*Babinjak*

Ima tome već dosta vremena, a u fazi kad mi je samopouzdanje bilo ravno dnu močvare, frend me pitao: Što bi htjela raditi da znaš da će sutra biti smak svijeta?
Iako mi je u tom trenutku pomisao na smak svijeta zvučala fantastično, idilično, završno i oslobađajuće…pokušala sam zamisliti što bi to bilo, što bih rado radila…kao ono..zadnje! Rekla sam da bih vjerojatno bila sa svojom djecom…da bih letjela balonom…i koješta.
-Ma ti si u ku*cu! – reče on meni s podsmijehom.
: Zakaj?...Kaj bi ti radio? – zbunim se…
-Pa ševio bih! Nema bolje smrti….a ona bi letjela balonom…pa kaj ti ne bi bilo najljepše ševit se!?

Ja sam tada zaista iskreno pomislila nešto vrlo plitko, jadno i ograničeno o njemu. Pitala sam se od čega se sastoji život muškarca? Što su za muškarca najbolje uspomene, najjači doživljaji.
-Pa Pam, koji je tebi..? Seks je SVIMA plafon na ljestvici užitaka!!

Mislim, kaj god rekla…ispada da sam aseksualna ili još gore – frigidna. A nisam. Seks mi je…dobar! I to je sve. Ne NAJ i ne bljak. Dobar. Kao sladoled. Kad ga se sjetim i kad ga konzumiram – super mi je. No..nije mi presudan…da bih o njemu razmišljala..maštala i priželjkivala ga stalno i uvijek. Nije.

Da me ljudi osuđuju zbog takvog stava, znam.
Čak se tu i tamo preispitujem zar sa mnom stvarno nešto nije u redu…ili zaključujem da ostali lijepe uspomene i emocije vežu uz seks…i u tome smo različiti.
Uglavnom bih takva dumanja ostavila bez konačnog zaključka a zadovoljna mišlju da sam čak možda u boljoj poziciji, jer ne moram podjarmiti svoj život fizičkoj potrebi da se ševim.

A otkud meni uopće takav stav?
To se zapravo nikad nisam pitala.
Do danas. Do trenutka koji me duboko prodrmao…iznutra. (iskreno, mrzim te situacije u svom životu, kad me nenadana glupost strese do kosti)
Glupost, poput pjesme na radiu. Kao da sam šiparica koja gradi svoje stavove prijemčivo s tekstovima pjesama…tamo daleko negdje..u pubertetu.

Al' kaj sad….dogodilo se…i shvatila sam da se dogodilo.
''Don't forget it was real
Do you remember the way it made you feel?
Do you remember the things it let you feel?

When you love to your limit
You gave all you're given
Who you gonna pray to when you're there?
Will you find out that there ain't no other love
No other love for you?''
Link

Iz obične situacije…na kavi uz slaganje nekih dokumenata i mailanja….dogodio se 'trenutak'. Kao da me pjesma pitala….
…a ja sam potpuno svjesno odlutala tamo…od čega sam pobjegla, zakopala duboko…zaključala u debelu škrinju…i bacila ključ.

Sve je odjednom postalo živo…stvarno…sva sjećanja, slike, okusi..mirisi…osjeti svih vrsta…sve.

Bio je dosadnjikav dan na blogu. Nije mi radilo baš ništa. Nisam imala ni temu o kojoj bih razmišljala. Tada sam prvi i jedini put pokušala 'iskoristiti' ono što iskrica zapravo predstavlja. Zanimalo me što bi mi mogla ponuditi pretraga profila..ako postavim određene parametre.
Ukucala sam pretendirane godine, visinu, težinu, (ne)bračni status…i horoskopski znak. Djevice.

Poklikala sam par profila i nisam našla ništa što bi me zainteresiralo.
Dok nisam kliknula njegov.
I ono što sebi najteže priznajem….ne sjećam se ničega iz njega. Osim fotografije. Na koj je bio, za mene, najljepši muškarac na svijetu.
Ta poplava ushita zbog neodoljive privlačnosti na fotki…totalno me paralizirala u pokušaju da se javim. Jednostavno nisam znala sročiti išta dovoljno dobro. Zato nisam ništa ni poslala.

(ne)srećom…on se javio meni.
Mislim da s nikim nisam tipkala veće gluposti i nebitne stvari…kao s njim. Odmah me zvao na kavu. Ja sam to, naravno, damski odbila (kao..nisam ja laka)…do sutra!!!!

