malo citam

Pasemi pri aparatu. I za ratna stradanja. Ali ona stalno misli na Babu. Stara gadura ne moze nesrat po Babi. Cudan nacin za izrazit nedostajanje. Za zalit je to. Nista drugo.

Link
Dvije godine čamim ovdje čekajući akreditaciju.
Namjera mi je bila od stvarnih ljudi pročitati stvarne priče, što vole, kako vole, sve, i tako proširiti svijest o ljudskoj seksualnosti.
Uvijek su me fascinirali amateri. To su priče koje imaju vrijednost, jer su proživljene. Neću fabricirane priče, zanatske. Hoću prave, pravcate lude životne priče, a osnivač kluba nestao bez traga.

I eto, prošlo je dvije godine i ja sam ponešto i sama naučila.
Pametan uči na tuđim greškama, a budala na svojima.
Zar baš sve moram sama?

319 priča stoji nepročitano, a osnivač kluba se uvalio nekoj ženi, pretpostavljam zato što je malo čituckao, a kako ću se ja uvalit, to mene brine.
Link

Ha? Tamo bi ti svi bili če če. Osnujte si nešto, neku sadističku, mizantropsku ćeliju, za pljuvače u dalj.
Ocvali histerikusu.

-Hoćeš majicu, bokserce? pitaš dok me hipnotizirano pratiš očima po sobi. Skidam majicu i osjećam tvoj pogled kojim mi obožavaš leđa.

-U čemu me želiš?, pitam.

Vrtiš glavom lijevo,desno i prešućuješ što bi mi najradije rekao. Grickaš donju usnu. Podigram ti pitanje (materijal za priču) i tražim čašu vina dok ti stavljam stopalo u krilo.

-Smiješ mi dirati stopalo, kažem.

Ozario te ausvajs, ali se ne mičeš prstima dalje od mog stopala, u nevjerici.

Jezik mi vrškom kuša trpki gutljaj i pušta nek se prelijeva dalje i dublje puni i teški barique. Gutam sklopljenih očiju i niz grlo mi tone ugodna oblina. U izdahu jasna aroma borovnice i kupina.

-Volim okrugla vina. Teška. Tvrđa, da prostiš.

Tvoj pogled pita: Jel ti to mene jebeš?

Znam da ti paše. Volim te vidjeti u takvom stanju. Stopalom ti upirem u prsa nad srcem, kao kad gasim cigaretu. Brže od ideje spleli smo se u vatru.

The End

nije istina da ja ne dam
taj ko bi mene jeba - taj je kamikaza
iako uvijek postoji mogućnost da je jebava i gore od mene
laku noć

Ti si odrasla
Nisam odrasla, ostarila sam, kao i svi mi. a ti to nisi vidjela jer si me 32 godine grlila s druge strane oceana, kroz nečije tuđe tuđe ruke i gledala na slikama
Mi se, u stvari, ne poznajemo, ja ne mogu čak reći ni da nas vežu isti ideali jer ja ideala nemam, ja sam uz Vas kao dijete ostarjela.
Ali ono što nas veže, to je jače od vremena i to je (smijem se) , mlažnjak u modrim nebesima

tamo gdje ta ljubav prestaje, tamo ego nastaje. ego i pretjerano samopouzdanje
a to su slabe utvrde

Kažeš mi - ne boj se
A drhtiš ko vlat pšenice
pred mlinovima
mala i sitna ko krušna mrvica

kažeš - ne boli,
plešimo,
a tabani su ti opečeni
i na svaki korak stisneš zube

Kažeš mi vjeruj
a zaključala si slike
svetaca
u vitrinu od kristala
i više ne brišeš prašinu s njih

Kažeš mi oprosti
a još su ti na dlanovima
tragovi čavala
kojima su te pribili
na ona stabla bez korijena
i skinuli te do gola

Lažeš mi - vjeruj,,
bit će bolje,
al glas te izdaje
i ne možeš pomaknuti stinu na grudima
takva mala i sitna ko krušna mrvica

Vrime je da ja tebe uzmem u naručje
jer tvojim sam zubima jela život
i prenesem te kroz vatre
imam u džepu tarot karte
džokera ludare
i onu pupčanu vrpcu od sna
napuknuti lanac (bola)koji u bajkama zovu
domom
(ako se i ne spasimo iz vatre, bar možemo skupa nazad u pizdu mile matere)

poznajem ga
tip nije glup i nema ga pravo nitko gledati s visoka
kažem ja njemu - nemoj ti meni iskru
a on meni kaže - lako bi ja tebe baba riješio
a bi kurac firma bi ti otišla u stečaj
izmislio čovjek dating site prije interneta
bogme je uspješniji psihoterapeut od eternisa
u društvu je odličan - dobro pjeva, pleše
pobjegli mu neki dvoje, nisu platitili i on veli - ma neka im je sa srećom

