Tvoj osmijeh mi popravi dan :)))

Evo opet mi se provlaci ta recenica kroz glavu. Vrti se i vijuga izmedju misli o svakodnevnici, o vaznim i nevaznim stvarima...
"Sto ucinio si najmanjm medju nama - ucinio si meni!"
to odzvanja u mojoj podsvjesti...a ja sam najmanji ovdje.

Oprostio sam i sebi i svijetu. Amen.
S kim si, takav si...okruzen sam propalicama, niskoristima i bezveznjacima. Medju njima sam najbolji. Cemu sve to?
Idem korak dalje.
Velim sebi: I like it. - mislim, svidja mi se ovaj moj zivot. Miran sam u sebi i ne postoji briga, koja mi krade san. Vise od toga mi ne treba. Mozda sam sebe zavaravam, ali upravo mi se ovako svidja. Bezbrizan sam i uzivam u onome, sto me okruzuje.
Nemam niti brzi porsche, niti ogromnu kucerinu na najskupljem mjestu u gradu...ma, nemam nista i upravo to mi se svidja.
Imam dvije zdrave noge i stignem kud god podjem. Imam dvije zdrave ruke, da stvorim, sta god mi padne na pamet. Imam ljude, koji me vole, imam zene koje me vole i zele. Imam jos nesto malo novca, koliko mi treba za jelo kupiti, a i ako toga ne bude jednom, necu ostati gladan. Imam krov nad glavom. - Sta ima veze, sto nije moj - meni sluzi i to mi je dovoljno.
Pogledam zelene krosnje pred mojim prozorom, udahnem duboko i pomislim samo jos jedno - jedino sto mogu uopste misliti:
I like it.

Palim jos jednu cigaretu. Zapravo mi nije do toga, ali nervi traze svoje zadovoljenje. Nikotin navodno brze i jace stvara ovisnost nego heroin. Trazim sebi novu partnericu. Zapravo mi nije do toga, ali i samoca ubija pouzdanije od svakog otrova. Sjedim pred kompjuterom, a zapravo...

Jesam li vec negdje spomenuo, da sam ja "laki" muskarac?
"Lakog" muskarca cete najbolje po tome prepoznati, sto ce vam se - u trenutku, kada ga ugledate sa partnericom - nezaustavljivo i neumoljivo nametnuti pitanje: "Pa sta on kog vraga trazi sa njom?"
"Laki" muskarci jednostavno nisu u stanju odabrati sebi odgovarajucu partnericu...niti po pitanju intelekta, niti po ljepoti, niti po bilo cemu drugom. Cak niti dobar ili los sex njima nije nekakav posebni kriterij.
Ta lijena i priglupa gospoda uzmu prvo, sto im dodje pod ruku i vjeruju, kako su time ispunili svoju gradjansku duznost i ne trude se dalje. Ponekad se igrom slucaja nadje po neka druga zena u blizini, ponudi mu (naizgled) nesto vise, pa se on polakomi i ...
Ne moram vam sve ruzne detalje ovdje nabrajati.
No eto, ja sam jedan takav lak muskarac - laka roba, za jednu sezonu, ali ne i vise. Potrosan sam i jeftin. Moze me imati skoro svaka, kojoj je do toga stalo...no, s vremenom ih je sve manje.