Čim smo se susreli, ja znam…evo i priznajem, bila sam zaljubljena. Apsolutno sve na njemu i u svezi s njim je bilo savršeno za mene. Njegovo držanje, glas, sadržaj razgovora, maniri…miris, pokreti…pogled.
Kad smo se rastajali….u mraku pred kafićem, sjećam se da sam se lagano propela na prste i malo pomakla unaprijed….od silne želje da me poljubi. Shvatila sam svoj performans u nano sekundi pa se iskontrolirala…a on je ostao suzdržan.
Čitav svijet mi se pomaknuo.
Hormoni sreće natopili su mi cijelo tijelo kad je poslao sms da mu se sviđam i pitao me bih li ponovila susret s njim.
Ne mogu sada prepričati čitavu vezu…iako se zorno sjećam svakog detalja…ali ono što znam, je to da sam ja….svakim atomom svog tijela, duše i srca…živjela i osjećala ..do tada, potpuno nepoznate emocije ikad.
Pa ni sad ne mogu reći da je to bilo samo tjelesno..samo dobar seks….bilo je to, puno toga. Bio je to miris lavande, dobar blues, ukusno vino, topli dodiri, smijeh, nježnost, ples..glasni uzdasi orgazama..jutarnja kava, ptice na voćki, miris trave na mjesečini…njegov narančasti ogrtač…bijela košulja…tamne oči…
I bila sam to ja.
Ta neka ja…koju nisam poznavala….a jako mi se sviđala.
Bila sam sretna.
Voljela sam.
Čak i kad je kraj bio kraj…ta ljepota, slatkoća ..mene, njega…bila mi je….ne znam, potrebna. Potrebna. Kako prestati biti to što je bilo tako lijepo? Neizrecivo?

Ako samo o tome razmišljam…onda mogu razumjeti da ljudi čine sve…žele to nešto, što im je bilo tako dobro…i da se zbog toga kompromitiraju, sramote, izlažu ruglu…i tko zna čemu. Pa makar to nazivali samo seksom.
I ja sam to sebi radila. Sramotila sa. Iako sam bila uvjerena da to radim disciplinirano, sofisticirano….ne onako manijački…dosadno, naporno i progoniteljski. Ne.
Ali tražila sam tiho..i najmanju priliku za vratiti ono…što sam bila.

Zapravo, to mi nikad nije vraćeno.
Više je kao…pomoć dami u nevolji.
Seks.

Više nisam bila sretna.
Glumila sam da sam open minded, da znam odvojiti seks od emocija…i da me zapravo privlači samo seks. Zavaravala sam se u nadi da će mi on vratiti ..ono što sam bila. S njim.
Potpuno potrgana, smlavljena od deformacije same sebe…rekla sam: Ti kao da nisi znao što bi sa mnom…pa eto, kad sam već tu…poševit ćeš me!
Njegov odgovor je bio: Vidiš da je naš zadnji susret zapravo bio edukativan za tebe.

Tek tada…osjetila sam sav sram svijeta.
Ne bol, ne patnju..ni mržnju…ma ni razočaranje.
Sram.

Sram što sam izgubila sebe…i to ne onu, koja sam nakratko postala…već i onu prije, koja sam bila.
Ja više sebi nisam mogla reći tko sam….a svaki pokušaj da se vratim, spasim…izgledao je jadno i nisko. Ne postoji gumica za brisanje…nas samih. Onakvih kakvi nikad ne bismo željeli biti, postati. Ništa nije moglo prepraviti moj osjećaj gubitka dostojanstva.

Samo vrijeme.

Kad sam odgmizala iz prašine dna na koje sam pala….samoj sebi sam opalila šamar. Samoj sebi sam postala despotski sudac, koji mi je presudio doživotnim iskupljenjem. Nikad više.

I znam…duboko u onoj škrinjici…piše da sam dosegnula svoj limit. Vrh emocija i osjećaja pripadanja onom nečem što je potaklo drugo biće. Muškarac.
I nikada prije…i nikada poslije…ta se granica nije prešla.
A moja presuda glasi : Bolje ne može, manje od toga – nebitno je!

Možda zato…sudnji dan ..uživam letom u balonu!

