Dnevnik (ne tako) Starog Momka

Tišina leži mi na plućima
Mada znam da pokraj mene si i budna si
Sat sve glasnije otkucava
Teško da ću brzo zaspati

Sumnja kao da me skinula
Ogoljela me sve do kostiju
Sad iza svakog osmijeha
Slutim podsmijeh i prevaru
Možda je vrijeme konačno
Umiriti se
Uz novine i večeru
Čekati lutriju

Sve dok u meni
Živi sumnja i nemir
Budi tu i dokaži mi
Da imam zaklon u tebi
Kad me niski udarci
Zabiju duboko u zemlju
Sve dok u meni
Živi sumnja i nemir
Budi tu i pomozi mi
Kad' mi bliske osobe
Pokažu tamno naličje
I otkriju budalu naivnu.

H.P.

Zasto bas to? Eto doslo mi... razmisljah malo o tom koliko trebamo ili ne trebamo neke ljude i tako to.. i nisam nista pametno smislio... jedino kaj mi na pamet pada kak joj stoji onaj plavi traper badic koji smo sopingirali d vik bifor... uzivaj djevojko...

bijahu rijeci jednog od drugova... ne sretosmo se skoro godinu dana... i nikad me vidio nije i nece, a nakon tri izgovorene recenice postavio je dijagnozu... klinicki... tocno... jasno i nepobitno... zakaj ja nemrem ko Cat poterat pet-sest u krasni... i da sam opet svoj... neg me pere depresija kojoj uzrok ne otklanjam? ma zajeb... danas sam bas u inat odlucil gledat i maratonce i ko to tamo peva... a ako Pavle Vujsic i deda Pantelija ne pomognu nista nece....

U svakom drugom logu Djole.... jednostavno previse je to za mene... misljah kako smo mi koji ga konzumiramo neki posebni... i tako to... a sad u svakom blogu bar referenca... ma odustajem... ako je dotle doslo... vrc ide na vodu dok se ne razbije...
a Djole... Djole parti u Moskvu na terapije... od Rovinja i Krka nista... ne'ko je puko... neko svirno... a ti Djole... ma ostaje nam to sto se volimo... i dok ti neki novi klinci ne stasaju malo bit ce padobranaca ... onih sto znaju tek pokoju... al naucit ce... bas kao i ja na Bezdanu... dolaze nova vremena... tek poneka lica ostanu... i neke pjesme sto se pamte... a tvoje ce se pamtiti...
a ja? ma nista... i dalje teram po svom... a i vi bi mogli... jednostavno ubija me previse citata i logova djoletovskih... 
 
izvin'te ako smo koga i uvredili... 

