Sezona u paklu

Baš mi nekako ponestalo love ter se uputim k vk. psihijatriji...kad tamoke...doco... Dr.... O, pa to ste v i, ..baš sam vas tražio ovih dana...vaše knjige...I, pitam onako "baj d vej!" Ma, raspravljali smo o vašem slučaju...pa sam kolegama htio predočiti konkretne uratke, tj. pomake u liječenju...MAJKU TI MILU! Ja završio u lektiri (biblioteci) o samome sebi, a ne u školskoj lektiri "o tamo nekima" (san svakog pisca)...Ergo, u lektiri... umjesto da lektira išče meneka...eto počeo sam pisati kozarački...'ko znadeka,.. moguće sam ja baš za tamo, metimo reć'...

"Šta ja radim ovdje?"

Gospe sinjska ako si u stanju...dalje znate?
Međutim,
Gospe sinjska, da se mene pita
uzmi oba, a vrati nam Tita..

...za ono što vas čeka! Pa zar mislite da ta jebena "dražesna" nacija nije zaslužila to što je trenutačno i ubuduće ide?

"Sve bi seke ljubile mornare...svoje male usne (labia minore) bi im dale/ali majke (labia majora) brane, brane to...etc I onda se u jeku "Poleta" pobuni "SUBNOR" DA, ŠTO JE S VELIKIM USNAMA?!!!!

Koji vam je kurac!

Ja došla!

Pozovem curu na dejt, A ona ni čut! Još me isprdala nekim tamo virtualnim komentarom!

U pedesetoj svatko ima lice koje zaslužuje!

...samo zato što mu nikada ništa nije bilo jasno! Je l' jasno, prijatelju!?

...ipak je ovaj nick, nikao...nikamo...

...javi mi se cura s primjedbom da me uopće nije "tako" zamišljala...A kako bi ti? Pitam ja. Pa trbušćić. cvike...ono inteliđent luk, jebo te ko Rajko Momčilović...

...gajtan trava raste...

Autor traži šest lica

Prije nekoliko dana sretnem Dr.-a Drobnjaka (psihijatar) i on mi pripomene da su na nedavnom kolegiju imali upravo mene za predmet-slučaj. Kao pacijenta-literatu. Ako se stvari nastave odvijati tim tokom, moguće je da završim u lektiri o psihičkim bolestima umjesto u školskoj, pomislih i ljubazno se zahvalih na ispravnom izboru. Još mi je rekao da je, tražeći nekakvu stručnu literaturu, nabasao na moje knjige koje sam mu svojedobno poklonio, a koje prije toga nikako nije mogao pronaći među „normalnim“ knjigama ( one „s pravom građanstva“). Dakle, to s mojim izborom kao predmetom-slučajem uopće nije bila slučajnost. Tja, bar nešto od te moje pisanije, zaključih veselo i odlučih napokon pronaći tih svojih šest lica.

Kriza srednjih godina potpomognuta krizom cjelokupnog životnog puta. Sagledavanje prošlosti i sadašnjeg trenutka u svjetlu (ne)uspjeha. Doduše, određeni rezultati i uspjesi su nepovratno tu. Dakle, odsad samo tamo gdje je sve po mom, tj. ugađati samo tako da bude sve po mom. Nema prenošenja lica (drugo) budući da se radi o meni. Cijelu knjigu „Izgubljena generacija“ Malcolm Cowley napisao je u drugom licu (na mjestima i u trećem!!!). Ajd što tzv. obični, neliterarni ljudi ne kuže tu prozirnu psihološku igru, bijeg od odgovornosti i svjedočenja, ali pitam se kako je moguće da toj gramatičko-logičkoj iluziji pribjegavaju čak i ljudi od pera, jezika, oni koji bi se u jeziku trebali osjećati kao riba u vodi, ptica u zraku... Mussolini pred ogledalom, Napoleon na bojištu... Petar Čobanković u pušnici