žvrljarije

kad kreteni inteligencije
manje od sobne temperature
izađu iz ropotarnice registrature
časteći se imperativima
tada vrijeme napravi iskorak
pusti ih da se smiju na svoje šale
njihova kazna je očita
nema lijeka za budale

pričaj mi
to je sada najbolje
prišaj sve što želiš
strahove i snove
ne dozvoli da te obeshrabre

biti ću tu
kao i uvijek
ni svjetlo ni sjena
tješit ću te kad si tužna
paziti kad si sretna

znam mnogo
ali nemam sve odgovore
lakše je slušati probleme tvoje
rješavajući njih
možda naučim riješiti svoje

sanjao sam veliki val
u stoljeću jedan takav bude
u trenu napravi jal
rastuži mnoge ljude

sanjao sam brod na takovu moru
val koji nosi milijune duša
za par njih ne brine
moradoše biti tu ,zbog sudbine

sanjao sam duše što tonu
umotane u svome strahu
veliko more je bešćutno
bez milosti okrutno

sanjao sam brod na dnu mora
malen i nedostojanstven
morski huk ga je poklopio
prostran i tajanstven

Grijeh je duboko u meni
Diše mojim plućima
Piše kroz moje pjesme
Smije se tvome smijehu

On te obožava
Voli tvoje izljeve sreće
Pati na tvoje izljeve tuge
Beznadan da zavoli druge

Čemu grijeh ako je tako divno
Zašto onda sve ove riječi
Grijeh je ranjavati srce bolom
Koju ona ne želi da spriječi

stranac sam u svome tijelu
ponekad se ne prepoznam u odrazu sa zrcala
toliko želja mogućnosti i ideja
a samo ova masa mesa da bi to provela


čitam definiciju ljubavi od pametnih ljudi
shvatih da oni samo definiraju
a provode je oni što su ludi
i nepomirljivog duha


samo jedan umni čovjek kaže
tko u ljubavi patnju osjetio nije
onda se zabludama u lice smije
od savake ljubavi velike ,bol je ono najiskrenije.

posljedni u nizu listova
odleprša na vjetru
zadni put ima priliku
da se divi ovom svijetu


gole grane sablasno zvuče
dok se vjetrovi poigravaju njima
stranca teški jadi muče
teška mu tuđina

zaljubljeni par na klupi sjedi
ne smeta im hladnoća ni tišina
izdignuli su se iznad ovog svijeta
u njihovom je samo toplina

stranac ne osjeća njihovu toplinu
očajan ne skriva gorčinu
drveta grana sablasno suha
dok mu list leti u visinu

možda na aktivno ali dugo sam na iskrici
i prvi put na trećoj stranici bloga naiđem na sinošnje postove
u principu dnevno se radilo i do 30 stranica blogova isl

samo opaska

big boys don't cry
the take everything with smile
no mater how they try
you cant hide pain in your hart

with two concrete shoes
im standing on street corner
waiting someone
who will drop me into the sea

i have co courage to walk away
either to wait you here
i must be brave
you cannot see the pain on me

me

bijesovi moji beznačajni
što harate nutrinom moje biti
tako ste neizdrživi
a opet meni značajni

red nije našao utočište tu
svi ishodi se znaju
ali ništa se ne događa vječno
možda se i jednom poredaju

po važnost i po snazi
po potrebi i lucidnosti
možda su u najboljem redu
kada su u savršenoj konfuznosti

moje staze idu dalje
odlaze iz ovog grada
moje stope vjetar nosi
ne želim znati gdje si sada

možda pozelim da se vratim
da zadnji put vidim ti lice
ako se osvrnem bit ću kamen krut
neću moći pobjeći iz ove ludnice

iskovah si okove teške
možda iz potrebe da ne budem sam
a možda i zavoljeh tvoje vrijeme
mozda ti bijah i breme

kao jedna hiljadu duša
raspršene misli skupiše se u kor
sva srca zakucaše jače
kada se obratišmo imenu Tvom

u milosti i dragosti Božijoj
zaustavljeno je vrijeme
u gomili ljudi sam utopljen
ti nisi kraj mene

sve su to divni sati
što prolaze i odlaze
u bunilu sadašnjosti
budućnost odnose

stojim pred zrcalom
isto kao i 10 godina prije
još uvije osjećaj stoji
da pravo vrijeme došlo nije

Ja vjerujem.
možda je to mana , možda i laž
ali vjerujem izreku
daj od sebe najbolje što znaš

to činim bez kajanja
dajem se bez primanja
ne tražih ništa
pa ništa ne mogu izgubiti
jedino vrijeme ne mogu vratiti

hahaha- retrospektiva-

gotova je priča ova
nije čiča miča
nije ni baba roga
nego nekakav fiktivni kapital
što izvlači lovu iz džepa moga

e gospodo ne može
moje kune se lako ne množe
u doba recesije
njima množenje drago nije

kao i za svaku fiktivu
i za ovu imam alternativu
u nju se ne uključuju kune
nego članovi da blogove pune

pošto toga više nema
ni onih bezbrojnih glupih tema
ni diskusija i dilema
pazi ove priče ni iskrice nema više

pamtim same početke
ambiciozne i pune retke
i ljude željene promjene
dosadne živote da zamijene

nije mi bila potreba već tradicija
osmjehe mi izmamljivaše
grupe rade paktove kao koalicija
nekadašnji majin klub nekoliko tisuća članova ima

eh da ne duljim
tko preskoči sve i dođe do dna
pozdavlja vas škrtica jedna
koja neće da plati
moja se kuna u digitalama neće zvati...

malo otrcano imam 14 dana da popravim

pišu mi se tridesete , izgleda
svi pričaju i daju važnost tome
a osjećam se u dvadesetima
al nije po mome

moram da napravim retrospektivu
nisam vičan cigaretama , a ni pivu
umjesto da uživam i slavim
sretniji sam dok radim

izgleda da spadam u prosjek
na pola puta do prekasno
još zelen da znam kad je vrijeme
da mi život u drugi kolosijek skrene