Crtice

Nježnost je čežnja da od drugoga primiš život, nježnost je težnja za životom, zato su nježnošću obavijeni oni dijelovi tijela koji daju život.
Spolnost u nama je nježnošću obavijena. Ako neko u spolnost ulazi samo sa čežnjom za užitkom, odbacuje nježnost, "Ja svoju ljubav moram uvijek iznova osvajati. Nikada ne mogu reći da imam pravo na nju. Uvijek moram početi u sebi: Ti si mi dragocjena kao takova, taman da me nikada ne zagrliš, da nikada s tobom nemam intimne odnose - ti si meni dragocjena što postojiš."
Ta ljubav: dobro je što ti postojiš, ta ljubav može izliječiti

Nitko nije mogao razumjeti miris
tamne magnolije tvog trbuha.
Nitko nije znao da mučiš
kolibrića ljubavi među zubima.
 
Tisuću je perzijskih konjića spavalo
na trgu s mjesecom tvoga čela,
dok sam četiri noći obuhvatao
pojas tvoj koji je dušman snijega.
 
Između sadre i jasmina, tvoj pogled
bijaše blijeda grana sjemenja.
Tražio sam, da ti dam, po svojoj nutrini
slova od bjelokosti, koja zbore uvijek,
 
uvijek, uvijek: vrt moje agonije,
tijelo tvoje zauvijek nedostižno,
krv tvojih žila u mojim ustima,
usta tvoja bez sjaja za smrt moju.

Por una mirada, un mundo;
por una sonrisa, un cielo;
por un beso..., ˇzo no sé
qué te diera por un beso!
 
Za jedan pogled, svijet;
za jedan osmjeh, nebo;
za jedan poljubac.....ne znam
što bih ti dao za jedan poljubac!
(Béquer)
(za moju Vandu)

OK pokušaću....
 
Ako dok se ljujaju plavi zvončići
    tvog balkona
Pomisliš da uzdišući prolazi vjetar
    šaputavi
Znaj da skriven među zelene listove 
    uzdišem ja
 
Ako dok iza tvojih leđa nejasno ječi 
    neodređeni rumor
Pomisliš da tvoje ime doziva
    udaljeni glas
Znaj da među sjenkama koje te okružuju
    zovem te ja.
 
Ako se sred noći uplašeno uznemiri 
    srce tvoje,
osjetivši na usnama tvojim
    vruć dah
Znaj da, iako nevidljiv, pokraj tebe
    dišem ja.
 
(tebi ljubavi moja jedina)

Si al mecer azules campanillas
     de tu balcón
Crees que suspirando pasa el viento
     murmurador,
sabe que oculto entre las verdes hojas
     suspiro yo.
 
Si al resonar confuso a tus espaldas
     vago rumor,
crees que por tu nombre te ha llamado
     lejana voz,
sabe que entre las sombras que te cercan
     te llamo yo.
 
Si se turba medroso en la alta noche
     tu corazón,
al sentir en tus labios un aliento
     abrasador,
sabe que, aunque invisible, al lado tuyo
     respiro yo.
Gustavo Adolfo Béquer - Rimas y leyendas

Samo su dvije stvari oko kojih je vrijedno brinuti: zdravlje i bolest;
Ako si zdrav, nemaš zašto brinuti, no ako si bolestan, samo su dvije stvari oko kojih trebaš brinuti: hoćeš li ozdraviti ili nećeš;
Ako ozdraviš, nemaš zbog čega brinuti.
Ako, međutim umreš, samo su dvije stvari zbog kojih možeš brinuti: hoćeš li završiti u raju ili paklu.
Završiš li u raju, nemaš zašto brinuti.
Završiš li u paklu, bit ćeš toliko zauzet pozdravljanjem starih prijatelja da nećeš imati vremena za brigu.
Stoga, zašto uopće brinuti"

