borac kroz trnje

postoje idealna jutra, postoje mamurna jutra, postoje ona s doručkom, postoje ona gdje ne stigneš ni skuhati kavu jer si prespavao budilicu, postoje i ona kad ne ideš na posao, postoje jutra u kojima za sebe i nekog nekog odraslog kuhaš kavu, postoje i ona u kojima spremaš doručak za djecu, ali ne bi smjelo postojati niti jedno u kojima kažeš, 'ah zašto sam se probudio, nešto me lošega čeka ovaj dan, bit će problema, već sad imam grčeve u želucu', jer sva jutra moraju nositi na pročelju izlaska iz sna natpis: 'učinit ću sve što je u mojoj moći da na najbolji način iskoristim ovaj dar koji se zove : novi dan'

Nedostaješ mi ti i ove noći nedostaješ mi ti,
tvoj smijeh,
tvoj glas i oči
nedostaješ mi ti,
 a noć je duga
nedostaješ mi ti
za san, za mir, za ljubav....
Noćas zvijezde padat će
jedna od njih naša je
jedna nosi utjehu
k'o u snu
voljela bi da si tu...
 

Dobro jutro zoro varljiva....................

Kad će zamirisat jorgovani..................

Lijepo je čut ptice da veselo cvrkuću ovog jutra-proljeće je na vidiku!!!!

...ŽIVOT JE CRTEŽ, U KOJEM NE MOŽEŠ    UPOTRIJEBITI GUMICU ZA BRISANJE.....

kad ti je teško,
 i kad ne vidiš svjetla na kraju tunela,
kad pomisliš da si sam u tami
iz koje nema izlaza,
molim te, pokušaj shvatiti da za sve postoji razlog.
Znam,mi obični ljudi ga ne vidimo,
jednostavno za nas nema pravog razloga,
sve je tako nepravedno i jadno na ovom prokletom svijetu.
No ne možemo si pomoći, moramo dalje,ma kako nam trnoviti putevi bili.......  

VEČERAS STE ME NASMIJALI DO SUZA:))

 

Jedna će mandolina
Tebi ću donijeti ja prsten od zlata
Tiho ću kucati mila na tvoja vrata
Ruku ću tražiti tvoju najdraža moja
Za mene postojiš samo ti i ljubav tvoja
Jedna će mandolina, svirati ovu noć
Čekaj me, čekaj mila, čekaj me ja ću doć.
Tebi ću donijeti ja najljepše cvijeće
Nikada ljubav naša prestati neće
S tobom ću živjeti ja cijelog života
Naš dom ćeš krasiti samo ti i tvoja ljepota.

Umro sam, a ti mi oprosti što sam tako žureći zaboravio ruku da ti stisnem...
 i poljubim te onako kako sam to uvijek činio odlazeći...
Oprosti mi što sam proljeće jedno zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
Iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.
Oprosti mi nije bilo vremena za opraštanje suviše smo se voljeli da bi mogli nešto drugo.
 Tako žureći nisam ni pomislio da ćeš biti tužna zbog svega i sad mi je žao zbog te praznine koja nas dijeli
 zbog toga što će nas jednu vječnost zvijezde razdvajati i što više neću moći usne da ti dodirnem...
Željko Krznarić

.