Sezona u paklu

Emil Zol(j)a, poznatiji kao...kralj Milan...ispriča mi ovo neki dan; Povodom crnogorskog koncerta Stonesa, prije nekih par godinica, D Mataković odgusla slijedeće: Sa Lovćena vila kliče, dobro došo Džeger Miče...S Durmitora vila pita, oćel biti Ričard(s) Kita?

...kad slavili smo majmunovo

Izašla je knjiga "Kosovski ciklus" (Ispravak krivog naroda); U međuvremenu ukinut je "krivi navod" A što je s krivim narodom? Koliko posto?

...u pustoši svog zaslona!

Š.Š. ili Duško Lokin?

bandere nosa...

..rade i ovim praznikom...ne znajući da praznik dolazi nakon mnogo praznih dana. Uostalom, budala si posla nađe i neđeljom, ha!

Više se radujem Prvom maju nego što sam se radovao Uskrsu!

Davno prije, još u djetinjstvu ugledao sam komad kruha pored puta. Mnogi su prolazili tim putom i nitko se nije sagnuo da ga uzmne. Nisam ni ja. Ali, to nije tema večerašnjeg bloga. Stanovita nunul(pik)zibnerica jako se naljutila zbog moga poziva na "dejt". Virtualnog, dakako. I čekala svoju priliku jezične stilistice da me "odjebe" Uhvatila se za "No međutim" nazvavši to, metimo reć,' katastrofom. Katastrofa je kada jedan Krleža piše "putnica" za putnu ispravu ili kada Stanislav Šimić, pjesnikov brat, ijekavizira svoga i ne baš tako velikog brata-pjesnika, ali nikako mu ne uspijeva "ijekavizirati" "ćutanje" na koje pjesnici naslanjaju svoje lirske uši, a ovo ih okružuje i muči etc. Ostalo je ćutanje, Pamela! Nikog nisi pomela! I ne ljuti se kad ti kažem ti jer ja kažem vi svoma onima koje ne volim. Inače, ja sam ovdje, kao što već napisah, "incognito (čit. inkonjito, tal.); filozof među konjima i konj među filozofima. Ne uletavam, ne udvaram, ne barim...riječju; Ne jebem! Ovdje sam po nekom sasma drugom poslu od...

SRCE LUBENICE!
Dakle, tamo se prodaju knjige s potpisom. Nazovem vlasnika te on-line knjižare da čujem o čemu se radi. Čovo mi objasni da je knjiga posvećena Filipu Š. u veljači 1992. U međuvremenu sam doznao da je Filip Š. potpuno bankrotirao...E sad, je li i "Vatikanska knjiga mrtvih" bila predmetom pljenidbe ili ju je vlasnik u očaju prodao budzašto...

Nešto se zaguglah, kad ono - Knjige s potpisom! I jedna moja tamoke...cijena 50 kn. Za života, jebate! No međutim, otkuda ta knjiga tamo, doduše u izvrsnom društvu ("U sakatu vremenu", Toma Bebić)? E, to bih volio (do)znati! Kome je tolika muka da je veća od autorove?

