FACTS OF LIFE ON THE BEACH

malo prije me nazvala prijateljica da mi kaze da su safiri koje sam joj kupila za 300 kn u Cambodii-pravi.

sve je u Cambodii prevara, lazno srebro (prevuceni (bakar), lazna svila (poliester ili mjesavina pamuka), lazni maseri (priuceni i mrzovoljni pripadnici svih drugih profesija). htjela sam uciniti nesto za nju jer ju je uzbudjivala ideja o jeftinim draguljima a ona je za mene ucinila toliko toga. pa sam joj, osjecajuci se ko kreten donjela dva komada necega za sto sam predpostavljala da su dva, u povijesti najskuplje placena komada pinki stakla. jer, budimo realni, ja ne razlikujem smaragd i brusenu bocu od Radenske.

jutros ih je odnjela u draguljarnicu i prije no ih je izvukla iz plasticne vrecice, rekli su joj da se staklo ne moze narezati u takve fasete.
jos uvijek ne vjerujem i nekako, ne mogu se tome veseliti. bizaran je to mozaik srece i nesrece koji mi se dogadja poslijednjih dva tjedna, od kad sam se vratila..

...ali i dijametralno suprotan ovoj hvastavoj agresivi na blogu. A melodija je divna.


http://www.goear.com/listen/29ae545/when-im-laid-in-earth-henry-purcell

..nagradna igra s putovanjem a u stvari zarada na metodama za mrsavljenje. Sto, zato sto mo na Iskrici automatski se podrazumjeva da smo debeli i ispodprosjecni inace bi nas u rl vec neko pokupio:))?

..forget about it.
Bilo je to jebeno dobrih 5 tjedana :).

Ne, ovo nece biti blog o narodnjacima. Niti o neprezaljenoj ljubavi koja me neobjasnjivo napustila usred koncerta Drazena Zecica, 2002g. (sala,sala!!).
Ali taj stih jednostavno tako dobro opisuje situaciju u kojoj se nalazim.

Za 10 dana putujem sama, u vlastitom aranzmanu u jugoistocnu Aziju. Kako je do toga doslo?

Davno, zatvorena u nasem poderanom stanu s TV-om i knjigama o Tarzanu i Robinzonu Crusou, izmedju skole i povratka roditelja s posla fantazirala sam o takvim mjestima. Gledala sam Opstanak, anakonde i majmune u Amazoni, gnuove u Africi i Krakatau. Tijekom ljeta, zlatnih 80-tih, za vrijeme podnevnih sati zege, listala sam casopise koje su za sobom ostavljali njemacki turisti, u kojima sam nalzila dasak glamura i bljeskove velikog vanjskog svijeta. I hranila se idejama o buducnosti. Sram me je, no, zeljela sam postati djevojka s reklame za Natren. Vitka i plava, u bijeloj suknji i plavom blazeru, silazila je iz aviona. U jednoj ruci je nosila elegantni crni kofer a na prstu druge vrtjela tanjur svjezeg tropskog voca kojeg je, tada, kod nas bilo tesko i vrlo skupo nabaviti. Ne znam je li se u pozadini vidjelo nekakvo tirkizno more, plaza ili palme, no ja sam zamisljala da je upravo dosla s takvog mjesta. I da govori nekoliko svjetskih jezika.

Za vrijeme studija nisam mogla putovati..u nasem kucanstvu je bilo dobrodoslo fantazirati o tome(jednog lijepog dana) ali ne i trositi novac. Onda su dosli povremeni i slabo placeni poslici koji u mi, ipak, omogucili da proputujem dio Europe.
Cijelo vrijeme, kroz selidbe, sa namjestajem i koferima, negdje sam pritajeno nosila tu fantaziju o avanturi dalekog svijeta koje bih samo povremeno postajala svjesna. I kako cu se, nakon sto ga temeljito upoznam, smiriti.

Proslog ljeta, konstelacija se napokon poslozila. Bilo je i novaca a napokon i vremena. Otputovala sam u Juznu Ameriku.
Iz ove perspektive-bilo je lijepo. Gomile nepoznatog voca, nova mjesta koja se, sada, kada o njima razmisljam, doimaju nekako prisno. Lokalci s kojima sam komunicirala na spanjolskom, jer sam u tih cetvrt stoljeca, po uzoru na moju fantaziju o natren-djevojci naucila nekoliko svjetskih jezika. Bilo je i otreznjenja, Amazona nije bila ni mocna ni zatrasujuca vec ranjeni div na umoru, Galapagos kojem prijeti opasnost da se potopi pred najezdom turista odrzavao se samo zahvaljujuci strogim pravilima a cijeli kontinent prozet plastikom, elektronikom, nagrizen modernizacijom na koju, jednako kao i mi, ima pravo,smijao se u lice budalastom turistu koji je ovdje ocekivao netaknute strane kulture i resurse, neki svoj El dorado.