Ej, kakvih budala ima na ovome svijetu...
Pricao mi prijatelj o jednoj curi. Znao sam je onako iz vidjenja. Zgodna srednjoskolka, bujnog tijela - mamila je svim muskarcima pogled i krala im ono malo pameti, sto je poneki jos imao.
A, bila je mangup - prava luda sarajevska raja. Nije ona nikome ostajala duzna - odbrusila je svakome, kako mu i spada. Svejedno joj je bilo, je li on jaci od nje ili ne, svakom glupanu je ona u lice rekla da je glup, svaki je udarac uzvratila udarcem.
To zaista nije bilo nikakvo cudo, jer druzila se sa najgorim i najopasnijim lopovima u gradu i uzivala je njihovu neprikosnovenu zastitu. Nju niko nije smio dirati nekaznjeno - to je bio red i to se znalo. Oni su i tukli i krali i silovali i jos tu i tamo i druge uzasne stvari radili, ali nju su iz nepoznatih razloga beskrajno postovali i stitili.
Jednu vecer, dodje jedan kreten sa strane u kafanu, gdje je ona sjedila sa svojim drustvom, pa posto je poznavao neke od njih, sjede i on medju njih.
Zapela mu je ona odmah za oko. Nije mogao pogled odvojiti od njenih velikih grudi. Nakon sto se ispozdravljao sa poznanicima i pozdravio ostale, poce se on odmah njoj udvarati:
"Ej, mala, a cija si ti?" - "A, nicija! Cija bih bila?" odbrusi mu ona kratko.
"E, a mogla bi ti meni veceras malo picke dati." - rece on, onako pun sebe, sa smijeskom na usnama, trazeci pri tom pogledom podrsku medju poznanicima. Sjedio je sa sakama na koljenima i izbocenim laktovima, malo nagnut naprijed, kao pred skok, znajuci, kako ce na taj nacin ostaviti pomalo zastrasujuci utisak.
"Hajde odjebi!" - bio je njen kratki odgovor.
"Ma, 'ajde bona. Sta si taka?" pokusa on na "fini" nacin jos jednom, no jedan ga prijatelj malo umiri i rece mu, neka je pusti na miru, pokazujuci glavom, na ostatak drustva za stolom i na opasnost od ozbiljnih posljedica, ukoliko se ne umiri.
Ali, kako je vecer prolazila i kako je alkohol sve vise djelovao, to se i on sve manje mogao suzdrzavati, te mu se sve cesce omaklo sa usana - upuceno u njenom pravcu: "A mogla bi ti meni malo picke dati!"
Sve, dok i njoj vise nije prekipilo i dok nije ustala, gledajuci ga namrgodjeno u oci i izderala se na njega, kao na malog skolarca:
"Znas sta? Meni je moja mati moju picku dala, a ti idi, pa pitaj svoju mater!"
Oni koji su ga od prije poznavali se zaklinju, da nikada nisu vidjeli gluplji izraz na njegovom licu. Zaboravio je cak i odglumiti bijes i izazvati tucu.Taj idiot vise nikada nije vidjen niti u kafani, niti u daljoj okolici. :)))
Od tada se pokoja ponosita sarajka usudila i ponoviti te rijeci: "...pitaj svoju mater!"
 

...najveci su krompiri - tako barem tvrdi narod ovdje kod mene u susjedstvu. A ovdje na iskrici bih rekao: kod najruznije babe, najljepsi u blogovi.
Niko ne zna, tako lijepo o ljubavi sanjati, kao najruznija baba i niko se ne zna toliko obradovati sexu, kao bezubi djedica, mlohavoga trbuha.
Zakljucujem ovu moju nocnu tiradu tvrdnjom, kako ruzne zene imaju barem tri puta vise uspjeha kod muskaraca - jer se barem desetostruko vise oko njih trude.
Uh. Jadan li sam.

...i potom me pitala: "Koliko si prsta u mene uspio ugurati, dva ili tri?"
"Pet." - odgovaram kratko.
"Dokle?"
"Do ovdje."
muk...
"Htjela si..."

U beskrajnom vrtlogu slova trazim tvoje ime - tajnu poruku, da jos volis me.
U nemiru kosmarnih misli trazim sjecanje na tvoj lik - spas od bezdana.
U besanim nocima zudim za tobom - mirna luko moga ludog srca.
U bezbrojnim ocima trazim tvoje - iskru, koja meni zivot znaci.
U tudjim uzdasima, trazim tvoju putenost - ali je nigdje ne nalazim.
Ostaju mi samo sjecanja, sve blijedja, sve manja - nema te...vise nisi uz mene.

Veceras mi je sve kako treba. Nedostaje jos samo da kazem: "Skini se i donesi mi pivu." :))))

