ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

i nisu baš probavljive.

Došao Mujo u policiju prijaviti da je Fata nestala,
kad tamo već jedan čovjek prijavljuje da je i njemu nestala žena,
Katarina.

Pita policajac kako izgleda Katarina, a ovaj će:
- Visoka, lijepa, plava, ima velike sise....
Pa pita Muju kako Fata izgleda, a Mujo će:
- J…š Fatu, aj da tražimo Katarinu.

nisam dugo ovdje ništa napisala, i nije mi namjera nikoga prozvati,...
ali gledala sam vijest o onoj majci , i čitala današnji9 blog o tome( sasvim nevažno čiji je)
ako je moguće da novinar laže, sasvim je moguće i da komentator čiji komentar je objavljen također laže...

jesmo li postali sasvim kameni? pa djeca su u pitanju. I sama sam samohrana majka, troje djece, sve od istog oca i iz braka, ali je to zaista nevažno...
najlakše je suditi, ali treba znati koliko snage treba izvući iz sebe, da se u današnje vrijeme i financijske i krize humanosti,othrani i jedno dijete, a kamoli više njih.
i nemaju svi dovoljno snažan karakter, nemaju svi dovoljno snažnu volju da ujutro ustanu i uhvate se ne jednog posla, nego više njih, samo da se preživi, i da djeci što manje toga fali.
najlakše je suditi i baciti kamen.

još jednom, ne prozivam ni autora bloga, ni komntatore.. al n e sudite o situacijama u kojima niste bili, jer da staviš li tri osobe i istu situaciju pred njih, svaka bi se ponašala na drugačiji način.

nisam vjernik, al nikad ne bacam kamen.

Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu.

- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosječanje i vjeru.



Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita;

- Koji vuk na kraju pobijedi?

Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu;


- Pobijeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

Šetaju dvije umirovljenice plažom kad ugledaše kako ''on'' viri iz pijeska.....

''Što ti je život'', na to će jedna,

"u 20-toj sam ga jedva čekala, u 30-toj sam mogla koliko sam htjela, u
40-toj sam najbolje uspjevala, u 50-toj sam ga tražila, u 60-toj sam
ga plaćala, a sad, kad rastu i u pijesku, ja ne mogu ni čučnuti.''

molim te
pišaj u pijesak:))

odlazim s ove adrese, i opet jedno vrijeme neću imati net.
pa uživajte, dok vam se opet ne prodružim.

pune želje
uvijek nosim u sebi

ne silaze mi s usana...
kažem ih dodirom.

pa nisam ja od jučer.

nego od prekjučer:))

kako svojoj djevojci u sobi svira neku lubavnu pjesmu na gitari...

pa se sjetim, malog slavonskog mjesta, u kojem prijeđoh iz djetinjstva u mladost...
njegovog veličanstvenog parka,
logorske vatrem
slanine na štapu...
i gitare.
leonard, azra...

bili bi lijepo sresti ih opet
sve u istom parku, uz istu vatru...

ej, sjećanja.

Link

u svatove, konačno subornje veče bez iskre:))

Ostaješ skriven
u mojim dubinama, tajnovitim.
Jedan, jedini, zatajen od svih.

Ostaješ tamo. Na toj livadi, visok poput jablana.
Nedodirljiv
vjerovima i olujama.

Ostaješ uspavan.Na izvoru mojih suza.
Na rubu mojih osmjeha.
Neprepoznatljiv svitanjima
koji me zatiču budnu.

Ostaješ neizrečemn
A ja ti ni ime ne izgovaram.
Nigdje.
osim u posvemašnoj tišini šuma,
gdje mi se vraća jekom radosti.


Ostaješ jedan jedini,
tajan i neponovljiv,

A ja čuvam te predjele sna,
od nevera i munja.
Najčvršće, svojom lavljim upormošću, od onog svakodnevnog.

Što vremenskom hrđom.
u konačnici nagriza sve.

jaji teških dana ima.
kad počne od jutra i jednostavno ne prstaje streljanje sranjima.
uskoro je gotov, hvala Bogu.

Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
(D. Cesarić)