FACTS OF LIFE ON THE BEACH

nemojte.

Malo sam se bojala ovog vikenda.Svi su otišli nekamo a ja se,ukoliko cijeli dan ne progovorim s nikim osjećam paralizirano,nesposobna da išta počnem.No,vani je divno zajesenilo,engleski pejzaž.Bila sam na placu,za sat vremena idem na masažu a u međuvremenu krckam integralne krekere s namazom od crnog ribiza i indijskim oraščićima.Doduše,nisam nešto puno produktivna ovaj vikend ali..kome the fuck trebaju veze,ukućani i slično;).

Ohne Dich.
Drogiram se time danas,cijelo popodne,htjela bih da je moguće ući u video spot;)).

Bojim se da za mene postoji samo dva scenarija ovdje na iskrici.Prvi;započinje kontakt,profil je ok,pogubimo jedno vrijeme u općoj komunikaciji,tip počinje forsirat nalaženje isti dan ili teme o tome nosim li što čipkasto ispod bijele kutice,ja pustim verbalno ali neabrazivno osim ako to baš ne traži hladan tuš i priča je privedena kraju.Neeext!takvih je 98%konverzacija.Onda,s vremena na vrijeme sretnem normalnog frajera koji ne želi nametat nepoznatoj ženi priče o mrežastim čarapama ispod kutice(iako ga to,kao što je i zdravo,zanima),započne normalan,dug,prijateljski razgovor.Tematski smo jako kompatibilni,životno ne savršeno,prošla su već tri tjedna i ja sam znatiželjna da frajera vidim.Nekad pozovem ja prva na kavu(nepopularno izgleda,izgovore se da su zatrpani poslom i lagano nestanu iz konverzacije)i b.pokušam insinuirati da ću mu za nagradu što mi je dao neku informaciju kupiti veljiki sljadoljed s čokoljadom(što završi još većim izmotavanjem i "pravim se da ne vidim što mi kažeš").Zašto se netko tko bi se kronično dopisivao ne želi naći u živo?Moja nepotvrđena hipoteza je da se boji da bi razočarao.Fizičkim izgledom ili nečim drugim što je prešutio o sebi.To je bar moja teorija.Nepotvrđena.Jer dakako te bjegunce nikada ne vidim;).Uglavnom,dreck.All arround.

Dragi Lastane,
Imam jedan problem i molim te da mi pomogneš.
Prije mjesec dana,doselila sam u novu zgradu.Nova zgrada ima dva lifta,još nikad nisam živjela u zgradi s dva lifta.Jedan je maaali,prcvasti,ko ormar u wc-u;kad uđeš u njega s gazdom moraš paziti da se ne ne naslanjate djelovima koji nisu za naslanjanje.Drugi je veeeliki,teretni,veliki skoro ko moja dnevna soba u stanu od 32 kvadrata.
Dakle Dragi Lastane,ja volim taj veliki lift!Ujutru,prije odlaska na posao sva se preznojim prije nego li stisnem dugme,a opet,nije pošteno da stiskam samo dugme od velikog lifta.A možda je i zauzet pa zakasnim na posao.I tako,iz jutra u jutro,cupkam u nervozi,nastojim uletit kradimice u veliki da mali ne primjetim.Čak i kad stiskanje s gazdom ili torbama uopće nije na tapetu.Isto je i s povratkom s posla;danas su me oba čekala u prizemlju pa sam žmirečki,da ne vidim degradiran pogled u očima maloga,šmugnula u veliki lift.Mislim opet,nije to tako ružno od mene,nisam ih ja pozvala,bilo bi grozno da ih pozovem oba,pojavi se prvo mali a ja ga ignoriram i čekam veliki.To ne radim.A opet,osjećam se kriva...

Maiden, be gentler,I adwise,
make up for time misspent.
When beauty on its death_bed lies,
tiz high time to repent.
 
Such is the malice of your faith,
that makes you old so soon,
your pleasure allways comes too late,
how ever early begun.
 
And as to make your ruin more,
youll peevishlly be coy;
die whith a scandal of a whore
and never know the joy.

Its not that I have weary grown,
of beeing yours and yours alone.
But whith what face dare I incline,
to damn you to be only mine.
 

Sad mi je jasno zašto je pješadija najniži rod vojske.Naime,odnedavna sam pješak.
Mog četverokotačnog prijatelja napucala je teta odostraga na pješačkom.Kako je već imao generalizirane degenerativne promjene u smislu mrljice rđe tu i tamo,tragove parkiranja u uskom prostoru na loš dan i sl.upućen je autolimarskom ekvivalentu McNamara&Troy na generalno podmlađivanje i caroserija nip&tuck.Tako da se već sedam dana vozim busom i dolazim do sljećih spoznaja;
1.Jedan dio stanovnika ove zemlje još uvijek ima predrasude prema sapunu ali nemaju predrasude prema korištenju javnog prijevoza dok šire aromu stečenu tijekom više mjeseci a možda i polugodišta na topao ljetni dan.
2.Veći dio stanovnika ove zemlje ne libi se razgovarati u busu glasnoćom koja nadilazi onu u vlastitom dnevnom boravku,prisiljavajući ostalih 30 tak nesretnika da nevoljno prime u mozak informacije o njihovim doživljajima u zubara ili razvodu nekoga iz whatever pripizdine oni potječu.
3.Većina ljudi ima ton na mobitelu zbog kojeg refleksno razmišljate o krvnom deliktu.Većina ljudi u autobusu razgovara s bakom.
4.Svi,ali baš svi spuštaju sjedala do poda.
Dragi moj limeni prijatelju,ne mogu te dočekat.

Nije li?
Nakon 4g vraćam se na Yahoo chatt,u Books&lit.Do te mjere mi je dosadno.

Dakle,vratila sam se u roditeljsku kuću.Prva tri dana je sve prekrasno;kako sam mogla napustiti ovu čistoću zraka,jasnu svjetlost,ljepotu ?Mislim da se od toga razboljevam.Podstanarski stan mi skraćuje život(ako zlatne ribice ugibaju kod preseljenja u manji akvarij-zašto ne bi čovjek koji je kudikamo kompliciranija zvjerčica;)).Smišljam planove da duže ostanem;izvuć se s vjenčanja ovaj vikend,otići na bolovanje(otpustit će me ali ionako nisam sretna s tim poslom,uostalom,tko jest)?
Tri dana kasnije sve postaje obično.Ulazim u kolotečinu.Krajolik više nije uzbudljiv.Prijatelji su se raselili.Stara počinje prigovarati oko najmanjih sitnica.Stari je autentično samoživ.Shvaćam da mi knjige koje sam donjela neprihvatljive.Shvaćam koliki dio života je prohujao na taj način.Prihvaćam se tastature ..