*Babinjak*

...svratih malo da nekaj podijelim s vama.

Ovih dana sam nekak izuzetno emotivna...puno toga mi topi srce, a valjda i ti Božićni pjesmuljci, lampice...boje...ahhh.

U mojoj novoj domovini, živim s partnerom i mojim starijim sinom, koji ovdje radi i studira. Moj mlađi sin ostao je u HR...i unatoč svim mojim nagovaranjima da nam se pridruži..ah, znate kak to ide...zaljubio se i jbg. Zatim se zaposlio, upisao studij...i kaj sad, živi svoje sretne dane doma. Iako mi nedostaje...sretna sam i ponosna na njega. Na obojicu generalno.

Bliži se Božić, ja nisam vjernik uopće...ali obožavam božićnu tradiciju. Zato kaj je ful romantična (ipak sam ja nježna dušica).
Ako sam uspjela dobro uploadati fotku...vidjet ćete moj borek i kamin, koji sam izradila od kartona :) Bor je za sada bez kuglica i ostalih visećih dekoracija..jer...taj dio ću prepustiti djeci.

Da, sinek sutra dolazi. Povest će i curu...a i seku. Zapravo, polusestru.
Ja sam vam tak happy zbog toga...jer imat ću obitelj na okupu za Božić, ljubav pored sebe ...a i moja djeca će Božić provesti sa svojom sekom, zbog čega sam jako zahvalna bivšem što ju je odlučio pustiti k nama.

Vidite, moj život je bio težak u HR..u prošlosti. Moji najbliži..kao i ostale okolnosti nisu mi bili naklonjeni. Doživjela sam jako puno razočaranja, nasilja, izdaje i bila povrijeđena na sto načina. Neki od vas znaju...lomila sam se nekoliko puta, odustajala od života...padala, pa se dizala....ali jedno znam, nikada nisam htjela postati kao oni, koji su me povrijedili.

Zato sam danas sretna...što sam uspjela zadržati svoju osobnost netaknutu i dokazati da se lijepi i ugodni odnosi mogu postići. Evo...meni je zaista drago što s bivšim imam prijateljski odnos sve ove godine nakon rastave...i što ovih dana, u drugoj državi..mogu ugostiti njegovu kći kao da je moja vlastita. Tim više me veseli...jer moji dečki je jako vole i vrlo su povezani.

ma ono...sva sam raznježena...i ne skidam osmijeh s lica :))

Želim vam svima sretne blagdane i mir u srcima :)

ps. pa kaj ak se i malo udebljate od svega toga :))))

Bas uhvatila nekaj slobodnog vremena..i pomislim si onak skrivecki, kao lopov s predumišljajem počinjenja nekog nedobrog djela, kak bum si došla malo blogati.
A nit sam lopov nit se skrivam...i nemam pojma zakaj sam uopće dobila taj filing nepoćudnih namjera :)

Dobro...čitala sam malo blogove i hehehe...ajme, ono kad na kupu imas ekipu s tonom putra na glavama...pa se onda oni počnu gađati tim istim putrom...a nitko ne profitira...jer jbg, ista količina putra ostaje u tom show-u. I taman kad sam poželjela uletjeti s malo vlastitog putra ( kad je već razmjena u tijeku) pročitah privat poruku dragog mi čitatelja koji mi poručuje: ne seri da ti falimo, meni je drago kad te nema na blogu, jer znam da si sretna!

I fakat...splasne mi moja putroborna namjera...jer, kaj je je, sretna sam.
Zakaj bih si svičala taj mod?

A možda zapravo i nije stvar u izbjegavanju ili strahu od tuđih niskih udaraca...već je stvar u preciznosti poznavanja sebe i manevriranja sobom...i svojim reakcijama. To naučiš. I jednom kad znaš...nemreš više ne znati.
Ja volim kad su situacije korektne, čiste, direktne...jasne i kad pružaju mogućnost napretka, bez da itko od uključenih osjeća štetu.
No, svijet ne funkcionira tak da svakog od nas pita kaj mi volimo, pa onda to bude tak.

Ljudi oko nas su svakakvi..problematični, tužni, ne baš pametni, zaostali..nesretni, iskompleksirani, zli i sebični. (naravno...tu su i oni potpuno suprotnih opisa...ali s njima ionako nemamo problema ) i kad tad dođeno u interakciju s njima...a onda nas njihova užasna energija šokira, ili nas izbezumi njihova poremećena logika..možda nas zastraše njihove ružne riječi ili neprihvatljiva ponašanja ... a možda nas samo razočara enormna količina gluposti koju ti ljudi nisu ni svjesni da posjeduju.

I kaj radimo u toj situaciji?
Neki pokušavaju izbjeći to ignoriranjem ili 'šutnjom'.
Neki pokušavaju ispravljati tuđe pogreške i pametovati im.
Neki uđu u fajt, jer su uvrijeđeni, povrijeđeni..etc.
Neki zauzimaju ulogu miritelja...pa čak i žrtve.
itd...

ali hoćeš - nećeš....svaki od ovih izbora reagiranja uvuče te u energiju, mod...mentalno stanje koje je automatski promijenjeno iz tvog prvobitnog. Dok rješavaš tu situaciju...možeš iskusiti niz dodatnih bezveznih psihofizičkih stanja poput ljutnje, tuge, stresa...bijesa, napora...razočaranosti..nemoći pa čak i depresije.

Tko će tebi pomoći s tim?

Isti oni s kojima se fajtaš ili ih ignoriraš?
Neki drugi...kojima ćeš ti biti uzrok istih ovih frustracija?

Kad malo bolje razmisliš...a ono..pomozi sam sebi. Očisti se. Pospremi se.
I u nove interakcije dođi čist, sabran i stabilan.
Budi od onih sretnih, dragih, poštenih i obazrivih...s kojima nemamo problema..ne!?

Za sve to ti ne treba ni boja, ni zastava, ni križ, ni amajlija....samo trebaš upotrijebiti vlastiti mozak i biti iskren.

ps. možda je baš sad pravi trenutak da napomenem kako ja najvolim misleće i dobronamjerne ljude. Ono..baš baš :)

Kao kad moja ljubav otvori ormar i nježno uzdahne : Oh ljubavi, hvala ti za sve što činiš za mene, zbilja to cijenim.
ili kad hvali baš svaki obrok koji spremim...pa ja pitam: Baš svaki je tako dobar? A on odgovori u stilu: Kakav bih ja to bio čovjek da bilo što prigovorim znajući da si u uložila trud, volju i ljubav čineći nešto za mene!?

Da...misliti. Razmišljati. Kad upotrijebimo mozak i malo promotrimo stvari oko sebe...a pri tom smo iskreni...događaju se lijepe stvari. I ne moramo biti samouvjereni ni snažni....samo iskreni.

:)

Kaj nema blogeri? ( ucini mi se kak da je nepristojno pitat kaj se ima.. a ljudi mozda vise toga 'nemaju neg' kaj imaju..)
Pa kad sam vec kod nemanja... koje osobine, vjestine ili sposobnosti nikad niste imali, a zeljeli ste? Ili ste izgubili?

