*Babinjak*

...dakle, da netko nije spomenuto tekmu na večer, ne bih ziher takvo što ni uzela u obzir. dobro...tijekom dana sam na to opet zaboravila a sjetila se na večer, kad je tekma već počela.

Prebacim ja na drugi...i vidim bijele i crvene čovječuljke na zelenoj podlozi. Zauzmem neki sjedeći stav...koji nagovješta ustajanje po naočale. I ostanem u tom položaju čitavo prvo poluvrijeme. Dok sam odlučivala za koga ću navijati, škiljavim pogledom uspijem pročitati tko uopće igra. Real i Atletico. Obje ekipe iz Madrida. Tak piše.
Tek kad sam skužila Modrića...odlučila sam se za Real. Ostatak tekme me živciral komentator, jer sam stekla dojam da ne navijamo za istu ekipu.
Možda je Atletico bio favorit..iz tko zna kojeg razloga....ali mišamu..već sam bila odlučila i nisam imala namjeru promijeniti mišljenje. Nisam ja..kako vjetar puše.

Bio je tamo i super poznati Ronaldo...al' ak' mene pitate, mogao je na tom mjestu biti bilo tko....možda i neki klinac iz nekog domaćeg, kvartovskog kluba...i igrati..strastvenije nego Ronaldo. Al'..oke...

E da, nisam znala da je Zinedine coach Realu!!? To mi je bilo..novo!! :)
Nakon izjednačenja Atletica...očekivala sam da će Real potegnuti i preuzeti vodstvo. A onda je završilo i drugo poluvrijeme. Kad sam shvatila da idu produžetci...malo sam se...onak..uzrujala. Jer mi se spavalo!!!
Mislim si ja..kaj ak' sad budu igrali jednako dosadno..kao i čitavu tekmu..pa završe na penalima..ajme, to bu trajalo do ponoći!?
Čekajući početak produžetaka...skužim da sam u onom glupom i neudobnom položaju presjedila cijelu tekmu...a po naočale nisam ni ustala. Odlučim se malo ispružiti...tek toliko da se protegnem.
Naočale bum uzela kad počnu...

Znam da sam čula neke glasove...spominjal se i Real..a i Atletico, no san je bio jači...da bih zaključila tko je pobijedio.

I tak...znam da bih sad mogla proguglati i saznati pobjednika...al'...čemu?
Već bu netko...rekao.
Možda vi?

...fino je danas zagrijalo.
lepršale su haljinice...

ma ne znam...sve me nešt' vuklo na zaobilaznicu...
a imam te neke žućkaste momente kad se skroz hitnem na off....i rado bih radila nešt' drugo a ne ono kaj moram.

I tak sam imala 'situaciju' oko desetke jutros....pa zapalila hitno u Goricu. Trebala sam stići prije nego li čovjek sjedne na avion. Zaboravio mi dati neki važan papir, a sjetio se u zadnji tren.
I jurim ja tako...izračunavajući da ću stići na vrijeme.....al' onda se dogodio taj 'off' trenutak.

ma..mišamu....bila je to neka spontana, ali prejaka situacija. Naime...zasvirala je moja 'light' stvar ovog mjeseca...na radiu. I ja tad ne mogu...ma ne mogu koristiti prečice. To jednostavno ne ide zajedno. Za tu stvar trebam otvorenu cestu...malo bržu.

...i o'šla ja dužim putem. (ma skoro da se i ne osjećam krivom)

Kaj da velim?...milina.
Tek kad je završila pjesmica...stišam radio i čujem tetu Heru kak' panično ponavlja: After eight kilometers turn right and tnen turn right !! ahahhaha

Nisam stigla na vrijeme ofc.
Ostavil mi je papir na pultu. ..Ma..tak smo se mogli odmah dogovorit...a ne da ja imam grižnju savjesti bezveze :)

a nu mog pjesmička za vožnjicu :)

Link

e da...i ovo se sluša...glasno !!!

napisala sam već čeprtnaest tekstova...pa obrisala.
To je valjda ona faza..kad se samo 'sluša'....i kad misliš da sve što kažeš...nema neki bitan point...za nikoga, pa ni tebe.


Al' eto...ak' kome kaj znači...ili ima sličan mood, ovo uglavnom ima meditativan učinak na mene:

Link

Kaj ima kod vas?

