ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

ni po čemu vrijedno ustajanja,,
čak i kava ima loš okus.

zaista brljam, i prekačem slova..pišući blogove, hitno tražim lektora:))
al mora imati smisla za humor:))

tuš
topla, prštava voda,
teče mi niz kožu.
zatvaram oči.
tijelo se budi.
bubri.
koža se ježi.
drhtim.

otvaram oči,
a oko mene sve u boji

čežnje.

koja to cmoljava djeva gore tolko plače?
jel ne vidi da će nas potopit?:::(

RESTORAN U ENGLESKOJ.
Momci: Nema kosulje nema usluge.
Djevojke: Nema kosulje nema naplate.

U PRODAVAONICI ZDRAVE HRANE.
Lopovi ce biti prebijeni po glavi organskom mrkvom.

MALI ZNAK U RESTORANU.
Ne sluzimo zene... Morat cete povesti svoje.

ISPRED POGREBNE RADNJE.
Vozite oprezno, strpit cemo se.

U NEPUSACKOJ ZONI.
Ako vas vidimo da pusite, smatrat cemo da ste se zapalili i poduzet
cemo odgovarajuce mjere.

NA VRATIMA SOBE ZA TRUDNICE.
Guraj, guraj, guraj.

NA VRATIMA KUCE.
Svi na imanju su vegetarijanci, osim psa.

NA OGRADI
Ulicni prodavaci su dobrodosli. Hrana za pse je skupa.

U PRODAVAONICI AUTOMOBILA.
Najbolji nacin da stanete na noge ne placajte redovno rate za auto.

NA STOLU RECEPCIJE.
Ubijamo svakog treceg ulicnog prodavaca, a drugi je upravo otisao.

U CEKAONICI VETERINARA.
Vracam se za 5 minuta. Sjedi! Lezi!

više nema društva za jutarnju kavu:(
a niš, sama ću ju popit:)

prije par sati:)))

Naslov nema veze s blogom, osim možda sa zadnjom rečenicom:))

Volim svoj grad...u zadnje vrijeme rijetko sam u centru. Danas sam morala, i neka sam...
Na trgu masa ljudi, akcija kupujmo hrvatsko... grad je živ kao košnica...

još me više obradovalo...iz svakog ugla ulični svirači...jedan čak i s harfom...prekrasno:))

Čekajući da pređem cestu kod Otp banke,(osječani znaju gdje je to) ne priluškujući začuh razgovor dvije mlade djevojke, zadivljene dvojicom zaštitara oji su upravo izašli iz dotične banke, kao od stijene odvaljeno:)) a nasmijani:))

i da, danas je iza mene tri godine nečeg lijepog što me uvijek raduje:)))

Kad navečer idem s posla, pred jednom kućom,na ulici, maltene u ležaljkama, kraj živih dvorišta,, sjede četiri žene, redovno, onak ko nekad bake na selu na klupicama ispred kuće, da im ne bi valjda štogod od događaja važnih promaklo.
Sad se vraćam s posla, na maloj željezničkoj postaji, u pola bijela dana stoji muškarac i piša.
I mrtav hladan se okrene prema meni, ne spremajući alatkicu:))
I šećer na kraju, pred Interšparom, djevojka mog bivšeg muža sjedi i šapuće nešto nekom mladiću na uho.
Nije mi dosadno danas:))

jako nabrijana i neki vrag čuči u meni...
pametnije mi je da ga idem uspavat nego da ga tu pušćam s lanca:)))

i grmljavinu i kišu i pljuskove....

da mi dođeš:))

smazat čokoladu:)) cijelu.

retrovizore za bicikl,
i slušni aparat...

udahni.
izdahni.


i pusti van, sve što te muči, sve što guši.
i izaći će
krik,
toliko glasan, da rastjeruje
raspjevane ptice na granama breza.

ili
pjesma.

možda su vraljive note te
razuzdane ruke koje te guše.

udahni
izdahni
i pusti van