Matthew Fray je spisatelj koji je člankom na svom blogu privukao veliku pažnju javnosti iskrenom ispovijesti o krahu svog braka:
Čini se dosta nerazumno ako kažem "žena me ostavila jer sam ponekad ostavljao suđe u sudoperu". Zbog toga se ona čini ludom, a ja žrtvom nerealnih očekivanja. Ljudi imaju naviku upirati prstom u krivca ako nešto pođe po zlu. Ponekad sam ostavljao korištene čaše za piće na sudoperu, tek nekoliko centimetara dalje od perilice. Nije to neka velika stvar za mene sada, nije bila velika stvar ni dok sam bio u braku. No to je bila velika stvar za nju.
Svaki put kad bi ušla u kuhinju i pronašla čašu kraj sudopera, postupno se približila kraju našeg braka. Samo ja to tada još nisam znao. No, čak i da jesam, bojim se kako se ne bi potrudio da promijenim svoje ponašanje jer bi tvrdoglavo inzistirao na tome kako ja vidim stvari.
Muškarci nisu djeca, iako se tako ponašamo prema njima
Osjećaj da ga drugi poštuju je važan muškarcu. Osjećaj da ga poštuje vlastita žena je ključan za život koji ima smisla. Možda sam mislio kako me supruga poštuje samo jer sam razmijenio bračne zavjete s njom. Ne bi to bilo prvi put da si stvari uzimam za svoje pravo. Jednu stvar koju sigurno znam je da nikad nisam povezivao stavljanje suđa u perilicu s poštovanjem koje ona ima prema meni.
Jučer sam odgovarao na komentar jedne žene koja je rekla da bi se žene i majke trebale potruditi pomoći muškarcima umjesto da ih optužuju za svaki problem u braku. Cijenim to.
No, sjećam se kako je često moja supruga govorila da je iscrpljena od toga da mi stalno govori što da radim. Zato žene kažu da je najseksi stvar kad muškarac kaže 'ja ću preuzeti to' i napravi što god već treba da bi joj pokazao kako je tu, sposoban i voljan.
Ja sam uvijek govorio "ako mi samo kažeš što da napravim, to ću rado učiniti". No, ona nije željela biti moja majka. Ona je željela biti moja partnerica i željela je da koristim svoju inteligenciju te sposobnosti učenja u zajedničkom životu i kućanstvu. Željela je da sama shvatim koje se stvari trebaju napraviti i osmislim svoj vlastiti način po kojem ću raditi stvari. Volio bih da se mogu sjetiti zašto mi je to tada zvučalo tako nerazumno.
Muškarci nisu nesposobni
Muškarci su izumili strojeve koji mogu letjeti, dokazali su da se Zemlja vrti oko Sunca, projektirali su i izgradili nebodere, otkrili način presađivanja organa i produljenja života...
Muškarci su posve sposobni za život, kao što su savršeno sposobni za obavljanje svih onih stvari na koje se žene žale da ih ne rade. Ono u čemu muškarci nisu dobri je vidovitost, ili dobro predviđanje toga kako će se njihove žene osjećati oko nečega zbog toga što muški i ženski emocionalni odgovori nisu isti.
Hej Matt, zašto si ostavio suđe u sudoperu, umjesto u perilici?
Nekoliko razloga; možda jer ću ga opet koristiti, ne marin za suđe u sudoperu osim ako ne dolaze gosti, nikad neću mariti zbog čaše u sudoperu. Nikad. To je nemoguće. To je kao da se zainteresiram za heklanje.
Postoji samo jedan razlog zbog kojeg ću prestati ostavljati čašu u sudoperu. Lekcija koju sam naučio prekasno - jer volim i poštujem svog partnera, a to je nešto što njoj zaista znači.
Sada razumijem da je čaša u sudoperu njoj doslovno zadavala bol, govorila joj je "hej, nije me briga za tvoje mišljenje. Ne stavljanje čaše u sudoper mi je važnije nego što si mi ti".
Odjednom, nije riječ o nečemu beznačajnom kao što je kvazi prljavo suđe. Sada, to je požrtvovni čin ljubavi, te četiri sekunde koje su mi potrebne da stavim čašu u perilicu.
Ne moram razumijeti zašto joj je tako stalo do glupe prljave čaše. Samo trebam shvatiti i poštovati to da joj je. Tada je ljubav prema njoj = stavljanje suđa u perilicu.
Ljubav prema njoj= držanje prljavog rublja daleko od poda. Ljubav prema njoj = vođenje računa o stvarima vezanim za dijete. Ljubav prema njoj = hej draga, da li ti mogu s čime pomoći danas? Ljubav prema njoj = milijun malih stvari koje kažu volim te više nego riječi.
Muškarci se žele boriti za svoje pravo da drže čašu na sudoperu. To može izgledati ovako:
Ne s.ri, žrtvujem se zbog tebe i za.ebavaš me zbog JEDNE čaše kraj sudopera? Potrebno je nekoliko sekundi da se stavi unutra i to baš moram sada i baš to je problem? Želiš ovu mirnu i ugodnu večer pretvoriti u rat oko čaše? Nakon svih velikih stvari koje napravim zbog tebe! Ja ne bih mogao biti toliko sitničav ni da se potrudim. Ako želiš čašu u suđerici, stavi je sama umjesto da mi pričaš o tome. Pospremit ću je ako nam netko dolazi. Ovo je svađa oko gluposti koja je nepravedna i nemam ti namjere popuštati!
Muškarac se ne želi razvesti od žene jer mu prigovara zbog čaše i to smatra posve iracionalnim. On želi da se ona složi s njime i shvati da suđe nije prioritet, za rješenje su potrebne sekunde. Ona bi prepoznala da to nije velik problem u velikoj shemi zivota, on misli.
Ona se nikada neće složiti s njime, jer se ovdje za nju uopće ne radi o čaši. Situacija se može preslikati na bilo što drugo u životu u kojoj se ona osjeća podcijenjeno i nepoštovano od strane svog partnera.
Žena se ne želi razvesti od njega zbog čaše. Želi se razvesti jer se osjeća kao da je ne cijeni i ne poštuje, što znači da je ne voli dovoljno i ne može računati na njega da napravi nešto što je njoj bitno u životu. Ne može mu vjerovati. Stoga, mora otići i pronaći novu situaciju u životu u kojoj se osjeća cijenjeno, zadovoljno i sigurno.
U teoriji, muškarac se želi boriti u ovoj svađi jer smatra da je u pravu, i ja se slažem s njime. No, prljava čaša nije bitnija od bračnog mira. Nažalost, velik broj muškaraca ne shvaća da se ona ne svađa oko čaše, već se svađa za priznanje, poštovanje, potvrdu i u konačnici njegovu ljubav.
Da on to zna, da u potpunosti shvaća to što ona želi na način koji njemu ne zvuči ludo, da shvaća da će to dovesti do udaljavanja i naposljetku, kraja slaganja, ponovno bi promislio u kojima će se bitkama boriti, a od kojih će odustati.
Ako odabereš voljeti nekoga, postaje ti užitak raditi stvari koje će poboljšati vaš život i približiti vas, a ne one koje će vas bezrazložno udaljiti, pa i uništiti.