...jedna poznanica objavila neku staaaru fotku iz svojih jako mladih dana na fb....i uopće je nisam mogla prepoznati. Al'...to nije sad bitno...nego to da ja uopće nemam takvih fotki. Nemam ni fotku sebe kao bebe..ili kad sam bila curkica....ništ. Ako uopće i postoji koja...ta je sigurno izbušena vudu ritualima, kod mojih.

Dobro...imam jednu...u podrumu. Iz vrtića. na kojoj mi se vide šmrklji..pa tu ne računam.
Ma...mislim si, fakat mi je to krivo...i žal mi je da nemam takve fotke. Najranije, koje imam...su s vjenčanja na dalje. Bokte...kao da nisam postojala dok se nisam udala!!!

(hm...mislim da možda imam jednu iz Španjolske...prije udaje...bum potražila)

Imate li vi svoje 'mlade'..ili 'balave' fotke?? ...'oćete podijelit??

ps. Cure...ste se upisale u Registar Štraca!? ...ak' niste, požurite. Možda se osnuje i stranka..pa će nas država financirati:)

...jučer je bio baš..baš težak dan. Sam po sebi...a ljudi, ljudi komplicirani. Valjda pred kišu..ili koji vrag. A danas....danas sam ja sama sebi bila nedokučiva.
Kad bih se naspavana, odmorna...sita...bez obveza i napora..izvalila u neku udobnu fotelju..s koktelčićem u ruci, mogla bih s te lijepe i sigurne udaljenosti reći za sebe da sam danas bila izrazito glupasta. Rastresena, nemotivirana, uspaničena....a ponajviše nesposobna povezivati i najosnovnije informacije. Eto.

U overloadu sam. Ne znam kak to riješiti.

Ok, neki su danas imali i lošiji dan.
Jutros je ispred Hypo zgrade ženska srušila biciklista.
U Heinzelovoj se nekome zapalil auto!!

Da bar i ja ovaj tjedan imam Tjednovo ( kao Sabor) umjesto Tjelova u četvrtak.

I kak da ja ..od njih trojice, koji se zovu Vedran, Bernard i Predrag...zapamtim koji je koji!??
Pa nemrem!! Kak se uopće na hrpi..u bilo kakvoj situaciji..nađu tri tipa s takvim imenima!!??


Uostalom...jutros sam primjetila da sam još malo ostarjela. Vidjela sam si to na faci. Neke promjene, koje prije..ne znam..možda mjesec dana...nisu bile tu. Neke udubine ispod očiju. A nisu podočnjaci. Guglala sam. Kaže: Lažni podočnjaci. Udubljenja koja nastaju 'starenjem'...nekog bla bla tkiva...pa koža postane tanja i slijepi se s lubanjom. Ono..nema tog nekog meseka..ili čega već ispod.
Može se estetskim zahvatom to..kao..ispuniti nečim. Pa to onda traje skoro godinu dana. Bzvz.

Kaj me briga...nek sve ide svojim tijekom. Ok, možda bi bilo dobro da to ide sporo...a ne ovak' prek noći...da se iznenadim i ne prepoznam se u ogledalu. I onda cijele dane hodam okolo u 'starim' uvjerenjima da toga nemam. A imam. samo zaboravim...u međuvremenu.

Npr. danas sam se toga sjetila kad mi je konobar rekel : Gospodična!
Odmah sam skužila da 'sere'.

i tak...

...Joe je godinu dana stariji od mene. Iz istog smo kvarta..a upoznali smo se prije 13 godina.
Ja sam tada imala 25, dvoje male djece, glup brak iza sebe...i jadan posao. Joe mi je bio simpa iz dva posebna razloga. Uvijek...ali baš uvijek je vesel i često sve okreće na šalu....a s druge strane, uvijek je i brutalno iskren.

Mi smo baš živjeli potpuno različite živote. On solo dečko, koji živi sam u svom stanu, ima dobar posao, dobar auto...i hrpetine 'frendova'...hrpetine djevojaka...prolaznih, zabavnih, otkačenih...ovakvih, onakvih.
Ja u pogonu između jadno plaćenog posla...vrtića...neimaštine, briga..rješavanja posljedica lošeg braka...s ni malo slobodnog vremena za sebe...a željna, ne znam...neke zamišljeno idealne ljubavi.

