San ili java

Gadni, čupavi, odrpani pljačkaš iskoči u šumi pred grupu izletnica, s pištoljem u ruci.



- Skidajte nakit, vadite novac, sve!

- Što, pa zar i ja? - javi se starica.

- Šutite, rekao je, sve! - utiša ju jedna preplašena djevojka.

- A sad se skinite do gola!

- Što, zar i ja? - snebivala se starica.

- Ma, šutite, da ne puca. Rekao je, sve. - opet ju stiša djevojka.

- A sad ću vas sve silovati!

- Što, zar i ovu staricu? - snebivala se sad ona djevojka.

- Šutite, rekao je "sve"! - naljutila se starica.

Kako je lijepo kada na ovoj iskri nađeš nekoga koga poznaš, a uz to ti je toliko drag.. :)) Pusa F.....

Danas nakon prospavane noći, nastavila sam temu koju smo komentirali.. Ali ne ovdje nego na svoj papir. Nadam se da ću ciijelu priču kada je završim prenjeti ovdje jer to bi mi mnogo u ovom trenutku značilo.. Ne očekujem prevelike komentare na ove moje napisane riječi jer sam slomljena samo zbog toga što moj život nakon zadnjeg dana godišnjeg danas prestaje sa osobom koja mi puno previše znači i za koju sam mislila da ću je zauvijek izgubiti.. Sretna sam jer smo zajedno i to mi sada puno znači nakon 2.g. stanke bez ikoga. Mislila sam da ću moći nastaviti svoj život dalje sama ali spletom okolnosti moj život se opet stopio s njegovim. Volim svim srcem, dušom i tijelom.. Jeli to dovoljno.. Otkrit ću tek idući vikend i onaj iza, i onaj iza itd.. Pusu šaljem svima koji su me do sada poticali u svemu napisanom. Znam možda sam još uvije za neke premlada u nekim pogledima na svijet, ali znam ipak koliko jako srce može voljeti pa makar na tren..

Deset minuta do ponoći je... Opet me uhvatila nesanica od isčekivanja tvog toplog zagrljaja... Ne bih sada ni pisala da mi nisi opet poslao još jednu poruku koja me motivirala da svoje osjećaje prenesem kroz kratku priču. Slušam Olivera i lijem suze radosnice... Tako sam sretna što si mi pružio ponovno priliku da te volim onako istinski kako sam oduvijek željela. Samo sa više sigurnosti i hrabrosti. U ovih nekoliko provedenih dana u tvom gradu, potaknulo me sve na razmišljanje... joj... nadam se samo da sutra neču biti natečenih očiju kada mi dođeš, ali ovo je jedini način da ti sve opišem onako kako osijećam i mislim o tebi. Znaš, nakon što mi je tata umro, ostala sma posve sama i sve je izgubilo smisao u mom životu.. Počela sam intenzivno raditi i zaboravila na sebe. Oduvijek su mi bili važniji svi od mene same. S vremenom se to promijenilo i otjerala sam sve one kojima nije bilo stalo do mene i ono što zapravo ja jesam. Zaboravila sam šta je ljubav. Bilo je pokušaja, ali samo zato što sam u svakom dečku tražila zapravo tebe...svoju najveću ljubav.. Bože..ne mogu ti opisati koliko se bojim opet gubitka.. gubitka tebe, sebe.. nadam se da sve ovo nije san ili moja mašta.. Ne smiješ ove moje riječi krivo protumačiti.. jer ja sam samo djevojka koja te voli od prvog dana kada je osjetila tvoju toplinu... tvoje sve... Zato nakon što pročitaš do kraja sve ove napisane riječi.. budi iskren i reci mi da ovo nije san.. da ovo nije moja mašta.. Molim te.. Budi samo kraj mene, zagrli me i ništa ne reci.. Dopusti mi da osjetim kada dođe vrijeme za tvoje osijećaje.