Slatke male, bijele …ili ozbiljne laži pri hofiranju.

Ima tome par godina…moj bivši muž i ja, sjedili smo na kavi kako bismo se usuglasili nešto oko klinaca. Oboje smo bili dobre volje i čavrljali o svačemu. Dobro, još i danas znam mu tu i tamo nešt predbaciti…a onda on meni obično kaže: isuse kako ti znaš mljet'….al' sva sreća znam da nisi zla. Jer da jesi, od tebe bi se ljudi trebali oružanim snagama boriti!
Hehehe, to mi uglavnom bude smiješno pa prestanem zvocati i ispričam se.

I tada, na kavi…opet se dogodio taj scenarij…što me potaklo da ga iskreno pitam neke stvari.
-Čuj…interesna skupina su mi razvedeni muškarci i znaš kaj…kojeg god sam upoznala, baš svaki se rastal zato kaj ga je žena prevarila ili uopće ne zna zakaj ga je žena ostavila. Dobro, bio je jedan koji je tvrdio da je ostavio ženu jer mu nije 'davala'!....Kaj ti odgovaraš na ta pitanja dok dejtaš?

: A joj Pam, kaj misliš? Velim da si imala opak jezik i isto to..da mi nisi 'dala' dvije godine!
-hahahha…znači ne veliš da si dizal ruku na mene?
: Evo je opet….Pa koja bi ženska imala posla sa mnom da to velim?
-A ne kažeš ni da si imal ljubavnicu?
:Ne pam..ni to ne kažem.
-Kužim….a daj mi reci…sad kad si u ozbiljnoj vezi, ona ne zvoca?
: Ma zvoca…sve ste vi iste.
-I kak to sad rješavaš?
: Znam na kaj ciljaš….a znam i da znaš odgovor. Ok, pljusnul sam ju par puta i onda prestane.
-I to je njoj ok?
:Valjda je…možda za razliku od tebe, shvaća da pretjeruje.
-Jel' pretjeruje u istim stvarima kao i ja..ili drugačijim?
:Ma nemam pojma….najčešće je i ne slušam.
-Pa dobro…jel' joj isto smeta kaj se nemreš probudit na posao, kaj si živčan svako jutro, kaj joj ne kupuješ poklone ni cvijeće za rođendan, kaj ju nikam ne vodiš van, kaj ti je daljinski zaljepljen za ruku, kaj ti treba 6 mjeseci da promijeniš gumicu na pipi, ili žarulju…i tak?
:Kupujem joj poklone za rođendan!
-wow….eto, tko kaže da ljudi ne mogu promijeniti! Ahahha
:Ma užas…ova je čak napornija od tebe. Pristao sam i veš vješati i usisavati i skuhati…
-Nemoj zezat!??? Ti? …Bome, svaka joj čast. Kako je to uspjela?
:Ucjenama.
-Kakvim?
:ma…znaš..

:)))))

...i tak sam sinoć popila pivo, čak ni cijelo...
iako znam...znaaaam da loše podnosim alkohol.

Zaspala sam lako...

U ponoć sam išla na wc.
U 2 opet.
U 4 sam si kuhala kavu.
U 5 sam opet zaspala.
U 7 me frkalo u želucu.

A oko 8...sam samu sebe prenula iz sna,doslovno čuvši svoje hrkanje!

ok...nisam samo sebe prepala!

eeeh kak je divno znati da te netko bezrezervno voli!
Ona čak nije ni ustuknula!

(sadržaj uklonjen zbog uznemiravanja visoko moralnog bloškog puka)

:)))

...kak stojite s pamćenjem/prepoznavanjem lica, glasa...naziva, imena, brojeva, rečenica...etc!?

Za sebe znam da definitivno zaboravljam imena i brojeve...ali pamtim lica i glas. Barem sam samu sebe uvjerila u to.

i onda nas tri jutros pijemo svoju redovnu nedjeljnu kavicu kad uđe čovjek u lokal...i ja odmah velim curkama: E..ovo je tip s one reklame!
Pogledaju u njega...i pitaju: Koje reklame?
-Ma one neke..za nekog tele operatera...ne znam točno!
-Ma nije! - obje se slože da nije.

I tako ja deset minuta tvrdim da je..a one uporno da nije.
Da mi nije bil neugodnjak...pitala bih ga.

Al...ajte recite...jel' je ili nije? Kak se vama čini?

Ogledalo duše...kažu

Moja je definitivno blue...ahahhaha

Zbog naše Amy...već dva dana lutam internetom iščitavajući kojekakva e(zo)terična štiva o postojanju. I kaže tamo jedan lik da nas korporacije, vlade i moćnici zapravo ne trebaju svjesne, slobodne i promišljajuće. Navodno je strategija 'odgoja' čovjeka potpuno ukorjenjena da ljudi uglavnom prožive život ne shvaćajući svoju svrhu...a kad im zbog toga duša počne venuti...posežu za 'dostupnim' instant zadovoljstvima. Tjelesnim, materijalnim...potrošnim.

