malo citam

skoro upropasti pjesmu.
(Pasemi)
Link

Vid' kako lijepo rastura:
Link

I na kraju kadra ide ova:
Link

Tri stvari:
Fascinacija različitim osobnostima.
Neprosrednost na relaciji ja i ja.
Iskustvo čiste požude.

I kad vam ovo napišem onda je to zadnje.

Ja sam '74 godište. Uživala sam u staroj državi do svoje 16-te godine. Prije svega u ljudima sam uživala. U kulturi koju su imale stare generacije, one s kojima sam ja imala čast imati kontakt. U mojoj kući nije se proklamirao nacionalizam. U bivšoj državi nije bilo posla za mog tatu, koji je imao "nesreću" roditi se u podneblju koje je tadašnja vlast obilježila ustaškim. On je morao raditi više, znati više, biti više, da bi se dokazao. Posao mu je uvjetovan pristupanjem partiji.

Moja baka je pila s Weberovom ženom kavu i bile su kućne prijateljice, pa je molila priliku za zeta, a uvijet je bio partijska knjižica i on je tome popustio, jer drugog načina nije bilo. Svako poduzeće imalo je "političkog" koji je vodio brigu o tome tko je što i što tko radi. Drvce za Božić je svakog Božića bilo u kući, ali ne zato što ga je smio otvoreno i javno kupiti, već ga je nabavljao od prijatelja i unosio u kuću. Jedne godine kad je bio posebno promatran, nije ga htio kupiti, a majka je okitila s nama japansko drvce iz tegle.

Kad je bila ekonomska kriza, on je pomagao ljudima izaći iz zemlje. Mnogi nisu imali pasoše i slobodu kretanja, a nije im se dozvolilo privređivati za svoje obitelji. Za njih je vrijedio nijemi bojkot, za njih nije bilo posla.

I pored toga nitko me nije učio nevoljeti ljude, nitko me nije učio nacionalizmu, već su me učili da povijest pišu pobjednici i da je biti samostalan i obrazovan najveća sloboda koju mi može priuštiti ljudsko biće u našim uvjetima,a da čovjeka od zvijeri razlikuje plemenitost i čovjekoljublje. Učenje u našoj kući nije se svodilo na lamtanje ocjenama koje su bile vrhunske, već se inzistiralo na razumijevanju konteksta, na shvaćanju gdje se informacija može pronaći, na kvalitetno snalaženje u literaturi. Inzistiralo se na iznalaženju rješenja, logičkom zaključivanju, kreativnim praktičnim rješenjima, stalnom učenju i želji za razumijevanjem onoga što ne poznajemo, a iznad svega je poseban naglasak bio na prirodnim znanostima, jer sve je ostalo osim lijepe književnosti, tek frizirana teorija koju mijenja politički trend.

Što se tiče ljevice i desnice, to je umjetna podjela. To ne postoji. To su isti igrači u različitim dresovima, a naša je politčka scena farsa.

Rekla mi je majka neka se radije zaljubim u crnca, nego u srbina, a ja ju nisam poslušala, nisam mogla. Krv nije voda govorila je, ako do čega dođe, a tinjalo je u zraku, tinjalo je dugo, krv će prevladati i bila je u pravu. Kad se zakuhao rat, on je ostao u Petrinji, a ja u Sisku. Razgovarali smo na telefon dok su mu pored kuće tutnjali tenkovi, a majku su mu zatvorili u Gavriloviću s ostalim Hrvatima i željeli potrovati amonijakom. Zvala sam tatu neka ga spasi, neka ide po njega, jer ga volim i to mi je bitno. Nek uzme taj jebeni auto i ode po njega. Tata me odbio i rekao da ne može, sve je blokirano, ne smije, ubit će ga, a ja nakon toga nisam s njim razgovarala 10 godina.

Da, 10 godina ni riječi s tatom. Oprostila sam mu tek kad sam rodila prvo dijete. Nisam ga pozvala ni na svadbu.

Mene domoljublju nitko nije direktno učio. Ja sam ga učila po osjećaju i znam da domoljublje nije ekskluzivno pravo ni ljevice ni desnice, već je imperativ svake politike, jer je to jedini način donositi ispravne političke odluke.

Meni je rat starčadi, u kojem su ginuli mladići, oduzeo najljepše godine mladosti, neke moje drage prijatelje. Moj je tata branio Srbina od linča, jer čovjek je čovjek, nema nacionalnost prije svega, već je svako ljudsko biće i božje biće.

