Đakovu pomažeš upregnuti konja.
Ili ona rana praskozorja u  Zadarskom zaleđu kad bi jutro mirisalo na kavu i barut.
iznenadite se i doživite zoru:)

... sunčana i topla. sjest ću u auto i poći popit kavu na auto cestu. na odmorište s pogledom na Skradin:)

Ovo je Balkan Ovo je ovdje Balkan, Zemlja iz sna, Između moćnih sila Dobra i zla. Tu svako može biti Dušman i brat; Svakih pedeset ljeta izbija rat. Ovu su zemlju pravili I ratnici i pjesnici I različiti bogovi. Ovo je ovdje Balkan, Mirisni cvijet, Totalno nerazumljiv za cio svijet. I svako može biti Dušman i brat; Svakih pedeset ljeta izbija rat. Ovu su zemlju pravili I ratnici i pjesnici I različiti bogovi.

evo, nismo se čuli, bit će skoro sedan godina. od onog lita kad je Ivanišević osvojija Wimbledon. tu noć smo se upoznali, proživjeli je. prid jutro se rastali.naravno da ćemo se ćut. i vidit, jer ovo moramo ponovit.
nekidan je Pero, koji nas je upozna, slučajno spomenija kako tvoj mali ide s njegovim u vrtić. i da radiš u konzuma.
a ja?
ja još čekam...
čekam kako ćeš doć i reći mi da sam najbolji, da si me sanjala. kako si ponosna što sam te sve ove godine čeka i nisam pravija presing zivkajući te na telefon. eto, pogriješila si sa tim svojim mužem, ali Bože moj, ljudi smo!
ljudski je grješiti, kažeš. mali je, pak prekrasan. ne znaš zašto, ali misliš kako ima onaj moj pogled koji te onu večer privukao k meni.i da ti je drago što se dobro oporavljam od one nesreće kad je Ivanišević osvojio Wimbledon.i da ti je Anita, koja nas je upoznala, rekla kako sam počeo hodati sa štakama.
i još se pitam, da li je ono,onu večer, onog jutra,bilo nešto što pamtiš ?

"žena uvijek uvjeri muškarca koga je napravila krotkim janjetom, da je lav, neizmjerne snage"