Tvrdi on tako...da je svrha svakog čovjeka, koji je eto utjelovio jednu dušu...stjecati iskustva. I to je sve. Jer, navodno je duša došla upravo po to. Ona zna zašto i što joj treba.

Jednom davno, razgovarala sam s jednom bioenergetičarkom i svidio mi se njen opis postojanja duše. Kaže ona da duša poznaje svoju svrhu i ima svoje želje/misije. Kad je racionalizacija mozga domaćina sputa, ona postane nezainteresirana za to tijelo. Ono što čovjek često ne priznaje ili ne razumije..je to da je ona izuzetno snažna. Stoga...ako je to tijelo, ta osoba sputava, ignorira...ona će se jednostavno riješiti tog tijela.
Iskoristiti će bilo kakvu priliku da pobjegne. Kroz neobjašnjivu nesreću, tešku progresivnu bolest..samoubojstvo....

I tak...mislim si ja....tko to živi u mom tijelu?

Ma...zapravo...mislim si..jel' joj više dosta iskustava..čoeče!!?

Za tisuću godina

-Neće postojati državne granice, samo kontinenti.
-Svi zakoni će biti jedinstveni i univerzalni
-Religije više neće postojati
-Nacionalnosti neće postojati
-Sportska i ostala natjecanja također neće postojati
-Povijest više neće biti važna
-Postojat će univerzalni jezik i govor
-Tehnologija će jedinu svrhu imati u korisnosti a ne prestižu
-Sva prijevozna sredstva će imati idealan koristan dizajn i ekonomičnu verziju pogona
-Uzgajat će se ljudski organi samo i isključivo za pomoć ljudima
-Nitko neće konzumirati alkohol, cigarete i droge
-Čitavom svijetu najvažniji će biti ČOVJEK
-Nitko neće biti gladan ili nezbrinut
-Svaki čovjek će biti odgajan da čuva i obnavlja prirodu, da skrbi za djecu, da se veseli drugom biću
-Ratovanja, prepucavanja, mržnje, uspoređivanja, natjecanje, gomilanje stvari, vrijeđanja, nasilje, uzvisivanje i spletkaranja biti će stvar izrazito nerazvijena i primitivna nazora i tome ni jedan čovjek neće težiti
-Ljubav će se očitovati u svemu i svakodnevno biti prisutna
-Svi će ljudi biti stanovnici planete Zemlje
-Za sve to, neće biti prolivena ni kap krvi

i sad nek mi netko veli da nisam optimistična! :)

...nakon bijega iz nasilnog braka imala sam valjda tone toga za rekonstruirati u svom životu. Netko mi reče da postoji blog, na iskrici, gdje mogu zapisivati svoje misli i odmah vidjeti reakcije, povezati se s ljudima koji jednako misle..bla.

I eto mene tu.

Moji prvi blogeki su bili ono, bujice kreativnih maštarija iz svijeta Pepeljuga, Trnoružica i ostalih 'nevinih' djeva koje neki princ 'spasi' i odvede u bolji život. (pa šta!?:P)

I tako meni neki lik na pvt pohvali moje blogove i obaspe me komplimentima uvjeravajući me da me potpuno razumije i da i on isto tako misli i mašta o lijepom životu u dvoje.
Jaooo kako je to meni tada zvučalo divno u usporedbi s mojim bivšim!!!

I onda smo danima tipkali o kućici u cvijeću, čoporu djece...ljubavi do kraja života, zalascima sunca, poljupcima na mjesečini..i brijem da je u igri ziher bil i pas. Kao finish na tu sličku.

A onda me pozvao na kavu.
Svoju fotku sam imala u profilu, a on je 'objasnio' da siroče ne zna prebaciti fotku s 'foto aparata' na komp. (a gle...davno je to bilo...ahahha, ni tehnologija nije još napredovala:P)

Na dan susreta, ah...sad slijedi najsramotniji dio, javila sam da sam bolesna i nisam otišla na posao.
Naručila se kod frizera, kupila nove cipele i odjenula najljepšu haljinu koju sam imala.

Našminkana, sređena, mirisna....sjedila sam nepomično čitavih sat vremena prije termina dogovorene kave. Ono, da se nešt' ne razmaže, uprlja, pokvari..ili da se od napetosti i uzbuđenosti nedaj bože oznojim!!!

Stigla sam u dogovoreni birc i sjela na terasu.
Nisam se htjela osvrtati okolo, jer 'dame' to ne rade. Moj princ će mene prepoznati i prići mi.
Tih nekoliko trenutaka samo sam razmišljala o tome kako sjedim, kako se držim, jesu li mi noge pristojno prebačene jedna preko druge i pod kojim kutem, pazila sam da ne spustim laktove na stol (jer to isto dame ne rade), uzimala majušne gutljaje pića pazeći da ne ostavim trag ruža na rubu čaše....

A onda sam osjetila neugodan zureći pogled na sebi.
Tamo za nekim stolom sjedio je tip sav u crnom. Počešljan..onako..znate...preko glave, na koljenima je držao ogromnu crnu mušku torbu za spise...i bio tako, jednostavno ogroman i čudan.
I bulji.

