Još ne znam tko sam

Predugo me određivala ljubav tvoja.
Onda me napustila.U pustoj šumi.U tami. U tišini.I zalud pratim stare tragove.
Sebe,prije tebe ne nalazim.
Žedna sam.
U ogledalu jezera,u očima mi još tvoje plavo.Ne mreškam površinu,da sačuvam privid.
Žedna sam.
Hladno je
Odjenem šuštavo lišće.A nije lišće.Tvoje ruke su.Kojih više nema.
Hladno je.
Gladna sam.
A zima je daleko.Neću se nahraniti poljskim bobicama,pod kojima si me ljubio.
Gladna sam.
Umorna sam.
Legnem u travu.A nije trava.Krilo je tvoje. U koje ne smijem.
Umorna sam
Dobro sam.

A nisam.I ne znam tko sam.

(13. listopad 2013, by me)

Uredi zapis

04.01.2014. u 12:20   |   Editirano: 04.01.2014. u 12:23   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Kad ti kroz misli proleti život koji nisi imala

Prolete ti plave oči,koje ljubeći, postanu sive.
Nedjeljna juha s noklama od grisa, i lignje, koje praviš samo njemu.
Čisto da ga obraduješ.
S osmjehom dočekuješ kad otključava "vaša" vrata, vraćajući se odnekud, naoružan radošću i toplinom.
I ne smeta ti što zavlači hladne ruke pod tvoju košulju.
Jer sva toplina je za njega.

Kad ti proleti jutarnje buđenje sitnim, nježnim poljupcimna, i jedva osjetnom šetnjom jagodica.
Drži te za ruku, i vodi te vidjeti zaleđenu Dravu zimi,
i ljeti,skupa s njom, na osami milovati ti kožu.

Proleti.
I odleti.
Svašta si imala.

Samo taj život nisi imala.
A nije da nisi željela.

Uredi zapis

02.01.2014. u 17:12   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

SRETNA NOVA

" Jer Nova godina nije odluka o minus nekoliko kila koje ti vise preko traperica. Život bolan neće biti nimalo drugačiji sa utorka na srijedu. Nema tog vremeplova koji džabe šalta raju iz govana u celofan iza ponoći. Ma koliko šljokica nabacio preko očiju večeras da sivilo sakriješ. Svijet neće biti drugačiji, ako smo mi isti.

Zašljokičaj zato u svojoj duši. Onako istinski. Do dna tabana. Kao da nema sutra. Kao da nema novih 365 dana u kojima si već isplanirao šta i kako. Jer i ne znaš bolan, hoćeš li uopće imati i jedan dan na raspolaganju, a kamoli 365. Ali budi stoga siguran da ti je taj jedan pun. Nasmijan. Od srca istkan. Mudima odživljen. Hrabrošću razvaljen. I da si razveselio nekoga. Da si ostao u nečijem životu i sjećanju mangup. Onaj obožavani. Čiji odlazak poremeti tektonske ploče duše i nitko te više nikada neće moći zamijeniti. Pa kakav si da si, jedan si. Ne padaj na marketing, ne gutaj fore idiotskog svemira, odluke, planovi, kurci-palci. Jebo teretanu od prekosutra. Šta ti može pomoć triceps, ako je ispod njega prazneps?

Uživaj danas. U malim stvarima i velikim ljudima. Do sutra je pravo daleko i pravo blizu. Okreneš se i već nekog od njih nema...To boli, a ne salo oko struka." (M.M.Sopta)

Uredi zapis

31.12.2013. u 10:45   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Da će me Rozga natjerat da napišem stih? o, baš sam patetična.

ovu:

pod tvojim muškim rukama....
u svojoj ženskoj koži
o, u TVOJOJ koži...
još bih uvijek
postala svila...
koja klizi
rajskim obalama.
(by me, now)

Uredi zapis

27.12.2013. u 21:52   |   Editirano: 29.12.2013. u 14:58   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Strah

Ne.

Nikad više.
Bojim se.
Tebe sam se bojala.
Sebe sam se bojala.
Prvi strah, bješe opravdan.
Pucao si.
Teškim oružjem.
Šutnjom.

Sad strepim od svoje tišine.
(by me)

Uredi zapis

22.12.2013. u 0:36   |   Editirano: 29.12.2013. u 14:55   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Sve što me od tebe dotaklo ikad bilo je nježno. I glas. I ljubac. I dodir. Misaoo tebi, koju još čuvam, još je čista nježnost. Kad si postao tako grub?