Moju mladost obilježila je zabrana odlaska muškaraca iz Siska i nevaljale telefonske veze sa Siskom. Dok sam na televiziji gledala kako ide opća opasnost, nisam mogla na telefon dobiti majku, a tata je bio angažiran oko obrane grada. I primali smo prijeteće pozive da će mu ubiti sina. I jedni i drugi su prijetili. U našoj kupaonici i Sisku, dok sam još bila tamo, stajala je kutija s cipelama u kojoj s bila "kinder jaja", i u mojoj sobi isto tako. Sjećam se kako mi je tata objašnjavao što trebam napraviti kad provale u stan. Bio je ozbiljan. Pokazivao mi je kako ću ju zakotrljati u hodnik, kako ću aktivirati drugu da me ne uhvate. Sve smo mi znali u tom bezumlju. Meni je bezumlja dosta. I u miru mi ga je dosta.

Dosta mi je i ljevice i desnice, i HDZ-a i SDP-a. Dosta mi je mitologije pod čijim se plaštom pangla Hrvatsku do kosti.

Dosta mi je naučenih metoda diskvalifikacije političkih i bilo kojih drugih konkurenata, prljavih igara, laži, falsifikata, friziranja, denunciranja. Mene su angažirali na preporuku visokog partijskog dužnosnika za kojeg sam jedno vrijeme radila operativno pratiti jedne izbore u novoj državi. Imala sam prilike doživjeti te retarde kako se i čime se bave, kako svoje političke protivnike nazivaju gnjidama, a naručuju na tuđi novac 200 komada intelektualnih usluga koliko su nepismeni i glupi, imala sam priliku biti žrtvom političkog progona u novoj državi od strane SDP-a- taj pritisak ne želim nikome. To nije normalno. Mojoj majci su prijetili na poslu, a ona nije bilo tko, već vrlo visoko obrazovana javna osoba, nama su prijetili da ćemo se morati iseliti iz grada, nudili su nam zatim brda i doline samo da sačuvaju vlast, vlast vole više od svega, ona im je garancija muktačine svima. I naravno bili smo udbaši, onda crnokošuljaši, javno čerečenje. Starom sam rekla budeš li popustio nemaš više kćer, a ti znaš što to znači. Već je imao iskustvo 10 godišnjeg bojkota.

Zvali su me nek budem druga Aleksandra Kolarić, imala sam drugog posla. Obiteljskog, oko svoje djece. Takav prirodni telent Krešimir Macan želio je u svojoj ekipi. A meni se sve to zgadilo. Ja s takvim ljudima ne želim imati posla. Mogu predvidjeti što hoće Željka Markić, mogu predvidjeti što žele s fingiranim konfliktom na relaciji SDP- Josipović, ali imam nisku toleranciju na nemoral, nisku toleranciju na divljaštvo, nisku toleranciju na nepoštenje, ne mogu ja to, nemam želudac i to je moj kompetitivni nedostatak.

Međutim, mogu vam reći, nakon iskustva s bloga, gdje se jedno ljudsko biće iz objesti ponižava, provocira, dugo i sustavno od divne spisateljice Vege i njene ekipe, moja je tolerancija narasla i ja ne osjećam više tu osjetljivost, ne za takve, za zabadala, za kompetitivne kompleksaše, emotivne invalide, koji su metode preuzeli i naučili iz onog doba, možda su čuli i kod sebe kući kako se o drugim ljudima posprdno govori i kako ih se ponižava i vrijeđa. Ne zanima me. Ali ovo iskustvo, u meni je prelomilo u refleks koji je impulsivan, brutalan i nepogrešiv, što pored velike kreativne, intuitivne i intelektualne moći i kapaciteta, meni daje odluku kako ja te negativne intelektualce, koji se ne vode za interesom već kompeticijom i nadvladavanjem, a bez vjerovanja u ideal, moguće jedino žaliti u njihovom nerazumijevanju i nemogućnosti izdizanja iznad mitologije, pomalo ih i s gađenjem i željenjem gledati, jer nisu sposobni imati kapacitet za čovjekoljublje i odgurivanje vlastitoga animalnog egoizma.