Ako sve na svijetu ima svoju cijenu,uvijek sam se pitao koja bi bila cijena ljubavi.da li je i ona comodity kao i sve drugo, podložna zakonima tržišta kao i sve robe.da li se kupuje i prodaje po zakonima ponude i potražnje.da li cijenu određuje kupac ili prodavač.da li postoje posebna tržišta za trgovanje, kao i sa svime ostalim robama. 
   Kako naći kupca za svoju robu.da li treba otvoreno nuđati, ili jednostavno čekati da netko vidi što je u izlogu,pa ako mu se sviđa izlog, neka uđe i u dućan.ili treba primjenjivati tehniku rajskih ptica:dama sjedi na grani, a gospodin šizi; skakuće, pjeva, gradi kuće fantastičnih oblika: sa ukrasima, sa divljim oblicima, i naravno moja omiljena kućica - sva sa plavim perjem i plavim stvarčicama.
Cijena ljubavi:stvar odluke, procjene ili jednostavno sreće, po sistemu eliminacije ili slijepe kokoši.kako platiti, što platiti, da li stvar uzeti na rate, pa kako dolaze na naplatu uplaćivati još po jednu ratu.koliko se treba cjenkati, ili jednostavno živjeti pustolovno. kada ti kažu cijenu, pljuneš u dlan i kažeš prodano! 
   Preplaćeno da li imaš pravo reklamirati -vratite mi dio moje ljubavi natrag, nismo se tako pogodili. Obećali ste robu postojane kvalitete,a vidi sada kako se je pokvarila prije isteka roka!Da li imaš pravo reklamirati skrivene mane: prijevaru, nepostojanost,obećanja koja nikada nisu ispunjena, površne poljupce,dosadne večeri, loše vođenje ljubavi. 
    Stvarno treba o tome temeljito razmisliti: kakvu vrstu dionica možeš izdati za svoje društvo sa ograničenom odgovornošću. i ako isto bankrotira, tko će tebi nadoknadite uložena sredstava: poljupce, svađe,dosadne večeri, šetnje po mjesečini.predivno vođenje ljubavi. Ako isto bankrotira, kako ćeš ti svojim ulagačima objasniti sto se desilo:loša poslovna politika, preuzimanje od strane konkurencije, bijeg kapitala u inozemstvo, nedovoljni dotok svježega kapitala od tvojih ulagača. Što sa sredstvima koja su ostala nakon kraha: podijeliti djecu i imovinu,ili pobjeći glavom bez obzira, pa neka se ulagači snalaze kako znaju. 
   Da li se više isplati kupiti nešto svim jeftino i ispod cijene, pa ako stvar nije kvalitetna, fućka ti se - ionako ni plaćeno nije bilo bog-zna-što.Uzeti nešto na rasprodaji, pa dodatnim ulaganjem poboljšati kvalitetu? Tko to može znati, svako ulaganje bez obzira na količinu kapitala je zaista rizično.Da li uložiti sve, ili samo dio, pa ako stvar propadne, rezerve su tu za početi ispočetka. Nemam pojma.ja sam uvijek sve uložio. Nekako je početak ispočetka izgledao kao jedina ispravna stvar: sve si uložio, sve izgubio; nikakvi skriveni aševi nisu ostali u tvom rukavu, ne bi li nekom seljačkom lukavošću pokušao prevariti svoje ulagače. Sve do posljednjeg daha  pokušavao sam spasiti, ono što nije moglo biti spašeno. Prazan, bez crnih fondova, bez skrivenih sredstava, mogu uvijek početi ispočetka:čista obraza pred sobom da sam sve napravio-ako to nije bilo dovoljno dobro, dovoljno jasno,dovoljno ljubljeno, znaci i nije bilo vrijedno ulaganja. Tvoja procjena, tvoj rizik, tvoj skok sa nebodera poslije sloma burze. 
  E sada bih ja ovako mogao ne samo o ulaganjima, nego i transportu i osiguranju ljubavi. Srećom nemam vise vremena. Neki drugi log, možda. 
  Da li moja plava kuća napreduje,ili su trice i kučine prebačene na neko drugo gradilište, koje treba hitno dovršiti?