'Samo ti bulji manijak jedan, uskoro stiže moj princ, ne sjedim tu sama da bih očijukala s tobom!' - mislim si ja i postanem mrvu napetija što mi princ kasni.

Već sam bila gotovo popila piće i onda shvatila da sam vjerojatno izigrana. Što bi takva divna osoba uopće na mene trošila svoje vrijeme. On tako dobar i plemenit...a ja razvedena s dvoje male djece! Rastužim se nad samom sobom i svojom sveukupnom naivnošću što sam uopće i pomislila da bi jedan takav divan čovjek bio zainteresiran za mene.

Nakon što sam se vjerojatno već osramotila onom prvom, sms porukom : stigla sam, nije mi padalo na pamet da više zovem i javljam se. Da mu je stalo, već bi javio da kasni..ili nešto takvo.
Pozovem konobara i platim piće u namjeri da se fino odvučem doma...kad eto ti onog čudnog frikastog..buljećeg tipa..i sjedne mi za stol.
Opet onu torbetinu stavi na koljena držeći je za ručke u visini sa svojom bradom i pita: A..jesi ti Pamela???

ali mi je taaaak drag...

Cmok Lovely...gdje god bio...

ZA 007 :)

Link

...Buljim ja neki dan u taj naš blogek i buljim...pa mi na pamet padnu svi oni nickovi s kojima sam nekad bančila. Mislim si, ako su se i presvukli pa mi javili novi nick, sigurno sam zaboravila. A možda ih više stvarno nema. A bilo ih je...bilo.

I tako se ja sjetim jednog mitinga, blogerskog...davnog..i uhvati me smijeh, onaj slatki, zarazni...pa si prevrtim mentalnu sliku još par puta, onako..od dragosti.

Bila je ovdje jedna nickica lijepa_ko_slika. Super curka.

Poziv na grupnu kavu bio je javan...i nas se već desetak bilo okupilo. Svi smo već sjedili i cugali svoja pića, pričali, smijali se..ono žamor je vladao prostorijom..kad ispred nas stane ženica...ukopa se i zagleda se u nas sve redom.
Nastao je tajac. Zurili smo u nju, jer nismo znali tko je.

: Ja sam lijepa ko slika! - kaže ona

To smo još masu puta te večeri ponovili i nanovo se smijali.
Bila je to zapravo super scena, koju su mogli samo blogeri razumjeti.

U bilo kojoj drugoj situaciji, ispalo bi u najmanju ruku čudno..ono, da se netko pojavi pred nekim društvom i kaže: Ja sam lijepa ko slika...hehehhe.

I je, lijepa je ko slika....i sad se pitam gdje je, kako je...i je li još tu!

ps. E nemojte se pls ljutiti...al' palo mi na pamet kako bi izgledalo da se neki današnji blogeri pojave pred nekim društvom, misleći da su blogeri.
Ono...bok, ja sam ovca ko ovca, ili bok, ja sam krelec....ili ja sam spermatozoid...ahahhaha..pamela nula, nula, sedam!!! oujeeeee...

:)

Znamo mi imati i razumijevanja - ljudi smo!
Samo prvo moramo razumjeti našu Aspijevku :)

''Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj čija je glavna karakteristika nesposobnost razumijevanja kako funkcionirati u društvu''

''Ljudima s Aspergerovim sindromom nedostaje razumijevanje, procesuiranje i opisivanje vlastitih i tuđih emocija, sposobnost združene pažnje te biti potpuno svjestan okolnosti koje ga okružuju u tom trenutku. Ljudi s Aspergerovim sindromom općenito nemaju zastoje u govornom i spoznajnom razvoju. Ipak, često se pojavljuje motorička nespretnost i atipična uporaba govora.''

''Nedostatak empatije vjerovatno je najdisfunkcionalniji aspekt AS-a. Osobe s AS-om doživljavaju poteškoće u osnovnim elementima društvene interakcije, u što može spadati neuspjeh u razvijanju prijateljstava ili u dijeljenju uživanja ili postignuća s drugima (npr, pokazivanje onoga što im se sviđa), zatim nedostatak društvene ili emocionalne uzajamnosti, te smanjene mogućnosti neverbalne komunikacije (npr, u kontaktu očima, izrazima lica, položaju tijela ili gestikulaciji).
Za razliku od autista, osobe s AS-om obično nisu povučene u društvu; one prilaze drugima, makar i na neobičan način. Npr, takva osoba može početi jednostran i dosadno dug govor o njoj omiljenoj temi, a da pogrešno razumije ili ne prepozna slušateljeva osjećanja ili reakcije, kao što su potreba za privatnošću ili odlaskom s tog mjesta. Ova društvena neobičnost nazvana je "aktivnom, ali čudnom". Ovaj neuspjeh da se adekvatno reagira u društvenoj interakciji može od strane drugih biti protumačen kao ignoriranje tuđih osjećaja, a sama ta osoba kao neosjećajna.''

