:)

Ponekad me začudi ova prolaznost.,i to kako se sve s vremenom gubi.,zaboravljamo ono što nam je nekad bilo važno.,i neke nove ljude puštamo u život kao da nitko prije nije ni postojao.. Vrijeme zaista briše sve.,stare tragove i rane.,ostaju samo ožiljci na duši.. Tek rijetka sjećanja se na zaborave.,a toliko toga nam ostane u onom dijelu života koji smo prepustili ničemu.. Toliko snova i želja ostavimo baš pred tim vratima zaborava..
Bilo je dana kad sam mislila da su neke stvari vječne da se neki ljudi nikada neće zaboraviti.,da nikada neću biti ovo što sam sad.. Danas.,više se ne usuđujem ni misliti.. Sve se promijenilo.,nešto na bolje nešto na gore.,ali se promijenilo.,samo srce mi je isto ostalo.. Još uvijek se teško daje.,ali daje se do kraja kada zavoli..
Koliko sam samo griješila.,koliko krivih riječi pobjeglo mi je kroz zube a da nisam bila ni svjesna.. Danas mi je žao zbog mnogo toga.,ali kako da vratim vrijeme tamo gdje više nema vraćanja.. Da sam barem znala cijeniti ono što sam imala.,da sam te znala sačuvati.,ali nisam..
Među ljudima o tome ne pričam.,al znaju mi s lica pročitati koga ne zaboravljam a trebala bih..
Iz svega naučim ponešto novo.,poslije tebe na sve drukčije gledam.,jedino žao mi je što se nisam usudila srce da ti predam..
Sada svaka moja misao k tebi me vuče.,i ja još uvijek živim za ono naše juče.. Možda prekasno je.,ali ponekad mi se učini da me gledaš pogledom prepunim čežnje i neke skrivene želje..
Ja nisam ništa novo pod ovim zvjezdama.,i možda ne zaslužujem šansu..Tek sam jedno slovo među mnogim riječima.,i možda nisam pravo lice u tvojim očima ali za tebe kuca ovo srce u mojim grudima..
Biram krive riječi.,to je sigurno.,jer srce kucalo je i prije i poslije tebe.,ali ne pronalazim neke bolje kojima bi mogla izreći da si baš ti.,kojeg izgubih tako lako iz nekih glupih razloga.,cijeli moj svijet..
Nikada nisam mislila da ću baš ovdje pričati.,u tuđim očima i po tuđim shvaćanjima.,možda o ničemu.,o nekoj izgubljenoj ljubavi.,o biću koje bi možda trebala potisnuti iz svojih sjećanja.. Dali se to uopće i može nazvati ljubav.,dali netko ovdje zna što je to zapravo ljubav?? Jednom ću opet voljeti.,znam hoću.,nema smisla da se sad tu zavaravam i kunem da ćeš biti jedini do kraja moga života.,vrijeme odnosi sve.,stare rane zacijele pa nas više ne bole.,jednostavno.,moram preboljeti.. ali.,još zadrhte mi koljena kad se nađem u tvojoj blizini..i još osjećam tvoje poljupce na usnama.,mada te nism ljubila cijelu vječnost..

previše je riječi izrečeno.,
za neke stvari odavno je kasno..
uzalud sad gledaš me sneno.,
uzalud uzdišeš glasno..
mi.,izgubili smo snove.,
zaborav ti briše svaki trag..
sanjati ćemo opet neke nove.,
ali nikad više zajedno.,ti i ja..
što je bilo.,prošlo je.,nema više natrag..

Tajne ostaju skrivene.,i ja ovako ništavna.,neću ni pokušti dokučiti ih..u tvojim očima.,vidim samo tugu.,osjećam tu bol skrivenu duboko u tebi.,netko je već zarobio to srce.,netko ga je slomio.,nekoga prije mene ti si volio.,i ne usudim se pitati hoćeš li je moći preboljeti.,ostaje mi samo nada da postoji jedno malo mjesto i za mene negdje u dubinama tvoje duše..

Mi., tek kapljica u moru
jedna duša između tisuću njih
dva čovjeka što bude se u zoru.,
tako slični.,a tako drukčiji od drugih..

ja i ti.,
dva bića što su se našla u samoći.,
u tišini.,što ponekad boli.,
mi.,samo smo čeznuli da nas netko voli.,
danas smo tu.,jedno zbog drugog.,i jedno za drugo..
...zauvijek..

ja i ti.,na istom smo bili dnu.,
na dnu bez dna.,
sad smo jedno za drugo tu.,
da.,to smo ti i ja..
dvije duše.,pune tuge.,pune sjete.,
lako zavole i još lakše se svete..

zašto kad god pomislim da će sve ići ka boljemu..ono bude baš.,potpuno.,suprotno...