Neki dan sam malo dumala ( cak ni to vise ne radim cesto, jer 'nemam' vremena) i zapravo se ugodno iznenadila kojom lakocom zivim s nedostacima, ogranicenjima i zamorom materijala uslijed starenja ili bolesti.
Zbilja mislim da je fantasticno biti star/iji..

A evo i nekoliko mudrih (ovo mudrih - zbog godina) razloga:
1) ljudi misle da imas nekog iskustva u dupetu i respektiraju to
2) Zbilja imas nekog iskustva u dupetu
3) Imas sve manju potrebu pricati a vise slusati
4) Sto vise slusas, to bolje ucis I postajes jos mudriji... A to je totalno kul... Jer prije nisi slusal... Trosis se trkeljajuci
5) Fakat, zbilja I stvarno NE MORAS vise... ah.. pa puno toga. Jer : a) ne mozes, b) ne moras, c) ne trebas, d) ne da ti se
6) Sve manje ljudi uopce obraca paznju na tebe, pa si nekak totalno free, sto je mrak.
7) Odmaranje I odmor to doslovno I jesu!!
Ima toga jos...i ja bih to nabrojala, obrazlozila I malo debatirala o tome, ali: nemrem toliko puno natipkavat prek moba, ne da mi se, nije potrebno I nikoga ne zanima..
Jer sam.. ono.. lagano babac.

I tak

.. Uskoro ce godina otkako nisam u HR. Prije nego sam otisla, davala sam sebi kojekakve rokove za ovo.. preventivne savjete za ono... A onda ubrzo shvatila da zivot uopce nemres isplanirati.

No, fantasticno je pred sobom imati pladanj serviranih mogucnosti I opcija.

Iskreno... Nisam ni znala kak to izgleda do sada. I zbilja je kul.
Osim onih sitnih, osobnih zadovoljstina.... poput shoppinga s kolicima is pred sebe..laganim korakom da znatizeljno oko promotri svaki artikal.. zaigrana ruka izabere I odlozi u kolica... a sareni novcanik sve to bezbrizno plati. Ili... gdje cemo za vikend? Ajmo nekamo 300, 400km dalje... Zato ne?! Dogodila se meni I veca zadovoljstva.

Uhvatim se tu I tamo kako se pitam nije li egoisticno biti toliko sretan? Prepoznaju li ljudi trenutke kad su sretni... A koje su cekali/zeljeli/lovili..?
Nije li uvijek nekako :'' jos samo da mi je ovo... Ili jos samo da ono.. I bit cu sretan'..!? Bude li ikada konacni :, e to je to! Sretan sam.?

Uglavnom.. Mene je ocito na ovom smaragdnom otoku docekala ljubav zivota. Prava.. prekrasna... rekla bih punokrvna ljubav. Bas kakvu bih trazila da sam je uopce trazila.. hehe.

I bome... fakat je gust voljeti I biti voljen. To je nekak... rekla bih ipak - vrh. Najjaci drajv za bilo kaj..
I kad si voljen I kad volis.. furt si velik, jak I sretan. MA milina. Kak bi Prljavci rekli : Sve je lako kad si mlad. A ja dodajem - kad imas ljubav.

U ovoj mojoj prvoj godini abroadinga... Imala sam srece naci prekrasan.. prostran.. svijetao stan, nakon par swichinga, nasla sam I super posao... Zapocela zajednicki zivot s voljenim muskarcem... I evo.. zadnja novosti je da sam od danas sluzbeno I studentica (40+. hahaha) na Collegeu za Data Science.

Mislim da sam ful ispala iz 'štosa' bloškog moda. Ono..nije da ja ne bih više blogala...nego ..nekak sam izgubila onaj cinizam, sarkazam i tako to...u pogledu na 'dnevne' teme. I zato mi uopće više nisu zanimljivi vlastiti tekstovi.

No..navike je teško mijenjati kad ih voliš. A i zašto bih ih mijenjala?

Uglavnom...sretna sam. Zadovoljna.
Volim uhvatiti i intenzivno uživati u trenutcima, koji me oduševljavaju...ostavljaju bez daha..ili riječi. I..naravno...sretna sam kad ih imam dovoljno.

U mojoj novoj državi...gradu...životu...ima svega i možeš štošta..no, jedini nedostatak je što uglavnom nemaš dovoljno vremena za sve to. Pa onda kalkuliraš...fokusiran si na work/life balance. Ipak...kad imaš to vrijeme za sebe...onda zbilja možeš uživati.

Danas je ugodnih 20 stupnjeva u gradu. Sunčano je i vedro..a takav je bio i vikend.
Iskoristili smo ga za malu turneju razgledavanja prirodnih ljepota i uživanja u gastronomiji lokalnih ponuditelja. Ah...moram napomenuti da ovdje kompletan country side vrvi pašnjacima s kravicama, ovčicama i kozama....onak...na stotine. Ponekad mi te slike pejzaža liče na spoj naše Slavonije i obale. Na jednom mjestu zelenilo..polja...stoka...kamen, suhozid i more. Divota.

Otkako sam ovdje...želja mi je bila doživjeti Cliffs of Moher....no, kako rekoh...nikako naći vremena. Napokon...my darling M. organizirao je i osmislio čitav trip.

Ne znam kaj bih vam rekla....sjedili smo zagrljeni na litici Moher i meditativno promatrali bespuće oceana. Uživali smo. Bila sam istinski sretna. Ono kad te preplavi osjećaj zahvalnosti što imaš čast u ovom trenutku biti živ...biti ovdje...osjećati sve to, vidjeti...doživjeti ..i biti neopisivo sretan.

Prije samo godinu dana...bila sam duboko uvjerena da sreća...ljubav...ne postoje.
Nisam očekivala...nisam planirala...a bome ni pomišljala da će mi se život baš toliko ...potpuno..izmjeniti. No...neopisivo mi je drago što jest.

My darling M. ..na liticama Moher...držeći me čvrsto u zagrljaju...predložio je da počnemo živjeti zajedno.
Ta ideja mi se učinila tako prirodnom...normalnom...logičnom....da ni jedne sekunda nisam dvojila o tome.
Zapravo....mislim da prvi put u svom životu...u ovim kasnijim godinama imam pravu pravcatu priliku doživjeti ljubav muškarca kakvu sam oduvijek očekivala.

Ljubav...servirana nježno, iskreno...stabilno i ono najvažnije...uz poštovanje. Ok...možda je to samo meni najvažnije....ali to sam tražila cijeli život. Ono...voli me...ali me i poštuj. Vratim ti stoput.

I tak...uskoro se selim...



Cmmok, živili :)

Nije teško..samo se moraš puno kretati :))))

Uglavnom...opet ću reći : Nikad nisam žalila za nečim što nisam učinila...ali bome jesam za onim što jesam. Kao npr. ...što sam nekad voljela neke budale.
Meni stvarno bude neugodno...i voljela bih vratiti vrijeme ...samo da izbjegnem..i 'odje**m' te mlatimudane iz života.
Al' eto..čovjek...tj. žena...fakat ponekad ne zna da može bolje.

A može.

Sve moje King-ove...zasjenio je Viking :))))

I tak...
ja sam vam ful sretna.