Nismo se mi često viđali..ni družili...ali onda kad jesmo...razgovarali bismo otvoreno i iskreno.
Njega sam znala tražiti savjete s muškog stajališta....i na svako neko moje razočaranje u pokušaju ostvarivanja veze s nekim...on bi to jednostavno objašnjavao : Gle Pam, imaš malu djecu. Koji frajer...ako imalo ozbiljnije razmišlja o tebi...a slobodan je...sebe vidi u kombinaciji s tobom i tvojim obvezama??? Lako to..što si privlačna...ali tipovi koji bi možda nešto ozbiljno, gledat će slobodne, mlade...i spremne rađati njegovu eventualnu djecu. To ti je tak. Ti u ovakvoj situaciji..možeš dobiti zabavu...provod ..ali nemoj računati na išta trajnije.

Iako sam znala da je u pravu...njegove riječi su me debelo šamarale.
Ipak...vjerovala sam mu...i sve što je govorio, ozbiljno sam shvatila. Nikada u muškom društvu, na poslu....ma ni skoro nigdje...nisam pričala o djeci. Nisam ih skrivala, nedaj bože...nego nisam pričala sve ono što druge majke pričaju. Zapravo...nikoga ne zanima koliko dugo traju i kako izgleda kad djeca imaju kozice...ili kako cipele i odjeću prerastaju u roku par dana...ma ni što vole...što ne vole...kakvi su im dnevno-noćni ritmovi...i sl.
Svoje majčinstvo...držala sam za sebe.

Veze...u kojima sam se našla...konzumirala sam mimo svog majčinstva...selektivno, površno...možda čak i s nekim nepoštivanjem prema njima...zbog uvjerenja da sam i ja njima...samo zabava, provod. I to je bilo ok. I to ...naravno...nikad ne potraje jako dugo.
Ok....puno godina poslije....jednom sam poželjela da traje zauvijek....ali tada su moja djeca već bila velika....a njegova....mala. Možda je imao isti problem...kao i ja prije...ehehe.

A Joe se u međuvremenu oženio i dobio djevojčicu. Koja sada ima 5 godina.
Joe se u međuvremenu i rastao.

Pričamo mi danas....i veli on: Nema šanse da nađem neku....bar ne dok mi je kći ovako mala. Bilo koja normalna, kad se i pojavi...odustane od mene zbog mojih obveza prema maloj.
Znaš...nedavno sam se čak učlanio u grupu 'samohranih majki'....

To mi je bilo tako slatko...i tako slično njemu.
Kaže...na sastancima pričaju o problemima....kako ih uglavnom u društvu stigmatiziraju, kao da imaju neizlječivu zaraznu bolest...a ne djecu.
hahhah....kad se samo sjetim toga....

Ipak....koliko god ga volim kao frenda...koliko god cijenim njegovu iskrenost....još se uvijek sjećam kako je mrtav-hladan izgovarao ono da sam kao majka 'normalnim' tipovima nepoželjna. I kako zbog toga nitko nije slušao o mojoj djeci....a predivna su. Kako sam svoj život s njima gradila sama...a za druge nijema o njima.....i bila na margini društva...bila 'zabava'...kad sam pristajala na mrvice, kako bih se osjećala ženom..štiteći pritom...opet svoju dječicu.

I što je možda grozno....ni mene sada ne zanimaju tuđa mala djeca...kad govorimo o očevima, koji su solo...i žele vezu. Ja sam svoje majčinstvo odradila sama....i nikoga time nisam opterećivala. Znam što znači nositi takvu stigmu u društvu....ali život je takav!
Kad mi neki tip veli da ima klince mlađe od 17 godina.....jednostavno me ne zanima. I ne želim da me davi pričom o njima...

...dobro...ne želim ni da me davi pričom o svom pesu...ni o svojim treninzima u teretani...ni o svom poslu...ni o bivšoj ženi...ni o svojim političkim idealima...ni svojim prekul momačkim danima...
ma...ne želim da me uopće davi....ičime :) hehehhe

...pojedeš neku pikantnu papicu...pa se nemreš 'ugasiti' ni hektolitrima vode..ostatak dana..i cijele noći :(

Dobro, to je bilo jučer.