....

Odlaziš mi danas mali.,
tvoj lik mi se gubi iz vida..
Koliko smo toga jedno drugome dali.,
a sad mi svaki tvoj korak dio srca otkida.
Od početka sam znala
da moj zauvijek nećeš biti
ali svejedno.,iz oka suza je pala
kad si rekao da moraš otići..
Bilo nam je lijepo mada je kratko trajalo,
pobjegla mi je suza.,dok su nam tijelo uz tijelo stajalo..
Nisam htjela plakati.,ali oči nisu slušale.,
a i tvoje su se suze sakriti pokušale..
Odlaziš iz moga grada.,nije važno gdje.,
ali iz srca otići nećeš.,
ono ne može pustiti te..

NE ODATI TAJNU, ZABORAVITI NEPRAVDU I ISPRAVNO UPOTRIJEBITI SVOJE VRIJEME...

U ovom trenutku u svijetu je 6, 470, 818, 671 ljudi...
Neki bježe uplašeni. Neki se vraćaju kući.. Neki lažu da bi progurali dan.. Neki se sada suočavaju sa istinom.. Neki su zli ljudi u ratu sa dobrim. Neki su dobri,koji se bore sa zlom..
6 milijardi ludi u svijetu. 6 milijardi duša..ponekad sve što vam treba je jedna..

Znam., možda nije vrijeme
za neke razgovore i priče..
Bolje je ne dirati neke teme
jer na tugu liče..
Vrijeme je tako surovo.,
kroz prste nam bježi..
I ne znam što će mi sve ovo
kad srce uvijek nečemu drugom teži..
Puno toga je jezivo.,
previše stvari napravimo krivo.,
a onda druge zbog toga krivimo..
I baš često ne znamo iskoristiti trenutak u kome živimo..

U proljeće rano, kad se priroda budi,
zbog dana jednog sretni su ljudi,
na licu se vide znakovi sreće,
Isus je uskrsnuo, napustiti nas neće!!!!
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRSSVIMA KOJI GA SLAVE!!!

I opet će biti ljeto kao nekad
i biti će sve isto.,samo ti nećeš biti tu..
Ponovno će sjati zvijezde kao što sjale su i tad
ali netko drugi držati će te za ruku..
Ljubio si me pod zvijezdama.,
da smo se voljeli svjedok je bio Bog..
Jutrom sam se budila sa tvojim imenom na usnama.,
tad si bio smisao života mog..
Bili smo zaneseni.,
sve je bilo tako lijepo.,iskreno i čisto..
Srca su opijali pogledi sneni
ali nikada više neće biti isto..
Tog ljeta nitko ti nije bio ni do koljena.,
ali putevi naši dani su drugima..
Imali smo sve.,zvao si me "moja voljena".,
sada drugoj tražiš sjaj u očima..
Nije mi žao što si njen
i ona što je tvoja..
Tog si ljeta u mene bio zaljubljen
tad si bio ljubav moja..
Ostali su lijepe uspomene i najljepša sjećanja
da žive u onom ljetu.,
tamo više nema vraćanja..
Sada živimo svatko u svome svijetu..

Tko zna gdje si i što radiš sada..
Pomisliš li na mene,barem, nekada..
Moja jutra još šapuću o tebi,
i da si ovdje, minutu još, ja dala sve bi´..
 
Poljem snova sada lutam sama,
plačems pjesmama što govore o nama..
Često mi se naše slike pred očima množe
i htjela bih te zaboraviti,
ali srce drugoga voljeti ne može..

Riječi su tekle., ali nisam ti čula glas
i samo suze,stajale su, tada, između nas..
Oči su se maglile.,usne su drhtale..
Bili smo sami,
u daljini su se vidjeli samo obrisi svjetla, u tami...
Gledali smo se nijemo dok su nam suze niz lice tekle,
preko srca su se lomile riječi
ali se nisu izrekle..
Te noći je bio kraj ljubavi naše
mada voljela sam te kao nikada nikoga..
Svi snovi u prošlosti ostaše,
i nisam te vidjela poslije toga..
Mislim često na nas
i na naše vrijeme,
katkad kao da ti čujem glas
ali riječi ostaju nijeme..
Sjećanja bole
kao nikada prije,
i suze mi krenu kada vidim da se drugi vole
a moja ljubav pored mene nije...
Zavoljela sam te, možda nisam smjela,
mi nismo imali sreće,
da sve onako završi ja nisam htjela
jer srce te nikada zaboraviti neće..