Upravo sam pogledao, onako iz puste znatizelje koliko je ljudi trenutno online. Zanimalo me je, koje nickove si ljudi daju. Ponekad se tu nadje i vrlo zanimljivih stvari. Prvo pogledah zenske nickove, pa potom pogledah i muske...i sa cudjenjem ustanovih, da je trenutno barem cetiri puta vise muskaraca online, nego zena.
Ovdje na blogu se vrti tek nekoliko blijedih likova poput mene, sto znaci, da svi ostali imaju nekakve partnerice i partnere, sa kojima se upravo dopisuju...ili pak unezvjereno traze sebi novu zrtvicu, da bi potom poslali svoju "amorovu strijelu" - tipa: "Hej, bok." ili "Sta se radi?" ili " Jesi li sama?"
Kako bilo, podsjeti me to na onaj moj dozivljaj od nedavno... Pa te zene ovdje moraju barem cetvoricu musih upravo sada zapricavati, odrzavati kontakte, biti pristojne ili odbojne...i sve to istovremeno.
Moj duboki naklon drage moje, za vasu sposobnost istovremenog odrzavanja kontakta sa bezbrojnim uspaljenim tipovima.
Kako bi bilo, sve te upade nekako sortirati i napraviti programcic, sa kojim bi se prema potrebi mogli sortirati oni koji su trenutno uspaljeni (za slucaj akutne nehebice), od onih koji bi malo sa vama pricali (kada vam je dosadno). Moglo bi se jos izdvojiti i grupicu onih, koji ama bas nista nikada ne rade i nikada vam se nece pribliziti, jer svo vrijeme sjede na blogu i brljaju nekakve tekstove (kojini njima nisu sasvim jasni).
Ako imate konkretne prijedloge i ideje, za pravljenje jednog takvog programa, mogli bi nesto zajednicki organizirati i Vama zivot malo olaksati. Mozda bi poneka onda nasla i malo vremena za mene, dok njezin komp jos trazi onog "pravog" partnera za tu noc...  :)))

 
 Caletova pesma

Ne pitaj me nikad vise
zasto neven ne mirise
ne secam se, to je prica duga

Ne pitaj me tu pred svima
sta to na dnu case ima
ne pitaj me nikad zasto cugam

Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv

Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo vino trazi

Ne pijem sto uzivam
nit sto mi dobro stoji
pijem da njega napojim

Ne pitaj me, ne znam kaz'ti
di ce koja zvezda pasti
di ce pasti dugme s mog kaputa

Na pitaj me sto na kraju
svi kerovi za mnom laju
ne pitaj me nikad zasto lutam

Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv

Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo mesto trazi

Ne lutam sto uzivam
nit' miris druma volim
lutam da njega umorim

Ne pitaj me dal' je zima
dok po rosi s ciganima
brilijante za kravatu biram

Ne pitaj me zasto ptice
ne slecu na svake zice
ne pitaj me nikad zasto sviram

Bolje da sesir nemam
pod njime djavo drema
sneva i izvoljeva, djavo mi je kriv

Budi me u zlo doba
za njega red ne vazi
on mora sve da proba
to djavo pesmu trazi

Ne, ne sviram sto uzivam
nije to pesma prava
sviram da njega uspavam

(Djordje Balasevic)

Volim malo depresivne zene. To ti je. kako bi se tamo kod nas reklo - laka roba. Nasmijesis joj se, klimnes glavom...i ona te vec hoce, zeli, zaljubljuje se u tebe od vrtica ili barem od osnovne skole i sve ide kao podmazano.
Dok im se onako nehajno udvaras, one te hvale, ugadjaju ti. Ma, njima si najbolji. Kada odes, jos uzdisu za tobom...nadajuci tako ostaviti dobar dojam...grcevito dobar dojam.
Znam, koja je to njima muka. Bile su godinama sa nekakvim idiotima, pa misle, kako ce sada konacno nesto od propustenoga zivota nadoknaditi. Eh...
Niko te ne moze toliko lagati, kao sto sam sebe mozes. Niko!
Zato volim te zenice, uvjezbano namjestenih osmjeha - kojima oci za svakim ko im se (konacno) priblizi gladno zure.
I znas li, koji mi se moment sa njima neponovljivo svidja?
Onaj, kada skidaju gacice predamnom. Pune gorljivog iscekivanja, kada ce doci TAJ TRENUTAK. Hahahaha
Kako se samo uvijaju, kako bi prekrile glad. Kako se samo jos bore sa ostacima morala, kojeg su godinama drugima i sebi namicale - za koji su se tako zustro borile...
I onda, kada zaista dodje veliki i toliko dugo ocekivani moment, onda se osjecaju kao kraljice - ne ispravljam se - onda jesu kraljice. Maestralno uzivaju u bljesku - u eksploziji svih nakupljenih hormona.
Suze radosnice im naviru na oci.
To je svaki puta iznova i za mene jedan dirljivi trenutak. Trenutak, kada se njihova toliko dugo sputavana ljudskost izrazava u jednom kriku oslobadjanja - od svega i svih...od glupih "bivsih", od odvratnih svekrva, od briga za potomstvo i za prestiz u familiji, u susjedstvu, na poslu - od cijelog glupog i besmislenog svijeta u kome su poput prelijepih i bekrajno nesretnih ptica bile zatvorene.
Znas, zapravo su zene lijepa stvorenja. Zapravo ih iskreno i volim - sve...i debele i mrsave i lijepe i ruzne...jer svaka, ama bas svaka nosi u sebi zavjet zivota...iskru, koja nas cini ljudima.