Sretna s muškarcem, koji to jest u punom smislu riječi. Bez fejkanja..bez seruckanja...bez muljaža....ofucanih repova koji se vuku za mnogima...bez glumatanja.
S muškarcem koji zna izraziti i pokazati emocije...koji voli biti romantičan...koji je pouzdan i iskren...zna što hoće...i jasno kaže da želi mene :DDD...Planira buduće radnje u kojima sam JA....
Koji me vodi za ruku u javnosti...grli i ljubi pred svojim prijateljimai familijom...koji je dosljedan u manirima...gentleman...koji stalno smišlja nešto novo da me nasmije..da me iznenadi...koji pokazuje da sam mu važna...

I kako onda žena..pored takvog ne bi sebi dopustila biti 'ženom'. Romantičnom..senzualnom..nježnom ženom?

Ma..mislim...ne želim ja sad od ovoga raditi senzaciju...ni pokušavati napisati bloško remekdjelo...samo se hvalim.
ahhahaha...ne hvalim se...majkemi.
Divim se...čudim se...
Zar sam trebala zakoračiti u ove godine da bih upoznala muškarca kakvog želim?

I tak...

cmmok vam

Je...ok..dala sam sve od sebe da zbrišem...kidnem....toj nemani..napasti..zvanoj ljubav i evo, priznajem...pobijedila me.
Potpuno sam razoružana...

Dohvatila me i pojela za doručak.

I da....sad sam još jedna 'luda'...klaun njenih redova...
i..taj blesavi cerek ne silazi s usana..
i dani su opet prekratki...
zrak miriše..
ljudi su divni...

život je lijep.

ahahhaah

znam....otrcano je
ali i tako živo..stvarno i opipljivo..

ma...nek' me nosi, mislim si ja.
Ono...nije ta ljubav tak loša...:DDDD
Prilično je ..ugodna. Fina i topla. Kaj je - je....čovjek se fest dobro osjeća. :D
Tak' da....kaj ja znam....kao da smo si sad dobre. Ono...frendice....ahahha





cmmmok

...vrijeme uopće ne liječi..

vrijeme dozvoljava (ili ne) liječenje.

Meni , osobno, je i dalje fascinantno to što uvijek postoje ljudi koji će raznježeno gledati na zaljubljenost..i podignutim palčevima pozdravljati tu pojavu. Baš kao što postoje i oni drugi...koji će se gnušati na to..ili nastojati objašnjavati tu pojavu - nerealnom.

Ja sam u toj drugoj skupini.
I da odmah razjasnimo - nema 'ispravnog' gledišta...sva su normalna i dozvoljena.

I onda sam vam ja (svo ovo vrijeme) teško radila na 'detoksikaciji' od kemije. I bilo je vraški naporno....jer znate kaj...to je borba protiv nas samih. Ne vanjskog 'neprijatelja'...nego čista autodestrukcija.
Zakaj?

Zato kaj kemija...koja nas je satrala...izobličila nam misli, utamničila mozak...i navodila jezik..je naša vlastita. Subjekt na koji reflektiramo unutrašnje 'kemijanje'..je zapravo samo objekt (možda i žrtva) ...najčešće kolateral na 'pravom mjestu u pravo vrijeme'....što znači...posjeduje okidače naših kemijskih reakcija.

(evo..dvaput sam pročitala...dobro sam objasnila)

I kaj se zapravo događa?
Uglavnom smo glupi ko' opanci...dok kemija kola tijelom. Ali to najstvarnije mislim...i naglašavam kao najvažnije. Glupi smo. Glupi u pm.
I dok je nekome to zabavno..simpatično i smiješno osjećati...ili gledati....meni fakat nije. Dakle...osim potpunog gubitka kontrole nad vlastitim mislima i ponašanjem....još mi teže pada to sramoćenje pred subjektom/objektom moje zatelebanosti.

Ok....'ajmo reći da je donekle prihvatljivo...i 'simpa' ako ste nekom pukom slučajnošću oboje prouzročili kemijski proces jedan drugome. Ono..u isto vrijeme...pa svu tu gungulu odlučite proživjeti zajedno.
Međutim....budimo (bar malo) realni...skoro nikad nije tako.

Najčešće je da jedno 'odlijepi' ko' šlapa...a drugo (u najboljem slučaju) malo kalkulira i uživa u pažnji.

Hm...možda ja sve to ne volim....jer kad se dogodi...onda uglavnom ja budem ta šlapa. I to uopće nije ni simpatično...ni zabavno..ni ugodno.

Nda...i ovaj put...ja odlijepila ko' šlapa...a frajer si gušta fino s udaljene distance i 'loži' samo toliko...da mu ostane ugodno i dovoljno 'toplo'.
Ma...skužila sam ja furku...i 'igricu'...čak i zaigrala ..pa i ja pomalo 'ložila'....ali ljudi moji...to je tako jbno naporno...iziskuje fokusiranost...nadnaravnu energiju i snagu da iz kemijski lobotomiranog (se tak veli?) mozga izvučete nekaj neutralno-pametnog. TE-ŠKO.

Ono što sam se cijelo vrijeme pitala je - čemu?

I onda sam se elegantno izvukla skroz van iz te priče.
Ništa se nije dogodilo. Nema štete...nema slomljenih srdašca...zamjerki...bla...


Sada nema ni slike ni tona...čitam knjige...ne buljim u mob.
Ni ičega opipljivog što bi bio 'okidač' za nastavak kemijanja unutar mog tijela...

ali zašto se onda osjećam tak' jadno?

Možda baš zato što se ništa nije dogodilo.

Bih li riskirala loš scenarij...i razočaranje? Ipak ne bih.
Ali nije ni da sam 'ozdravila' od kemije.
Možda ne još.
Možda je to duži proces....koji traži vrijeme.

U svakom slučaju....te 'ljubavne' pizd...ovaj gluposti su baš...baš...gadne.

(sad bih ja skroz dobronamjerno rekla: ne dogodilo se nikome....al' znam da je nekima to baš super drajv)

e da...i dani dugo traju...i hrana nema okus....glazba je dosadna....a filmovi nezanimljivi.
Kao i kad dobiješ 'nogu'...

...ja vam se, ljudeki moji, osjećam kao...malo zatreskano...

Tjah..

Ne znam kak se to dogodilo...i kaj je još važnije, pojma nemam kaj bum s tim filingom.

Vjerojatno bum čekala da me prođe...forsala se držati u denialu...i naravno, cijelu stvar pokušati ću racionalizirati. Tako je najsigurnije ostati 'ispod' oblaka.

eh sad...zašt sam to došla vama reći..?
Zato.

hehehe

Ima li boljeg mjesta za ucmekati omađijanost kojekakvim kemijskim procesima, potaknutim čistom slučajnošću, od iskrice!?
Pa..
Racionalizirajmo:

Ja sam dugo solo. Nekoliko godina. I to je bio moj izbor u kojem sam uživala. Nekoć davno sam shvatila da ja zbilja ne znam baratati tim toplo-hladno igricama...ne znam šta muškarci misle...nikad. Bez obzira kaj govore...a posebno kad uopće ne govore...jer moja mašta nema granica. I to uopće nije zabavno ni fora. Ne za mene. Ja nekak na kraju ostanem zatečena s debljim krajem batine. Tako da...božemesačuvaj...svega toga. Ljepše je i ugodnije bez svih tih pizd..ovaj, bedastoća.