Sah... Jos jedno zimsko jutro i jos jedan dan na faksu. Jedva je cekao prvu pauzu, zapravo 10 sati znajuci da se caffe aparat u studentskom klubu pali tek od 9 i treba mu dobrih pola sata da kava poprimi onaj okus na koji je vec navikao od svojih prvih studentskih dana. Izlazeci s faksa sreo je frenda... Jedan pogled bio je dovoljan. Znao se red... prva prigoda i prva kava u KSET-u. Tipicno... hladnoca je kao i uvijek pronasla put do njegove koze. Ubrzali su korak i zacas se nasli pred starim vratima obljepljenim plakatima nadolazecih koncerata. Usavsi skinuo je D&G okvir sa nosa brisuci zamagljena stakla i prisavsi sanku rekao ko i uvijek za nas dvojicu pokusavajuci nasmijati se. Komad za sankom bez suvisnih pitanja slozio je 2 kave i kovanice na sanku bile su zacas pospremljene. Obicno bi bio raspolozen za razgovor no bilo je jos prerano... uputili su jedno drugom pogled koji je govorio:"Ne pitaj nista... jos nisam sasvim svoj(a)".pogledom zaokruzio je okolo. Nista novo... ista ekipa, jednako zadimljeno & mracno, jedino se u sekciji neki nadobudni freak izivljavao nekakvom "peglaonom"... Nema veze, pomislio je, za stari rock je prerano... Kolorit je oduvijek bio zanimljiv... dapace bilo je to mjesto na kojem bi sociolozi bez problema mogli sjediti satima i promatrati zbivanja... Od najrazlicitijih salica, uglavnom okrhnutih, pepeljara uvijek prepunih opusaka i onih ogledala koja su nekako jos vise izoblicavala sliku tog mjesta... pa ipak, uvijek je bilo puno i uvijek si mogao sresti nekog poznatog. Zapravo tu je svatko svakog znao jer jednostavno nije bilo nacina da ne znas ekipu s kojom svako jutro kave ispijas a navecer se vidis na slusaonici ili kakvom koncertu. Nakon neizbjeznog pozdravljanja sa svima napokon se smjestise u jedan od separea. Prvi srk kave... i dalje obicna crna... gorka... bas kakvu voli. I vec je posegao u dzep kaputa vadeci kutiju pljugi... Dobri stari Vasa Kojot, uvijek tu kad ga trebas. Kres... fajerstarter opet ne radi... damn,rece u sebi, bacajuci pogled okolo trazeci zrtvu za uzicat malo vatre. Tad ju je spazio... sasvim novo lice i poprilicno zanimljivo k tome. Savrseno se uklopila u ambijent. Kratko posisana brineta s oblekom u stilu 80-ih. Opazio je upaljac na stolu i uputio pogled onako vise ispitivacki i na njeno lagano klimanje i smjesak ustvari vise gestu lica posegao je za njim i mirno, nonsalantno zapalio pljugu te vracajuci upaljac promrmljao thanks. Ispijali su kavu u miru kad mu na um padne ideja i on izusti kratko: "Sah!?". Naravno frend se odmah slozio i nekako tromo napustio separe gegajuc se do sanka i donoseci chess set koji je odigrao tko zna koliko partija. Razgovor uglavnom isti... di cemo van, kakve su zene danas i naravno neizbjezna hvalisanja i price o osvajackim pohodima. ponekad se pitam ne bi li i veliki Cyrano mirno i strpljivo slusao te price pokusavajuci nauciti stagod iz njih. Naravno vecina tog bila su laprdanja... ali svejedno slusatelju sastrane bilo bi zanimljivo koliko truda doticni ulaze ne bi li ih prikazao istinom. Nisu slusali jedan drugog, bio je to dobri stari obicaj dok ne zapocnu partiju. Tad slijedi koncentracija i dalje se sve odvija u tisini. Nije bas volio sah... igrao ga je vise jer se igralo, pa ipak povremeno je znao iznenaditi protivnika. 1. D2-D4 Sf3... krenulo je... klasika... Igralo mu se no nedostajala je koncentracija... ona brineta mu nikako iz glave nije izlazila... s vremena na vrijeme bacio bi pogled prema njoj. Jos uvijek sama u separeu... hm... promotrio ju je malo bolje. Bas njegov tip. Dobro gradena sa solidnom 3com i pogledom koji govori da zna sto hoce. Kopkalo ga je to... nije bas puno zena zalazilo u KSET a ova je definitivno bila primjecena... zasto jos uvijek sjedi sama? Pokusao se skoncentrirati na igru ali nije islo... Izgubio je i tu partiju. Krenula je nova i bas je zaboravio na komada u susjednom separeu kad jedan "slucajan" pogled dok je cekao protivnika da povuce potez otkrio mu je da vise ne sjedi sama... bas naprotiv... visoka, privlacna crvenokosa, ocito stara frendica zakljucio je po razgovoru koji je uslijedio, pridruzila joj se. Pustio je to i jednostavno igrao sah