od čega bi se dala napisati pjesma kad bi netko ovdje imao sluha
"mene ubi more"
mene je progutalo more
i boljele prazne zore
tren između mraka i svitanja
na kraju svijeta
na praznom bijelom jastuku
ko na mramoru
u snu bez sna
i obzora
tamo od kud se ne vidi domovina

isplakat ću ja to more
kroz vrijeme
dok ne ostane ništa osim pustinje
između dvaju svjetova

pregazit ću pješice oceane
malo-pomalo do stjiene velebitske
i neće ostati ni pjesma, ni bol
prije nego me uguši val ii izjede oči sol
ostat će moje cipele žute, stare
i pod hrastovima mlade vlati traveLink

Link


Neopisivo uživam doživjeti glazbene alkemičare amatere.

Oni imaju nešto što nemaju klasični profesionalci, tu ne ubrajam priznate umjetnike koji nemaju rezervu. To je za mene poput gledanja kako kamikaza ponire ili kad lane kleca i na čistoj emociji uspijeva.

Mene oduševljava čistoća s kojom se ulazi u pjesmu i srcem i tijelom i svime što čovjek ima bez rezerve. Naravno da takvim davanjem mogućnost potpunog rasipanja postaje velika, ali zato s druge strane situacija kad se "poklope faze", kad se sve posloži nevjerojatnom srećom zbog velikog angažmana cijelog bića koje daje maksimalnu emociju, daje taj čarobni rezultat koji uzdiže i premiješta percepciju slušatelja na neko drugo mjesto, u alternativni svijet u kojem ne vrijede ovozemaljski zakoni gravitacije i vjerojatnosti i ja sam oduševljena plemenitom i čistom energijom koju tako stvaraju i divim se ljudskom biću kakve je sve divote sposobno proizvesti s onime što ima u sebi kada to pusti s lanca.

Krasno mi je to. Uživala sam.

I što dodatno naglašava tu ljepotu je činjenica da je ona neuhvatljiva i ne može se spremiti u teglu, jer je to alkemija trenutka između ostalog. Sada kad imamo video snimke, možemo višekratno u tome uživati, ali za te ljude taj trenutak je osobit, oni su se u njemu prepoznali i razumjeli, on ih je trajno promijenio i usadio se u njih, pa će ga sobom nositi cijeli život i vjerujem da će to ganuće i lansiranje u neke više sfere cijeniti, jer ih je učinilo svjesnima što sve mogu u sebi dohvatiti: ushit, ljepotu, radost i davanje.

Slatki su mi kad se grle- oni jedno drugome zahvaljuju za te divne trenutke i jedno su drugo silno razveselili. Bilo im je lijepo pjevati zajedno. Međusobno su se poticali i to je za mene primjer sinergije čist ko suza. Naravno, ja ne volim kazati sinergija, već alkemija, jer ja volim bajke, makar bile i trominutne, glazbene bajke. Ova je bila divna.

To se ovdje kod mene kaže "oni ginu" :-))-
Sviđa mi se takav pristup- nek "poginem" u pjesmi, sve ću "stresti" u ovo "sada".
I kad to sjedne- to je plafon. Tako ja to gledam.

Zato što se žene strašno vole grliti kada su sretne.

To znaju ovi zreliji i pametniji muškarci. Gušt ih je za doživjeti.

Ne znam na što bare ovi što živciraju žene.

Odgledala The Voice i Jure je pjevao s nekom ženom duel, ali meni ga je baš milo čuti još od prije :-)) jako mi je uvjerljiv. Uhvatim se kako zaboravim slušati pjesmu, jer me već usisala:-):

Link


Laku noć :-)*

što bi neki zabranili drugima prosvjed i to prosvjedujući protiv njihova prosvjeda
nit su branitelji napravili ikakav problem, niti su blokirali savsku
ja ne znam o kakvom ovi teroru pričaju
branitelji traže matićevu smjenu
i da im se ne krešu prava
ako njima smanje mirovine, sigurno neće ostalima biti bolje zbog toga
najbolje da svi branitelji izvrše suicid jer Domovinski rat je bio davno, ima 20 godina, a partizani nastave primati penzije budući da je 2. svj. rat bio tek prije 2 desetljeća više od po stoljeća, tako da su oni išli u NOB s navršenih 6 mjeseci i odmah nakon majčine sise se navukli na viski pa udri po ustaškoj zmiji
a koja bi i ispuzla kad čuje one glupe kompozicije
laku noć
voli vas baba

Link
Ovo treba poslušati. Prava je. I kad se sluša zatvorenim očima.
Da mi je isčeprkati još tko pjeva tu pjesmu u originalu.

Aha, evo ga :-) Link

A počelo je ovako :DLink
(a sestre su joj slatke-kako je podržavaju :))