No, kako to obično biva...u tom periodu od nekoliko godina...ljudi ono..pitaju, kužite!?
Pitaju zašto ne nađem nekoga..kad ću..i tako to.

Iako su ta pitanja iritantna...trudila sam se davati iskrene odgovore...tj. sukladne trenutnom raspoloženju.
Pa sam jednom rekla da bum se zaljubila u nekog strejnđera...jer mi mentalitet domaćih muškaraca fakat nije kompatibilan.
I onda me više ništa ne bi pitali neko vrijeme.

Kasnije sam rekla (valjda u nekoj mračnoj fazi) da bum se zaljubila u nekakvog psihologa, koji bu me kužio.

Najzad...kad sam odlazila iz HR, rekli su mi : možda napokon nađeš nekog za sebe tamo....a ja sam odmahnula rukom i rekla : jedino ako upoznam kakvog Vikinga. (bilo je to u vrijeme moje lagane opsesije Vikinzima)..

I eto...to su te slučajnosti...koje su zapravo smiješne...možda zabavne za ispričati neku pričicu...
Realno - to su isključivo i samo slučajnosti, koje ne znače ništa.

Pa što ako mi je malo zabavno i ugodno provoditi vrijeme s njim?
Pa što ako je psiholog...to samo znači da mu društvene pojave nisu strane...i da može biti ugodan sugovornik.
Pa što ako je Viking! To je iskočilo slučajno u razgovoru...dok smo šetali plažom i dok mi je objašnjavao zašto se tamo neko kupalište zove Forty foot. Tako je krenula priča o Vikinzima...i tako je kroz smijeh dodao da je radio DNK analizu i ispao 100% Viking i s mamine i s tatine strane.

Slučajnost je i to što smo se sreli, upoznali...ali na svijetu je 7,5 milijardi ljudi....i šanse da upoznamo nekog simpa su zbilja velike. To ne znači da ja sad trebam stalno buljiti u mob...slušati ljubavne balade (što upravo radim)...ne trebam ja sad stalno razmišljati o njemu...i brojati vrijeme do slijedećeg susreta...
Mislim..imam ja i važnijih stvari za obaviti. Npr. objesiti veš...ili počistiti pijesak maci...a mogu i slagat puzzle. Mogu sve kaj hoću...

Hjoj...fakat mrzim ovo stanje..kad nekome pridajem toliko važnosti i kad mi krade svu pažnju. U-žas.
Trebam distrakciju...

On možda uopće ni nije zainteresiran za išta drugo do li popuniti koji dan druženjem s nekim novim.
A ja ...evo me..žrtva vlastite kemije.

Kak se čovjek od ovog detoksira? Ima tko neki ultra brzi recept?
cmmok

Zamisli da jedan novi dan započneš potpuno onako kako želiš. Da možeš biti što i tko želiš..i to jednostavno postaneš. Zamisli kako bi ti život trebao izgledati..kakvi bi ljudi trebali biti…zamisli sve…i zamisli da se to stvarno događa.

Nekako…još uvijek sa zadrškom..plaho se usuđujem reći da mi se to upravo događa. U nevjerici…kao da će svakog trenutka pljusnuti nekakav šamar gorke surovosti i debelo mi se naceriti u lice…izrugujući moju naivnu iluziju da zaista postoji 'bolje'.

Al' ok…recimo da ipak nisam nevjerni Toma…i da sam potpuno fokusirana na uživanciju upravo u onim stvarima…kojih sam desetljećima bila željna..gladna…sa sjetom iščekivala.
Moja irska priča je vjerojatno ista…ili potpuno drugačija od ostalih..no ja ionako ovdje donosim isključivo svoje dojmove…koje rado dijelim onima koji nalaze smisao u mojim tekstovima.

Mnogi su već govorili o ljubaznosti..na koju su naišli na irskom tlu…ali ja mislim da se to ne može dovoljno naglasiti da bi ljudi u Hrvatskoj uopće pojmili što to zapravo znači. Kakav je to ugodan, konstantan i asertivan način ophođenja s ljudima!!! Na poslu, na ulici..u susjedstvu..u dućanu..preko telefona…kao da u zraku stalno treperi kričavi znak upozorenja – POŠTUJ DRUGE!!

Ja vam neću govoriti o novcu..plaćama…poslovima. To je već pomalo isfurano…i sve se zna. Ja se želim ovdje javno diviti ljudima. Ljudima, koji žive jednu urbanu, humanu…produhovljenu i modernu kulturu…i pokazuju i dokazuju da je to sasvim moguće…da je jednostavno..da je ugodno…zabavno i najzad – istinski pokazatelj nivoa neke osobe.
Kod nas je to još uvijek BMW (uvoz iz Njemačke), 100 kila janjet'ne na stolu i bar dvije-tri Lidije Bačić u krilu. (prije mi je to bilo jako žalosno….ali sad mi je zbilja smiješno…jer se zadovoljno osjećam odsiječenom od toga)
Ono što je meni osobno bio vrhunac oduševljenja je – promet.
Ja vam, ljudi moji, ne mogu opisati koliko mene veseli vožnja irskim cestama, ulicama…pa i rotorima…ma kakve gužve bile.

Kako i doma…tako i ovdje…furt sam u autu. Nagledah se svega…a bome i sama postala netolerantan vozač. Dok nisam došla ovdje i spoznala raj tolerancije i poštivanja u prometu.
Znate ono..kad čekate na semaforu u koloni…pa se fino krkanski nabijete jedan na drugoga tako da ni slučajno netko iz sporedne ulice ni ne pomisli uključiti se u 'vašu' traku…halooo…dok ste vi ovdje! A ne…nećeš razbojniče!!! Ahhaha
Dakle, ovdje nikome ne pada na pamet svojim vozilom zatvoriti mogući izlazak..ili skretanje u sporedne ulice. Nikome. Na svakom takvom mjestu…vidjet ćete razmake u koloni…i nikada se neće napraviti nepotreban čep.

Ovdje nema žutog svjetla kod kretanja. Poslije crvenog..odmah se pali zeleno…i znate što? Nitko neće ući u raskršće (iako je zeleno) ako je ispred gužva. Ovdje je normalno da propustiš koje zeleno svjetlo…u ime ne stvaranja čepova i krkljanaca. I nitko ne trubi zbog toga. Nemreš vjerovat…ali nema nekog Bandićevog kuma odozdo' da ti izleti iz auta i opsuje sve žene i muškarce do petog koljena što nisi manijakalno krenuo ravno u gužvu, nabio se nekom na gepek usred raskršća…jer ti je bilo 'zeleno' jebote!!!
Ahhahahah

Želiš se prestrojiti? Nemaš frke. Samo daš žmigavac….i korisnik te trake već ljubazno usporava…dajući ti prostora da se prestrojiš.
Želiš voziti sporo? Nema frke…svi će voziti sporo.
Čekaš parking? Vjeruj..nitko te neće preduhitriti…stajat će iza tebe i poštivati redoslijed.
Pustiš li autobus ispred sebe, svaki vozač busa će ti s 4 blinka zahvaliti. Sporo prelaziš cestu? Nikakav problem…'take your time'..svi ćemo te ljubazno čekati.
I tak…ja vam velim…čista uživancija. I ne smeta mi što mi je volan na desnoj strani auta..i što se vozim lijevom strane ceste…vožnja mi u ovakvim uvjetima djeluje kao terapija .

