Sezona u paklu

Ancient rock

Antikvarijat nosača zvuka „Ancient rock“ nalazio se u zagrebačkom Pigalu (Gajeva) na broju xp, između buregdžinice „Zeus“ i salona ljepote „Hera“. Vlasnik, prodavač, otirač i probirač svojih mušterija imao je i malu nezavisnu nakladničku tvrtku istoimenog naziva. Bio je to, što reći, freak iz My generation, pjesme preteče svekolikog evanđelja rock nereda (punk).
Te večeri baš je gledao nešto apsolutno bezvezno kroz izlog radnje gotovo ne primjećujući ulične dame bez kamelija i bisernih naušnica koje su neumorno špartale gore-dolje kad u radnju uđe odnekud mu poznata faca.
- Long live rock'n'roll – pozdravi s rukom alla Napoleon ili alla Franjo Tuđman, pomisli gazda, bilo kako bilo alal mu vjera.
- Hey, hey, may, may… – otpjevuši.
Odnekud poznata faca se nasmije i pomisli da ipak nije pogriješio odlučivši se posjetiti ovaj neobični dućan i njegova apsolutnog vlasnika koji je, koliko maloprije, baš to i bio gledajući nešto apsolutno…
- Vi objavljujete obrade pjesama i albuma drevnog rocka – upita ga s neobičnim akcentom s obzirom na svoj fenotip, pojavu i najavu. Naime, zvučao je apsolutno južno, ali zapadno južno, ne istočno. Koji je sad ovo vrag, pomisli apsolutni vlasnik. Nije li to onaj, ma da on je, sto posto. Lice, perika, visina, tj. nizina, odjeća.
- Uglavnom, odnosno isključivo – izgovori podozrivo gazda gledajući ga ispod oka, a svisoka.
- Odlično! Pretpostavljam da znate tko sam ja i što sam do sada objavio. Međutim, ja vam nudim jedan projekt, antirock šok-projekt kojim jamčim trostruku platinastu prodaju – sevdalinke, starogradske i tzv. narodnjake, ali ne ma koje, nego one prave, napredne!
Vlasnik ga je sada promatrao još podozrivije stvarajući u svijesti prve obrise skice ovog čudnog svata.
- Interesantno – umetne s vidnim nestrpljenjem – nastavite.
- Dakle, bit ću posve otvoren. Album bi se zvao „70 i 2 dana“, po poznatoj sevdalinki, ali furioso, che crescendo…Dio caro…Tu ga je već uhvatilo, taj zanos, furija ideje projekta – Iz dišpeta, samo iz dišpeta, a i vendette, ako hoćete…zajapurila se odnekud mu poznata faca – neće mene nitko ucjenjivati, mamicu im njihovu kriptoustašku! Znam ja tko stoji iza svega toga. Dva milijuna, dva milijuna maraka da bi me opet „vrtili“ na svojim domoljubnim krugovalnim radio postajama – prezrivo i s gađenjem ispuca to što ga je snašlo.
Vlasnik, prodavač, otirač i probirač svojih klijenata osjeti isprva blagu, a odmah zatim priličnu nelagodu u abdomenalnoj transvezali želudac-jetra s naglaskom na žučnjaku. Šta hoće taj umišljeni „najsjajniji triler koji je ikada čuo“ Elton John, onomad na Sarajevskoj zimskoj olimpijadi. I šta izvodi s dim dalmoškim akcentom. Vrag bi ga znao, vidio ga je glumiti u nekim srpskim serijama-komedijama. Da ga ne zajebava. Odluči igrati njegovu igru.
- A zašto vi ne biste obradili vaše hitove…na engleskom. Meni se čini da bi vaša balada „Come to me to get old together“ bila ravna rock revoluciji.
Odnekud poznata faca se najedamput trgne , ukoči, zatim polako krene prema prolazu pulta sijevajući očima.
