žvrljarije

dodajem još jedan zapis
jedan onako beznačajan i sporedan
i prvim danom ove godine
ostajem tebi odan

i opet srcedrapajući komad
još jedan u beskonačnom nizu
kažnjen sam spoznajom
najbolje se osjećam kad si blizu

vražiji osjećaj ne mijenja stvari
ne mijenjam se još sam onaj stari
za svačiji problem imam rješenje
ali nkad za tebe i mene

sa jesenjim kišama
sa hladnoćom što ledi krv u žilama
sa vjetrom što tijelo hladnim plaštom ovija
dolazi i nostalgija
za toplinom koju si u sebi nosila .

zateknem se stojeći na kiši
dok se odjeća ne natopi
snatreći o vremenu što smo proveli
ni mokra odjeća mi ne smeta
jesmo li se uistimu toliko voljeli

danas is srca istjerah hladnoću
iako zima čeljusti steže
bavih se mišlju da te nazovem
i ugrijah ruku što ka džepu krene
i stadoh

zašto ti nebi nazvala mene ?


izaboravih unutarnju diskusiju
tek koji pogled ka sucu
i bezimeno vrijeme što prolazi
dok čekam da te nešto podsjeti

i zvoni vražiji telefon
piskutav i iritantan ton
i u srcu odjednom hladnoća
dok sa tobom ragovaram
osjećam kako sam u čeljustima zime

a tren prije ponavljah tvoje ime

kiša se spustila i cjeliva naš grad
krupne kapi pljušte na ulice
zagrebovo je sjajno lice

odsjaj lampi šara fasade
nema ni vrijednih grafitera
da na njima rade
samo duge cijevi na uglovima zgrada
kroz kišu iz njih izbija dosada

proći će kiša
otići će i duge cijevi

čiste ulice opet će pričati
o časnoj povijesti
a ljudska glupost nek se pripiše
idiotskoj obijesti

drago mi je što te vidjeh
prijatelju stari
kada prijeđe prag kuće moje.

ni kasni sat , niti kiša
ne umanjiše iskrenost sreće moje
eh , druže moj

svijet ovaj me ponio
da zaboravim primorao
al svaki tren sjete
vraćao je ono dijete
iskreno i pravedno
koje se bavi mišlju da
promijeni svijet

ali svijet promijeni mene
uze stare prijatelje
i djetinjstvo se istopi
kao pahulja na dlanu
i sada kad je dan identičan danu
tvoja prisutnost pobudi nadu
i osvijetli trenutak
na način koji samo prijatelji znadu

ne volim ljude što me priučama dave
lažove i probisvjete sto se drugima bave
moj jad i bol su samo moji što koga briga kako ja s tim stojim

licemjeri što svoj inat tjeraju
neka žive u svojoj laži
njihova zbilja me ne veseli
njihov pad plaši

ne volim političare
usiljenih osmijeha sa plakata
njima je samo za pare
dok sirotinja zadnji tramvaj za život hvata

ne volim neradnike
i one što bi kruha bez motike
pa čekaju na koeficijente i broje zgoditke
bez rada prijatelji
nema druge prilike

odlazim sa zvijezdama od tebe
tvoj pogled me prati niz ulicu
ugodan je osjećaj kad oko srca zebe
čekati jutro i osmijeh na tvom licu

o ljubavi neznam mnogo
priče drugih ne ulivaju nadu
pričanje je sve što imaju
pričati je sve što znaju

ne traži da pričam kako ću te voljeti
pusti da djelima pokažem
opisivati je suvišno
imamo život da ti dokažem

http://www.youtube.com/watch?v=U681IN1jzQg

evo navratih da te pozdravim
bez obzira na stara vremena
brzo ću da se otpravim
da ne bi bila posramljena

morao sam da te vidim

nije to ljubav
to je ispit volje
istina ispadoh glupav
mogao sam to izvesti i bolje

morao sam da te vidim

dosta zla nam učini vrijeme
ili smo to učinili sami sebi
možda si uspjela zaboraviti mene
ponadah se da sam uspio tebe

morao sam da te vidim

na plačem i vidjeti suza nećeš
ne vičem i čuti glasa nećeš
ne gledam te moj je pogled u prošlosti
kako mogoh vjerovati nekome kao što si ti

sada stojiš isčekivajući žaljenje
žao mi je ali ne radi tebe
žao mi je vremena
ti ćeš uvijek naći majmuna kao što sam ja
ali kako da ja nađem od tebe boljega

zamolih vjetar da ti zamrsi kose
da gledam kako ti se prsti igraju
dok zlaćane pramenove sputavaju
i u crvenu traku vezuju

zamolih ga da oko tebe zamota haljine
da figuru tijela istakne
tijela što bude grešne nakane
i snove tugom prekide
što se uz mene ne privine

i još samo zatražih
da mi lahorom miris tvoj donese
tvoje kose ,parfema,
da osjetim nesputanost
što ti venama kola

možda ,samo možada, joj i moje misli odnese da vidi da su iskrene
i da brojim njene osmjehe
možda je donese do mene ..