Zato ja biram ljubav, biram ljude, biram domoljublje kako iskaz ljubavi za svoju domovinu i njene stanovnike, a primitivce svih vrsta, uključujući poglavito i intelektualni primitivizam, te kvazi dobro adaptirane kompetitivce, poslati u 3pm iz mog životnog, mentalnog i emotivnog prostora, koji je rezerviran za slobodnomisleće ljude koji svoju vrijednost ne grade gledanjem i ponižavanjem drugih ljudi, već imaju srce na pravom mjestu te pravo na slobodu i ljubav priznaju svim ljudima sve dok njihova sloboda ne prelazi granice tuđe slobode i ne proizvodi štetu.

Ja razumijem pošto meni dolaze na zapis koje kakvi, da bi se malo usporedila "visina", da bi se malo treniralo svoju vlastitu vrijednost, da bi se liječili kompleksi i frustracije trauma u kojima nisam direktno učestovala. Ali to razumijevanje ne znači toleranciju, pristojnost i popustljivost s moje strane. Mene takvi koje kakvi neće zajebavati.

Koliko ih god razumijela i žalila. Ja nemam vremena za vaše inidividualne evolucije i borbe sa drugima, dok vlastite borbe sa samima sobom niste u stanju spoznati i rješavati.

Domoljublje je univerzalna vrijednost i posvećenost zajedničkom interesu i prosperitetu, a ja ću biti najsretnija kada ono bude temelj svih političkih odluka u ovoj našoj Hrvatskoj, a identificiranje sa stranačkim dresovima i plitkim egositičkim pobudama tek neka prošla faza u evoluciji svijesti o sebi i svijetu.

Čovjek s velikim Č. To je subjekt, a sloboda i ljubav bez kojih nema prave radosti su veselje koje ćemo tada zajedno dijeliti i u virtuali i u reali.

Ali to je negdje gore, u vertikali, to tek treba dohvatiti i bit će super :-)

A sada, odite svi u đuture u kurac :-)*


Vaša PasemiLink

stvarno, atentat govnima
zbilja rijetko koja "intelektualna" veličina to doživi
skoro da mi ga žao

zadnji put sam bila puna 3 dana
predugo sam ovdje
više se ne mogu sjetiti je li bijeg virtuala ili reala
pojma nemam
znam da sam izvrijeđala i otjerala jednog lika odavde (za ostale se niti ne sjećam)
ali taj me ujeo
Toliku količinu mržnje ko od tog stvora nisam osjetia ni od jednog udbaškog milicajca
ili sam sa 6 godina bila premala da bih shvatila što je čovjek bez vjere u Boga

nastojim shvatiti i jugonostalgičarstvo i Sarajlije i ove i one i ja bih sebi kliještima iščupala iz glave neke scene iz 78. godine. ali to ne ide, jebi ga. jedino da pretklijetke iščupam.
amnezija je blagoslov. svaki put kad mislim da sam zaboravila - to odnekud dođe


Paske je imala genijalan komentar danas:


Slabić hendla ženu, a muškarac ju voli.
To se osjeti razlika. Nema u ljubavi možda, nego se hrli jedno k drugome.
To je onda to- kao djeca kad istrčavaju nakon zadaće na igru pred zgradu. Tako.

A ne hoće li on možda....možda nek riješi svoja pitanja, prije nego ulazi u interakciju s drugim ljudima, ali tko bi se od njih suočio sa sobom, lakše je bildat ego osvajanjem žena, nego gledat sebe i rješavati, pa takav onda osloboditi puni emotivni kapacitet.

Lako čovjeka (tu mislim i na muškarce i na žene) jebat. Treba čovjeka znat volit.
Jebat i volit nije isto. A mnogi muškarci to ne kuže.

Autor: pasemi 19.02.2015. u 12:56 opcije

Ili što bi rekao Ž. Martić. Mesićev pajdo, a i moj: lako je ševiti, treba oduševiti
Ili - kad me zajebeš, napravi to sa stilom
Eto ga, sve naj i doviđenja

da je cColorado hrabro zaključao blog
laku noć

pojeo si me
do kosti oglodao
zajedno s dječjm bolestima
rakovima srednjih godina
i zanokticama od leda
to s kim ti pričaš,
to ti više nisam ja
to ti je wind chime
i jeka tvoje tišine
to ne mogu biti ja
i ako prođe u proljeće
neka luda poljem maslačaka
i pokuša mi slijepiti kosti
samo će me rasuti
do neprepznatljivosti
tako da se više ni pasa neću bojati