Ipak...sjecam se svog uzasa pri sljetanju u Quito. Pri pogledu na 42km stracara i prljavstine, rekla sam sebi: koga vraga ti ovdje trazis? Koga vraga...? I brze bolje sam se prikrpala poznanicima koje su mi, iz brige za ludjakinju koja putuje sama pribavili suradnici na poslu. Osim nesumnjive prednosti sto kod nekoga mozete na sigurnom ostaviti putovnicu i kreditne kartice, mislim da me njima privukla potreba da ne budem stranac, da nekoga zanima gdje idem i kako mi je bilo kad se vratim. Sasvim je moguce da sam, stono se kaze i overstayed my wellcome.

U to vrijeme, izmedju tura su me pratili mailovi mog tadasnjeg decka. Mailovi puni podrske i izjava ljubavi, koji su, kako se sada vidi, znacili jednako koliko i automatske sms cestitke koje vam povodom rodjendana i Bozica saje vase osiguranje. Naime...kada se veza dvoje tesko kompatibilnih ljudi razvukla na 2g. pocela sam prihvacati da je to-to. Planirali smo vjencanje negdje u maju ove godine. Ali me je mucilo da brak i mozda djete znaciti kraj mojih putovanja, zauvjek. Pa sam, umjesto djevojacke veceri otisla u Juznu Ameriku.
Nepotrebna mjera predostroznosti, kao sto se pokazalo. Jer smo se u veljaci, kada je trebalo dogovoriti detalje zajednickog zivota veza razisli.

I tako, sada je srpanj. Karta je kupljena, avion za Bangkok poljece za 9 dana.
Mislila sam da nema smisla provesti jos jedno pusto ljeto u roditeljskoj kuci na plazi u kojoj sam listala one casopise. Da je u nedostatku covjeka koji bi djelio iste afinitete bolje napraviti barem polovicu dobre stvari i otputovati sama. Da narednih tko zna koliko godina necu imati 5 slobodnih tjedana u komadu. Da mi treba jedno intenzivno i sokantno iskustvo predhodno povratku na posao u provinciju koji je ekvivalent odlasku u zatvor na 4g.
Krenula sam od turistickih paketa no oni su bili bezobrazno skupi i vodili uglavnom na mjesta masovnog turizma, ne dopustajuci vam da se zadrzite tamo gdje vas nesto zanima.
Pa sam isplanirala: 5 dana skole kuhanja u sjevernom Tajlandu. 1 tjedan u Angkor Watu. Pocetni tecaj ronjenja u Indoneziji. Par dana trekkinga u njihovoj dzungli. I na kraju, 5 dana skole batika na Baliju.
U teoriji-divno zvuci. Preko dana.
Ipak, predhodnih mjeseci cesto se budim ili ne mogu zapati zbog misli da se to meni u stvari-ne da. Ponekad upijem zaspati jedino tako da si obecam da cu odustati. Uzasava me misao da me tamo nitko ne ceka, pa cak ni agencija. Da je ostatku svijeta svejedno gdje idem i hocu li se vratiti...
I tako. Put putujem...mislim da smo to slusali istih onih ljeta kad sam listala casopise. A svijet se doimao cudesan i velik-trebalo ga je samo moci dohvatiti.

Ovaj grad me čini sretnom nizašto. Zbog činjenice da sam živa na toplu ljetnu noć. Zaustavljam se na semaforu kod Nacionalne biblioteke i bacam raznježen i srdačan pogled na travnjak na koji se spustila noć. Na radiju svira Hot in the city. I boga mi, jest. Koz sve otvorene prozore i šiber ulazi topao zrak a izlazi muzika. Plesuckam za volanom, lupkam prstima,entuzijastično sjedam na gas. Iz mraka izranjaju siluete neznanaca ,koje, kao ni mene, toplina nije uspjela odgovoriti od izlaska, nejasno bljeskaju nakit, ružičaste haljine i bijele košulje. opao zrak mi struji po koži, točkovi cvile. Htjela bih da je ovaj grad beskonačan.Htjela bih da ovaj moment potraje...

Imam mobilni paket Tele2 od 3G vec dvije godine. Sve je bilo ok dok mi za 10mj nisu poslali racun na nebuloznih 550 kn. Zvala sam ih, zalila se tamo gdje mi je internet prodan, rekli su da je moguce da je server krivo obracunao kao da nemam pretplatu jer je u kvaru. Podatci o potrosnji se nakon toga nisu mogli dobit sms upitom , kaze, usluga je u kvaru. I onda mi i naredna 2 mj posalju isti neispravni racun bez da sam ja mjenjala potrosnju.
Ima li jos tko taj isti problem, cujem da je bilo dosta takvih slocajeva.

