Crtice

 
Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.
 
Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".
 
Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece...
 
Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
 
Jorge Luis Borges

Nisam više tu
S mesta se nisam pomerio
Ali tu više nisam
 
Neka uđu
Neka pregledaju neka pretraže
Vodenica u senci rebara
Zrelu prazninu melje
Opušci jeftinih snova
U pepeljari se dime
Nisam više tu
 
Privezan čamac njiše se
Na crvenim talasima
Par nedozrelih reči
U oblačnom grlu visi
Nisam više tu
 
S mesta se nisam pomerio
Ali sam već daleko
Teško da će me stići
 

Neko bude ružino drvo
Neki budu vetrove kćeri
Neki ružokradice
Ružokradice se privuku
Ružiom drvetu
Jedan od njih ukrade ružu
U srce je svoje sakrije
Vetrove se kćeri pojave
Ugledaju obranu lepotu
I pojure ružokradice
Otvaraju im grudi
Jednom po jednom
U nekoga nadju srce
U nekoga bogami ne
Otvaraju im otvaraju grudi
Sve dok u jednog srce ne otkriju
I u srcu ukradenu ružu

 
Ako si ti pupoljak od ruže
Što beskrajno širi miris svoj
Ja ću biti grana od tog cvijeta
Samo da bi bio vječno tvoj
  w
Ako si ti zvijezda što treperi
Ili lasta što donosi maj
Ja ću biti suza u oku tvome
Ili srcu vječni uzdisaj
  w

Onaj koji uživa u samoći je ili divlja životinja ili Bog.
Francis Bacon

Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet
 
Sada živjet će ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja
 
Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj
I vječno da živjet će ovdje kraj nas
I svaki njen novi dan bit će znak
Da volim te ja
 
(mojoj dragoj, najboljoj, najljepšoj, najpametnijoj, najnježnijoj...)

Zvao se Fleming i bio je siromašan seljak. Jednog dana, dok je radio na polju, začuje poziv za pomoć koji je dopirao iz obližnje močvare. Ostavi oruđe i otrči prema močvari. Nađe dječaka koji se, sav prestravljen, pokušavao izvući iz blata u koje je bio zaglavljen već do struka. Fleming ga spasi od sigurne, polagane, smrti.
Sljedećeg se dana pred seljakovim kućerkom zaustavi otmjena kočija. Fino odjeven muškarac koji je iz nje izašao predstavi se kao otac spašenoga dječaka.
- Želim vam se odužiti - reče farmeru. Spasili ste mi sina.
- Ne, ne mogu dopustiti da mi platite za to što sam učinio - bio je odlučan farmer. Uto se na vratima pojavi farmerov sin.
- Je li to vaš sin? - upita gospodin - Jest, odgovori farmer ponosno - Ajmo se dogovoriti. Dopustite mi da ga školujem, kao i svoga sina. Ako je dečko poput vas, sigurno će izrasti u čovjeka na kojeg ćemo obojica biti ponosni.
I tako bi. Seljakov je sin završio najbolje škole, a onda i diplomirao na Medicinskom fakultetu Sv. Marije u Londonu. Širom je svijeta postao poznat kao Sir Alexander Fleming, izumitelj penicilina.
Godinama nakon toga, sin otmjenoga gospodina koji je bio spašen iz močvare, oboli od upale pluća. Što ga je ovaj put spasilo? Penicilin. kako mu se zvao otac? Lord Randolph Churchill. A on je bio? Sir Winston Churchill.

Čitajući knjige nećeš usavršavati vještinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je - stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji - ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio.
Miro Gavran, Klara

I’ve got you under my skin
I’ve got you deep in the heart of me
So deep in my heart, that you’re really a part of me
I’ve got you under my skin
 
I’ve tried so not to give in
I’ve said to myself this affair never will go so well
But why should I try to resist, when baby will I know than well
That I’ve got you under my skin
 
I’d sacrifice anything come what might
For the sake of having you near
In spite of a warning voice that comes in the night
And repeats, repeats in my ear
 
Don’t you know you fool, you never can win
Use your mentality, wake up to reality
But each time I do, just the thought of you
Makes me stop before I begin
’cause I’ve got you under my skin

Ne trčite za ženama, da se ne sudarite sa onima koji od njih bježe.

Ako vam je teško učiti, udajte se.
Ako ne možete naći posao, rodite dijete
Mali problemi uspješno se rješavaju većima.
Duško Radović

S ovim ću ući u Guinessovu Knjigu rekorda
Vjerojatnost da se to dogodi je jedan prema milijun
Događa se nešto vrlo čudno
Ma nije zapaljivo
Čemu služi ova tipka?
Vi ste dakle kanibali?
Ovo je samo mala nepromišljenost
Siguran si da si isključio struju?
Vidio sam da isto rade na TV
Ne brini, ovo su jestive gljive
Mišomor truje samo miševe
Dovoljno je jako da nas oboje izdrži
Uspjet ću prije nego što se svjetlo promijeni
Mogu to učiniti zatvorenih očiju
Već sam to prije radio
Nemoj biti tako praznovjeran
Paaaaazi!!
:)
 

I među onih pet tisuća što su nahranjeni s dvije ribe i pet kruhova zasigurno je bilo mnogih koji su prigovarali zbog toga što ribe imaju kosti.