Voli te Barbara

Iako sam na iskricu došla iz dosade i usamljenosti, nakon dvije godine stanke pronašla sam najveću sreću u svom životu. Zaljubila sam se! Razlog kako sam navela u svom profilu nije bio fizičko upoznavanje. Iako se i to sasvim slučajno dogodilo. Ali sam ovdje doživjela jako lijepe trenutke i upoznala predivne ljude s kojima sam neredovito, ali ipak tu i tamo ramijenila različita mišljenja. Zahvalna sam svima koji su mi pomogli kada sam zapravo bila mnogo depresivna i sama u gradu u kojem sada već živim 5.g. Nije bilo lako stvoriti iz ničega nešto šta je oblikovalo cjelokupan dojam u mom životu. Dečko koji je unio u meni puno sebe daje mi sve ono što sam oduvijek željela. Ono o čemu sam uvijek maštala.. Sanjala.. Probleme za koje sam mislila da su ne riješivi jednostavno su nestali kada sam se najmanje nadala. On mi je pokucao na vrata.. Iz mojih dosadnjašnjih priča zapravo se vidi da nisam pretjerano izlazila. Nisam se družila, ali sam puno pažnje posvetila poslu i karijeri te pokušavala održati kontakt samo sa svojim najmilijima. Nakon ovog "lijeka" koji se zove ljubav,nestale su i najmanje muke koje su me mučile. I ne pišem ovo zato da se hvalim već samo zato da dam nadu svakome tko ju je izgubio kao ja tada.. Stvarno nisam vjerovala kada su mi rekli da ću opet pronaći svoju sreću u nekom tako dobrom i dragom dečku kojem će jednako biti stalo do mene. Mislila sam da to ne zlaslužujem zbog svega što mi se događalo iako su me mnogi pokušavali uvjeriti u suprotno. Mislim da je ovo moja zadnja priča upučena weblog-u i vama da je čitate. Svjesna sam i toga da ću dobiti možda dobre i loše komentare, ali oni mi neče oduzeti osijećaj koji nosim u sebi i za kojeg se nadam da nije trenutan.. Pusa od Barbykiss!

Prolaze mi dani, sati.. Uskoro ću proslaviti još jedan rođendan. Ali ovaj će biti poseban.. Provest ću ga sama. Bez ikoga. Pišem ovo sa velikom tugom koju već danima pokušavam sakriti nekim drugim, pomalo bedastim emocijama. Zašto i ove praznike moram provesti dalje od svoje obitelji? Zašto još ovaj rođendan opet ostajem sama..? Zanima me na koji način sam postala dobra i vesela djevojka, a toliko boli sam morala progutati. Zašto baš u ovom životu? Šta sam skrivila ikome da me ovako na nemilosrdan način kazni.? Da, željna sam ljubavi i poštenja koju dajem, a pritom je dobivam samo od nepoznatih ljudi koji me ni ne poznaju. Zašto je njima stalo? Zar vide ipak ono nešto što me čini normalnom i pravom osobom..? Žalosna sam i ne mogu ove emocije izbaciti iz sebe ni na koji drugi način osim ovog. Stoga, oprostite na ovim grubim i žalosnim riječima! Ovo je samo jedan trenutak moje boli i sjećanja na izgubljene sretne dane uz potunu toplinu zajedničke obitelji, zajedničkih blagdana..
Oni koji nose istu, znaju o čemu pričam..
 
Voli Vas Barbykiss

Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanjapitanja, nadanja, sita sam skrivanja.Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe podi šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjarjer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.I znam da je crnjak i da smo zapeli u sriduu rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.Dopusti mi... da te razoružamOtpuhni brige, primi sunce što ti pružam...
Čudan osijećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit..
I danas mi je uspjelo - zaljubit se u male stvari..

Danas cijeli dan razmišljam o onome što zapravo očekujem od sebe.. Što želim.. Zašto sam potaknuta nekim riječima onoga koga zapravo ni ne poznajem? Ono malo iskustva kojeg imam, a zove se životno, zapravo ništa ne znači nasparam riječi koje sam na dar dobila. Uistinu sam ostala bez teksta. Toliko da više ne razmišljam.. Što si to učinio da si u moj mladi život unio toliko sebe? Zašto to radiš ako ni sam nisi svjestan svoje svjesnosti? Cijeli dan pokušavam napisati ovu priču i odgonetnuti sama sebi enigmu koju nosim u mislima. Nakon svega, nije mi lako. Okrivio si me za nešto što nisam. Oprosti mi što nisam ono što želiš. Oprosti zbog patetike, to je možda zbog romantike. Opet se opravdavam, a nemam razloga. Ja sam "ja".. Ne pogoršavaj ono već načeto u meni - tebi.. Vlastita razočaranja ne dopuštaju nam da vjerujemo sebi, a i drugima.. Ako si to uistinu ti, čast mi je što si mi dopustio da uđem u tvoju intimu onoliko koliko si mi i sam dopustio. Ponosna sam na to što ću možda nekako lakše krenuti sa nekim drugim vlastitim počecima naprijed. Šteta što me ne možeš pratiti, ali ja sam razumna. Ti si ipak plod moje mašte jer te u principu ni ne poznajem. Pokušaj me osjetiti kroz ove napisane riječi jer  i one su kao ja šifrirane. Vjerovao ili ne posvećene su samo tebi... Razmisli ima li smisla u svemu onome što si mi napisao, a nikada nisi izrekao. Ne želim da te ove riječi rastuže još i više jer kako sam navela glavni naslov mojih priča: " San ili java (zašto ne oboje?)" Ti moja iluzijo snova.. Preteško mi je sve ovo.. Osijećam se kao da pišem pjesmu o izmišljenom liku moje priče. Plod moje mašte je zapravo svaki onaj trenutak od kada se probudim, a samo ti bi trebao znati pravu istinu o meni! Stalo mi je! Jako! A to je ono što nam treba..
                                                                        Voli te Barby-kiss