Drugi top topova, koji me oborio s nogu…je još jedan dokaz funkcionalnosti društva…kad jednostavno nisi primitivni dripac.
Dakle…išla sam na viewing stana koji sada rentam…i dočekao me muškarac srednjih godina…nasmijan, ljubazan..ugodan. Pokaziavo mi je stan…a onda je kroz vrata ušao drugi mušakarac pružajući mi ruku . Prvi muškarac je rekao – ovo je moj muž Garry.
Naravno…nisam to očekivala…ali se nisam ni iznenadila. Rekli su da žive iznad…da imaju troje usvojene djece od kojih je jedno s autizmom i da to dijete ponekad proizvodi glasne zvukove, ponekad lupa nečime ili zveči…a ponekad baca stvari po podu..pa su željeli biti sigurni hoće li mi to smetati.
Naravno…ja se sva raznježila..oduševila…ma ništa mi neće smetati..bla…

Uglavnom…par puta sam čula neke zvukove…ništa strašno..ni neizdrživo….ali poanta je u tome da najprirodnije (kad se govori o prirodnosti /poremećenosti) što čovjek može pokazati..je ljudskost. Ništa ljudima nije prirodnije od ljudskosti…a na Balkanu se upravo toga prvo odriču u nastojanju dokazivanja tuđe 'poremećenosti'.

U svakom slučaju…ja vam sva sretna napokon živim u ljepšem svijetu..prepunom LJUDI ... i mogućnosti.

A ima i vrabaca

Kako sam dospjela ovdje?
Ponekad imam osjećaj da mi svemir servira podjednako dobre i loše stvari odjednom. Kao Jin-Jang. Onako, kako kažu da bi trebalo biti.

Dakle..tog dana od jutra miješale su mi se emocije. Teško je bilo održati neutralnu sredinu između očaja zbog činjenica, koje nevjerojatno postanu stvarne i opipljive ..onda kad iskoče na površinu. Poput osvještavanja da čitav jedan život kakav poznajem, ostavljam iza sebe. Sav komfor , kakav-takav..ali moj, nestaje…Moje ulice, moje rute..omiljene police dućana ili šetnice kvarta….moji ljudi…sve to ostaje. Sav moj 'stari' život…probrano je potrpan u 2 prtljage i jednu žensku torbicu. To je 'prošlost i sadašnjost' koju prenosim u novi život.

Najbliži prijatelji su također bili napeti. Iako ..ohrabrujući me..mislim da ni sami nisu znali što je najbolje reći…ili kako se najbolje postaviti. No, iako sam sve ovo pomno pripremala mjesecima…srce se stezalo zbog moje naaaajbolje prijateljice, mace. Njene prekrasne žuto-zelene oke…mekano krzno i nježno privijanje uz moje tijelo…moram ostaviti na nekoliko mjeseci.
Jednostavno ne postoji način na koji možeš dovoljno izljubiti je, maziti..tepati joj..fotkati je….da pomisliš kako će ti to biti dovoljno na neko vrijeme. Nemoguće je. Pola mene ..iznutra..umire zbog ove razdvojenosti.

S druge strane…znaš da imaš vrlo izvedive planove..zaraditi, skrasiti se…dovesti ju što prije i živjeti jedan uređeniji život, dostojan čovjeka.
Čeka te nešto novo, uzbudljivo..nova životna avantura je pred tobom…i svjestan si da krećeš ispisivati neke nove stranice knjige svog života….a to prilično veseli čovjeka.

I tako…moja mala ekipica za ispraćaj i ja…krenusmo prema autobusnom kolodvoru. Zajednička cuga..puno fotkanja..smijeh i suze…ma dan za pamćenje. Smjestih se na dupla sjedala gornje razine double-deckera…i odbrojavah sekunda do polaska. Kroz pozor gledam svoju ekipu, koja mi maše…gledam okolinu…i intenzivno osvještavam pitanja kada ću opet sve ovo vidjeti. Kad je autobus krenuo..na trenutak pomislih da sam veći domoljub nego što sam mislila.

Čekala me cijelonoćna vožnja do Munchena..gdje sam imala let za uloviti. Naravno…očekuj neočekivano. Barem kad sam ja u igri.
Na našoj granici (sa Slovenijom) prošli smo ID provjeru…a potom se vratili u bus, čekajući nastavak vožnje.
Čekali smo 3 sata.
Dakle..neki je lik iz busa..pokušao prijeći granicu s krivotvorenom osobnom…i bus nije mogao dalje, dok ga murija nije pokupila. Eto..to smo čekali.
Vozač mi je rekao da ako sve bude brzo na ostalim graničnim prijelazima..da bih mogla stići na avion.
To je bila ona glupa situacija…u kojoj ne znaš da li da prebukiraš let..ili ne.
Naravno, sve dok ne bude prekasno.

Na svim prijelazima su nas ekstremno dugo zadržavali…i više nisam bila ziher hoću li stići ili ne. Zapravo, imala sam još jedan Lufthansin bus za uloviti do aerodroma…cca 45 min. Vožnje.
Od autobusnog kolodvora u Munchenu do Lufthansinog busa…trčala sam s koferima dobrih 10 minuta..i stigla minutu prije polaska.
Weee!!!....Odahnula sam misleći da mi se sreća osmijehnula.

Stižem na aerodrom…na karti ne piše ni koji check-in punkt..ni koji gate…ništa. No..zakaj taj aerodrom ne bi bio ooogroman…kad sam već tako na knap. I zakaj moj gate ne bi bio na skroz drugom kraju tog..omanjeg grada od aerodroma!?

Doklipsam ja nekako do tamo, obavim provjere…svašta nešto…i shvatim da do gate-a za ukrcaj imam još 5 min hodanja.
Jurim…vučem te kofere i psujem Švabe na pretjerano velikom aerodromu i pretjerano dugom zadržavanju na provjerama. Napokon…stižem do ukrcajne točke…još neka dva dečka i ja…kad teta stane na prolaz i veli – Sorry, no more!
Avion polijeće za 10 minuta..i ukrcaj je završio.

Nemoj me zezat!!! Zbilja sam zakasnila na let?

Nakon kraćeg sloma živaca…uzimam mob, kojem je baterija pri kraju i gledam kaj ima od novih letova. Snimim jedan za 200eura..par sati kasnije je let. No..ne mogu ga bukirati online jer mi je krepala baterija. Još jedan razlog zakaj sam opsovala švapski aerodrom – toliko jbno ogroman…a nigdje točke za punjenje moba. Mišamu..mi u kvartu imamo čak 2 klupe na kojima možeš napunit bateriju…!!??

Ok..naći ću pult agencije i kupiti kartu za keš.
Pult je, naravno, opet na drugom kraju.
Ispred mene dvoje ljudi. Neki Rusi..kojima nešt ne štima s putovnicama.
Oko njih se sjatili svi djelatnici tamo…trči se uokolo, telefonira..bla….a ja , sad već krepana..stojim u tom redu i molim boga (u kojeg ne vjerujem) da mi ne promakne i taj let.