..."Ma, idem u ZG prakticki samo na sex, a posjetit cu i prijateljice."
pa hajde i lijepo mi se provedi. :)))

Nasmijesila mi se koketno i ispricala se na tren. Vidio sam u njenim ocima onu nestrpljivost ovisnice...ovisnice o netu i virtuali.
Otisla je u drugu sobu, sjela je za svoj komp, ukljucila ga i sacekala je strpljivo, dok je sistem startovao i provjeravao bezbroj stvari. Ostavila je vrata tako otvorena, da sam sa trosjeda mogao pratiti svaki njezin pokret. Sjedila je smireno, uranjajuci mislima vec u virtualni svijet, cija su se vrata polako...sasvim polako otvarala pred njom. A potom je zaronila i plivala, kao da je to jedini svijet kojeg poznaje...brzo i sve brze.
Utipkala je brzo i bez razmisljanja svoj nick i kod, kliknula na "ulaz", preskocila je dosadne reklame i ciljano posla na njezin chat.
Nije to trajalo mozda niti pola minute, a vec su krenuli prvi prozorcici, sa pozivima na privatni chat. Tijelom joj je prostrujio trzaj, kao kada se vlak prikaci na lokomotivu. Sjedila je kao zalijepljena za udobnu stolicu, ali njezina glava se nervozno pomicala, podrzavajuci njezine napore, da se usredotoci na sugovornike na raznim prozorcicima. Pokusavala se uziviti u svakog sugovornika...biti samo za njega prisutna - barem u trenu, dok mu tipka odgovor.
Bilo je tu nekoliko starih poznanika, sa kojima je vec bezbrojne sate provela, kako na chatu, tako i u krevetu. Bilo je tu i nekoliko onih, koje jos nije imala prilike licno upoznati, kao i nekolicina onih. koji su se tek bojazljivo javljali po prvi puta.
Svima je slala ohrabrujuce poruke. "Da. Veselim se sto si mi se javio...Lijepo od tebe...kako si veceras...Jesi li za malo uzivanja veceras..."
Mislio sam, da tu zenu poznajem...ali u ovom izdanju je jos nikada nisam dozivjeo.
Zapalio sam jos jednu cigaretu, popio jos malo soka. Bio sam zedan.
Mislio sam, da ce ona zaista samo na tren pogledati, da li ima jos nesto vazno medju njenim e-mail porukama i da ce se onda vratiti k meni, kako bismo nastavili razgovor. No, ona je i dalje sjedila...nemocna, da se odlijepi od ekrana.
Nakon 5-10 minuta mi je to pocelo izgledati besmisleno. Ustao sam i prisao joj. Nije ju smetalo moje prisustvo...zapravo, nisam imao utisak, da me je uopste bila svjesna...iako sam je uctivo pitao, da li ce je smetati, ako joj malo gledam preko ramena. Pogledala me je samo kratko preko ramena uzarenim ocima, kao da sam dio jednog sasvim nepoznatog, dalekog svijeta, klimnula potvrdno i ponovno prikovala pogled na monitor.
Bio sam zadivljen njezinom preciznoscu i brzinom, kojom je preskakala sa jednog prozorcica na drugi, tipkajuci uvijek odgovarajuci odgovor svome chatpartneru. Razgovori su vec otisli poprilicno daleko i nije bilo lako pratiti razlicite smjerove u kojima su se razvijali.
Sa jednim se tek upoznavala - njezno i pomalo naivno zvuceci, davala mu je njeznu nadu, da bi mozda moglo biti nesto malo vise. Na slijedecem prozorcicu je vec (virtualno) sjedila svome chatpartneru na licu, vristala od uzitka, dok je osjecala njegov ... u ruci i na usnama. Treci ju je kaznjavao lupanjem po straznjici i gnjecenjem sisa... ne sve vam ne moram prepricavati.