Počet ćemo s - kornjačom.
Mali je dječak bio jako žalostan kad je svoju dragu kornjaču našao prevrnutu na leđima, mirnu i beživotnu, pokraj ribnjaka. Otac ga je tješio:
- Ne plači sine. Priredit ćemo lijep pogreb za tvoju kornjaču. Napravit ćemo joj mali lijes, pokriti ju svilom, naručit ćemo nadgrobni spomenik u koji će biti uklesano njezino ime. Na grob ćemo svaki dan stavljati svježe cvijeće....
Dječak je obrisao suze: bio je oduševljen planom. Kad je sve bilo spremno, napravila se povorka: otac, majka, sluškinja i, kao glavni, dječak. Svečano su krenuli prema ribnjaku da otamo odnesu tijelo. Ali, tijelo je nestalo.
Iznenada su ugledali kako je kornjača izronila iz ribnjaka i kako veselo pliva uokolo. Dječačić je gorko razočaran gledao svoju prijateljicu, te reče:
- Ubijmo ju.
Antonio de Mello: Molitva Žabe

"Kad bih ponovno mogla proživjeti svoj život, pravila bih više grešaka. Opuštala bih se. Vježbala bih. Bila bih 'luđa' nego u ovom životu. Svega nekoliko stvari shvaćala bih ozbiljno. Bila bih otkačenija. Manje bih vodila računa o higijeni. Više bih riskirala. Išla bih na više putovanja. Popela bih se na više planina, plivala u više rijeka i gledala više zalazaka sunca. Potrošila bih više benzina. Jela bih više sladoleda a manje graška. Imala bih više stvarnih, a manje imaginarnih problema."
Nadine Stair, 85 godina

Jedan se jelen napajao na hladnom izvoru i u vodi s užitkom promatrao svoju sliku. Pomisli s ponosom:
- Što su divni ovi moji razgranati rogovi (baš su muški nekad naivni)! Takvih nema nijedan drugi jelen, a kakve li bijedne noge imam! One nisu dostojne ljepote što ju na sebi nose....
Najednom začuje metež lovaca i prestrašen stade bježati koliko su ga noge nosile, glavom bez obzira.
Kad je htio prohujati kroz gustu šumu, rogovi se zapletu o granje i više nije mogao bježati.
Brzi ga psi sustigoše i krvoločnim ugrizima brzo usmrtiše.
Ugibajući umišljeni je jelen vapio nad svojom sudbinom.
Jadnog li mene! Tek sada znam od kakve su mi koristi bile noge koje sam prezirao, a kakvu su mi bol zadali rogovi kojima sam se ponosio!