Nakon cca sat vremena…dođem na red i velim tamnoputom dečku da želim kupiti kartu za let koji imaju po cijeni od 200 eura. Bulji on šutke u komp…bulji..tipka…pa najzad kaže da danas uopće nemaju letova u mom smjeru.
Kak nemaš…vidjela sam online!
Pruži mi žicu punjača za mob…kako bih mu dokazala da ima.
Upalim mob…listam..nađem i slavodobitno mu tutnem ekran moba pred facu..-aha!!
Kad lik vrlo nježnim tonom kaže: Da, u pravu ste..postoji taj let od 200 eura ali kod Lufthanse..a mi smo Eurowings.
Kaj??...Dakle, stajala sam toliko dugo redu za krivi šalter!? .. Nije ni čudo, bila sam totalno izbačena iz orbite onim propuštenim letom.

Ok, dolazim na Lufthansin šalter… ali sad je već 300 eura karta…a check in već za pol sata.
Issati – daj. Nemam više snage, volje..vremena.
Nakon još jedne podulje provjere..i milijun prolaznih točaka…napokon se ukrcam u ćošak malog chartera…i krenem na svoj 2,5-satni let.
Pored mene su sjedili neki brbljavi Švabe…koji nisu prestali fufljati onaj svoj ogavni njemački sve dok nismo sletjeli.

Ok..dočekalo me oblačno vrijeme mog novog grada…ali ubrzo se proljepšalo i ostatak dana je bio sjajan. Prijatelj me dočekao na aerodromu i provozao kroz grad do mog privremenog smještaja. Oduševila sam se.

Već nakon samo 3 dana zujanja i razgledavanja…oduševio me ovaj grad. Odličan je..i mislim da ga vrlo lako mogu zvati svojim domom.
Ono što na prvu osvaja je free wi-fi po cijelom gradu, u busevima, tramvajima…(s utičnicama za punjenje moba)
Sve što može ..ima svoju aplikaciju…i nema šanse da nešto ne možeš naći ili saznati. Kao i u Zagrebu..imam živopisni centar (samo ovdje prepun ljudi, uličnih svirača i ostalih zabavljača)..imam park poput Maksimira..i Zoo…imam prelijepo uređena predgrađa…imam rijeku kroz grad..a imam i more. Zato ovuda u simbiozi lete golubovi, galebovi, svrake (ne vrane) i neke male slatke ptičice…kojima ne znam naziv. Umjesto vrabaca. Vrapce nisam vidjela. Ali sam vidjela lisice. Ima ih dosta. Ono…u gradu. Nisu bijesne, zaštićene su…i skroz su kul.

Posao sam našla drugi dan po dolasku. Prije početka rada dobila sam 3 dopisa od firme u kojima mi se raduju, pozdravljaju me…vesele se što ću raditi S njima, ne ZA njih…bla. Uz to i neku knjižicu, u kojoj me obaviještavaju da imam pravo (besplatno) savjetovanje i usluge svih vrsta..ako mi bilo što zatreba..a tiče se potreba od raznih institucija, poreza, zdravlja, mirovinskog..i pravnog sustava. I još štošta..kaj mi se više nije dalo ni čitati. Npr. ako želim kupiti bicikl..da mi daju nazad pola love…ili ako imam auto..plaćaju pola parkinga…i tak.

Smještaj dijelim s par ljudi. Ispod mene su dvije gej curke. Jedna je Brazilka a druga Čehinja. Drage su i vrlo zabavne.
Pored mene su dvije curke, cimerice…studošice. Jedna iz Meksika a druga iz Španjolske. Začuđujuće..ali dobro funkcioniramo. Čak su me molile da ne tražim drugi smještaj…jer smo super tim. No..ipak moram..jer mi uskoro i deca dolaze…a želimo privatnost ipak.

Uglavnom..moj novi život je otpočeo…i ja ga još uvijek istražujem…gradim kako najbolje znam, sukladno ovdašnjim mogućnostima…i više mi se ne čini tako strašnim počinjati opet i opet…pa ako treba i opet. Jer..početci su uzbudljivi. Krajevi su tužni.

I tak…
Imajte se ..cmmok

Jeste li kao mali poznavali nekoga, kome ste se divili!? Rekla bih 'idol'..ali više mislim na osobu koju se poznaje, koja se nalazi u vašoj neposrednoj..ili barem široj blizini. Osoba, koja svojim izgledom..ponašanjem, djelovanjem…a bome i općenito životnim okolnostima..jednostavno u vama budi oduševljenje, divljenje..obožavanje.

Moja obožavana osoba, bila je teta Žuća.
Ona zapravo i nje moja prava teta. Mojoj sestrični je teta…ali zbog te činjenice , imala sam 'privilegiju' poznavati je.

Imala sam i manje od 10 godina, kada sam je prvi put upoznala…ali taj prvi dojam, pamtim i sad. Već tada…rekoh sebi – to je to! Želim jednog dana biti kao ona.
(mala digresija – moj život baš nikad nije ni malo sličio njenom..heh )

Toga dana…bila je neka fešta kod moje sestrične..familija je bila na okupu…i čekali smo…znam da smo svi čekali još samo da stigne i teta Žuća pa da se servira stol. Inače, naša familija je velika…i takvi događaji broje i preko 30 ljudi. Možda sam zato oduvijek patila što ne živim u velikom prostoru..u kojem bih imala veliki stol…za puno ljudi. Puno..'mojih' ljudi.

Sjedila sam na stepeništu, pogledom fiksiranim na cestu…čekajući toliko spominjanu tetu Žuću, koju nisam nikad upoznala jer živi u Italiji. Ovo je bio jedan od događaja, na koji je, eto..i ona došla.

Tih ranih 80', ja sam znala samo za Trst…a Žuća je živjela u Milanu. Bože..kako je meni tada..samo izgovor imena toga grada zvučao nadrealno.
A onda je u ulicu skrenuo ogroman crni BMW talijanskih tablica. Dolazio je polako…i ležerno parkirao. Nepomično sam promatrala.
Otvorila su se vrata…i ugledala sam ispruženu, njegovanu žensku nogu s bijelim štiklama. Odmah potom iz auta provirila je graciozna žena u bijelom kostimu i s velikim tamnim naočalama na očima. U rukama je držala malog psa. Najmanjeg na svijetu..kojeg sam vidjela do tada….a sa zadnjeg sjedala, pokupila je veliki šešir široka oboda. Krenula je prema meni s prekrasnim osmijehom i kosom plavijom od svih plavih.

Da, zaista…to je bio 'the moment' kad sam pomislila da želim sve to. I šešir i plavu kosu..i malog psa s kojim ću putovati u velikom autu. I Italiju sam zavoljela…i željela tamo živjeti.

Kakva je to dama…teta Žuća. Nježna a odvažna, ljubazna a dostojanstvena..lijepa a krotka.
Iako..pričali su o njoj svašta…a kad bi rekli nešto ružno, te bih ljude, ja zauvijek zamrzila.