Pero je tip čovjeka kakvog ljudi obožavaju mrziti. Uvijek je dobro raspoložen i uvijek će vam reći nešto pozitivno! Kad ga tkogod pita kako je, odgovara:
- Da sam samo malo bolje, od mene bi mogli biti blizanci!
Imao je urođeni smisao i za motiviranje drugih. Ako bi netko imao loš dan, Pero bi uvijek bio tu da ga potakne na gledanje situacije s vedre strane.
Postanem radoznao, priđem mu jednog dana i upitam:
- Ne razumijem te, kako možeš cijelo vrijeme biti dobro raspoložen? Kako ti to uspjeva?
A on ni pet ni šest: Svakog jutra kad se probudim kažem sebi: "Možeš odabrati hoćeš li biti dobro raspoložen ili ćeš biti loše raspoložen". Pa odaberem da ću biti dobro raspoložen.
Kad mi se god dogodi nešto loše, mogu izabrati hoću li biti žrtva toga, ili ću iz toga nešto naučiti. A ja ti odaberem učenje.
Kad mi netko dođe zbog nečega prigovarati, mogu izabrati hoću li se zbog prigovora uzrujavati ili ću gledati pozitivnu stranu života. Ja biram pozitivno.
- Ma baš, pobunim se ja, kao da je to lako!
- Lako je! Sav se život sastoji od izbora. Kad odstraniš nebitno, svaka je situacija izbor! Uvijek biraš kako ćeš reagirati u nekoj situaciji. Biraš kako će ljudi utjecati na tvoje ponašanje. Biraš hoćeš li biti raspoložen dobro ili loše. Biraš kako ćeš živjeti.
Puno sam razmišljao o tome što sam čuo. Kako sam ubrzo napustio dotadašnji posao i započeo svoj, s Petrom bijah izgubio kontakt.
Prošlo je više godina kad sam čuo da je imao tešku nesreću. Pao je s tornja visokog dvadesetak metara! Nakon osamnaest operacija i tjedana intenzivne njege, otpušten je iz bolnice sa šipkama u leđima.
Sretnem ga nekih šest mjeseci nakon nesreće. Kad sam ga pitao kako je, odgovori:
"Da sam malo bolje od mene bi mogli biti blizanci! Oš vidjet' ožiljke? Prvo što mi je prošlo kroz glavu bilo je moje dijete, baš se tih dana trebalo roditi - nastavi Pero. Dok sam ležao na zemlji, sjetio sam se kako imam dvije mogućnosti: mogao sam odabrati hoću li živjeti ili ću umrijeti. Odabrao sam život.
- Pa zar se nisi bojao? Nisi li izgubio svijest?
- Bolničari su bili sjajni - nastavljao je Pero. Stalno su mi ponavljali kako će sve biti u redu. No kad su me odvezli u hitnu i kad sam po licima liječnika shvatio u kakvu sam stanju, stvarno sam se prepao. "Mrtav čovjek" - pročitam im u očima i odlučim da nešto moram poduzeti.
- Pa što si učinio?
- Dakle bila je tamo neka sestra koja me je svašta ispitivala. I tako, pita ona mene jesam li na nešto alergičan.
"Jesam", kažem ja, a svi oni prestanu raditi, čekajući što ću reći. Uzmem dah i proderem se: "Na gravitaciju!"
Dok su se smijali, kažem im kako sam odabrao živjeti i neka me operiraju kao da sam živ, a ne kao da sam mrtav.
I Pero je preživio. zahvaljujući vještini liječnika, ali i zahvaljujući svojem stavu. Naučio sam od njega da svakoga dana možemo odabrati da živimo punim životom.

moja si
ukazom oblasnog komiteta
kao i odlukom partije
moja si uredbom mjesne zajednice
kao i uredbom uličnog odbora
zavolio sam te
kad su nam se za petama vrmzale
ozna i udba
moja si
zbog tvojih velikih ledenih usta
kao i tvojih velikih sisa
koje su nas grijale
mučnih godina
nacionalnih previranja
moja si
uz podršku
međunarodnih snaga
srce moje malo
sa zelenim očima
koje su dvije
neubrane masline
konačno
moja si
rješenjem zastupničkog doma
moja si
ukazom oblasnog komiteta
kao i odlukom partije
moja si uredbom mjesne zajednice
kao i uredbom uličnog odbora
zavolio sam te
kad su nam se za petama vrmzale
ozna i udba
moja si
zbog tvojih velikih ledenih usta
kao i tvojih velikih sisa
koje su nas grijale
mučnih godina
nacionalnih previranja
moja si
uz podršku
međunarodnih snaga
srce moje malo
sa zelenim očima
koje su dvije
neubrane masline
konačno
moja si
rješenjem zastupničkog doma
Arsen Dedić