Za danas sam imala pomno razrađen ' to do' plan, budžetno ograničen i prostorno-vremenski određen.
Ovako:
-Buđenje u 8h
-Kava u obližnjem caffeu u 8:30h
- Poštanski ured u 9h - plaćanje režija, dok se pere auto
-Šoping nakon toga, limit potrošnje - 400kn
-Pokupit klince od tate i zamoliti ga da mi spoji mob s bluetoothom u autu
-Oko 12h napraviti papicu
-Oko 13:30 otići s klincima do kume

Kako sam izrazito metodična, ovakav plan ne smije imati odstupanja. Važno je konstruktivno rasporediti vrijeme, novac i obveze.

I onda je to izgledalo ovako:

Probudila se u 7h.
Tuširala se pol sata jednom rukom naslonjena na pločice...a drugom držeći tuš. Žmireći, nepomično samo puštala vodu po sebi.
Navukla neku trenirku i izjurila na kavu.
Kavu pila do pol' 10.
Odjurila do Pošte platiti račune...ali nakon kaj sam izašla iz auta, skužim da nisam ponijela račune.
Vratim se doma po njih.
Zatim ponovo u Poštu.
Autopraona prebukirana. Odlučim pronaći drugu.
Ta druga radi od 11h...pa sam ipak u obližnjem caffeu naručila kavu, dok čekam.
Kad su otvorili, imali su naručena dva auta...i morala bih čekati sat i pol.
Odustanem....i samo srknem kavu.
Krenem po klince...i skužim da nisam ponijela mob, koji trebam spojiti s autom.
Vratim se doma po njega.
Vozeći nazad po klince...zovem ih, isključeni im mobiteli. Bivši pak nije doma i nemre mi spojit ono...a ni dozvat klince.
Zvonim na vratima...nitko ne čuje...valjda spavaju.
Odem u šoping.
Vidim hrpu stvari..po koje NISAM došla...i potrošim stotinjak kuna više.
Odvezem to doma.
Stavim odmrzavati meseko za klince....a oni se napokon jave da neće danas doći.
Vratim ga nazad u frizer. (uopće ne znam jel' to pametno)

I šta'š....napravim sebi papicu za 6 minuta.

njaaaa
super sam ja to odradila danas.

Mozak mi na rezervi, majkemi.

..mi je koristiti ovo mjesto za kuknjavu.

Recimo...kako se jednoj žemskinji..od skoro 4 banke...može dogoditi da na dan, kad ZNA da ima najviše posla...da nije sa svojim autom..da bu se nahodavala i nasastančila...i nastajala više od 12 sati....da obuje nove cipele!??? I to sve početkom tjedna.....tak da ostatak tjedna ni mekane, udobne...spasonosne cipele ne spašavaju stvar. Ne ublažavaju bol...i to!!!???

Svaki korak mi je kao skok na stotine igala.
Takoc.
Sad ste informirani o mojim tabanima.

(pa kaj...i ja čitam vaše probleme)

Ne..ček' još sam se sjetila da mi furt smetaju vozači...koji auto parkiraju 2546473763 blokova dalje..od mjesta kam trebaju ići. Pa ono....jeboteeee!!! Ima li logike sparkat se npr. u Kaptolu...i proŠETAT do Frankopanske!? Issss...

njaaa
ok...sad sam kvit.

Dakle...
sretna sam....baš ono..sretna! Imam novi drajv...(sam rekla da bum ga uskoro našla).. :))
E da...i od slijedećeg tjedna prelazim na potpuno bezglutensku prehranu.
Udomit ću još jednu prekrasnu, posebnu macu... (ak meić uspije odraditi ono kaj ja sad ne stignem...i HVALA joj puno:))

Heh...danas sam promatrala jednog mlađahnog hipstera. Ajme..sav je servilan. Ima curu i stalno joj šalje porukice. Preslatko. Zapravo...skužila sam da sam se previše svog života..družila sa starijim ljudima. Koji su....naravno, prestali biti slatki. Kad..i kak' se uopće dogodi ta preobrazba iz slatkog, vedrog...veselog..i fokusirano-empatičnog mladića u nadrkanu mizoginu nakupinu ..ne znam...sala, dlaka i alkohola..npr!?

