ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

O čemu pjevaju noćne ptice?
Da im bar pjesmu znam,
da se prerušim u jednu od njih,
pa noću, tužne rastužujem,
a radosne radujem.
Uz pjesmu,rado bih njihova krila.
Da ih raširim u miran let.
Pa nečujno,
po mjesecu i zvijezdama da nalazim put.
Da zapjevam.
Da poletim.
Na tvoj dlan sletim.
Ja,ptica noćna.

(by me

Voljela bih biti riječ.Nalivperom pisana.
Za kojom posežu oni što radost pišu.
Riječ jedna da budem,rijetka
samo za sanjive sanjare što pišu maštu.
Topla, jedna posebna riječ koja zvoni i čeka da se isplaču oni koji su tužni.
Pa samnom tugu pišu.
Rado bih bila riječ,za smijeh od srca,za suze naglas,
za podupir i slobodu.
Voljela bih biti riječ koja svakom ima drugo značenje,
a uvijek je ista.
Da se opet rodim,voljela bih se roditi kao riječ.
Nalivperom pisana.

(by me)

Zoves se Mario.I moja si skolska ljubav.I sigurno najljepsi muskarac mog zivota. Koga sam napustila.Da me sad,a moza i onda neko pita zasto,odgovor ne bih znala.Ali znam koliko si me volio.Sjecas se,cak nam je i profesorica geografije dozvoljavala da umjesto da pratimo nastavu,citav skolski sat ronimo jedno drugom u oci,nalazeci u njima i nemir i mir.Ma voljela sam i ja tebe,ustreptalo,iskreno.I kako rekoh,sta mi bi da te ostavim,iako si mi tog trenutka dao dokaz bezrezervne ljubavi, nesto,sto bi rijetko tko dao.Oprostaj.,"Ostani samnom"govorile su tvoje oci,tvoje ruke,tvoje tijelo i tvoje usne.Ali u meni,otkad znam za sebe,cvate crno cvijece.Crnih bobica,kojima se protiv svoje volje hranim.I kad me nahrane obuzme me strah.od bola.I nemira.
Otidosmo svatko na svoju stranu.Ti si bogatiji za nekoliko obiđenih kontinenata,nekoliko brakova i za mir.Koji si nasao.Ja sam bogatija,za troje djece,jedan dugi,dugo sretan brak,i za nemir.
Kad smo se nakon cetrdesetak godina slucajno culi,salio si se da sam ja kriva sto nisi odrzao ni jednu vezu ni brak poslije mene Jesi li se salio,Mario?
Ponekad naletim na neku tvoju ondasnju,pa i sadasnju fotku.
Ali tada zbrisem u sebe,gladna crnih bobica s crnog cvijeca.Nikad ga ne zalijem.Do sunca ne dopire.Ali raste i hrani me to crno cvijece crnih bobica.A nije ono krivo.
Kriva je moja glad.
(by me,now)

I nista te nece sprijeciti da odes.Napustis siguran krov nad glavom,i bar toliko autotireta da ne napravis najvecu gresku u zivotu.Ali dijete si jos,a odlazis kao da si odrasla 5 zivota.I normalno da cinis velike greske.
Nista te nece sprijeciti da od njegovih ociju napravis svoje a od svojih ruku njegove.I rodite nove zivote,iz ljubavi,a onda oci polako postaju svoje, i ruke zamirisu na tude..Odlazis.Znas da ce bit pakao,da ce biti preteskih dana.Ides,uspravna i sasvim sigurna da su koraci pravi.Ne pozalis nikad.Nikad bas.
Nitko te nece sprijeciti da dozivis jos jednu ljubav,sasvim drugaciju,sasvim novu.Divnu.Vrijednu sjecanja.Zabranjenu.Ljubav zabranjenu.I tajnu.
A to je ono sto najvise boli.Jer ne postojite izvan vas.Nigdje bas.
Odlazis,i places.Zelis natrag,al navikla si noge da unazad ne krecu,i oci da gledaju samo naprijed.I duboko u sebe.Pa ipak odlazis,iako vatra paklena u tebi gori,iako si sledenija od svih ledova ovog svijeta.
Nista te nece sprijeciti da odes,kad u tebi zazvoni uzbuna.

A nigdje sklonista.
( by me)

Na kilometre se vidjelo da necemo vjecno.Ona fora: dok vas smrt ne rastavi.Rastavit cemo se sami,onog trena kad jedno od nas krene u ubilacki pohod na onog drugog unutar sebe.Rastavit cemo se sami,kad netko od nas zakljuci da mu je bolje samom.( A nije.)Rastavit cemo se kad jedno od nas prvi put slaze,makar zbog neke nevazne gluposti.Ali tako pocinje.I ispipava teren,dan po dan koliko daleko moze ici.Ta laz.Ja joj nisam dala daleko.Rastavit cemo se onda kad se prvi put u jednom danu nit vidimo,nit cujemo,nit pisma izmjenjujemo.Rastavit cemo se kad dode dan kad ce jedno moci bez onog drugog.I svidjet ce mu se taj osjecaj.
Rastavit cemo se kad vise svaka misao ne bude ljubav,a ljubav postane samo misao.
( by me)

Te zmije otrovnice što
pod kožom spavaju mi.
Ali i u snu ispuštaju sićušne kapi otrova.
Samo da me posjete da su tu.Da peče.
Te urokljive vrane,sto mi se u kosu naseliše.
I grickaju milimetar po milimetar meso mi.
Samo da ostanem svjesna da nisam cijela.
I opake crne udovice,koje su proždrle
sve koje sam voljela.
Te vučice sto mi grlom zavijaju,i ljubavni i opasni zvuk.
I ne daju mu da pjevam.
( by me)

Sta mogu o tebi reci,da me netko pita?

