ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

tvoja slova danas...
ali nisam oči:))

pribudih se zatečena snom...punom čarolije tvog oka...i čarobnjaštva tvojih ruku. ...
http://www.youtube.com/watch?v=iweO5Htj2-0

"Dragi, slušaš li me?"
"Da."
"Koliko je sati?"
"Da."

podići roletne,da vidim pada li još...

kakvom čudnom nježnošću
šume mokre breze.

laku noć:))

Volim se izgubiti u tvom oku(ovih dana tako plavom),jer u njemu uvijek nađem, odraz svojih očiju, i maglu koju čarobnjački proljevaš mojim zjenicama.
Volim te poljubiti u dlan...jer mi usne dotaknu mirise,okuse izmješane kože,onakve kakva je kad ju dlanom i jagodicama obiđeš:))Uzduž, i poprijeko.
Volim te primiti u sebe,jer svojim buđenjem, budiš moju vatru i majstorski, bez greške nađeš iskonsku mene:))

htjedoh ti danas, sjesti u krilo:))
al nisam smjela.

Noć je crno stado jelenova.
Polako neka zađu zvijezde.
Spavaj! U tebi je tajna
koja snom ne blijedi
i u čekanju ne iščezava.
Jer ti si izmišljen, a ja žena.
Ti si svijet, a ja izvor.
U zraku što nas razdvaja potamnjet ćemo.

Noć je crno stado jelenova,
noć je šuma na jugu u kojoj se pomlađuju zvijezde.
Spavaj! U meni ili u odsjaju maslinastog lišća
već je svejedno.

Vesna Parun

Jedne večeri 4 prijatelja studenata su bili na zabavi i nisu
učili za test koji je trebao biti sljedeći dan.
Ujutro su isplanirali slijedeće: zaprljali su se što su bolje
mogli, zatim su takvi otišli do profesor i rekli mu da su prošlu noć
bili na vjenčanju, a na povratku im je pukla guma na autu pa su
ga morali gurati natrag i zbog toga nisu u stanju pisati test.

Profesor je ljubazno dozvolio da pišu test za 3 dana.
Zahvalili su mu i rekli da će biti spremni za 3 dana.

Trećeg dana su otišli pisati test. Profesor je rekao da im je
Pripremio poseban test i da će svatko od njih
pisati u drugoj prostoriji. Svi su se složili s tim budući da
su se dobro pripremili.

Test se sastojao od jednog pitanja za 100 bodova.

Pitanje 1:
Koja guma?
a) prva lijeva
b) zadnja lijeva
c) prva desna
d) zadnja desna

Naslonila sam čelo na stijenu, čelo je moje dugo bdjenje.
Ne volim te svijete i ne volim te mjesečino!
Šaptom tmurne žeđi ušutkavam ptice iz mraka.
Oči se pune budnim napuštenim zvijezdama.

Reci mi kako se zove kraj u koji krećeš
tko znade crnu šumu iz koje izviru sudbine?
Grudi su moje teška zemlja, u pjesmu zaranjam lice.
Sva je moja ljubav davna. Stabla su strepila prije mene.

Vesna Parun

nešto vri:))
a nije kava:))

Koliko jabuka zasadih, a sada nijednu nemam na pragu sačuvanu.
Pa neka sahne i ova, s plodom gorčine i snoviđenja.
Tko nas je ostavio i zašto nadohvat ljudima, blizu njihova udesa
da svaka naša kretnja dotakne u njima jednu ranu
i uznemiri srce zemlje? Da svaka naša misao
otrgne u njima jednu granu
koja se njiše dugo i tople cvjetove stresa.

Danas nema cesta i suhe rijeke u koritu ljeto opkoli.
A sutra ću stajati, znam, na raskršću svih jeseni
strpljino kao oni koji se vraćaju nakon poplave.

Veliki kamen stavih sebi pod uzglavlje
s tom ljubavi koja je ponovila u meni
sve izgubljeno i sve što boli.

Vesna Parun

črolijom, preskočiti DANAS:))
Sutra uvijek bolje zvuči:))

imam naviku(nekad je bila sasvim ugodna), popiti kavu uz iskru i njene noćne blogove...nekad sam se znala i nasmijati u rano jutro...
sad ostanem osupnuta doslovno, količinom jeda, gnjeva i zloće...i dosade.
šteta.