I Tak...sve 5, samo sam malo umorna.
Da imam dečka...sad si zamišljam ovakav scenarij:

-Haj! (dolazim doma i skidam sve sa sebe..cupkajući i nestrpljivo žureći pod tuš)
-Kakav ti je bio dan? - pita on...ne očekujući odgovor
-Super...al' ne osjećam tijelo više! - vičem iz kupaone

-Moram ti nešto reći...- složi ozbiljnu facu ..dok se strovaljujem u krevet.
-Slušam...- već žmireći odgovaram.
-Jučer sam poševio Maju iz kadrovske. U autu. - nastavi on..malo nesigurno, ali odlučno
-Aha ... Ona je fakat ono..zgodna..i se...ksi....- u polusnu razmišljam
-Pam..prevario sam te! Jer te nema..jer si umorna..jer sam ...sam! - malo se uzruja
-Jel' ti bilo dobro...s njom?
-Je!.. Kaj hoćeš da ti kažem?- skrušeno će on
-Jesi li koristio prezervative? - otvorim jedno oko
-Narav....kaj?? Jesam!! TO te zanima...zbilja?? - povisi ton.
-A jesi mi pokupio sakoe s kemijskog?? - sjetim se
-Jesam. Dobila si neki popust.
-Super. ... a mica...si joj dal jest?
-Jesam i to...i kupil sam joj one fine štapiće..smazala ih je u slast! - nasmiješi se
-Baš ih voli...zar ne? - okrenem se na drugu stranu.
-Ma..volim i ja nju. I tebe...- promrmlja..
-I ja tebe ... - prošapćem... - Jel' buš sad hodal s Majom? - sjetim se...
-Neee....kaj ti je!?
-Super....znači..još smo par!?
-Još smo par...- zaključi on
Zadnja pomisao...prije 'gašenja' i utonuća u blaženi san...bila mi je : Hvala ti Majo...ma gdje bila :)

hahahhahahahha

hm...baš bi bilo dobro da imam dečka!
I neku Maju :))

cmoook

'' ako zametnemo svađu između prošlosti i sadašnjosti, vidjet ćemo da tako gubimo budućnost''
Winston Churchil

...Znam tu i tamo, iako me politikanstvo uopće ne zanima, čitati komentare po fejsu u svezi s općim političkim istupima. I bude mi smiješno. Al' ono fakat.
Npr. Kolinda nešt bubnula...pa je onda neki student replicirao...pa je sve to objavio neki portal...a onda su krenuli komentari. Jedni bacali pljuvačnicu po Kolindinoj netaktičnosti, izlaženju iz zakonskih okvira i naravno...majku joj lopovsku Hadezeovsku. Neki su bacali pljuvačnicu po pljuvačima Kolinde...ono u stilu ... Kakvo je to nepoštivanje poglavara države!!!? (el se poglavar piše velikim?)
Pa se našli pljuvači studenta...da mu majku komunističku....pa pljuvači novinara, koji je objavio..i njemu majku i komunističku i ustašku...(ovisi kako je kome odgovaralo)...i pljuvači portala, koji je objavio. ...No to nije sve, našlo se tu i međusobnih pljuvača. Pa se stalo prozivat gdje je tko bio 91....pa tko je četnik...tko ustaša...partizan...fašist i antifašist...i koješta. Ali nije samo to dominiralo...pljuvačnica se nastavila. Žene su bile kurve i radodajke komunističkog ili domoljubnog karaktera. Muški su bili pederi također iz oba bloka. Ponosilo se i sramilo rodnim stablima...a hejtanje i pljuvanje pošlo i preko religijskih uvjerenja. Ono...katolici, muslimani...ovi, oni....a netko se dosjetio i dobrog starog sjevera i juga. Doduše...BBBoysi...sad su Mamićevci....i tako unedogled. Danima, mjesecima...stalno i uvijek.

I mislim si ja....kao ono, hrvatska vizija...tamo negdje u vrijeme rata...se gradila na želji za demokracijom. Mi, Hrvati...željeli smo demo-kraciju...a ne auto-kraciju..nekih tamo vampira.
I gle ti sad..nas Hrvate! Mi smo taj 'demo' u cijeloj priči. Nemamo dva čovjeka, koja isto misle, žele...a kamo li čitav narod. Kako da onda vladamo (-kracija)..???
U cijelu priču, uvukao nam se kapitalizam, kao posljedica slobode tržišta....i natjecanja ..i nije ga nitko kontrolirao, jer smo se odrekli socijalizma, kao nečeg fuj..kao nečeg što vežemo uz Jugu, kao nečeg što vežemo uz razlog rata...i nije nas zanimalo ni najmanje da u njemu pronađemo i zadržimo ono što je dobro.