U parku sam. Provodim svoje predivne trenutke u društvu peslatkog malog bića koje zapravo ni samo ne zna tko sam ja. Gleda me s povjerenjem i smješka mi se. Rukicama prima mi prste i pokušava na sve načine zapamtiti miris mog tijela te onoga što sam ja njemu.. Zapjevala sam i pokušala ga uspavati jer je od umora počeo trljati okice.. Otpjevala sam ih nekoliko u zamišljenom ritmu i njihala se s njim u naručju. Vrijeme je tako brzo prošlo, a ja sam se morala vratiti u dogovoreno doba natrag u stvarnost. Moj maleni anđeo zaspao mi je na ramenu. Stavila sam ga nježno u kolica i polako krenula prema doma. Pozvonila sam. Vrata mi je otvorio djetetov otac izmorena lica. Ušla sam u taj raskošno namješteni stan u kojem je falilo topline. Ni sama ne znam kako sam se našla u toj situaciji, ali besramno sam postavila pitanje koje me od samog početka izluđivalo. "A gdje je majka od ovog preslatkog anđela?"  -"Ne znam" rekao je. "Otišla je odmah nakon par dana od njegova rođenja. Potpuno sam sam. Nikada joj nisam ni zamjerio što ga nije htjela.." Kada sam došla doma, neprestano sam vrtila film i pokušala shvatiti, ali nisam uspjevala. Ne mogu vjerovati! Tako veselo djete koje zapravo traži uz očevu i majčinu toplinu, a u zamjenu ima mene na nekoliko sati. Otac izmoren od samačkog života, posla.. Pokušavao je nadomjestiti gubitak kakav nitko ne može ispuniti osim.. Zar postoji takvo što?   - Ovo je jedan predugačak san. Ne želim da ikada postane stvarnost. Bar ne u mojoj priči. Još uvijek mi se vrte predivne slike prekrasnog dana provedenog u društvu tog malenog anđela...

 "Tamo gdje je ljubav - kako da tamo bude zlo?"

Opet sam izgubljena u ovoj bajkovitoj priči za koju ni sama ne znam kako će završiti. Pokušavam se prisjetiti onih dana kada sam posve sama i neovisna koračala svijetom i divila se svim tim šarenim cvijetovima koji su krasili dragi park u kojem sam najčešće pisala, čitala.. Već tada bila sam uvjerena da me tamo negdje čeka princ koji će primiti moju ruku i odvesti me u beskraj gdje nam ništa više neče biti važno osim nas. Dođi i povedi me sa sobom. Tako dražesnu i razigranu.. Hm.. Možda sam dozvala krivu osobu koja nije osjećala takvu potrebu kao ja. Bila sam raizgrana i mlada. Ali zašto sada nakon toliko dugo vremena? Zašto nisam tako poletna kao prije? Sigurna sam da me još uvijek netko čeka.. Ovako povrijeđenu i izgubljenu u raljama života. Istina! S godinama ovog dosadnjašnjeg iskustva postala sam kritična prema svima i svemu. Ali jednostavno ne pristajem na bilo koga da bih zadovoljila neku od svojih potreba. Zar je bitno biti s nekim radi svog statusa vlastite popularnosti? Meni nije.. Iako sam odabrala teži put vlastite mi sreće, znam da negdje postojiš.. Želim da znaš da bez obzira  na sve ja živim i postojim na ovome svijetu samo zbog "tebe"! Žudim za tim osjećajem da nekome pripadam. Želim da me miluješ onako kako nitko nikad nije i da zajedno budemo jedno. Sve ove riječi napisane su za tebe.. Nadam se da ćeš ih bar malo cijenti onako kako to zaslužuje svatko tko postoji. Čak i onaj tko se nije znao pokazati onako kako je trebao. Iako mislim da ne griješim. Svaki čovijek uistinu ima posebnu vrijednost zbog koje živi na ovome svijetu. Tko god on bio! Jer poseban je samo zato što je rođen iz ljubavi. Znam da ne postoji život u bajci isto kao i princ u njoj. Ali vjerujem da neču biti još dugo vremena usamljena samo zbog razočaranosti prouzročene jako niskom prevarom, nesuosijećanja, poštivanja i mnogo drugih "sitnica". Možda sam bila naivna, ali unatoć svemu još uvijek znam šta je to ljubav i koliko svako zaljubljeno srce zaslužuje drugo da ga grije.. Kažu da je "nada" kurva, ali ja ipak u "nju" vjerujem..
 