I to je dovraga,to? Tako, smrt iz čista mira. Na Iskricu sam počela dolaziti prije 7 godina na dan kad sam po prvi put doselila u Zagreb. I ostala sama u podstanarskom stanu.Bilo je ispočetka uzbudljivo, bilo je,eh,mladalački. Dolazila sam tu između prekida,u momentima dosade,u momentima kad sam željela malo društva iz sigurnosti mog dnevnog boravka. Bilo je često dosadno, uvijek isto i pisanja i kave a ipak, nasmijem se kad se sjetim tih susreta. Dolazili su tu zafrkanti,neobavezni znatiželjnici, ljudi bez 20 knviška u džepu dokoni na radnom mjestu.domaćice koje su frustrirane monotonijom preko ručka znale tu i tamo zatipkati, samo da pace pogled što ima s druge strane ograde. Pisala sam blogove koji su se malobrojnima sviđali. Upoznala sam tu,nevjerojatno ali ipak, i jednu davno bivšu ljubav. I sad je to sve izgubljeno. Taj pristup neobaveznoj masi iz koje nikad ne znaš tko će izroniti. Jer,tko plaća čvenk stranice? Ljudi sa jakom i dobro definiranom namjerom.Očajne usidjelice i stari momci s čijim karakterom nitko od krvi i mesa nije uspio živjeti. Okorjeli preljubnici sa slabim resursima. Ljudi s zbilja ozbiljnim problemima u odnosima.
Uglavnom, slava joj. Ne mogu vjerovati da su ubili i taj kutić slobodnog internetskog prostora i kulture. I stvorili još jednu bezličnu pay-per-wiew čvenk stranicu kakvih ima na tone..

Ovako ružan prvi dan ljeta a oni na 2 od 4 programa opale horore.Mislim,ono,malo me je strah..nema mi nikoga doma.

Ne znam koliko ljudi je toga svijesno no čir ili apsces je zapravo izraz zdrave obrane organizma;organizam se od onoga što ga ranjava i razjeda brani ogradivši se čvrstom čahurom da bi ga spriječio da se širi tko zna gdje, u potencijalno vitalne djelove.Tako je izgleda i sa krivnjom,krivnjom koju moramo nekome pripisati, kriveći druge(popularno) ili kriveći sebe(oni introvertni).Izgleda da trećeg nema.Izgleda da postoje gubici i porazi s kojima ljudsko biće ne može na drukčiji način izaći na kraj nego da-dodjeli nekome krivnju.Jedino tako veći,neograđeni dio nas može nastaviti živjeti i funkcionirati u sigurnoj zoni,razorno zlo nam ne može stići nepredvidivo.Čir je ružan i krvnja je ružna; sjetite se samo kada ste zadnji put morali slušati strastveni poduži monolog nekoga koga su "zajebali u životu"ili depresivnu osobu koja pljuje sama po sebi.No ma kako ružni oni nisu sami po sebi problem, oni su rješenje kako da se poživi još koji dan duže na često neprijateljskom planetu.

da li svi ljudi koji rade previše to čine da bi pobjegli od vlastitih misli? Procjena, gdje smo stigli u životu. Koliko god proklinjala svoj trenutni nametnuti "vojnički" način života, moram priznati da ima i svoje benefite. Malo šta te može sjebati toliko kao slobodno popodne ili nedjelja kada se zatekneš sam u stanu i shvatiš da u svoje tolko žuđeno slobodno vrijeme nemaš što sa sobom.

Moj dragi kaže da me voli,
ponekad mu i vjerujem.
On kaže da me voli,
Ali mislim da pretjeruje.
 
Gledano u širem planu,
ovo naše nije ništa izvanredno.
No dali si barem ispočetka,
za mene osjećao išta pomena vrijedno?

..all the places i have been,trying to find the..
prolazim već danima ulicama ovog grada s namjerom,da se valjda,oprostim.četiri godine.puno.i puno su mi uzele a nisu dale ono što sam željela.možda zato što sam s ogorčenošću osjećala da to ovdje ne mogu naći.možda zato i nisam.puno toga je možda kad je gotovo.valjda je taj možda neka vrsta ventila,možda plus žaljenje je na žalost bolje od definitivne,ružne presude.
prolazim već danima ulicama ovog grada i nastojim se sjetiti svega što mi je ipak bilo drago da me sutra onaj možda grizodušni ne bi sustigao.da još jedan put vidim i osjetim.ali možda je pametan i podmukao,sakriva.ne nalazim bog zna što.robna kuća.tek sam doselila.bila je zima,bila sam bolesna i očarano sam u izlogu gledala neke limeta-zelene,ogromne tegle za cvijeće na koje nisam mogla potrošiti novce.tada mi je to izgledalo glamurozno,moj život u stanu iz časopisa s tim feng-shui teglama.jebeš tegle!sada imam novaca za tegle.i za onu hrpu lijepe odjeće koje bih u momentima kad sat kuca u praznom stanu a ja ležim na tiho nedjeljno juto i osjećam da sam svima koje poznajem nepotrebna najradije da je nema.razmišljam,s teretom na prsima o svim mojim predhodnim selidbama ,mrsko-dragim gradićima i velegradu u kojem sam grčevito pokušavala ali nisam uspjela ostati,o dvogodišnjoj selidbi koja mi predstoji i pada mi na pamet..all the places i have been...
http://www.youtube.com/watch?v=8wvy7gZcp8U

http://www.goear.com/listen.php?v=f8f85b8

prvi doček nove na Iskrici.Kad ono,u vas,program ko ponedjeljkom.Drek.