Moj log

uopce.
Koji prilog pase uz pecene pastrve? Krumpir mi se neda guliti, a i jucer smo jeli musaku, od grah-salate dobim probleme s probavom. Ako rizu napravim, ne znam kojim sosem je polijem. Gljive nemam friske, samo u dozi...i tako dalje
grrrrrrrrr, mrzim kad mi se neda u shopping a frizider napola prazan
 

Tako se osjeca nakon 9,5 godina. Bilo je mnogo prelijepih trenutaka, na one manje lijepe se niti ne misli, jer smo odabrali da samo lijepe cuvamo. Npr. nase vjencanje u Becu, pa onda velika festa doma, rodjenja i krstitki nasih necaka, vjencanja prijatelja, napredci na poslu, preseljenje u vlastiti stan i na kraju nasa trudnoca koja je zapravo slag na torti. A znamo sto ce biti kruna svega sto smo postigli, druge godine u aprilu :-).
Proveli smo zajedno sve te godine, nije to nesto puno, ali nama znace sve. Nikad nisam pozalila sto je jedne noci proslog tisucljeca on bas mene pozvao na ples, sto je zaplesao samnom i sto jos zajedno plesemo nas ples zivota.
Ucinio me sretnom, cini me sretnom i cinit ce me sretnom.
I osjeca se tocno tako kao da tek pocinjemo zajedno, kako vrijeme brzo prolazi kad je covjek ususkan u sigurni zagrljaj ljubavi.
 

Kako lijepo izgledaju te dvije crvene crtice na toj plasticnoj stvarcici. I nisu to neke slabe blijede crtice, to su pune, debele, jasne crte.
A moj trbuh je postao centar svijeta, svijeta koji odjednom ima smisao, svijeta koji je odjednom dobio boje.
I nek mi je slabo i nek mi se povraca, crte su to, crte koje zivot znace!
Ljubavi moja, tek nekoliko milimetara velika, koliko ljubavi vec mama osjeca za tebe...od prvog pogleda na plasticnu stvarcicu sa crtama.

Sjeca se jos netko grupe A-ha, Norvezana koji su 80-tih bili popularni. Njihov pjevac Morten pjeva kao slavujic. Hvala bogu i postaru, njegov novi cd stigao mi je danas, kao nagrada za los prosli tjedan. Pjesme su predivne, diraju duboko, onako sjetne daju nadu za nove pobjede. Odmah se osjecam bolje, odmah zaboravljam bolnice i silne ubode igala, od kojih su mi ruke natecene jos.
Mozda je sasavo, ali meni je taj Morten nesto sasvim posebno.
...my woman, so lonely, my woman so fine...
...my flower, don't worry, you will shine...

I tako, se ja nakon ubitacnog radnog dana vratih kuci, u vlastita
cetiri zidica, da pustim mozak na pasu.
Ali, da mi nebi bilo dosadno doma, ceka me vijest: Draga, izgubio sam 300 eura...U apoteci ili u Billi, pojma nemam ni sam...
I sad se ja nakon prvotnog bijesa, ljutnje i svih mogucih emotivnih stanja, pitam, kako reagirati na to. Sigurna sam da je i on ljut ko ris, nije mu sigurno lako. Stalno si mislim, pa to se moglo i meni desiti. A po drugoj strani, nije to malo love, pa da samo tako zaboravimo. Odose euri i vratiti se nece.
Kako bi vi reagirali na takve vijesti?
Koje je sad pravilno razmisljanje? Koju vaznost dati toj lovi i lovi uopce?

Dragi iskricari!
Ovo je apel na sve vas iskricare koji su spremni na pomoc savjetom! Naime, nasa perilica posudja vec 2 dana otkazuje poslusnost, kad je ukljucimo lampica svijetli, pocinje vuci vodu, ali dalje se nista ne dogadja. Buduci da smo jucer imali malu festicu, kuhinja je kompletno u kaosu, a bas nam se neda to sve rucno prati. Niti suprug niti ja nemamo iskustva s tim masinama, a ova je bila rabljena, pa nemamo nikakva uputstva sto treba raditi.
Molim, pomozite, zahvaljujem se unaprijed!

Nekakav cudan dan danas. Samo utorak. Ni dobar ni los, skroz normalan. Tisina prije oluje, mir. Nedostaje mi opet Bec. Sanjah nocas miris tog grada, pamtim ga jos dobro. Nije da me nesto veze, bilo je pa proslo. Samo malo nostalgije. Proci ce me. Ili je to mozda strah od promjena, od novoga, nepoznatog?