Moja prija već 10 godina čeka da se njen ljubavnik razvede
Vole se, tu i tamo ukradu rijetke trenutke zajedno, u njegovom automobilu ili maksimirskoj šumi, iako je dobro prestara za takve egzibicije
Otežavajuća je okolnost što baš nije potpuno nepoznat u javnosti, a ona voli da je ljudi poštuju i krije to kao zmija noge, voli prešutjeti koliko joj je pomogao i ne želi priznati da bi bez njega bila ništa, a on bi opet bio sve što jest. Zbog njega ide i na plastične operacije
Mislim, ako je ne voli - ne bi bio s njom 10 godina
najteže joj padaju blagdani i praznici kad nije s njom. I vikendi
Nedavno je otkrila i da je vara, ali ne sa svojom ženom
Otad je neutješna, osvećuje se i traži drugima slabe toćke
Ne znam kako joj pomoći
bojim se da na nju nije bačen urok kao i na Sevku

moj prijatelj
laku noć
cmok đedi
Link

bili lijevi ili desni - nebitno
nije pitanje koliko se mogu sagnuti da bi ubrali lovu, već koliko su se duboko(umno) spremni naguziti
lako biti pametan kad si podoban, svakoj vlasti. i kad ti je guzica toliko široka da ti je šira od pogleda
ovom čovjeku na slici se ne rugam, ovo je samo slikovni izraz "genijalne" ideje u smeću je novac. tvorcu iste želim puno novaca i dug život. laku noć

Zamoli bivšeg predsjednika da ti je uglazbi. (sad će imati vremena skladati).
Thompson i mi kamenjari nemamo sluha za koz . kolo

Za djevu zamalo pred silom kapitalizma palu
za ružu netom propupalu,
koja je godinama hrabro odolijevala bajaderama,
ali ne i ne i primitivnim gastarabajterima
neproglašenu prvu damu bivše Juge
iza koje su noći jaltske duge
za ženu toliko fatalnu i seksipilnu,
a još uvijek nevinu
koja glavom razbija 'ercegovačku tvrdu stinu
dokazajući samo njoj poznatu istinu
što bije izgubljene bitke komunističke
i povremeno ključa dvore svoje bloške
i umotvorine teške
o draga moja mai, moje ti prciklo niko neće
a kamoli da njih 150 abecednim redom u njeg' kreće,
nema u tom ni trominutne sreće
izloži ti i svoj um i frizuru
i cjelokupnu armaturu
kao i ljubavnika garnituru
ovom prostom puku,
al na svoju bruku
(ne bacaj bisere i međunožno paperje pred ercgovačke gudine
oni za mlađima sline)
jer priproste seljačine
samo misle na jebačine
dalje od stidne
dlake ne vide
ne kontaju da si duše široke
jer ne gledaju te ravno u oke
pogled im leti na balkone,
al za druge pune patrone
i ne kontaju da si ti ipak krv, čisto plava
al znaju znaju da ti je od svega najčišća glava

Jedna ozbiljna anketa kaže da, 99,9 % osoba koje su vidjele ovu sliku nisu primjetile miša na kolaču, a vi?

sve pet, nije bitno što je obukla, već što je rekla, ali ja mislim da se ona rasplakala kad je skontala da su joj podvalili stranu pjesmu
Ja bi se isto na ono rasplakala, osim ako ne bih pukla od smija
Kmečalo bi vjerojatno dovuka Baru da se ovaj kotrlja priko tepiha, a Urban bi plesa trbušni nosom jer još nije nabio minđušu u pupak. i još bi brena pivala 5 godina tuge
Bravo za sve, ali đe ćeš pjesmu za koju tribaju titlovi
neki su došli s karnevala u rijeci izgleda, imali su brade, a premijer je glumio stipina medu
kakvo jedinstvo. Triba to sve lipo podiliti. Jugu Hrvatske pripojiti Liku, D. Zagoru, šibensko-kninsku,
Slavoniju, a od sjevera Zagreb i Varaždin
Ajd može i primorsko-goranska, a ostatak nek se pripoji kome ko hoće

na krštenju je bilo dosadno, ko ne može pojesti od predjela do kolača za po sata - ćeraj ća iz restorana, nego razvukli od 1 do 6. ne mogu ja too, nervira me to
tetkina mi poštenja od ženskih bila najlipša ja (možete misliti kakve su onda ostale), a od muških svećenik, tako da ne znam otkud tim ljudima onako lipa dica. znakovito je što su sve išle na umjetnu oplodnju

Svećenik mi ništa nije zada, reka je da će drugi put. Nadam se da je mislio na sklekove