- Ha, ha! Duhovito, jako duhovito! Jaaaaako duhovito!
Vidjevši što bi moglo ispasti od triplatinastog projekta, vlasnik spusti pokretni most pulta i učvrsti ga malom rezom. Zatim brzinom kojom je Jimmy Page grmio u daljini u pjesmi „Whole lotta love“ šmugne u prostoriju koja se nalazila pozadi i vrati se istom tom brzinom s albumom „Heroj ulice“ u jednoj ruci i s još uvijek podgrijanim burekom iz „Zeusa“ u drugoj. Podigne obje ruke s pripadajućim oružjem u njima i zagalami:
- Ti i ja, mi smo korak sad od zla! Ako, dakle, učinite taj zloćudni korak i pokušate učiniti ono što ste naumili, tako mi Zeusa i kravooke Here, taj tupe ću vam otfikariti jednim potezom ove sirpite, a preostalu mesečinu, mesečinu joj, joj naglancati istom!
U tom času, tko zna zašto, da li zbog iznenadnog straha da ga mogućeg takvog rastupeisanog netko, tko bi mogao slučajno naići, zauvijek „snimi“ i, poput proljetnog lahora, rasćarlija širom svijeta istinu o blistavoj karijeri skrivanoj ispod devinjskih čekinja i naprednih narodnjačkih nota, da li zbog uznemirujućeg pogleda na omot omraženog mu banda tek odnekud poznata faca se zaustavi i pomirljivo diže ruke u zrak, ne onako Hände hoch, ali dopola.
- Dobro, dobro! Ja sad shvaćam da ste vi shvatili da ja tjeram šegu s vama, ali zamijeniti me s onim pederovim trilerom, trilerom od pedera, pederskim trilerom…to je za mene u onoj nanosekundi bilo tako, tako, ne znam, uh…No, nema veze…
U posvemašnjoj uzrujanosti krene atavistički prstima prema kosi da njima prođe kroz nju, ali se u posljednjem trenutku „predomisli“ i zaustavi dlan u visini čela, na trenutak se tobože zamisli, a onda se lupne po čelu ostavivši ćelu i brigu o njoj za drugi put.
- Pa da, kako se toga ranije nisam sjetio. Onaj moj hit (pjevuši) tanananananana, nanananana… mogao bih to obraditi, recimo, na njemačkom. Njemačka je naš prirodni saveznik i ne bi bilo zgorega nekako joj se odužiti za sve što je učinila i čini za nas. Ponovno zapjevuši Ich libe eine Frau/ amschönste von alle…un so weiter.
Vlasnik ga gleda mutno i nedorečeno očito ne znajući što i kako dalje. Odnese hladno i podgrijano oružje u prostoriju iza i vrati se s uzdignutim kažiprstom desne ruke, spreman da objavi ideju desetljeća, kad u tom trenutku u radnju uđe visoka brineta, rockerica narodnog imena i epski dugačkih nogu, u usponu koja je, unatoč beskompromisnom rockerskom imageu i ressentimentu, uporno odbijala odbaciti taj lik svog krštenog imena i zamijeniti ga onim angliziranim, celebreted by „Skitnice“, najvećom rock'n'roll bandom na svijetu…a možda i šire. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Jedno vrijeme duo „Anđeo i Duša“ žario je i palio stageovima olinjale cro estrade mega hitom „Morgen ich will zu dir kommen…U međuvremenu, najsjajniji triler odbacio je višedecenijski svrbež sa tintare i tako poprilično osvježio ustajalu karijeru dočim njegov zapadni dvojnik taj coup de grâce pomno čuva za neka crnja vremena budući da se do daljnjega nada (pre) živjeti od vrlo pikantne autobiografije koju priprema u tajnosti. To be continued.