Ta zena nije bila profesionalka, ali svaka bi joj profesionalka pozavidila na brzini i spretnosti, kojom je vodila svoje virtualne partnere njihovom vrhuncu. Ona je uzivala u njihovoj napetosti u njihovom uzitku - u njihovom svrsavanju...tamo negdje daleko u beskraju interneta.
Ne. Zaista tu zenu nisam poznavao...i vjerovatno je bolje, sto je tako.
Tu ovoj prici nije kraj. Ne. Jedni su se oprastali za tu noc od nje, a drugi su dolazili... U jednom predahu sam joj zapalio cigaru i pruzio joj. Zahvalno me je pogledala, rukom mi njezno zagrabila unutarnju stranu butine, da bi u slijedecem trenu, poput izgladnjele ribe grabljivice zaronila ponovno u svoj privatni svijet.
"Da li si sada vec pomalo napaljena od toga?! upitao sam je. "Mhmmm" promumljala mi je u znak potvrde - potom dodajuci jasnije: "Oh da. I te kako..."
Ustao sam se sa stolice, otisao u njeno kupatilo, ostavljajuci je, da se i dalje napaljuje. Oprao sam znoj prethodnih dana sa sebe. Nisam imao deo, ali znao sam, da mi nece niti trebati veceras. Ovlas sam ogrnuo kosulju, ostavljajuci je otkopcanom i vratio se ponovno na moju stolicu. Ona uopste nije primjetila, da ja pored nje sjedimrazgolicen. Ona je i dalje tipkala...duboko uronjena u duse svih tih muskaraca, koji su je virtualno zeljeli, voljeli, imali...
Pricekao sam slijedecu malu pauzu, pripalio joj jos jednu cigaru, pruzio joj i nagovorio je, da se na kratko ustane sa stolice, kako bih joj raskopcao i skinuo hlace. Pomalo nestrpljivo je sacekala, da joj otkopcam gumb i svucem farmerice. Kleknula je na stolicu, pruzajuci mi straznjicu, i dalje ne prestajuci tipkati sa svojim ljubavnicima.
Bila je napaljena...beskrajno vrela i zeljna. Stenjala je, dok sam je ..., ali nije odvajala pogled od monitora. Tek tu i tamo je na tren uslijed nemoci prekidala pisanje, dok malo uhvati daha, da bi potom sa jos vecim zarom tipkala.
Teme su i dalje bile jednako sarolike, kao i na pocetku veceri: pocetnici, poznati i nepoznati, sadisti i normalni...svakakvi tipovi su se istresali u mislima na nju...a ja sam je imao uzivo.
Odradio sam ja svoje, istresao se, sjeo, zapalio cigaru, predahnuo, nesto pojeo i popio, pogledao sta ima jos na nocnom programu tv-a - a ona je i dalje klecala na stolici, tipkajuci.
Jos sam je jednom zajasio i jos uvijek je bila zeljna. Jos uvijek je htjela beskrajno mnogo.
Mislio sam, da sam tu zenu poznavao. Ne! U ovom izdanju je nikada do sada nisam dozivio.
Sve skupa je trajalo beskrajno dugo. Ni ja vise nisam najmladji - a ona je od mene jos i dobro starija... Tek pred zoru je rekla: "Ja ne mogu vise...a izgleda, da ni na netu vise nema nikoga."
 

Evo, takoreci preko noci se osjecam stariji - za cijelu noc stariji. Uvjezbavam moju etidu i pravim greske - uvijek na drugom mjestu. Teske dijelove sam vec perfektno uvjezbao. Na jednostavnim dijelovima mi poklekne gudalo, odluta prst, zaluta tvoj lik. I - onda opet iz pocetka.
Etida je samo vjezba...vjezba za prste, vjezba za ruke - tehnika...a misli mi lutaju nemirno - kroz noc.
Srce se ponovno puni krvlju. Za jedan otkucaj srca sam opet postao stariji - samo muzika i moji osjecaji, jos su ostali isti...