Jednom davno živjelo je dvoje sretnih ljudi zvanih Tim i Maggie sa svoje dvoje djece po imenu John i Lucy. Da bi se razumjelo kako su bili sretni, morate razumjeti kakvo je to bilo vrijeme. Vidite, u to vrijeme svatko je pri rođenju dobio malu, nježnu torbu s toplim pahuljicama. Kad god bi netko posegnuo u torbu, mogao je iz nje izvaditi tople pahuljice. Tople pahuljice su se mnogo tražile jer su činile da se svatko tko ih dobije osjeća prožet toplinom i mekoćom. Ljudi koji nisu redovito dobivali pahuljice bili su u opasnosti da im se razvije bolest koja je uzrokovala da im se kralježnica skvrči i da umru.
Tih dana bilo je vrlo lako dobiti tople pahuljice. Svaki put kad bi ih netko trebao, mogao je doći do tebe i reći: želio bih imati tople pahuljice.
Tada bi ti posegnuo u torbu i izvadio tople pahuljice veličine ruke male djevojčice. Kada bi pahuljica ugledala svjetlo dana, nasmiješila bi se i procvala u veliku čupavu, toplu pahuljicu.. Tada bi ju postavio na rame, glavu ili krilo osobe i ona bi se privinula i rastopila na koži i činila da ga prožme dobar osjećaj. Ljudi su stalno tražili jedni od drugih tople pahuljice i kako su se slobodno davale, dobiti ih dovoljno nikada nije bio problem. Bilo ih je uvijek mnogo za razmjenu i svi su zbog toga bili sretni i sjećali se najčešće toplo i pahuljasto.
Jednoga dana zločesta je vještica postala ljuta jer su svi toliko sretni i nitko ne kupuje njezine napitke i masti. Bila je jako lukava te smisli opak plan. Jednog prekrasnog jutra uvuče se k Timu dok se Maggie igrala s njihovom kćeri i došapne mu u uho:
Pogledaj Time, vidi koliko toplih pahuljica Maggie daje Lucy. Znaš, ako tako nastavi možda će ih potrošiti i onda neće ostati nijedna za tebe. Tim je bio zapanjen. Okrene se vještici pa joj reče: želiš li reći da neće uvijek biti toplih pahuljica u našoj torbi kada posegnemo za njima? A vještica odvrati: Ne, apsolutno ne, i jednom kad ih potrošiš, to je sve. Više ih nećeš imati. Potom odletje dalje na metli smijući se i vrišteći.
Tim to primi srcu i počne primjećivati svaki put kad bi Maggie davala tople pahuljice nekom drugom. Čak se zabrinuo i uznemirio jer je volio Meggiene tople pahuljice. I nije htio ostati bez njih. Bio je uvjeren da nije u redu da Maggie troši svoje tople pahulje na djecu i druge ljude. Počne se žaliti svaki put kad bi vidio da ih daje nekom drugom, a kako je i Maggie njega voljela, prestane često davati tople pahuljice drugim ljudima i počne ih čuvati za njega.
Djeca su to promatrala i uskoro pomisle kako je pogrešno davati tople pahuljice svaki put kad ih netko traži ili se tako osjeća. Oni su također postali vrlo oprezni. Promatrali bi svoje roditelje pažljivo i kadgod bi osjetili da netko od roditelja daje previše toplih pahuljica, počeli bi prigovarati. Počeli su osjećati zabrinutost kadgod bi davali tople pahuljice. Iako su uvijek nalazili tople pahuljice kad bi posegnuli u torbu, sve rjeđe i rjeđe su posezali i postajali su sve više škrti. Ubrzo ljudi zamijete nedostatak toplih pahuljica i počnu se osjećati manje toplo i pahuljasto. Počnu im se kralježnice svijati, a ponekad bi i umirali zbog nedostatka toplih pahuljica. Sve češće i češće odlažahu vještici kupovati napitke i masti, čak unatoč tomu što se činilo da ne djeluju.
Dakle, situacija postane ozbiljna. Zla vještica koja je sve to promatrala nije stvarno željela da ljudi umiru (jer mrtvi ljudi ne kupuju njezine napitke i masti), te je smislila novi plan. Svi su dobili torbu vrlo nalik onoj sa toplim pahuljicama, osim što je bila hladna. Unutar vještičine torbe bile su hladne bodlje. Te hladne bodlje nisu činile da se ljudi osjećaju toplo i pahuljasto, već su činile da se umjesto toga osjećaju hladno i bodljikavo. Ali su priječile da se kralježnice svijaju. I od tada, kad god bi netko rekao: „Ja želim tople pahuljice“, ljudi koji su brinuli da ne iscrpu svoju zalihu bi rekli: „Ja ti ne mogu dati tople pahuljice, ali želiš li hladne bodlje?“