Dakle, dvojici osumnjičenika prijeti trovrsna zatvorska kazna zbog pljačke banke. Prva solucija; Ako obojica priznaju dobiju po pet godina. Druga; Ako nijedan ne prizna, dobiju po jednu (zbog neovlaštenog nošenja oružja ili sl.) i Treća; Ako jedan prizna, ne dobije ništa a drugi ne prizna, dvadeset godina. Dakako da svaki od njih ne zna kako će postupiti onaj drugi.

"Hm, da, bio je to stari nosonja Bob Dylan (nakon pjesme "Shelter from the storm") koji je svojedobno znao hiniti žene. A zamislite, Brian Ferry, legendarni poprock zavodnik , dočekao to da ga žene ostavljaju...i pusti "Let's stick together". E , to je duhovita lola s neke bosanske radio postaje, a ne onaj vječito Drugi, Bakić kojega tamo izgleda drže iz tko zna kakvog milosrđa...npr. možda su mu u 2. svjetskom ratu ustaše nekoga (s)maknule, onako by the way, prolazeći kroz djedovu avliju...o istom trošku...ili šta ja znam.

Neka amaterska kazališna družina negdje u irskoj provinciji priprema predstavu i poziva mjesnog župnika da i on nastupi. Župnik se nećka, nije on za to..."Ma, kaže mu redatelj, vi samo, kada čujete pucanj, trebate izgovoriti "Zaboga, pogođen sam!" Župnik se opet vadi da nije njemu kao božjem slugi da se tako izražava. Možda da kaže "Milost, ja sam pogođen!" Ili, "Jao meni, ja sam pogođen!" Međutim je predstava uistinu bila amaterska i, padajući prostrijeljen, župnik je zavapio: "Isusa ti Boga, pogođen sam!"

Ja sam svoje fotografije stavio u galeriju. A ti?

Jimmy Wales traži donacije, budući da ne oglašavaju, za svoju "intelektualnu" krčmu koju on zove "javnim parkom i knjižnicom znanja". A Britanica, a Larousse, a Krležina JLZ, napose?

"Gorke pilule za mračne dane" poslije "balzama za jedan 27-mi rođendan" ("Zrenje"). Pa kaže: "...gotovo uopće ne ličnost, ili žena,/zasigurno ne još jedna poetesa, nego..." Robert Lowel o Sylviji Plath. Erica Jong u "Voću i povrću". Dakle, Lowel je tu uistinu ispao svinja, muška šovinistička, dakako. Još bi donekle to bilo i u redu da se ne radi o dvjema od najženstvenijih žena 20-og st. I to na posve suprotan način. Inače, Lowel je pisao kao i D.H. Lawrence koji je romanom "Zaljubljene žene" pokazao da žene kuži manje od Sv. Pavla, štoviše manje nego što bi se, da je danas živ, Marko Kraljević kužio u internet.

Workshop of creative writing

Sve dok sam slijedio, oponašao literaturu (uzore) bio sam običan literat. Kad sam počeo pisati o sebi (sebe), postao sam pisac (Henry Miller, Knjige mog života).
A matična nam mliječ ljubavi (Iskrica, čit. refugium peccatorum) uvodi TSI (Totalni Sistem Istraživanja koji, između ostaloga, može dovesti i do otkrića da je Elvis ipak živ...i zdrav) tako da, ako vas Diogen još uvijek nije pronašao sa svojim feralom, Iskrica će to zacijelo uspjeti sa svojim adminima, čak i na dubinama Marijanske brazde ili visinama bjeloglave kostoberine. Join now! Samo plati... pa klati (čit. mlati...dakako praznu slamu, tj. slamaricu). Kreteni, razbježat će vam se i ovo malo (budala) što je ostalo od tog „sea of love“, ostat će samo gubav(c) i šugav(c)i...na dnu modre, sasvim modre grobnice virtualnog sna o zasluženoj sreći. Crknite, vi prezreni na svijetu!
And now for something completely different! It's, it's... „Program kreativnog pisanja o čemu oš“ na jednom CD-u. Uz ovu jedinstvenu ponudu po cijeni od samo 189 000 juana, dobit ćete i besplatni CD s Thompsonovim „kibla kao stage“ modulacijama u obradi Massima Duleta Savića...ako nazovete odmah na besplatni tel. 060 007 007. Ali, ni to nije sve! Ako se u međuvremenu oženite ili udate pomoću „Premium usluge“, „Program kreativnog pisanja o čemu oš“ daruje vam najnoviji model „Tico XL turbo, C klase, troja vrata, full oprema, s pogledom kroz prozor na Lago di Como i još uvijek živahni Treći svijet, ribež za varaždinski kupus (raste grahorica) i nezaboravnu noć s vidiocima Gospe od praznog želuca na obro(n)cima Garbage hills of Markuševac! Ali, ni to nije sve! Ako nazovete odmah SOS telefon (ovo SOS znači da ste u gadnom sosu), „Premium usluga“ daruje vam zamjensku barbiku tvrtke „Trotter“ iz Peckhama, kompresor s air brush kistom i dvjema tubama od po 150 ml UHU ljepila u slučaju da vas dragana iznenada odluči napustiti kroz otvoren prozor!
Posjetite nas i na www.only_fulls.mojblog! To be continued