                                       Pusa svim zaljubljenim srcima!

Ispijam zadnju čašu vina uz pratnju drage mi pjesme koja me inspirirala da napišem par riječi posvećene samo meni.. Koliko još moram čekati znak koji će me zauvijek pratiti i činiti me sretnijom od svih žena na svijetu? Zar toliko mnogo tražim? Trebam te da mi dođeš i poneseš na valovima ljubavi.. Svu tu raspuštenu kosu ispletenu u tvojim rukama. Poljubi me onako snažno da saznam kako nisi plod moje mašte i primi mi ruku kao zadnjoj prilici u životu.. Vodi me u beskrajnu tišinu gdje smo jedno drugom dovoljni..
Moja ljubavi...

Pride can stand a thousand trials
The strong will never fall
But watching stars without you
My soul cries

Heaving heart is full of pain
Oooh, oooh, the aching
'Cause I'm kissing you
I'm kissing you

Touch me deep, pure and true
Give to me forever
'Cause I'm kissing you
I'm kissing you

Where are you now
Where are you now
'Cause I'm kissing you
I'm kissing you...

Uspjeh počinje već s predodžbom uspjeha. Kad čovjek jednom u životu probije do neke odluke - dakako uvijek tek pošto je odvagnuo sve okolonosti - mora iz misli istjerati sve sumnje i sva oklijevanja. Tim će putem poći k uspjehu, k cilju, što ga je sam izabrao. Tko izgubi cilj iz vida, spotaknut će se o samoga sebe, o svoje vlastite besciljne predodžbe. Napoleon je jednom rekao: " Predodžba vlada svijetom." Zbog toga je sa sanducima s pijeskom vježbao raspoređivanje četa za bitku. Nije, dakle, čudo da je položaj na bojištu uvijek shvaćao malo bolje od svog protivnika. Ako smo, dakle, razabrali cilj, krenimo ravno naprijed. Veliki cilj bez ikakvih zapreka uopće ne postoji. Poteškoće spadaju u svakodnevni život. Radi se samo o tome da ne podcjenjujemo te zapreke. Međutim, bez izdržljivosti se ne može polučiti uspjeh. Zato ne kažemo bez razloga da je to trening koji proizlazi iz čovjeka samog. Tko vježba, svakako čini i  pogreške. Te nas pogreške ne smiju, međutim, pokolebati, a pogotovo nas ne smiju navesti na to da odustanemo od pothvata. Predodžba što je imamo sami o sebi smije poznavati samo uspjeh. To ne možemo, međutim, naučiti od danas do sutra. Totreba vježbati. Neprekidno trenirati. Svakog dana po nekoliko puta utuvljivati u svoju podsvjest. " Ništa nije uspješnije od samog uspjeha." Na dulji vremenski rok postiže svaki čovjek samo toliko uspjeha koliko to očekuje od samog sebe.
                                                                                   Pusa od Barbykiss!!

Nakon zadnje pročitane stranice u knjizi, zaspala sam misleći na tebe. Opet si mi po tko zna koji put ušao u snove. Ti si svuda oko mene.. U zraku koji udišem, nitima pokrivača pod kojim spavam, zrakama sunca koje me svako jutro bude, kiši koja rominja u ritmu već poznate nam pjesme.. Ah ta zaljubljenost.. Nije li veličanstvena..? I tako hodam ulicom s cigaretom u ruci kao najboljim prijateljem. Čekam te na istom mjestu. Iz daleka prepoznajem kako izlaziš iz zgrade i koračaš laganim korakom prema meni. Nestrpljivo čekam da te nakon dugo vremena zagrlim i poljubim. Radiš mi to namjerno! Opet provjeriš koliko jako te moje usne žele.. Smiješ mi se iz daleka svojim zaraznim osmjehom koji me uvijek prati kada sam usamljena. Došao si napokon i zagrlio me toliko jako da sam ostala bez zraka.. \"Zar toliko ljubavi?\" \"Da, najdraža!\" Rekao si i poljubio usne koje su te tražile.. Bilo nam je predivno, ali opet je došao i početni radni tjedan i morala sam otputovati natrag.. Tako brzo su nam prošla dva dana, a čekajući idući tjedan je kao vječnost. Opet sa tugom i drhtavim glasom opraštam se od tebe kao da te nikada neču vidjeti.. I dalje mi se smješkaš i kažeš \"ZOVI\" dok me ispraćaš iz svog stana.. Sada već sjedim u vlaku i putujem prema drugom, nepoznatom gradu i sakupljam dojmove koje si po tko zna koji put urezao u meni.. Zar ljubav toliko može biti jaka kada se prepustiš pravoj osobi? Upitala sam se i nastavila misliti na tebe tako jedinstvenog i posebnog.. Volim te! Znaš?