sve o svemu

Svaki dan Mali Amer dolazi na berlinski zid, klatari nogama i iz ruke u ruku prebacuje naranču, govoreći Malom Rusu, koji isto tako dolazi svaki dan ali pred zid. - Ja imam naranču ti nemaš naranču.
I tako iz dana u dan, dok Malom Rusu konačno ne dojadi i ode kući i požali se Ocu. - Mali Amer dolazi svaki dan i igra se s narančom i govori da on ima naranču, a da ja nemam naranču.
Otac se zamisli malo poduže, a onda prošapće sinu na uhu. -Pššš, pššš, pš,pš, pppššššššš.
Drugi dan kao i svaki dan prije toga Mali Amer sjedi na zidu, klatari nogama, prebacuje naranču iz ruke u ruku i zajebava Malog Rusa. - Ja imam naranču ti nemaš naranču, ja imam naranču ti nemaš naranču...
Mali Rus ga odozdo sažaljivo pogleda, pa kaže: - Dobro ti imaš naranču ali nemaš komunizam.
Mali Amer se prestane nabacivati s narančom, zatečen, razmisli, pa reče. - Dobro imati ću i ja jednog dana komunizam.
- Ali onda nećeš imati naranču - nasmije se veselo Mali Rus.

On je kolje dolje na podu. Topla crvena krv se razlijeva, ne više u potocima već u rijekama krvi. Prividno se kaje i zato odluta u Afriku gdje živi puno godina pomažući bogatima, da opet osiromaše.
A žene? Žene? I dalje ga zanimaju, čak još više nego prije, ali sada je on dosegnuo Boga.
Postavio je pitanje: - Zašto se sve što se dešava nama, ne događa malim i zelenim Marsijancima i postoji li život na Marsu?
Odgovor je bio: - Ne misliš li valjda, da svijet počinje s tobom i zamisli se nad time što su nam preci ostavili u nasljeđe?
Zeleni krokodili škljocaju velikim Nilom. Normalno, pomislio je, zato moram biti opasan, kao u ratu. Ubiti da ne budem ubijen. Nije lijepo, pače nije ni ugodno, ali je tako, a ovo sada je rat. Samo, nadam se da neću morati ubijati, doduše krokodilska koža je na cijeni, no ljudska koža nije ni malo na cijeni. Apsurd! Zar koža ima cijenu?
Kroz oko mu prolazi zašiljeni kolac, polako da ga što bolje osjeti, bol je za njega nemoguća i on otvara usta da ispusti krik, kad mu u usta ulijeće drugi kolac i pribije ga uza zid.
Oko mu curi
Krv mu se lijepi
Dok čeka da umre
Vrisak se širi unutar njega:
Strahotna je pomisao umrijeti
Još strašnije nikad više
Ništavilo je njena težnja
Umire užasnut... Bogovi sviraju anđeli plešu!
- Žene me maze! - viče:
- Ljubavi, ljubav, samo ljubavi trebam!

Umire gurnut u nešto što ne može savladati i svemir sa njim umire ili se samo mijenja. Sada ne bi trebalo ulaziti u to, jer to nije tunel.
Tunel je veza između života i smrti, tako piše u knjigama o životu nakon života. Zašto je onda smrt rješenje kada se mijenja samo nivoa života? Ništa od ovoga ne može pojmiti bez Lsd-a, a ni s njim.
Zato je gotov. Gotov! Nema ga više.
Bog dao, Bog uzeo.
Nema smrti bez života.
Utješna su prostranstva u svemiru. Obećavaju vječita putovanja u potrazi za mirom gdje će da se skrasi oblik u bezbroj mogućnosti odabira.
Izrečene riječi leže u nama predugo bez mogućnosti da ih ikada zaboravimo. Razaraju psihičku strukturu poput udaraca čekićem po nepreglednoj rešetki sazdanoj od kristala.
Kao da svemu nema kraja.
Ljudi iskaču iz vijugavih ružičastih vagona, koji polako klize živim tračnicama izbacujući snopove iskri živopisnih boja. Zelenkasta izmaglica pojavljuje se niotkuda polako kovltlajući dok se cijedi niz vodopade zlatnih odbljesaka s ljubičastim pramenovima narančastih završetaka.
Ljudi su goli. I lijepi.
Sjedi zgrčen na podu držeći se za trbuh i smije se, nešto slično tome i vi ste nalik, nepredvidljivi, sebi samom.