Ponekad bi dvoje ljudi prišlo jedno drugom misleći da će dobiti tople pahuljice, ali bi jedan ili drugi promijenio mišljenje i završili bi dajući jedan drugom hladne bodlje. I, kao posljedicom toga, vrlo je malo ljudi umiralo, ali je mnogo ljudi bilo nesretno i osjećalo se hladno i bodljikavo.
Od dolaska vještice razmjenjivalo se sve manje i manje toplih pahuljica. Zbog toga su one, za razliku od ranijih shvaćanja da su dostupne kao zrak, postale izuzetno vrijedne. To je prouzročilo da ljudi rade različite stvari u namjeri da ih nabave. Prije nego se pojavila vještica ljudi su znali biti u skupinama od troje, četvoro, petoro, ne brinući previše tko komu daje tople pahuljice. Nakon dolaska vještice, ljudi su se počeli uparivati i čuvati svoje tople pahuljice isključivo jedan za drugoga. Ljudi koji su se zaboravili i dali svoje tople pahuljice nekom drugom, odmah bi se osjetili krivima zbog toga što su znali da će njihov partner biti ogorčen zbog gubitka toplih pahuljica. Ljudi koji nisu mogli pronaći darežljiva partnera, morali su kupovati svoje tople pahuljice i morali su mnogo raditi da bi za njih zaradili. Neki ljudi su nekako postali popularni i dobivali mnogo toplih pahuljica ne morajući ih vratiti. Ti ljudi su zatim prodavali tople pahuljice ljudima koji su bili nepopularni i trebali ih da prežive.
Drugo što se dogodilo jest da su neki ljudi uzimali hladne bodlje – kojih je bilo bezgranično i koje su bile lako dostupne – bojali ih u bijelo i pahuljasto i davali ih kao tople pahuljice. Te krivotvorine toplih pahuljica su zapravo bile plastične pahuljice i izazivale su dodatne teškoće. Primjerice, dvoje ljudi koji bi se sastali i slobodno razmjenjivali plastične pahuljice, pretpostavljali su da bi im trebale učiniti da se osjećaju dobro.
Umjesto toga, oni su se osjećali loše. Kako su mislili da razmjenjuju tople pahuljice, ljudi su postajali vrlo zbunjeni, pa zbog toga nisu otkrivali da su njihovi hladni, bodljikavi osjećaji zapravo posljedicom činjenice da im se dalo mnogo plastičnih pahuljica.
Tako je situacija bila vrlo, vrlo zloguka, a sve je započelo dolaskom vještice, koja je učinila da vjeruju da jednog dana, kada to budu najmanje očekivali, mogu posegnuti u torbu i ondje više ne naći tople pahuljice.
Ne mnogo kasnije, mlada žena širokih bokova, rođena u znaku vodenjaka, došla je u tu nesretnu zemlju. Izgledalo je kao da ništa nije čula o zloj vještici i nije bila zabrinuta da će potrošiti tople pahuljice. Davala ih je slobodno, čak i kad ju nisu tražili. Zvali su je Žena-bok i osuđivali jer je djeci dala ideju da ne treba brinuti o trošenju toplih pahuljica. Djeca su ju vrlo voljela jer su se uz nju osjećala dobro i počela su davati tople pahuljice kad god su osjetila da im se to sviđa.
Odrasli su postali vrlo zabrinuti, pa su odlučili donijeti zakon kako bi spriječili djecu da crpu svoje zalihe toplih pahuljica. Zakon je proglasio kriminalnim djelom bezazleno davanje toplih pahuljica, bez dozvole. Mnoga djeca, izgleda, za to nisu brinula; unatoč zakonu nastavila su davati jedna drugoj tople pahuljice kad god su to željela i kad god ih se tražilo. Kako je bilo mnogo, mnogo djece, gotovo koliko i odraslih, počelo je izgledati kao da bi se djeca mogla izboriti za svoje.
Teško je reći što će se dogoditi. Hoće li snage zakona i reda odraslih zaustaviti bezbrižnost djece? Hoće li se odrasli pridružiti Ženi-boku i djeci i iskoristiti priliku što će uvijek biti toplih pahuljica koliko god je potrebno? Hoće li se sjetiti dana koje njihova djeca žele vratiti, kad je toplih pahuljica bilo u izobilju jer su ih ljudi davali slobodno????
 