sve je tako krhko i prolazno
i misli i želje
nakon tolko vremena
samo nas mržnja veže

ne mrzim tebe i ne zamijeram ti ,
ne mrziš me i ne zamijeraš mi
izdah te kad sam izdan bio
ne oprostih niti oprost tražim

no opet nas razgovor povuče
koliko nas slučajnosti veže
kad me vlastita okrutnost ne dotuče
od tvoje mi je još teže

pisanje mi ne ide , što se iz priloženog i vidi ,ali odvažit ću se da stavim ovu priču na net jer eto tako ,jednostavno hoću.

danas nakon gluposti na poslu ,iznerviran životom uopće ,zaustavim se pred jednom lokalnom birtijom da bi popio kavu.na samom parkingu sretoh jednog starog šofera koji je cijeli život pio i kurvao se okolo a već u dobranim sedamdesetim nije se bojao ispričati priče iz mladosti.
pozdravih ga očekujuć njegov specifični odgovor " desi bosanec ".
naime njemu nema Pere Mije Steve Muje ,
njemu su sve to pijani zagorci , glupi bosnci , leni dalmatinci ,lopovi cigani majku im .... ,..
mislim da ste shvatili
- bok pajdaš -odvrati mi -
ja se na njega nikad ne bih mogao naljutiti zbog njegovih epiteta jer jednostavno je takav ,a kao primjer čistokrvnih zagoraca nije svoje ponašanje nikome htio podređivati ,jednostavo je bio takav.
nejgova starost nije mogla sakriti izraz njegovog lica ,kojeg je neka sjeta učinila još starijim i slabijim.
pozvah ga na kavu i on prihvati.
- što je štef -upitah ga
- naopako pajdaš ,baba mi je umrla u pondelek,i tak sam sat nikakav ,vrag ju zel.same je pila ,doktor joj je dal lekove a ona ih je sa vinom pila . u subotu je pala i več se ni zbudila .hodam sat okolo ko kakav mjesečar pajdo ,mjesečar.-
izrazih mu saučešće.
ženu sam mu samo jednom vidio
njih dvoje večito su se svađali ,
iako su imali i troje djece imao sam dojam da su kao potpuni stranci.
toliko ju je puta psovao , prigovarao za sve ,a nije ni ona njemu ostala dužna,da mu je teško ih zamisliti u istom selu a kamoli kući ili sobi
-tak je hiža prazna ,da nemrem biti vu njej,tak sem..
ase buš ženil pajda naj joj dati da pije ,niti puši ,pazi ju i ne daj da ti je selo iskvari,a ključ od podruma imaj pri sebi.nigdar babu ne pusti blizu kleti.ak krene piti vidi kak more završiti i kaj bum sad ja ?-
na moje čuđenje naručikavu kao i ja

nisam znao što da pitam ni što da učinim a neugodnu tišinu prekinu on

-ti pajdaš furt delaš,pusi to i odi doma babi ,kaj če ti penezi kd nikad ne uživaš vu njej.
dal sam joj spomenika izelati i sad bi oj se kupil,al sat je kasno padaš
al se bu i vrag š njom namučil.
....


prvi dio

zamolit ću nije grijeh
da mi pokloniš jedan osmijeh
pa da vidim u očima sjaj
onda pjesmi nije kraj

izvući ću najbolje riječi
dostojne sreće moje
ako samo još jedan osmijeh
nastavi stihove ove

a tek pogled i mladenački žar
tebi je to prirodan dar
koji tako ležerno nosiš
i pjesmama prkosiš

ovo je još jedan u nizu snova
koji se buđenjem brišu
tek sjeta po srcu što prođedok hodam kroz jesenju kišu

otišla si ljepotce moja ,
prijatelju mojih pjesama
neprijateljice mojih snova
ove zagrebačke kiše nemaju
inspiraciju dok ti kroz njih ne hodaš
ove lokve vode koje drugi gaze
bijahu tvoje staze .

možda više neću sanjati
ni tvojim stazama gaziti
neću te više tražiti i jad snažiti
čekam da prestanu kiše i lokve osuše
da odmorim malo ostatak svoje duše