Nick London

Baš da vidim, pomisli i ode na izmjenu profila. Nema jednostavnijeg načina za promjenu spola i identiteta. Iz Osijeka je klikom preselio u Zagreb, od društvenog, a i šire, potrošača alkohola (nick: John_Barleycorn) postao je single, straight woman (zadržavši nick), 31 g...a od iskrivljenog odraza u zrcalu postao je iznadprosječna brineta i filmska zvijezda.
Uslijedila je najezda virtualnih virova na novog člana. Cyberlovers drže da su novi članovi, tj. članice (budući da su lovina uglavnom žene) lakši plijen od starih članova-opajdara, premazanih svim virtualnim uljima. Jedan je bio naročito brzopotezan. Nakon uvodnog kratkog predstavljnja s: Hej, kako si?, slijedilo je nešto najromantičnije što je ikada pročita(o)la: Da se nađemo negdje na kavi? Evo ovce za ni(c)kakve novce, potegne iz boce, hukne u jagodice i korakne u cyber bezdan.
- Može.
- A gdje?
- Vidi ovako. Kreni sedamnaesticom od «Vjesnika» prema Banskim dvorima. I nemoj gledati kroz prozor, ni lijevo ni desno.
- Dobro. Kud onda?
- Na Trgu Republike uzmi fijaker koji vozi osobno ban i reci mu da te vozi u restoran «Slavonac» u Trnju.
- Čekaj, kako ću to sve zapamtiti?
- Ako hoćeš do zvijezda, moraš gaziti po
Trnju...Nego, jesi na lapu?
- Jesam.
- Dakle, kad dođeš do restorana «Slavonac»...
- Da, i onda?
- U međuvremenu bih ti savjetovala da na laptop privežeš nekakav remen kako bi ga mogao objesiti oko vrata i tako se, poput imotskih torbara, kretati Zagrebom.
- Hm, kako ću pričvrstiti remen?
- Najbolji za to ti je quickstick. Pouzdano podnosi i veća opterećenja.
- Dobro, i kad dođem do «Slavonca»...
- E, tamo naruči šaku čvaraka iz dunst-flaše i...u petak skreni lijevo.
Zatim John_ Barleycorn ponovno ode na izmjenu profila i vrati se prijašnjem. Opet je bio onaj koji, da bi ispunio dnevnu zapovijed svoga autora (tisuću riječi dnevno), svaki dan, sve dok ne isprazni bocu Ballantine'sa (zamjenski nick) cyberdelirično tipka s deset prstiju naslijepo, često obnevidio, svoju gorku medicinu.

Udruga „Prosto proširena prostata“. A one imaju i B.a.b.e. i babice i medicinske sestre i mamografiju i stjuardese i hostese i metrese i SOS sela i socijalne službe i viktimološka društva i feminističke kokošinjce (za šovinističke svinjce) i Dalmatince i Palestince (mi Kerestince) i kraći radni staž i tri godine porodiljskog i skrb i farmaciju i fudbalere i marinere i vrtove i vrtiće i policijske uprave i...polje visokog zračnog pritiska koje se kreće od zapada prema Uralu i većinu glasova u korskom pjevanju na nedjeljnoj misi

Prije nekoliko dana sretnem Dr.-a Drobnjaka (psihijatar) i on mi pripomene da su na nedavnom kolegiju imali upravo mene za predmet-slučaj. Kao pacijenta-literatu. Ako se stvari nastave odvijati tim tokom, moguće je da završim u lektiri o psihičkim bolestima umjesto u školskoj. pomislih i ljubazno se zahvalih na ispravnom izboru. Još mi je rekao da je, tražeći nekakvu stručnu literaturu, nabasao na moje knjige koje sam mu svojedobno poklonio, a koje prije toga nikako nije mogao pronaći među „normalnim“ knjigama ( one „s pravom građanstva“). Dakle, to s mojim izborom kao predmetom-slučajem uopće nije bila slučajnost. Tja, bar nešto od te moje pisanije, zaključih veselo i odlučih napokon pronaći tih svojih šest lica.

Ne znam kako je bilo bez kamera, ali u javnom obraćanju jedan drugom su se obraćali na sljedeći način; Tito: Vi ste Krleža svojim pisanjem...(dakle persiranje s upotrebom prezimena, inače običaj u Srba, ali per tu, primjerice: ti Markoviću mnogo zajebavaš...), a Krleža: Ti si Tito svojim revolucionarnim...dakle, per tu s magijskim imenom. Inače, to „ti“, prema nepisanom pravilu obligatorno za staro i mlado, je bio jedan od njegovih poznatijih brandova. Neka nitko ne pomisli da je to demagoški banalno i tsl. A, varate se! Sve je to izašlo s ostalim sumporom iz retorte tog Fausta nad Faustima (Tito sam za sebe). Jesam li iole s ovom posljednjom uspio u podražavanju Nenadpisivog?