Pa, ko Živko mrtav

Da sam bio samo malo pametniji... Uf! Toliko sam prazan iznutra, da ne mogu vjerovati...Neću više lagati...Mislim da ove proklete rupe u meni sad već prebrzo rastu, deformiraju me, odvratno. Više se nemam za šta uhvatiti, propadam iznutra. A za što? Da ti budem bolji, nekome boljem sličniji? Ma goni to! Neću više lagati...želim se upoznati. Želim da i ti mene upoznaš, mene cijelog. Da te obori s nogu nešto baš moje...To bi bilo ono pravo i totalno na mjestu, zar ne? Želim govoriti što mislim, osjećam, vjerujem, treba mi to...Sada znam, moram riskirati, biti hrabriji, skinuti ove bedaste maske, samo me guše...Moram biti iskren, to će me izlječiti, mora. Nemam više ni minute, postale su preskupe...dođi tu, moram ti nešto pokazati...nadam se da će ti se svidjeti...