Steiner: Scripts people live

Grljenje je zdravo. Ojačava tjelesni obrambeni sustav, čini vas zdravijima, liječi potištenost, smanjuje napetost, poboljšava san, okrepljuje, podmlađuje, ne izaziva nepoželjne posljedice - ukratko, grljenje je čudesna droga
Grljenje je posve prirodno. Ono je organsko, prirodno slatko, bez pesticida, bez konzervansa, bez umjetnih sastojaka i sto posto zdravo.
Grljenje je praktički savršeno. Nema sitnih dijelova koji se gube, nema baterija koje se troše, ne zahtijeva redovne preglede, troši malo energije, daje visokoenergetske rezultate, dokazano ne napuhuje, ne deblja, ne otplaćuje se na rate, ne treba ga osigurati, ne može se ukrasti, ne podliježe porezu, ne zagađuje okoliš i, dakako, uvijek se može vratiti.

Našao neki čovjek jaje orla i stavio ga pod kvočku. S pilićima se izlegao i orlić. Rastao je poput pileta: kvocao je i kokodakao; čeprkao po zemlji tražeći crve; mahao je krilima i uspijevao poletjeti po par metara.
Prošle su godine. Jednog dana ugledao je, sad već ostarjeli orao, iznad sebe u zraku veličanstvenu pticu.
- Tko je to?, upitao je
- To je kralj ptica, orao, odgovori mu susjeda. On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji; mi smo kokoši.
I tako je orao, misleći da je kokoš, kao kokoš živio i kao kokoš i krepao.
Ljubavi poleti....ne budi kokoš!

Što učiniti?- Dakle nađeš li se pred problemom čije rješenje nisi u stanju dokučiti ni nakon duuuužeg mozganja, baci se na nešto drugo (ali nikako na nekog drugoga). Daj mozgu šansu da se pozabavi problemom (čitaj samnom) bez tvog ometanja.
- Razmotri problem sa svih strana (i iz mog kuta) Možda si nešto previdjela
- Skiciraj stvari, na nekoliko načina (eh baš sam pomislio nešto prosto)
- Imaj na umu da nije potrebno naći savršeno rješenje i savršenu odluku. Zadovolji se dovoljno dobrim rješenjem (dođi)
Još jedan primjer fiksacije:Bio jednom jedan šeik. Imao je devu i putovao pustinjom. I tako je on putovao danima. Hrane i vode je imao dovoljno, no bio je čovjek usamljen: pričao je sa sobom (deva se stalno držala prilično rezervirano), no pojavile su se i druge potrebe. E, to više nije mogao sam sa sobom (čudim mu se - ja sam sebi radim savršene orgazme). Pokušao on sa devom (nadam se da je bila devica a ne devan), no, deva se nije dala, beštija jedna. Natezao se on tako s njom danima, bez uspjeha. Kad jednog dana susretne on skupinu nekakvih pustinjskih razbojnika i s njima, zarobljenu, prekrasnu djevojku.Oslobodi on nju (naravno tako frustriran bio je i opasan) i, dakako, ponudi joj da zajedno nastave put: otpratiće je on njezinu ocu - od kojeg su ovi (mislim razbojnici) bili naumili tražiti otkupninu.Kad je cura došla k sebi, stade mu se zahvaljivati i nuditi mu zauzvrat što god želi (dobro ste pomislili i to...).- Baš dobro, obradova se šeik, pridrži mi onda devu!
Dakle, dođi da mi pridržiš devu!
 
(nemojte pomisliti da sam jako pametan...sve sam prepisao)

Fiksacija: Uporno ponavljanje neke reakcije za koju je već postalo očito da nije uspješan način rješavanja problema.
Dva su lovca unajmila avion i odletjela u savanu u lov. Dva tjedna kasnije došao je pilot da ih odveze natrag. Kad je vidio životinje koje su ulovili, reče:
- Uovaj avion može stati samo jedan divlji bivol. Drugog ćemo morati ostaviti ovdje.
- Ali, prošle godine pilot je dopustio da utovarimo dva ovakva bivola - pobune se ovi
- Pa dobro onda, reče pilot nakon što je malo promislio. Ako ste tako učinili lani, pretpostavljam da će i sada biti u redu.
I tako je avion poletio s tri čovjeka i dva bivola. Ali, kako nije mogao postići određenu visinu, udario je u susjedni brijeg. Ljudi su se izvukli iz olupine i razgledali okolo. Jedan lovac upita drugoga:
- Što misliš gdje smo?
- Mislim da smo otprilike dvije milje lijevo od mjesta gdje smo udarili prošle godine.
Anthony de Mello  Molitva žabe