Poetuster i handwriter

Kad mu nije išlo u ljubavi, laćao bi se lirike, a kad je konačno shvatio da mu ni s lirikom ne ide baš sjajno, latio se klete kockarske sreće...nakon silaznog adrenalina kao posljedice gubitka ženinog miraza, latio se poduzetništva, a kad je tržišna ekonomija pokazala svoje strašne očnjake, ponovno se latio lirike (duševne pirike) i napisao „Pismo Bogu“ (zbirka pjesama) u kojemu kroz epistolarnu formu zapravo poziva, među inima, na red i samoga Njega. Ovaj, imajući valjda preča posla od korespondencije s jednim poetusterom (latinizirano; nadripjesnik), ni da bi; ni glasa, ni slova (čak ni u boci), ni dimnog signala, ni munje...ni SMS-a, ni tweeta...ni bogaocajokinog! Naja, nada, niente, ničevo, niks...!
Onda je jednog lirskog dana, šečući svojim lirskim vrtom, odlučio postati On i napisati i „Odgovor“. Ali, kako nije lako biti ni običnim smrtnikom, nekmoli Bogom, zapao je u stvaralačku (poesis, grč. stvaranje) krizu ter je u pripomoć pozvao starog prijatelja (ostvarenog poetu, recimo) da taj posao (tajnika?!) obavi umjesto njega jer, pazite ovo, kad sjedne za tipkovnicu stranica mu se polegne vodoravno (ah, taj layout) i on se sav pogubi budući da još nije svladao osnove rada na ps-iju (sofisticirani pisaći stroj), jebote!
Baveći se književnošću (i književnim životom) najveći dio svog kratkog života, susretao sam se s kojekakvim autorima i idejama, ali ovakvu ponudu još nisam imao; da napišem knjigu (Odgovor) umjesto njega i to – Njemu! Da, štoviše, uredujem u tim stvarima između njih dvojice (čit. ustvari između njega „pjesnika“, njega kockara i njega poduzetnika). Eh, proroče kog rodi porok....reče gavran: Nikad više!

Nubiru i blog
Kako Nubiru i dalje nadire nezaustavljivo i time vrijeme pretvara u potrošni materijal tako se i „svjetski široki“ fenomen (www) sve ubrzanije pretvara u vlastitu suprostnost; naime, od onolike razvikane širine suzio se na običnu ornitološku onomatopeju (cvrk, mislim da sam vidio mica-macu) od čak 140 znakova (with spaces) A za...što? Za „ono sve što znaš o meni“...u tri cvrka sve bi stalo...“etc. I, kao što je svojedobno „video killed radio star“, tako danas internet prijeti televiziji, dok je u međuvremenu totalno bezvezna društvena mreža (facebook) i sada još bezveznija i besmislenija (twitter) gotovo u potpunosti „reciklirala“ blog. Nickovi iza kojih se može (s)kriti bilo tko (ponajčešće je riječ o inhibiciji alter ega, a koje je opet rezultat primarne inhibicije u pokušaju osobe da „uhvati, zaskoči“, tj. spozna samu sebe. Ali, naše ja u pravilu izmiče samo sebi, logici i gramatici budući da se radi o zamjenici...koja zamjenjuje koga ili što? Mene!!! I time je krug zatvoren) lažni profili, neostvarene literarne ambicije, očajnički vapaji za miligramima i tonama pažnje, infatilna želja da budemo nazočni tamo gdje nas ne vide (a mi vidimo sve; zamišljanje vlastite smrti), sperektomizirane duše koje traže slamku spasa u beščutnom monstrumu (cyberspace), razne cyberdelije i cyberdeliriji tog paralelnog svijeta koji je sve samo ne ono što bi trebao biti i što zapravo znači – KREPOST. I, doista je tu svega osim kreposti; perverzija kao vid izopačene naslade, kako duševne tako i one tjelesne, najdominantnija je domena na jednoj od bezbroj društvenih mreža i portala, zatim uzaludan bijeg iz začarane stvarnosti u binarni eldorado gdje je sve moguće osim one famozne pite unatoč izobilju kojekakvog shita...i sve to dok je prema pozitivnim zakonima lažno predstavljanje kazneno djelo! O Velikom bratu (google?) nečemo iz pristojnosti...ili opreza.
„U(š)logiravši se na „fejs“ jedina opcija koju sam ponudio bila je „svi“. Kad tamo, ono nikoga (cyberdesert); ničeg nema, ničeg nema (od mene, od tebe)... čak ni bloga... iza uma iza boga...sto godina široka je/tisuć' ljeta duboka je...valja nama preko... fejsa...tma i tmuša neprebolna etc. Ad infinitum. I na koncu, nije mi jasno što to teensi ustvari kriju od svojih roditelja braneći im da se „profiliraju“ na fejsu budući da se ti isti roditelji još uvijek ni sami nisu odmakli dačje od, u najveću ruku, kasne adolescencije. Zato upamtite: Vi ne postojite, vi ste negacija negacije, a to logika ne dozvoljava, vi ste nitko i ništa kako u fizičkom, tako i u virtualnom svijetu, vi ste vlastiti b(r)log potenciran na n-tu, a vaš jad očaj se osjećaju u „prostoru“ jače od -23 000 000 000 g. merkaptana u zraku. Pozdravljam vas jednom preciznom i vrlo bolnom parafrazom; Danas sam opet ruč'o sam (o)čaj! ...pa i nem'o na svom blogu svijeću...