Žuća je, naime…s 15 godina pobjegla od nasilnog oca pijanca. Pobjegla..i nikad se više nije vratila..sve dok ovaj nije umro. Pričalo se da ju je pokušao silovati. A ona o tome nikad ne priča. Ona je dama.
Dakle..s 15..je pobjegla u Italiju.
Pričalo se da je bila prostitutka. No, pričalo se i da ju je jedna Talijanka, vlasnica luksuznog restorana u Milanu uzela pod svoje..i gurala je u manekensku karijeru. I tako je Žuća naučila talijanski..pa engleski…pa postala dobro plaćeni model….a na kraju je i naslijedila taj restoran.

U Hrvatskoj je gradila kuću.
Jednom smo sestrična i ja provele s njom tjedan dana u toj kući. Naravno…za mene je to bila najluksuznija kuća s pregršt stila..ikad. Kuhala nam je razne paste…sama je uzgajala i povrće u svom vrtu. Fasciniralo me kako je pozvala vatrogasce da joj promijene žarulju na vanjskom svjetlu iznad terase. Gotivili su je…bili pretjerano uslužni..i nisu joj htjeli naplatiti..no ona je inzistirala.

Nekoliko godina kasnije, htjela sam učiti talijanski…ali mi stari nije dozvolio..pa sam krenula potajice. Na žalost, nakon mjesec dana me provalio…namlatio i počeo kontrolirati svaki moj korak..pa sam morala prekinuti.

Početkom srednje škole, sestrična i ja počele smo pušiti…baš kao teta Žuća…koja je tako graciozno znala držati cigaretu i ljupko uživati u njoj.

Krajem srednje škole, sestrična i ja odlučile smo 'pobjeći' u Italiju. Bio je to zaista ozbiljan plan. Upoznale smo dečka koji vozi kamion prema Milanu svaki tjedan. Rekao je da će nas prevesti besplatno. Nas dvije smo samo trebale pokupiti osnovne stvari, putovnice i iskrasti se preko noći iz kuće…te doći na dogovoreno mjesto. Stvarno smo odlučile otići k teti Žući…a da ona to nije ni znala.

Heh…trebala bih reći da sam samo ja, tu noć bila na dogovorenom mjestu. Spremna. Ali moja sestrična nije imala hrabrosti…a i 'vozač' očito nije htio imati problema. (Srećom, valjda)

Žuća se nikad nije udavala..ni imala djecu. Zato je valjda uvijek bila lijepa, dotjerana, bogata..i mogla putovati po svijetu.
Da moj život nije, niti će biti takav…bilo je jasno kad sam se udala. Ili kad nisam pobjegla u Italiju.
Zapravo…od svega…štikli, plave kose…premium auta, Italije i malog psa…imala sam samo cigarete, kao dodirnu točku sa Žućom. (bravo ja)

Žuća je prije par godina obolila..pa se privremeno preselila u svoju kuću u Hrvatskoj. Ipak,zahvaljujući hrvatskoj birokraciji, pravnom i ostalim nefunkcionalnim sustavima.. na kraju ju je prodala i po novi život…a i liječenje otišla je u Virginiu, gdje i sad živi. Žuća ima 71 godinu. I još uvijek ima plavu kosu, vitko tijelo..putuje i posjećuje nas svake godine. Više nema psa. (logično)

A ja…?
Ne nosim štikle, nisam dama…i nemam šešire. Nemam ni kuću..ni veliki stol. Ni premium auto…niti znam talijanski.
Ok..bila sam u Milanu…i još nekoliko talijanskih gradova…i čini mi se da Italija i nije tako bajna. Štoviše…Talijani imaju temperament, koji mi uopće ne paše. Ali priznajem..jezik je lijep. Melodičan…i možda ga naučim jednog dana.

Imam gotovo odraslu djecu..i usuđujem se 'napokon' osjećati slobodno.
Nakon niza razočaranja i odustajanja…dajem si još jednu šansu. Još jednu šansu za hrabrost. Sad..ili nikad.
S 15 kila najosnovnije imovine…ostavljam svojih 40 godina surovog života u Hrvatskoj…i odlazim po novi život. Od nule.
Mislim..imala sam ja hrabrih, neustrašivih pothvata u životu…ali ovaj bi mogao biti presedan za mene.
Ok, znam da nikad neću biti Žuća…to bi zapravo bilo suludo…ali i danas…ta žena..moja je muza. Jer..lagano umire onaj, koji ne putuje…

....i pita mene Mirko danas ono besmisleno pitanje...da se nađeš na smrtnoj postelji, za čime bi najviše žalila!?

Jel'da da svi znamo one otrcane, klišejaste odgovore...kreirane a la 'miss of the world'...-žalim što nisam više uživao/la...što nisam više bio/la s obitelji...etc..

Rekla sam da žalim što sam najviše morala šljakati za druge da bih živjela.
I to je bilo više onak..filozofski konstruirano...čisto da mu odvučem misli..i ne otkrijem ono kaj mi je stvarno palo na pamet.

Ipak..žaljenje zapravo nije ni prava riječ..a bome ni osjećaj..kad je u pitanju ono na kaj sam pomislila. Glupo je uopće 'žaliti' za nečim što je odjednom postalo očito...a prije nije postojalo..ili barem nisam bila svjesna toga.

Dakle, dolje u linku prikazan je jedan prekrasan mlad muškarac. Savršena izgleda, proporcija i osmijeha.
I da se razumijemo, meni je zaista prekrasan...a to kažem s puno poštovanja. Ne kao prosječni srednjovječni ili još stariji krkan ..za mladu predivnu djevojku.

I mislim si ja....kako je baba s kolačima za mene prošla. Ja sam ta baba.
Ne, nisam od onih baba (ženska verzija krkana) koje se rajcaju na mlade dečke i zbilja...ono...fuj..nastoje se ševit s njima. Ni pod razno. Ne ja.
Meni su oduvijek mlađi muškarci bili nepoželjna kategorija.

No, mišamu...koji je meni vragec bil u godinama kad su ovakvi bili stariji od mene...da nisam baš nikad obraćala pažnju na njih???
Da nije smiješno...bilo bi zbilja za žaliti do smrti kaj baš nikad neću saznati kako je kad ti se smiješi jedan takav. Kakve je teksture i mirisa njegova koža....kakva je pod prstima...ili tijelom o tijelo. Kako ljube onakve usne. Kako je gledati u onakvo lice....kakav je sex s onakvim muškarcem?

Jer...iskreno....bijah bedasta do bola...i birah košćate, nosate, pa i lagano škembaste...neproporcionalne...pogrbljene, krakate..nesigurne, divlje, glupave, uštogljene, šutljive...depresivne...pa i nadrkane.
Koji ne plešu, ne pričaju fore, ne druže se...ne kupuju cvijeće, ne pišu pjesme..ne čitaju romane....

Ok..zvuči užasno.
Ali sada mi zbilja odbojno zvuči ono što mi je tada bilo ok. Kožnjak, Castrol u kosi, ledeno srce ispod plahe vanjštine...uglađenost bez strasti...

Generalno...voljela sam hladne muškarce.
Brrr.....
Leševe.

I sad...kad napokon znam što je najprivlačnije na LJUDIMA (toplina, punokrvnost, vedrina i mladost u punom sjaju)...sad sam prestara za to.

I ne...ne bih voljela da netko za mene pomisli: Pa i njoj treba ljubavi....kao što sam ja mislila o onima, kojima sam je davala...nezasluženo i neprikladno.