dobivsi slijedecu partiju. Posljednja partija za danas... nikad nisu vise od 5 odigrali u komadu... sve u svemu dozivio je poraz,dvaput remizirao i jednom pobjedio. Ovo je bila odlucujuca partija i da bi bilo jos interesantnije pala je oklada... porazeni placa rundu za ekipu slijedeci put kad se van ide... Dobro reko, tu sam te cek'o.. pomislio je, sa zadovoljstvom trljajuci ruke pri pomisli na dobivenu partiju. Klasicno otvaranje i zatim prelazak u francusku obranu. Bit ce gusto pomislio je odigravsi o--o. Pogledao je na sat... deset do 11 kad pocinje film... hmm treba pozuriti... opet pogled na one dvije zene... hmm nekako bas nije imalo smisla da crna sjedi u krilu ovoj drugoj... istina ekipa se skupila gledat Palp ali mjesta je bilo da sjednu jedna kraj druge, sto to izvode pomislio je... odmahnuo je nesvjesno rukom i nastavio igrati... partija je zavrsila remijem naravno... a onda su se zagledali u film. Za sve vas kojima je gledanje filma u KSETu nepoznanica... cijeli prostor je zamracen, ozvucenje dovoljno glasno da se ne da razgovarat, tek prigusena svjetla u separeima. S obzirom da je bio Tarantinov fan Pulp je gledao odavno pa mu i nije bi narocito zanimljiv, ali je pogled na njih dvije bio... S mracnijom atmosferom kao da je sasvim nestalo straha i ono sto je dotad bilo tek bezazleno sjedenje u krilu prijateljice dobilo je sasvim drugu dimenziju. Crnka se nagnula pokusavajuci nesto reci na uho a zapravo je usnama tek lagano dotakla usnu resicu svoje ne vise frendice vec cure... sad je razumio onaj pogled... Ocito je da su macke vec dobro poznavale jedna drugu i slijedeci prizor nije ga iznenadio... iako je sve izgledalo slucajno tijelo crnke je bilo izlozeno znalackim dodirima njene partnerice... obje, iako obucene, znale su jako dobro sto izazivaju jedna kod druge i zaboravile su na mjesto i vrijeme bile su svjesne jedino dodira koje su izmjenjivale. i tad duboki pogled u oci... dodir usana isprva lagan a zatim poljubac... pravi... gotovo filmski... njezan i strastven istovremeno. Zatresao je glavom u nevjerici... sve se to zbivalo tu pred njegovim ocima a ipak kao da je bio miljama daleko... jedino znojni dlanovi i uzbudenje koje je raslo dokazivali su da je sve to stvarno i da je uistinu na metar dva od dvije zene sto se vole. Kao opcinjen, promatrao je pocetak ljubavne igre... pokreti tijela bili su kao u slow motionu i iako je sve to trajalo mozda tek minutu dvije njemu se cinilo kao vjecnost. ... girl you'll be a woman soon... podloga u filmu... zatvorenih ociju dok usnama su istrazivale jedna drugu bile su jedno, bar na tren... razdvojise se tek na tren kako bi zauzele bolji polozaj i nastavile igru. Crvena je sad dlanovima milovala unutrasnju stranu bedara cure u svom krilu utiskujuci male poljupce u njen vrat... Jedan pogled na njeno lice govorio mu je koliko uziva u tim dodirima... poluzatvorenih ociju i usana otvorenih taman toliko da ispusti necujni uzdah... izgubljena u sasvim drugom svijetu punom strasti... Ipak negdje u njoj nesto joj je govorilo da ih tip prekoputa promatra i to je samo jos vise palilo neugasivu zelju u njenom tijelu... Ipak, blago je odmakla glavu djevojke koja joj je pruzala zadovoljstvo... rekla joj nesto na uho na sto su se obje nasmijale, poljubile se jos jednom dugo i vruce a zatim uputile pogled pun pitanja tipu koji ih je gledao... Nije mogao izdrzati njihove poglede... ustavsi krenuo je prema izlazu i prosavsi kraj njihova stola bez ijednog pogleda kad zacu glas i osjeti ruku na svojoj nadlaktici... okrenuo se,vidio crnku i prisao stolu uspjevsi prozboriti tek hvala za predstavu... nesto eroticnije jos nisam vidio... Namignuvsi mu, crvena rece:"Nisi jos nista vidio..." -"Valjda cete jos navracati tu, bilo bi steta propustiti pogledati tako dobre filmove... c ya... zurim." Uzela mu je ruku na tren i vadeci kemijsku odnekud napisala nesto na dlanu... Izasao je bez rijeci, zbunjen... Dosavsi na MUE pogledao je sto je napisala... bio je to broj phonea.... blazenom osmijehu na njegovu licu toga dana nitko nije znao uzrok ... nije li zima toplo godisnje doba pomislio je te veceri lezeci u krevetu s mislima na dogadaje tog dana...