A dobro je bilo upravo to...što je moglo spriječiti da na novim kapitalističkim temeljima, čovjek...a posebno njegov rad, postane najbezvredniji kapital.

Ponekad u razmišljanjima, volim komparirati strukturu i funkcioniranje mafije. Ono..sicilijanske.
Nije to tako usko specifična pojava.
Tako svaka mafija ima svog nekog Dona..(poglavara)....a taj Don ima svoje bliske ljude, egzekutore (familija, podobni, voljni i odani)....svi oni zajedno nešto trže i osiguravaju si profit, zaradu...tržište i šire mrežu djelovanja s ciljem još veće zarade.
Tko im stane na put, najčešće iz tamo neke druge mafije..s jednakim interesima i ciljem....smaknu ga. I onda spava s ribama :)
E onda mafija, čiji član zaspe s ribama....smisli osvetu..i smakne nekog iz one prve mafije.
Osveta...mržnja...i egzekucija smaknuća...prenosi se s koljena na koljeno....pa tako potomci ponekad osvećuju svoje pretke...čitavih nekoliko slijedećih generacija.
Nakon hrpe vremena, istrijebili se međusobno....ponestalo članova, potomstva, obitelji...pa i tržišta...egzekutora...kapitala....
..pa je netko rekao...dosta je. Ne želimo si više ubijati djecu međusobno....ajmo sad pametnije. Ajmo se poštivati...tradicija koju smo gajili i patrijahalno vezivali uz svoje ime i porijeklo....je mutava, nekonstruktivna i destruktivna za našu budućnost. Za budućnost naše djece.

Kad pogledaš...struktura, koja ima poglavara....nacionalni (obiteljski, tržišni) interes...i svoje podanike...i svoje 'neprijatelje'...koje treba uništiti...je zapravo komunistička. (komuna) Nipošto nije demokratska.

Zato meni bude smiješno...ali više žao...kad shvatim da mnogi Hrvati i iz lijevog a i desnog bloka....u ime suvereniteta, demokracije i ljubavi prema domovini, propagiraju i dalje taj komunistički stav. Potpuno nesvjesni da ..kad smo ga rušili...nismo ga rušili da bismo satrali bivše...pa doveli svoje tlačitelje s osobnim interesima.....nego valjda..općenito nismo željeli nečiju autokraciju.

Ili jesmo...?

…-Donijela sam jagode…umočene u čokoladu. – izvadim pladanj prekriven celofanom i nakesim se nekim osmjehom, kojeg sam smatrala onako…zavodničkim.
-Donijela si jagode..!? …Zanimljivo, a ja sam kupio šampanjac! – izvadi iz hladnjaka bocu Veuve Clicquota i podigne je u zrak.
- Mmmm….savršeno! ..Što ćeš nam večeras pustiti? – spustim se na pod pored malog stolića u dnevnoj sobi i pogledam prema zbirci cd-a.
- Pa…s obzirom da ti jazz ne paše….imaš li kakvu posebnu želju?
- Hm..mogao bi nam pustiti nekakav soul…ili blues. Blues…definitivno. Može?
-Da vidimo….- zagleda se u zbirku nosača zvuka, koja se prostirala preko čitavog jednog zida prostorije.
-Evo…Muddy Waters….slušat ćemo njega.- Ubaci cd u player i glazba ubrzo ispuni prostoriju.