''Ljudi s AS-om često pokazuju ponašanje, interese i aktivnosti koje su ograničene i ponavljajuće, a ponekad ih prate abnormalna intenzivnost i fokusiranost. Mogu se držati krutih rutina, kretati se na stereotipne i ponavljajuće načine ili se preokupirati dijelovima predmeta ili teme.
Držanje za specifična i uska područja interesa jedna je od udarnih karakteristika AS-a. Takve osobe mogu skupljati tomove detaljnih informacija o relativno uskoj temi, kao što su podaci o vremenu ili imena zvijezda, a da nemaju pravo razumijevanje o široj tematici. Npr, dijete može zapamtiti brojeve modela kamera, iako malo mari za fotografiju. Ovo ponašanje obično postaje primjetno u dobi od 5 ili 6 godina. Iako se ovi posebni interesi mogu mijenjati s vremena na vrijeme, oni obično postaju još neobičniji i s još više suženim fokusom, pa često toliko dominiraju društvenom interakcijom da čitava porodica može postati uvučena u to. Zbog toga što sužene teme često zaokupljaju pažnju djece, ovaj simptom može proći neprimijećen.''

''Iako osobe s AS-om stječu jezičke sposobnosti bez većih smetnji i u njihovom govoru nema značajnih abnormalnosti, usvajanje jezika i njegova upotreba obično su atipični. U abnormalnosti spadaju govorljivost, nagli prijelazi (na drugu temu), doslovno interpretiranje i pogrešno razumijevanje nijansi, upotreba metafora razumljivih samo govorniku, nedostaci u slušnoj percepciji, neobično pedantan, formalan i idiosinkrazijski govor, te neobičnosti u glasnoći, tonu, intonaciji, prozodiji i ritmu.
Tri aspekta komunikacijskih "uzoraka" od kliničkog su značaja: slaba prozodija, okolišajući govor (tj. bez ulaska u srž teme) i upadljiva govorljivost. Iako infleksija i intonacija mogu biti manje krute ili monotone nego kod autizma, ljudi s AS-om često imaju ograničen raspon intonacije: govor može biti neuobičajeno brz, isprekidan ili glasan. Može ostaviti i utisak nepovezanosti; stil razgovora često uključuje monologe o temama dosadnim slušaocu, govornik ne uspijeva komentare staviti u kontekst ili potisnuti unutrašnje misli. Takvi ljudi često ne primijete da li je slušalac uključen u razgovor ili ne. Govornikov zaključak ili poenta zna potpuno izostati, a slušaočevi pokušaji da razradi sadržaj ili logiku tog govora ili da se prebaci na povezane teme često su neuspješni.''

''Liječenje AS-a pokušava se baviti simptomima koji uzrokuju duševni nemir, a također ima za cilj podučavanje odgovarajućim društvenim, komunikacijskim i stručnim sposobnostima (primjerenima dobi osobe) koje se ne usvajaju prirodnim putem tokom razvoja, uz intervenciju prilagođenu potrebama osobe zasnovanu na multidisciplinarnoj procjeni stanja.''

''Nedostatak samoidentificirajućih emocija ili u posmatranju efekata nečijeg ponašanja na druge može osobama s AS-om otežati da shvate zašto bi im lijek mogao biti potreban. U kombinaciji s bihevioralnim intervencijama i prilagođavanjem sredini, lijekovi mogu biti djelotvorni u liječenju koegzistirajućih stanja, kao što su poremećaj tjeskobe, klinička depresija, nedostatak pažnje ili agresivnost. Za atipične neuroleptične lijekove olanzapin i risperidon pokazalo se da smanjuju simptome udružene s AS-om; risperidon može smanjiti ponavljajuće i samopovređujuće ponašanje, ispade agresivnosti i impulzivnost, te poboljšati stereotipne sheme ponašanja i društvene odnose. Fluoksetin, fluoksamin i sertralin, koji spadaju u grupu selektivnih inhibitora ponovne apsorpcije serotonina (SSRI), pokazali su uspjeh u liječenju ograničenih i ponavljajućih interesa i ponašanja.''

Zadnji koji se ovdje ljudima obraćao ne biranim riječima, uvredama niske klase i siromašna vokabulara je bio jedan fizički ružan muškarac, prekomjerne težine, nezaposlen, seksualno nemoćan i samim time očito frustriran toliko da mu ništa nije ostalo ni od unutrašnje ljepote.
Zbog svojih jada maltretirao je ljude na blogu, zadirao im u privatnost vrlo napasno i opsesivno. Raspitivao se tko je tko i gdje živi, prijetio i nastojao svojim nižerazrednim načinima uniziti svakoga, za koga je mislio da je bio bolji od njega. A to je bila većina.

I tak, pomagali su mu oni jednako frustrirani i nesigurni, koji su u njegovu nasilju vidjeli nedostatak svoje snage i umijeća da se nose s različitostima i oni koje su različitosti vrijeđale.

Priskrbio si je nekoliko prekršajnih prijava, a mogao je završiti i u ćuzi.
Navodno si je oduzeo život na kraju.

I tak…treba se (sebe) učiti. Interakcija i civilizirano ponašanje trebaju biti u skladu. Ako te nekaj toliko raspiga da se nekontrolirano puštaš s lanca, zapitaj se kaj je to točno kaj te zgađalo..i ima li zbilja veze s osobom na koju siješ bijes, ili to ima veze s nekom tvojom frustracijom za koju si emotivno vezan.