-----Original Message-----         From:  figlio         Sent: Thu 5/20/2004 1:44 PM         To: padre         Cc:         Subject: Happy birthday...
DOD or should I say dear old dad... another year has gone by... You've made some things, both good & bad... no matter... You're still pursuing your goals... Keep it up...                Best wishes,                     D.        --------------------------------------------------------------I've gone to find myself. If I should happen to return before I get back tell myself to wait.--------------------------------------------------------------
 
 
Thanks,
I finally had to start pursuing my goals, maybe you've realized that over last couple of years, the time flies and the life with it, and I am terribly sorry if by doing that I am hurting someone. That is not my intention at all. Since my sandclock goes to its end I have to do some changes that will hopefully help everyone.I certainly want to discuss it with both of you, but please understand this must not be done by phone.
In short I think I've done my bit in here
thanks again for your mail,(D)OD
---------------------------------------------DMVS ili trebam reci Dragi Moj Veliki Sine,Na pocetku fala na cestitki i dobrim zeljama. Jucer se i nismo bas napricali, prvo ti si startal krivo a drugo jos gore ja koji sam stariji i necu reci pametniji ali sigurno iskusniji sam odgovoril krivo.Poslije kad sam te nazval ti bas i nisi imal vremena za pricu, to je ok trebas brinuti o sebi. Nadam se da si se dobro zabavljal u gradu. Postoje stvari koje nije red razgovarati na telefon, koje iz raznih razloga nemogu biti objasnjene pa i one koje se ne smiju razgovarati na telefon.Zato molim za strpljenje do se ne vratim , nista se narocito ne dogadja, nista sta se vec nije dogadjalo i prije, samo ovaj puta ja MORAM reci dosta. Ne trazim razumijevanje, ne trazim nista zapravo samo mir dok pijesak ne iscuri. Odluku ne mogu promjeniti, onu koja je prije puno godina donesena samo kaj je sad dosla na red. Zato bi bio red da se mi lijepo sjednemo i razgovaramo ko odrasli civilizirani ljudi, kao familija bas i neide (to si rekel kad si bil debelo punoljetan - vjerojatno imas pravo). Mozemo se lijepo i posteno dogovoriti sve kaj treba i ostati ljudi ili to postati whatever.Ciao per adessoOtac
 
Vratio se...i sto sad?

pozdraf svima najprvo...
jucer je u ovim nasim krajovima bio petak. Neki vele da je to dan za metak... al dobro... odlucio sam da u ovom logu necu se doticat ni ljubavi ni rata... tako da nista od detaljnog analiziranja te teze.
sto sam ja zapravo htio kazat? pa zahvalit se jednom svircu za jucerasnji sevdah... i drustvu s kojim sam bio... uz mlaku zuju i puno dobre glazbe.. a after je bil privatnjak i to fantastique... fala majstore... Subotnje jutro docekalo me u tramvaju na putu doma.... svjetlo... bljak... zbudil sam se tek oko 3 popodne...
Jedino mi fale oni cevapi iz Cingaca na koje smo trebali otic a nismo... a bumo valda bude jos petkov...
 
Eh da ... jos link... www.rtl.hr a dole je poruka:
Warning: mysql_connect(): Too many connections in /home/httpd/RTL.HR/lib/db_mysql.inc on line 75Database error: connect(localhost, rtlhr, $Password) failed.MySQL Error: ()Session halted.
 
p.s.        I've gone to find myself. If I should happen to return before I get back tell myself to wait

Galicia

Pred zoru je sa njine strane obično muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
U inat ću i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... Kakvu dobru vest...

I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
Al mira ni čas... Sve živo pali na nas...
Fotograf jedini metkove špara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...

U sumrak je sa njine strane obično žal...
Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
U snu mi pleteš beli šal za maškare...
Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa... Kao violončelo...

I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na večernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino čemu se molim...
Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
Dok otiče Visla... Natraške, van smisla... I kreću jata pokisla... Daleko...


Daklem eto stigao je... novi i drugaciji... a ipak isti...

dvadesetak tisuća komada ruža najrazličitijih imena rasprodano je tek što se pojaviše... a nije bio ni dan žena...

Ne razumijem... 6 kuna za jutarnji... a koliko je među njima onih koji tog istog Umberta nikad ni otvoriti neće? Statistika bi rekla da smo vrlo prosvjećeni i senzibilni... ali danas sam vidio dvojicu koji su se potukli ispred prodavaonice novina oko zadnjeg primjerka s knjigom... dakle... nema veze što je i čemu služi, uzimamo sve dok je besplatno!

iliti jednom k'o nijednom...

Otkud sad najednom nakon toliko vremena padne mi napamet bas to... jednom ko nijednom?
Kundera, valjda... nepodnošljiva lakoća postojanja...

Lako i Teško... dvije suprotnosti. Podsjeća me na priču o onom Ćupu, snovima, javi...

Da, i ja sam jednom voleo zbilja... i to je bilo to... a onda otide sve u honduras i poceh traziti sebe. Nju sam odavno prestao... Nadjoh se, sretno koracam naprej,Sreca i ja. Poprimila je jedan sasvim drugi oblik ta Sreca... da'l zbog tog sto izdaleka sve izgleda drukcije... ne znam. Tu je moja Sreća...

Kažu da bolje se rodit bez pameti nego bez Sreće, opet ne znam. Sreća je tu i sretan sam...

Svrha blogginga ovog? Pitanjce... koliko Sreća čovjek u životu može imati?