Eto...ja bih kao...za time žalila.
Ako je nužno da se na smrtnoj postelji treba žalit za nečim.

ps. ne trebam ni ljubav ni pažnju..ni k***e, palce....samo pričamo :) (i gledamo)
Link

Nekad imam osjećaj da sam izvan svih normi , činjenica…regula. Dobro…ako na to gledaš s neke ful pozitivne strane, lako si zaključiš kako si baš poseban..unikat…ono..takav se 'dvaput' ne rađa…al' brate mili…gorka istina je da se bolno ne uklapaš – nigdje.

Ovih dana se mučim tezom da privlačimo ljude slične sebi. I iskreno…nemrem to provarit. Iz dva razloga: Prvo – nije moguće da sam baš tolika ništarija…i drugo – pa kak' da, pobogu..prigrlim takvo mišljenje o sebi?

Osim toga…sigurna sam da iz nekog razloga privlačim baš baš one suprotne meni.

Mislila sam u ovaj post natrpati par konkretnih primjera…ali slučajno mi je kroz misli proletjela jedna psihološki zanimljiva rečenica pok. Majke Tereze. Dakle…jednom prilikom žena reče: Ne BORIM se PROTIV zla, nego se ZALAŽEM za DOBRO!

Eh…značenje ove rečenice…možda bi dalo odgovor na pitanje da li uistinu privlačimo slične sebi. Vidite, prema mom mišljenju…moguće je da nas odlikuju dualne energije. Zapravo, sigurna sam.

Npr. neki ljudi, izrazito su osjetljivi na nepravdu. Nepravda ih frustrira, ljuti, rastužuje..ali samim time i oblikuje njihova vlastita ponašanja. Oni stalno uočavaju nepravdu. Fokusirani su na to.
I što se dogodi?
Oko njih hrpa nepravednih. Oni čak na vlastitoj koži osjete hrpu nepravde…možda čak i više nego prosječan čovjek.
Pa kako onda reći da su privukli slične sebi??

Čini mi se da odgovor leži upravo u onoj rečenici.
Oni žive s energijom BORBE PROTIV! Ta je energija fokusirana na druge…i samim time privlači energiju, koja toj borbi zapravo daje smisao. Što je, vjerujem ..iscrpljujuće i destruktivno.

Kada, s druge strane…pogledamo one, koji žive s energijom ZALAGANJA ZA…oni zaista privuku iste ljude, kakvi su i sami. Ljude, koji se također zalažu za nešto. Ta je energija fokusirana na sebe. Dolazi iz JA-stva. Nije usmjerena protiv drugih…već na sebe kao primjer.

Ako tako postavimo stvari (što meni osobno ima više logike)…možemo izbaciti iz upotrebe, mišljenja..pa i zaključaka…da slični privlače slične. Nije dokazano.

Jer…očito, obje vrste ljudi su snažni karakteri, koji mijenjaju svijet i čine ga boljim…sve dok postoje oni treći – loši.

A koga privuku loši? – Divne, dobre ljude. Koje potom iscrpe, izmanipuliraju, oštete…samelju.

Naravoučenje – Čuvajte se loših. I onih, koji lažu.

Jel' vama kad dođe da preispitate vlastito ponašanje, stavove, razmišljanja ..pa se onako, istinski posramite sebe samih? I Zašto ne?

:) :) :)

Kad bi postojala određena lista univerzalno dobrog vladanja, klasifikacija kulture, socijalnih vještina..pa i onih životnih navika…kako bi izgledala? Zamislite da vas drugi moraju ocijeniti po toj listi..i da vam je potreban maksimalan broj bodova za ..jednako takvo ocjenjivanje drugih!

Primjer ogledne liste za period od mjesec dana:

1) Pošteno odraditi radne zadatke (doći na vrijeme, biti ljubazan i fokusiran, poštivati vrijeme za pauzu, ne koristiti tuđu imovinu u privatne svrhe (Internet,računala,vozila,telefone..etc), biti efikasan i produktivan, zaslužiti plaću u punom smislu i biti odgovoran za svoj dio obveza.
- 2 Boda

2) Odgovorno i s puno ljubavi, obnašati svoje obiteljske obveze. Briga o djeci, bračnom partneru, roditeljima , te braći i sestrama. Svojim angažmanom činiti ih zadovoljnima i poštivanima i biti im potpuna podrška.
-2 Boda

3) Bez uzmaka održavati i primjenjivati svoja vjerska uvjerenja i osigurati vrijeme za to. Svakako i sudjelovati u financiranju istih.
– 2 Boda

4) Bez uzmaka održavati svoje tijelo zdravim (tjelovježbom, zdravom prehranom ..ne posežući za nikakvim porokom)
– 2 Boda

5) Bezrezervno podržati svaku manifestaciju u kojoj manjina, oštećeni ili bilo kako zakinuti sugrađani apeliraju na pomoć i zaštitu. Dakle, biti suosjećajan, pažljiv, milosrdan i kulturan prema sugrađanima.
– 2 Boda

6) Bezrezervno osobno (financijski, utjecajem ili osobnim angažmanom) pomoći drugoj osobi u velikom problemu.
– 2 Boda

7) Bezrezervno osobno (financijski, utjecajem ili osobnim angažmanom) pomoći bar jednoj ugroženoj životinji.
– 2 Boda

8) Obvezno i bez kompromisa, od redovnih mjesečnih primanja, 10% darovati u humanitarne svrhe.
-2 Boda

9) U komunikaciji s drugim osobama koristiti isključivo poticajne, afirmacijske i ljubazne riječi. Na visokom nivou ponašanja upotrebljavati opće-kulturno-prihvaćene izraze. Posebno kod izražavanja vlastitih stavova i mišljenja.
-2 Boda

10) Kod izgovora i pisanja, baratati isključivo književnim, pravopisno i gramatički korektnim izričajem.
– 2 Boda

11) Obvezno pročitati po jednu knjigu iz bar tri različite žanrovske skupine. Prisustvovati jednoj kazališnoj , plesno-umjetničkoj ili glazbenoj predstavi. Informirati se bar o jednoj popularnoj temi .
– 2 Boda

12) Obvezno popratiti glavna sportska, kulturna, znanstvena i društvena natjecanja. Osobnim angažmanom podržati bar jedan klub ili organizaciju po vlastitom izboru.
– 2 Boda

13) S razumijevanjem pratiti političko-ekonomska pitanja, svojim doprinosom utjecati na pošten i primjeren način. Uredno platiti sve svoje zakonske obveze.
– 2 Boda

14) Podjednako sudjelovati u kućanskim ,vrtnim i obiteljskim poslovima, kao ravnopravni član zajednice. Te redovno posjećivati zubara.
– 2 Boda

15) Obvezno poznavati vlastitu i partnerovu anatomiju, afinitete, mogućnosti, želje, potrebe, rizike, psiho-fizičke kritične točke …te u skladu s time biti poželjan i odgovoran ljubavni partner. Voditi ljubav samo sa svojim partnerom/icom. Slobodni smiju godišnje promijeniti samo jednog partnera/icu.
-2 Boda

Tako.
Imate svih 30 bodova? :D :D :D

…Zašt ' onda ocjenjujete druge?