Kad mi je Anči javila da se sprema okupljanje u Pivnici, bacila sam pogled na blog i tada sam vidjela masu tih nesigurnosti kako isplivavaju van : joj, ja sam ružan..nisam tako opušten kao vi, meni je neugodno, nisam pametan, nisam bogat, nisam faca, invalid sam…bla.

Činjenica je da apsolutno nikome ne smeta kako tko izgleda, niti je li pametan ili glup, bogat ili siromašan….je li invalid i sl. ukoliko je dobronamjeran.
Okupljanje, koje za svrhu ima zabavu je – dobronamjerno!

Skrivenost iza ekrana, anonimnost nicka ti daje određene spektre za izraziti kreativnost, no ti si i dalje ti, onakav kakvim se TI vidiš. Drugi te ne vide…stoga je jasno da sebi najviše SAM sudiš. A kad sebi vrlo despotski presudiš, onda valjda misliš da ti i drugi sude tako strogo. Zbog vlastitog neprijateljstva prema sebi osjećaš i neprijateljstvo ostalih, čak i kada to zaista ne postoji. Pod takvim pritiskom neprijateljstva, upitno je kad ćeš i kako puknuti pa postati agresivan prema drugima…i na kraju prema sebi.
Ono, čoeče…daj si šansu….daj drugima šansu.

...c/p'' eto pamele i njenog razmišljanja,
c/p "sve i jedan branitelj je zbrinut, djeca mu imaju privilegije, on sam ima privilegije, neki imaju mirovine izjednačene sa saborskim....i daj mi molim te reci jel njima teže nego radnicama Kamenskog...ma ili čak radnicama jebenog Konzuma???"

c/p ''apsolutno ni jedno jedino slovo iz citata nije točno, a žena kao zastupa pravdu i pravo''
Autor: krelec


Ispričavam se uvaženom blogerskom kolegi, kojem sam pritom neizmjerno zahvalna za služenje domovini, što sam prava branitelja i njihovih obitelji sa pravima radnica Kamenskog ili Konzuma uopće usporedila.

Dakako, to je zaista neusporedivo.

Jer Radnice, npr. Konzuma morat će raditi do svoje 65-67 godine života da bi ostvarile pravo na mirovinu od 1600 kn. Dok rade za tu velebnu mirovinu s jednim slobodnim danom u dva tjedna sigurno ni ne razmišlja o dionicama koje ne može dobiti i na čiji promet ne plaća porez.
Javnobilježničke i sudske pristojbe vjerojatno isto ne plaća jer nema kaj tamo ni tražiti.
Ako ima djecu, kupuje im knjige i plaća školstvo jer nema stipendije za njih, možda se dvoumi između kredita za stan po 7 ili 8 posto kamate bez subvencija i prava na stambeno zbrinjavanje ..i kredita za fakultetsko obrazovanje svoje djece. Možda za plaćanje smještaja djeteta, jer nema pravo prvenstva na studentski dom, ukoliko upiše faks u drugom gradu.
Njena djeca, dakako nemaju obiteljsku mirovinu ni dječji doplatak po najvećoj stopi. Njena djeca nemaju nikakvo pravo prvenstva pri zapošljavanju u javne sektore, a brijem da joj ni država ne osigurava automobil svakih 7 godina…kao ni uvoz svake 4 bez carina, poreza i nameta.
Vjerujem da nikad neće zaraditi za kuću u Zagrebu, vikendicu na moru, novi auto i Harleya….kao što sigurno neće imati vremena razmetati se svojim lagodnim životom na iskrici ako ne radi. Zapravo, ne može to ni dok radi.
Ako ostane bez posla, može biti sigurna da ga tako skoro neće naći a znamo da ni zbog čega nema pravo prvenstva pri zapošljavanju.
Ako joj se dogodi traumatično iskustvo, zbog kojeg će psihički kopniti i nedajbože izvrši samoubojstvo, njena djeca neće imati obiteljsku mirovinu, ukoliko već nije ostvarila barem 15 godina staža i u to vrijeme bila zaposlena.
Jednog dana, ako i doživi penziju, neće na nju imati nikakve dodatke kao ni ikakve ostale olakšice za života po pitanju zdravstva npr.
Ako već barem godinu dana ne kopa po kontenjerima jer je ovršena i blokirana, nitko joj neće oprostiti dugove za kredite.
Kad bi i poželjela samostalan biznis, nitko joj neće dati prvenstvo kod zakupa poslovnog prostora, a kamo li po povlaštenoj cijeni, kao ni uvoz strojeva i opreme bez carine i poreza. Ako je naslijedila od babe poljoprivredno zemljište, sigurno ga neće moći prenamijeniti u građevinsko.

Je, zbilja je neumjesno usporediti prava i potrebe radnica Konzuma i branitelja s njihovim obiteljima. Jer, otkud mi pravo uopće preispitati PARA mjerila od 1 do 5 prioriteta potreba ovih dviju strana ine zaključiti da su branitelji ti kojima nedostaje svih pet točaka a radnicama Kamenskog ili Konzuma samo dvije!?
No, dobro je rekla boža – krelec je super, samo brani svoju udobnost!

I ja se s time slažem.