Da si bio nesiguran,a ja sam te naucila kako biti siguran u sebe.
Da si zedan ljubavi i ja sam te naucila kako voljeti i znati da si voljen.Silnom ljubavlju.
Da si onaj koji me najvise sanjao.A ja sam te naucila kako je lako i slatko ostvariti ih.
Da si me se na neki nacin bojao,a ja sam ti pokazala kako se u stvari bojis sebe i pokazala ti kako biti hrabar.

Da si otisao.A nisi vidio da ti masem,i tazim magiju kojom bih ti darovala srecu.Bilo gdje.Bilo s kim.
(by me)

Dođem i prošvrljam.I nikog više ne poznam.Ili ste svi novi,ili su samo nikovi novi.

Jutrom ću namignuti tek probuđenom suncu.
I promatrati ptice,koje hranim,
pa mi one pjevaju u nedoba,
samo da me dočekaju pjesmom
kad jutrom otvorim oči.
Jer mi je draži zvuk,dok se budim,nego pogled oko sebe.
Jednom ću prolepršati kroz dan,marljiva,odgovorna,strpljiva.
A radije bih plesala na kiši uz devet osmina.Čitav dan.
Jednom ću drugim okom namignuti Mjesecu.
Kad mi počne svojom pelerinom
ogrtati prostor u koji sam se skrila.
Zna Mjesec da sam tu.
Jednom ću sve to.
I u potpunoj tišini sa zvijedama,
napisati pjesmu o suzi.

by me

Siđi.
Ti,moja razluđena zvijezdo.
Ti ,gore malo sijaš,malo
ne sijas,zavisi jesam li ti bila dobra toga dana.
Ja dolje. Ponekad me raduje,naprosto sto postojiš.Sto za mene sijaš.
A ponekad,imam osjecaj da ces mi sprziti oci,i onda se skrivam.
Kuda,kad ti iz tvoje perspektive nebeske bajke
Sve vidis.
Siđi,
ti moja nepouzdana i prgava zvijezdo.
Oči u oči,sjaj u sjaj.
Mozda cemo lakse dogovoriti mir.
Molim te,sidi ti moja prekrasna zvijezdo.
Umorna sam,više.
( by me˝

Ja sam ljetna noc.
U meni zriju samo zvijezde.
I njihovo sunce je mjesec.

Ja sam ljetna noc.
I u meni sumi more.
More je Bog sam sebi.

Ja sam ljetna noc.
Moja je prostirka jos topli pijesak.
najpromjenjivija stvar na svijetu.

Ja sam ljetna noc.
Moje su suze vino.

Proliveno.
( by me,now)

Toliko si hila losa,da ti ni broj necu izgovoriti.
Odnijela si neke drage ljude.Postene,talentiranei radoznale.
Ali zato kad podignem pogled na nebo,tocno znam da je novih,sjajnih zvijezda.
Unatoc tebi.
Donijela si bolestinu.Koja ubija.
I ja je se bojim jer sam "rizicna" skupina.
Ali nisi me
Bar ne ti.
Ma koliko brza i nepredvidljiva bila.
Odlucila si nam onda razdrmat srce zemlje
I duse nase.
Duse si takla tamo gde nisi planirala.
U dobrotu.
Usprkos svom tvom zlu.

Uzela si mi slobodu da neko svoje dijete vidim kad pozelim
Srecom,ipak si ti upala u 21.stoljece pa ih mogu cuti i da svatko od nas u glasu s druge strane osjeti ljubav
Dovoljno je.

A ti mislis da si nas udaljila.
Nisi.Naprotiv.

Sad stvarno odjebi
I bas me briga sto ces otkriti da ssm te opljackala.

Kad osjetis da sam ti uzela svaki trenutak radosti
I iskoristila.
Usprkos tvojim cuvarima.

A sad,stvarno odjebi godino!

U svakom kutu ove sobe,svake sobe osvjetljene samo zivahnom vatrom kamina
Ja nalazim po jedan mali dio sebe.

Trazim i slazem na hrpu.

I mada nisam uopce spretna ni talentirana u radu s rukama sastaviti cu sve te djelove sebe.
Otete
Poklonjene
U strahu odbjegle.
Skrivenim u najtamnijim mjestima
Ali nadoh im miris.

Kao pas,tragac.

Trebat ce puno ljepila za sve.
Ali nema veze, necu sastavljati nevjestim rukama.

Popravljat cu dusom

I bit ce prekrasna.

(Me,now )

Vi ne znate.Nitko ne zna,
kako sam onih davnih
brakorusilackih,ljubavoubilackih dana
htjela pobjeci.
Daleko.,daleko,da nema dalje.
Ali nisam.
Jer i danas cujem ta tri treperava srca
kako kucaju.
Srca koja su prvi otkucaj odradila tocno
ispod mog srca ( ne postoji smajli koji moze opisati taj trenutak posvemasnje srece.)
Kad u tebi kucaju dva srca.
Jedno tvoje.
A drugo,isto tvoje.) I tako tri puta.

Jebes bijeg.
Kad ljepse muzike nema.

( by me )

Ispila sam sol s valova,
zedna i zeljna.
Njezno razbacivala sitne kamencice obale,
u nadi da cu naci neki posebni.
Neki da na prvi pogled pomislis;
Ovo je moj kamen.

Kamen kamenu.

I svi bjehu isti.
Nije mi oko dotakao ni jedan.

Ni kamen kamenu.

( by me,now)