Otupljene oštrice suludih misli struje moždanim žilama svemirskih mozgova. Zvjezdane iskre se izlijevaju niz slapove Niagre, tamo negdje na zemlji, veoma dobro skrivenoj na obodu Mliječne staze. Demoni zubima punim mržnje škljocaju i šire smrad svog življenja, a anđeli se mačuju šireći mržnju, a ne ljubav.
I vide Zemlju, u oblaku demonske sline koja gasi anđeoske iskre, suze mu kapaju iz očiju i ne zna koliko dugo će još imati vode, da ne umre od ljubavi.
Čovječuljak, u čijim žilama teče svemir, govori mu:
- I ti ćeš postati svemirski prah, jer nisi uspio sagraditi svoj život, usprkos svemiru koji teče tvojim žilama. Postavlja se pitanje kako je to moguće? Mogućnosti su velike ako znaš za njih, sve je u tebi, jer i svemir je u tebi. Jedino rješenje je smrt, a i za to postoji sasvim mali upitnik koji luta svemirom od početka do kraja. Alfa i Omega. Početak I Svršetak. Prošlost i budućnost, a postoji samo sadašnjost u sadašnjosti, ostalo su slike u našoj svijesti. Svemoćan sam kao svemir, a majušniji sam od atoma i onih Grka koji su došli do pojma atoma i kažem ti: Iz kaosa će se red stvoriti, iz reda će kaos nastati. Riječi Njegove na samom početku, ne mogu se sjetiti čega jer tako sam star da nemam pojma da uopće postojim.
Činilo se, da tako govori, jer dostojanstveno lebdi u svom dreku i vrti zasranom guzicom, a pimpek mu se klati amo-tamo dok traži ono najdragocjenije za muškarca, pa makar bio on i samo čovjek.
Pičku!
Crnu rupa svakog muškarca ovog svijeta. Na sreću, on nije s ovoga svijeta i želja mu je prebaciti se u drugi svemir, jer u ovom je na kraju snaga, energetska potrebe mu se stalno povećaju, a energije je sve maje.

Dobro jutro.

laku noć i dobro sanjate...

Nismo uspjeli pobijediti žabare. To je žalosno i ne možemo slaviti našu pobjedu! Samo imamo svoje izgovore...

što mislite, tko će pobijediti hrvatska ili italija?

Budizam je vjera bez Boga. Kada su Budu upitali - Da li Bog postoji.
On je odgovorio - Ne.
Budizam je treća po vjernicima.
Prvi su kršćani, muslimani su drugi, a budisti su treći po vjernicima.

Oko mu curi
Krv mu se lijepi
Dok čeka da umre
Vrisak se širi unutar njega:
Strahotna je pomisao umrijeti
Još strašnije nikad više
To je samo igra svijesti
Ništavilo je njena težnja
Umire užasnut... Bogovi sviraju, anđeli plešu!
- Žene me maze! - viče.
- Ljubavi, ljubavi, samo ljubavi trebam!
Samo ljubav na može spasiti!

Stvarno, moram naći na Iskrici policajca i suca ( policajku i sutkinju), da ih upitam neke stvari.

Ako zanemarimo vrijeme, promjena je vječna.

Čovjek postaje moralan - jer on nije moralan! - Potčivnjavanje morala može biti ropsko, ili tašto, ili koristoljubivo , ili rezingnirano , ili teško zanesenjačko , ili besmisleno, ili čin očajanja, kao i potčinjavanje nekom knezu; samo po sebi ono nije ništa moralno.

Nietzsche

Ima li na Iskrici policajaca i sudaca?

Probudio sam se prije tri sata. Slušam sto jedinicu i sjedim za kompjuterom. Maltretira me mačkica, smeđe boje, razbacala je knjige i cd-e i kaktuse. Pijem čaj, ovakav čaj niste pili... i pušim cigaretu...