Dok smo grickali jagode i ispijali šampanjac, promatrala sam njegovo opušteno tijelo u pletenom naslonjaču. Neki detalji su mi se činili baš jako seksi. Poluotkopčana bijela košulja…koljeno koje se naziralo kroz poderan prorez na svijetlim trapericama…bijela bradica s tamnijim nadusnicama…i ruke. Ruke sa savršenim rasponom dužina između ramena i laktova…i od laktova do zapešća. Ne znam da li takve stvari drugi primjećuju…no ja možda imam fetiš. Uvijek primjetim kratke ruke…ili ruke koje su od ramena do lakta kraće nego od lakta do zapešća….i to mi je ..odbojno.
-Kako tvoja …piša? – prekine mi misli…aludirajući na prošli događaj. Naime, zadnji put sam otkazala susret jer sam imala naporan dan, malo vremena, hrpu toga za obaviti ..pa sam se žurila k njemu na seksić..i u brzini, depilirajući bikini..zahvatila dio kože i dobro se raskrvarila.
-Dobro je..- nasmijemo se oboje mojoj nespretnosti.
-Mislio sam..znaš…ako nije, možda bi napokon pristala na analni seks. – podigne obrve.
-Hahaha….gnjaviš. Kad ti se baš bude ševilo ..analno…morat ćeš si naći neku drugu, kojoj je to mrak.
-Zbilja?? Dopustila bi mi to? …
-Dopustila?...Nisam ti mama….a i zakaj bih ja uopće na to imala utjecaj? – otpijem još ..par gutljaja.
-Hm…ako nađem takvu…mogli bismo u troje…
Prije nego li je završio rečenicu, pomislila sam kako on nema pojma koliko sam ja sebična…ali da bih na trojac pristala vrlo pijana i pod uvjetom da ja izaberem žensku. Crnu..kovrčavu….s velikim sisama. Mislim da bih takvu mogla zamisliti golu pored sebe. No onda je on završio rečenicu..
-…ili kakvog mladog dečka?
Mladog dečka? Koji frajer zamišlja trojac s nekim mladim dečkom? …. Od razmišljanja o tome odustala sam jer mi se nije dalo u ovo sve uvlačiti nekakav vrijednosni sustav..predrasude…ili moral. Kaj me briga. Različiti ljudi imaju različite fantazije. I ok.
-Dođi…- ispružio je one svoje predivne ruke prema meni i ja sam ubrzo pod njima bila preplavljena strašću.

Nekoliko godina poslije, naišla sam na njegovu fotku. Nježno se smješkao grleći nekog tipa oko struka. I taj tip se …onako..dječački sav raznježeno stisnuo.

Heh..slatko. Zapravo.

...kopam ja nešt' po arhiviranim fileovima i fotkama...i svako malo se raznježim..u stilu: hjoooj..kak je to bilo dobro! Zapravo sam tražila snimku mog pjevanja. Onog....kojeg sam vam jednom ovdje pustila..i na koje su svi popadali od smijeha. Reče mi netko da mu to uvijek popravi dan.
I ne mogu naći. Nigdje.
Kao da je u zemlju propala. Ta snimka.

I dok tako pretražujem, naiđem na nekaj kaj me totalno šokiralo. Sad sam definitivno uvjerena da sam sklona amnestiranju sjećanja...koja su mi valjda...grozna. Kaj ja znam :/

Zapravo..prvo sam skužila da me to s pjevanjem...izgleda debelo držalo neko vrijeme. Fakat ne znam zakaj. A svjesna da sam truba!!!
Prvi inkriminirajući dokaz tome je ova fotka...na kojoj se ono...trgam za mikrofon. Ljudi mi objašnjavaju...mole me da odustanem...ali jok!


To je bilo 2011. nakon zadnje snimljene scene Sonje i bika....i ja sam zaista svojim pjevanjem bez sluha, tonaliteta i ostalo...maltretirala glumce, redateljicu, čitavu snimateljsku posadu i prijatelje. Da sam barem bila smiješno simpatična....ali nisam. Fućkali su mi i vikali: Ajmee....prestani više!!! A meni je sve to bilo zabavno. Ej..zabavno!!???

Vrhunac inkriminacije i srama...je slijedeća fotka :


Jel' vi vidite kaj ja pjevam??? KAJ ja pjevam!!???
isssati....ja nemrem vjerovat.
Izvan sebe sam. Ja...rockerica, hejterica lakih nota i tOmsoooona....ajme!!

ovo se sad kažnjavam - priznanjem!

...još jučer je sav zapuhan, zarumenjen i znojav dotrčal izvana...s igre, da mi donese tratinčicu...ili maslačak.
još jučer je ostavljao ono što radi...da bi došao po dozu maženja, pusu...
još jučer sam bila najvažnija 'ženska' u njegovu životu...

- Ljubavi, ručak je gotov!
-Stižem. Za 15 minuta.
-Ok, pusa:) Volim te!