i to ti je taj tvoj božić bože

to što su barack ban
i njegova čađava banovina
koji vode dva osvajačka rata
dobili nobelovu nagradu za mir
to mogu da razumem
i to što se sveti otac
boji i vlastite sjene
iako mu se firma
i službeno odrekla pakla
i to mogu da razumem
i to što se nekrst krsti
sa pet prsti
i to mogu da razumem
ali kako navlači onu kožicu
preostalu poslije berbe
e to ne mogu da razumem

i tko ti je taj tvoj kojega si poslao
da nas otkupi pod svaku cijenu
kad nama uopće nije do toga

imamo mi svoje nezasitne želuce
baš u te dane
kad više ni posta nema
kamoli riječi tvoje
samo neke unjkave pjesme
koje pjevaju svi
od vraga do popa

imamo mi svoga otkupitelja
sudca i branitelja
koji se kuži u tog tvog sina
bolje od svih žena svijeta

taj tvoj sin
stvarno je napravio veliku pomutnju
a da ni knjigu postanka
nije objasnio
pa onda ona pretvorba vode u vino
u ondašnjoj tranziciji...
u čemu je tajna
mogao si nam barem to otkriti
ovako cijeli život
na kojekakvim cvičekima
glavopucima i brljama

i otkud baš sad najezda tih
nastradasmo filmova
2012 apokalipsa sutra udar
i zašto je odgođen big bang
na granici helvecije i franačke
ako je kraj ionako neodgodiv
i kakav si to zapravo svijet stvorio
kad ga ni ti sam ne možeš
sagledati i obuzdati...

jer oni koji imaju
ne daju onima koji nemaju
a oni koji nemaju
gledaju da postanu oni koji imaju

ipak
ja sam ti beskrajno zahvalan
što ću nazočiti propasti tvoga životnog djela
a već sam se bio usro
da će se sve odigrati bez mene
i tako završiti u potpunom besmislu
kao što je uostalom i trajalo
svo ovo vrijeme

na badnjak, 2009.

Bio jednom jedan blog/i ujeo drmaxa/drmax uzem uze nož/iseče ga na dva, na tri/
Pa su došli drugi psi/napravili spomenik/na kome je pisalo:Bio jednom jedan bloooog...i ujeo...

...veruj keru /ne i Sanaderu/U njega je vera, vera ka' u kera...Jer, prema Behmu, pas je najveća "pička" među životinjama; naime, jedini se on, od svih životinja, ulizuje "pički nad pičkama" - čovjeku! Sanader, kako to gordijski zvuči!

...mi muške šovinističke svinje tim ženskim feminističkim kokošima!!! Kravookim fircigericama koje se pale na tamo nekog "Glupog" koji je vrhunac svog "intelektualnog" i švalerskog pjeva ostvario na ovom otužnom portalu. Ipak, ostajte ovdje, sunce tuđeg sitea (npr. Facebooka) neće vas grijati jače...

K vragu! Pa one čak imaju i svoje "Ženske studije", pored predbračnih ugovora, nasilja u obitelji, samohranih majki, b.a.b.e.-a, baba Penavuša, babica (koeficijent kilavosti djeteta raste s kvantumom istih) escort agencija, glasnogovornica u PU (osim u mojoj županiji gdje za PU glasnogovori neki hadezeovski naturščik), potpomognute trudnoće, samosvojinih abortusa, socijalnih radnica, konobarica, pevaljki, Kosorki djevojki, one Sarkozyjeve, psihologinja, ženskog pisma, ženskih plaža, čipke, pičke...materine etc. A u kurac!