Padne mi na um, napisati ti pismo.
O tome koliko nedostaješ.Kako mi misli, sve rijeđe, ali istom upornošću odlaze k tebi.
O tome, kako mi tuga, često, prekine smijeh u zamahu.
Pisati ti, kako se budim u gluho doba noći, i iz tame gledam u daljinu,
uvijek u pravcu mjesta gdje ti sanjaš.
Snove koje više ne poznam.
Reći ti, kako su mi se dogodile neke stvari.Neka radosti, neke tuge.
Za koje sam mislila da ću ih uvijek dijeliti s tobom.I kad ne budemo više ljubav.
Ali, sad,sad smo jedno veliko ništa.Nigje se ne susrećemo.Nikad se ne javljamo jedno drugom.
Osim što ponekad pomislim da je čežnja toliko silna, da ju moraš osjetiti.
Željela bih ti reći,da svijet nije isti bez tebe,Bez tvog plavog.I da se u njemu ne osjećam dobro.
Usprkos božićnom pokloni, koji jednakom toplinom grije naježenu kožu.Usprkos šalici u kojoj kava uvijek ostaje topla i mirisna.
Htjela bih ti reći.
Ali ne smijem.

Bajci je kraj.
(BY ME)

Link

Uredi zapis

02.12.2013. u 14:25   |   Editirano: 29.12.2013. u 14:55   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

odavno se nisam smijala...

Poruka je poslana u petak, 15.06.2007. u 06:44

Pošiljatelj: (korisnik više nije član iskrice)

Re: tajno moja neljubljena
volim tvoj smjesak pa makar i nacrtani:))

Uredi zapis

19.11.2013. u 20:12   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

da

Kako god.
Gdje god bila.S bilo kim.
Bilo i ostalo.Najdraze mjesto.
Biti ispod tebe.

Uredi zapis

03.10.2013. u 23:15   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

i kaže:

Šta si bahata?
nikad se nisam osjećala takvom.
nemam kredita za tako što.
samo biram društvo, čak i ovdje.

Uredi zapis

20.09.2013. u 11:42   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

zaljubi se!!!!!!!!!!!!! (u mene)

na stranici za fuk, našla sam ljubav.
nenadanu i prekrasnu.
al kako kažu da svemu lijepom dođe kraj eto mene opet.
sad tražim ljubav, a oko mene samo fukaroši :)

Uredi zapis

19.09.2013. u 10:02   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

bipolarna ljubav

Oduvijek je postojalo, dvojica Tebe u nama.Jedan koji me je volio i želio,nježno, hrabro, nestrpljivo. Dolazio me vidjeti, a da ja to ne znam,. Prelazio biciklom čitav grad samo da mi na prozoru dotakne ruku.Budio se i lijegao s mišlju o meni.
Eeee, Taj je bio moj.
Drugi se bojao. Prvo mene. Bezrazložno i besmisleno.Tuđih pogleda.I sebe kojeg odjednom nije prepoznavao. Sebe koji je postajao samosvjestan muškarac, čija se samosvijest hranila mojom nježnom začuđenošću.
Obojica su mi bila bliska i znana. Obojicu sam voljela.Ni jednog više nema.

Na kraju nas je pobjedio jedan nepoznat Ti.
(by me)

Uredi zapis

17.09.2013. u 20:06   |   Editirano: 29.12.2013. u 15:01   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

da mi je znati koji mi je vrag

čitav dan sam tu :)

Uredi zapis

11.09.2013. u 18:04   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

PTICA

Duboko u meni, ostavio si pticu, začuđenu,
radosno raspjevanu...
ako oslušneš. čut ćeš joj pjev,,,
samo ponekad, u večerima poput ove,,,
stiša se do nečujnosti...
toplinom obuzeta, tugom stišana...
ako oslušneš, čut ćeš joj pjev...
samo ponkad, u večerima poput ove....,
ode u molove,
strašću stišana, zaboravom uplašena...

Ako samo jednom oslušneš...
nadam se, tada, njen će pjev biti pjev sirene,
s onih mora koja priželjkuješ.
(by me)

Uredi zapis

11.09.2013. u 13:25   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar

pričam ti priču..

nakon hrpuu godina, razmjenih brojeve moba s iskričarom.
razgovor, ugodni do koje doba.bistar, komunikativan...duhovit.

i sad sam pospana.

Uredi zapis

11.09.2013. u 10:10   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

baš je zanimljivo

šest klikova na moj profil zadnja dva dana, i svih 6 deaktivirano.
kukuca li se to netko?
ili se uplaši mog profila? :)

Uredi zapis

04.09.2013. u 18:37   |   Komentari: 20   |   Dodaj komentar