-Weirdo!!!

danas na 'volim te' odgovara - weirdo!!, ili..'znam'....ili 'i ja sebe volim'...

pfffff

Ponekad…mislim ,iz nekog altruističnog razloga, posvetim nekim ljudima svoju pažnju i vrijeme…i svu svoju ljubaznost…pa i granice razumijevanja. Znam ja da čovjek nije sebičan ako čini nešto za sebe…ali odakle mazohizam činjenja nečega protiv sebe? Je li to neki bihevioralni balans? Stvarno se tu i tamo pitam…dopuštam li da me pojedinci vampiriziraju kao iskupljenje za ono, koliko si sama..s guštom ugađam?
Jbt! Kao da se 'dobro'..mora kazniti!?

I onda rituali 'ispiranja' i uklanjanja otisaka tuđih zuba, kroz koje mi je isisana krv, energija, volja i …ne znam…život, dođu kao flaster. A ne kao nešto što činim za sebe s nježnošću, pažnjom i ljubavlju.

Još probavljam.
Izrečeno. Doživljeno.

I dok tako..strpljivo i ljubazno sudjelujem u tom vampirskom sisanju moje krvi, čudim se k'o Alisa u Zemlji čudesa, kako se pobogu..ne vidi da ja sebe volim više od toga? A ma kako će se i vidjet' kad umjesto da skočim i počupam grkljane, bubrege i koješta..golim rukama….ja obaram pogled u stranu, ljubazno se smješkam…i mislim si…budi realna Pam, sama si se dovela na tu kavu. (ili štoveć) Ono..preuzimam odgovornost za to što me se 'siluje'.

Tečnost ugodno tople vode, koja se slijeva niz moje tijelo ima umirujući učinak. Nježne mirisne kupke, kližući dodirima mojih dlanova obavijaju mi tijelo i ono se..raduje. Otvaraju se pore…dišem svakim milimetrom kože….upijam neka ljepša okruženja.
S posebnom pažnjom i ljubavlju…sasvim polagano i temeljito, nanosim mirisna ulja…kao 'zaštitu' od tuđih utjecaja. Potezom ruke obrišem pedalj zamagljena ogledala…i tamo ugledam iskricu oka. Dobro je….još me ima.

Omotana baršunastim ogrtačem sjeckam jagode, banane…jabuke i maline. Dodajem cimet i vanilin šećer. Miksam blagotvornu tekućinu kojom 'čistim' unutrašnjost … i pomislim: Jednom će me netko…na kraju, proždrijeti! Nahranit će se..mnome. Dok ću ja..ljubazno to podnositi…s osjećajem vlastite odgovornosti što mi to čini!!

Stresem se na tu pomisao…i brže otpijem nekoliko gutljaja.

Uz temu nekog filma, miris eteričnog ulja iz aromalampice…čarobno svjetlo noćne svjetiljke…i meškoljenje uspavane mace na mojim nogama….potpuno sam izliječena, odvampirizirana. Sigurna.
Sve dok vampir nije trebao još.
-Bok Pamice! Jesi za da se opet vidimo?-

I mislim si ja…ajme, pa nema me toliko da mi sišeš krv tako intenzivno! Tek sam došla k sebi. I uspaničim se. Adrenalin me šibne u stav – brani se! …I dok se tako zgrčeno pokušavam dosjetiti nekakve obrane, koja će prednost dati isključivo meni…i neće mariti za 'tuđe' osjećaje….podsvjest uzme stvar u svoje ruke…i otipka davno zaboravljeni, predivni…olakšavajući…

'ODJEBI' !!!

...da nemam ništ' za reć'

(ne znam zakaj)

!?

...Osjeća se kiša...u zraku.

Rado bih sad bila u nekoj drvenoj viksi...na brežuljku.
Kuhala na peći na drva ili pekla roštilj.
Ljuljuškala se u mrežastoj njihaljci..na drvenom porchu...
Osluškivala tišinu....između šuštanja mladog lišća na povjetarcu.

Možda bih čitala knjigu.
Ili pila vruću čokoladu s čilijem.

Imala bih šešir i kaubojke. I kariranu košulju na kratke ..poderane traper hlačice.
Ma..imala bih i konja.
Tamno smeđeg...s crnom grivom.

I svirala bih saksofon.....Lily was here...