ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

da mi neukoj, netko objasni, šta je nejasno u rečenici: "Ne palim se na budale"

započeh kavom i koristeći ignore...:))

Ali još uvijek, kad se osjeti nesigurna,
potraži sigurnost u mom oku.
I još uvijek, kad ju natjeraju na suze,
spušta ih na moj dlan.
I bisere svoga smijeha,
još uvijek dijeli samnom.

Odrasla je, i samo mi posuđena,no još uvijek ljubavlju,zaljevam livadu, zvanu mladost, kojom ona slobodno šeta:))))

Poruka je poslana u ponedjeljak, 24.08.2009. u 20:24



sjaj u oku i osmjeh nećeš skriti nikada
Starina

Bio na rijeci. Ne volim obećavat' jer obično ode
sve kvragu al' ovo jesam. Vozit ćemo se preko
skele. I vozili. Poznam skelara. Simpatična
starina izbrazdana godinama i životom. Vjetrom i
kišom rekao bi netko. Nasmijan uvijek iako
gledajući ga mora da ga svaki pokret nagoni na
grimasu. Više manje bolnu. Rijeka daje i uzima.
Zavlači se u kosti . Ma i mirovanje ga vjerojatno
boli. Nasmiješen , al ne od uha do uha kao klaun
, već onako u krajičku usana . Skriveno i u oku
. Osmjeh koji ljudi koji znaju stvaraju životom
bez grča prevelikih želja i snova , a opet žive
punije i slobodnije. Gotovo kao ptice.

Kamo ćeš pita.

Ma idemo se malo provozat tu do ..... ili bliže.
Samo da nam rit vidi puta.

Kratak je put preko rijeke , a opet meni dug
.Poslije lagano uz obalu pa po livadama ,
šumarcima. Obećao da ću joj pokazat. Nije
zanovjetala , nije tražila , nije očekivala ,
nije ništa. Ma nije se niti začudila kada sam ju
poveo. Znala je da sam lud. Nemjerljivo. Lud za
ženom. Ne gladan , samo lud. I bila je sretna
što me ima. Reče mi. Jednom. Meni dovoljno i
previše. Pokazao joj. Vidla , a nije ni gledala.
Nije stigla sve niti vidjet.

Vraćamo se u dogovoreno vrijeme sa našim
lađarom. Da nas preveze u stvarnost.

Ona zagledana u daljinu da ne privuče suvišne
poglede svojom znatiželjom. Mi sami na skeli i
starina Ja opet k njemu. Volim skele i njihovu
vožnju. Tihu bez zvuka jedara na vjetru ili bilo
kakvog motora. Samo zvuk valova koji se obijaju o
skelu. Pogleda me ovlaš i pita nadušak bez
naglaska zastoja ičega

I kakva je bila vožnja?

I okrene se starina al' nedovoljno brzo. Uhvatim
mu sjaj u oku. Isti se vide. Sjaj na sjaj naletio.
Vlati koje su se povijale dok je kročila i mene
kako ju slijedim. Vidio je i dekicu od svile i
krevet od trave s baldahinom i paperje fino i
glasanje ptica i njen pogled uprt u nebo u mene.
Njena raspjevana usta dok me ljubila želeći da
prospem svoju strast. Nju na meni dok bespomočno
traži za što se grčevito uhvatit a zna da za
mene ne smije. Pošarala bi me cijelog u trenu a
ne smije. Moje usne i jezik koji kao da ju želi
osušiti . Opet me želi sakriti u sebe. Da nam se
znoj izmješa tamo gdje se dodirujemo i gdje ne.
Moju naopako na brzinu navučenu majicu. Njeno
blesane meni namjenjeno dok joj lice blista. I
povaljanu travu. Vidio je moju kako ju nazvah
Ljetnu oluju na djelu. Dok divlja uz mene ,dijeli
se na dvoje a jedno smo u tim trenutcima .. Sve
sam to u njegovoj iskri vidio. U oku starine. U
oku starine vidio i njegove luke i polja i šume i
brežuljke koje je prošao. Vidio lica , oči ,
usne i kose koje je ljubio. Da nije proživio ne
bi mogao niti moje oko sjajno vidjet'. Vidio sebe
uskoro i bez ikakve tuge za prohujalim odlučio
nastaviti živjeti. Obično. Što nezamjetnije.
Skriven pod kamenom. Sa sjajem u oku. Sretan.



eto pročitao tvoje kratko na blogu i odlučio
neznanki poslat bez ičega
a možda se i iznenadi

gdje toplinu skriti, i sjaj u oku, i osmjeh radosti
gdje drhtaje zatajiti,
kako dah utišati do nečujnosti...

i prestati oblizivati usne
u želji za poljupcem?

ovaj ponedjeljak biti puno bolji no što sam očekivala:)))
ne mrzim ga više:)))

lijepo si skuham kavu, pobrojim sve mučne stvari koje moram obaviti...
i shvatim
mrzim ponedjeljak

svuda?

ili samo kod mene?

već su opće poznati načini:)) tuš, krevet....

a dušu? kako nju odmarate, kad se umoriš od borbe, a ne smiješ odustati?

na koju naiđoh ovdje, je INAT.
Tako malo donese, a tako puno odnese...

Upravo nazivam oglase za stan, i nitko neće samohranu majku:((
jesmo li mi kužne? ili im ostale predrasude , pa nas zovu i raspuštenicama i takvima nas i smtraju.....

Nekad sam znala, sve tajne puteljke, na tvom tijelu:)sve zavijutke staza, koje su vodile, najslađim šumskim jagodama, i bojala lice zrelim kupinama.
Brala rosno jutarnje cvijeće, na tvojoj koži,
udisala izmješane mirise, ljeta , jeseni, i zima..
Čekanje tebe, uvijek je mirisalo na proljeće

U šuštavom lišću, ostavljah trag veselih koraka.
Ptice s tvojih grana učila sam pjesmi......
i letu...

Opustje šuma...
i uporno miriši proljećem.

mi pjesmu:)))

O, daj okreni
Taj ringiŠpil u mojoj glavi.
To ne zna niko, samo ti.
Bez tebe drveni konjici tuŽno stoje.
Dodji, iz plave boce se pojavi,
Bar jednu Želju ispuni
I dodaj svIJetu malo boje,
čudo moje.
(Đ.B.)

Danas, nisam, ni svoja ni tvoja... samo sam gruda ljetne vrućine.
nalet toplog ljetnog vjetra...
i vlastitom ljetnom kišom, umivam obraze...

Danas nisam ni svoja, ni tvoja...
tek sjena negdje u međuprostoru između ljubavi,
i praštanja
i strasti.

Danas nisam ni svoja, ni tvoja,
preplavljena brigama, i tugom i prazninom....

daanas nisam ni svoja ni tvoja,
u ničijoj kući stanujem kradom...

danas ni svoja, ni tvoja

teškim korakom gazim u noć.